TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 28.9.2017.
S Anteom smo se upoznali na jednom uistinu veselom, opuštenom i ukusnom snimanju prije par mjeseci. Ukusnom, jer je Antea bila jedan od modela koji nam je pomogao ispričati atmosferu koja vlada u pariškoj pekarnici sa sarajevskom adresom, Mrvici.
Već tada smo shvatili da je osmijeh jedna od njenih istaknutijih vrlina, a sama Antea nam je otkrila da je mnogi opisuju kao vječito nasmijanu osobu. Antea je odnedavno i dio jedne poznate zrakoplovne kompanije, gdje već nekoliko mjeseci upoznaje prednosti i čari posla stujardese. Naravno da nismo mogli odoljeti da ne pitamo kako izgleda njen radni dan, koje je sve gradove posjetila i koji su najveći izazovi s kojima se susreće.
„Najveći izazov u ovom poslu mi je ostati ista osoba kao i prije prihvaćanja ovog posla, ostati osoba koja je nesebična i nije pohlepna, koja zna da uživa u svim stvarima koje joj svijet donosi, u svakoj sekundi, minuti, u novom djeliću svijeta.“ – komentirala je Antea.
Kako izgleda jedan radni dan stjuardese, saznajte u nastavku.
***
3:00 su sata i alarm zvoni i započinje moj dan. Prije je taj alarm bio na odgađanje više puta, no danas ipak ustajem na prvo zvono alarma jer ipak na kraju dana ću sjediti na Times Squareu, ispijati kavu i diviti se ljepotama tog gigantskog grada. Nakon prve šalice tople čokolade kreću pripreme za radni dan.
Za make-up koristim 5 osnovnih proizvoda koja svaka djevojka u ovom poslu mora imati. To je maskara, puder, rumenilo (za mene je to bronzer ?), ruž crvene boje i lak iste boje. Kako bi svježije izgledala tokom radnog dana, dodam malo higlightera za svjež i ljepši izgled. Nakon make-upa, slijedi frizura za koju mi treba vjerovali ili ne, cijela 1 minutica.
Nabacujem uniformu na sebe i uz doručak i novu šalicu tople čokolade istražujem koja mjesta posjetiti u New Yorku. Prva stvar koju istražujem su rooftopovi s najljepšim pogledom na grad. Zatim slijedi hrana koja je tipična za taj grad, za New York bi to bilo mnogo brze hrane, ? primjerice tipični hot dog na sred Times Squarea. Dok listam što obići i što vidjeti, u pozadini mi svira omiljena glazba za što bolje raspoloženje.
Danas smo u New Yorku pa se i na listi pjesama nađe i naravno, Alica Keys and Jay Z i njihov New York te uz veliku količinu energije i uz riječi: “Concrete jungle where dreams are made of, theres nothing you can't do, the lights will inspire you...“, krećem u nove avanture. Zadnje minute trošim tako što provjeravam jesam li sve spakovala - najdraži outfit, dokumenti i potrebne stvari za posao. Već je 4 ujutro, šaljem svojima poruku za dobro jutro i uzimam kofere i napuštam svoj stan.
Kraj dana provodim uz času vina na terasi i uživam u pogledu i nazdravljam tom gradu, a neki se momenti ni ne mogu zabilježiti slikama, zar ne ?!
Bogata za još jedno iskustvo, pakujem svoj kofer za novi grad. Koji je sljedeći na mapi?!
Foto: Antea Hoffmann
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.
Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.
Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.
‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.
‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.
Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar
Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.
I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.
‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.
Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.
Odnosi nisu problem nego ogledalo
Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.
Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.
Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.
Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.
‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.
Onaj osjećaj da si ‘previše’
Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.
Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.
Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.
Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.
Narativ kao logičan nastavak njihove priče
Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.
Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.
Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.
Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.
Foto: @terapeutov.kutak
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
