S Anteom smo se upoznali na jednom uistinu veselom, opuštenom i ukusnom snimanju prije par mjeseci. Ukusnom, jer je Antea bila jedan od modela koji nam je pomogao ispričati atmosferu koja vlada u pariškoj pekarnici sa sarajevskom adresom, Mrvici.

Već tada smo shvatili da je osmijeh jedna od njenih istaknutijih vrlina, a sama Antea nam je otkrila da je mnogi opisuju kao vječito nasmijanu osobu. Antea je odnedavno i dio jedne poznate zrakoplovne kompanije, gdje već nekoliko mjeseci upoznaje prednosti i čari posla stujardese. Naravno da nismo mogli odoljeti da ne pitamo kako izgleda njen radni dan, koje je sve gradove posjetila i koji su najveći izazovi s kojima se susreće.
„Najveći izazov u ovom poslu mi je ostati ista osoba kao i prije prihvaćanja ovog posla, ostati osoba koja je nesebična i nije pohlepna, koja zna da uživa u svim stvarima koje joj svijet donosi, u svakoj sekundi, minuti, u novom djeliću svijeta.“ – komentirala je Antea.
Kako izgleda jedan radni dan stjuardese, saznajte u nastavku.

***

3:00 su sata i alarm zvoni i započinje moj dan. Prije je taj alarm bio na odgađanje više puta, no danas ipak ustajem na prvo zvono alarma jer ipak na kraju dana ću sjediti na Times Squareu, ispijati kavu i diviti se ljepotama tog gigantskog grada. Nakon prve šalice tople čokolade kreću pripreme za radni dan.
Za make-up koristim 5 osnovnih proizvoda koja svaka djevojka u ovom poslu mora imati. To je maskara, puder, rumenilo (za mene je to bronzer ?), ruž crvene boje i lak iste boje. Kako bi svježije izgledala tokom radnog dana, dodam malo higlightera za svjež i ljepši izgled. Nakon make-upa, slijedi frizura za koju mi treba vjerovali ili ne, cijela 1 minutica.

Nabacujem uniformu na sebe i uz doručak i novu šalicu tople čokolade istražujem koja mjesta posjetiti u New Yorku. Prva stvar koju istražujem su rooftopovi s najljepšim pogledom na grad. Zatim slijedi hrana koja je tipična za taj grad, za New York bi to bilo mnogo brze hrane, ? primjerice tipični hot dog na sred Times Squarea. Dok listam što obići i što vidjeti, u pozadini mi svira omiljena glazba za što bolje raspoloženje.
Danas smo u New Yorku pa se i na listi pjesama nađe i naravno, Alica Keys and Jay Z i njihov New York te uz veliku količinu energije i uz riječi: “Concrete jungle where dreams are made of, theres nothing you can't do, the lights will inspire you...“, krećem u nove avanture. Zadnje minute trošim tako što provjeravam jesam li sve spakovala - najdraži outfit, dokumenti i potrebne stvari za posao. Već je 4 ujutro, šaljem svojima poruku za dobro jutro i uzimam kofere i napuštam svoj stan.
 

Kraj dana provodim uz času vina na terasi i uživam u pogledu i nazdravljam tom gradu, a neki se momenti ni ne mogu zabilježiti slikama, zar ne ?!

Bogata za još jedno iskustvo, pakujem svoj kofer za novi grad. Koji je sljedeći na mapi?!

Foto: Antea Hoffmann

Obrazovanje je temelj, a u Sarajevu su žene svoj put do znanja započele početkom 20. stoljeća, u vremenu kada se njihova uloga u društvu još uvijek svodila na porodicu i domaćinstvo.

No, upravo su ženske stručne škole odigrale ključnu ulogu u osnaživanju žena i omogućavanju njihovog ekonomskog osamostaljenja. U susret Međunarodnom danu žena, prisjećamo se tih pionirskih koraka koji su oblikovali našu sadašnjost.

Foto: @therealpeterlindbergh

Prva ženska stručna zanatska škola u Sarajevu osnovana je 1913. godine, a ubrzo su joj se pridružile i druge ustanove poput Stručne zanatske škole tekstilnog pletenja i škola koje su djelovale u okviru ženskih organizacija.

U tim školama djevojke su učile ne samo zanate poput krojenja i veza, već i predmete poput knjigovodstva, jezika i prirodnih nauka. Nastavni planovi prilagođavali su se vremenu, a interes za upis bio je ogroman.

Foto: Pexels

Zanimljivo je da su uz redovne programe postojali i posebni tečajevi namijenjeni odraslim ženama koje su željele usavršiti svoje zanatske vještine. Iako im ova uvjerenja nisu davala pravo na ispite, omogućavala su im bolju poziciju na tržištu rada.

Na taj način, ove škole nisu obrazovale samo mlade djevojke, već su i mnogim odraslim ženama pružale priliku za profesionalni napredak. 

Foto: @t herealpeterlindbergh

Ove škole nisu samo osposobljavale žene za rad u zanatskoj industriji one su ih pripremale za samostalan život, pružale im ekonomske mogućnosti i omogućavale im da doprinesu društvu na način na koji im to ranije nije bilo dozvoljeno.

No, priča o ženskom obrazovanju u Sarajevu ne bi bila potpuna bez zgrade poznatije kao ''Žuta zgrada pred Miljacke''. Njena priča započinje ne tako davno, ali ipak u nekom drugom stoljeću -1925. godine, kada se iz potrebe i želje za znanjem osniva prvo ovakvo učilište u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Do tada, djevojčice su imale ograničene mogućnosti obrazovanja, najčešće polažući razredne ispite u muškim gimnazijama.

Prvih deset godina svog postojanja, Prva ženska gimnazija dijelila je prostor s Drugom muškom realnom gimnazijom, jedni su nastavu pohađali prijepodne, a drugi poslijepodne.

Kako je škola rasla i jačala, postavilo se pitanje njenog potpunog osamostaljenja. Godine 1935. dobila je vlastite prostorije u zgradi koju danas znamo kao Srednju školu poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti na Drveniji.





Ove škole nisu bile samo mjesta obrazovanja bile su vrata u svijet samostalnosti i prvi koraci ka ravnopravnosti u društvu. Njihova historijska uloga ostaje neprocjenjiva, podsjećajući nas koliko je važno ulagati u obrazovanje žena i danas.





Dok slavimo 8. mart, prisjetimo se da svaka obrazovana žena nosi u sebi snagu onih koje su prve sjedile u školskim klupama, učeći zanate i stičući znanja koja su im omogućila da postanu neovisne. To je naslijeđe koje ne smijemo zaboraviti i obaveza da ga nastavimo graditi.

Foto: Pexels

*** 
Naslovna fotografija: @simonadepascalis