S Anteom smo se upoznali na jednom uistinu veselom, opuštenom i ukusnom snimanju prije par mjeseci. Ukusnom, jer je Antea bila jedan od modela koji nam je pomogao ispričati atmosferu koja vlada u pariškoj pekarnici sa sarajevskom adresom, Mrvici.

Već tada smo shvatili da je osmijeh jedna od njenih istaknutijih vrlina, a sama Antea nam je otkrila da je mnogi opisuju kao vječito nasmijanu osobu. Antea je odnedavno i dio jedne poznate zrakoplovne kompanije, gdje već nekoliko mjeseci upoznaje prednosti i čari posla stujardese. Naravno da nismo mogli odoljeti da ne pitamo kako izgleda njen radni dan, koje je sve gradove posjetila i koji su najveći izazovi s kojima se susreće.
„Najveći izazov u ovom poslu mi je ostati ista osoba kao i prije prihvaćanja ovog posla, ostati osoba koja je nesebična i nije pohlepna, koja zna da uživa u svim stvarima koje joj svijet donosi, u svakoj sekundi, minuti, u novom djeliću svijeta.“ – komentirala je Antea.
Kako izgleda jedan radni dan stjuardese, saznajte u nastavku.

***

3:00 su sata i alarm zvoni i započinje moj dan. Prije je taj alarm bio na odgađanje više puta, no danas ipak ustajem na prvo zvono alarma jer ipak na kraju dana ću sjediti na Times Squareu, ispijati kavu i diviti se ljepotama tog gigantskog grada. Nakon prve šalice tople čokolade kreću pripreme za radni dan.
Za make-up koristim 5 osnovnih proizvoda koja svaka djevojka u ovom poslu mora imati. To je maskara, puder, rumenilo (za mene je to bronzer ?), ruž crvene boje i lak iste boje. Kako bi svježije izgledala tokom radnog dana, dodam malo higlightera za svjež i ljepši izgled. Nakon make-upa, slijedi frizura za koju mi treba vjerovali ili ne, cijela 1 minutica.

Nabacujem uniformu na sebe i uz doručak i novu šalicu tople čokolade istražujem koja mjesta posjetiti u New Yorku. Prva stvar koju istražujem su rooftopovi s najljepšim pogledom na grad. Zatim slijedi hrana koja je tipična za taj grad, za New York bi to bilo mnogo brze hrane, ? primjerice tipični hot dog na sred Times Squarea. Dok listam što obići i što vidjeti, u pozadini mi svira omiljena glazba za što bolje raspoloženje.
Danas smo u New Yorku pa se i na listi pjesama nađe i naravno, Alica Keys and Jay Z i njihov New York te uz veliku količinu energije i uz riječi: “Concrete jungle where dreams are made of, theres nothing you can't do, the lights will inspire you...“, krećem u nove avanture. Zadnje minute trošim tako što provjeravam jesam li sve spakovala - najdraži outfit, dokumenti i potrebne stvari za posao. Već je 4 ujutro, šaljem svojima poruku za dobro jutro i uzimam kofere i napuštam svoj stan.
 

Kraj dana provodim uz času vina na terasi i uživam u pogledu i nazdravljam tom gradu, a neki se momenti ni ne mogu zabilježiti slikama, zar ne ?!

Bogata za još jedno iskustvo, pakujem svoj kofer za novi grad. Koji je sljedeći na mapi?!

Foto: Antea Hoffmann

Vjerovatno smo danas nečiji dan učinile lakšim. Samo to nismo zapisale nigdje.

Pomogle smo komšinici da unese kese sa stepenica. 

Otkazale smo sastanak da nazovemo prijateljicu kojoj je dan bio loš. 

Pokupile smo kesu u parku koja nije naša. 
 

Sve smo to već zaboravile do večeri. Neko drugi nije.

Mala djela koja ne objavljujemo i o kojima rijetko pričamo, baš ona najčešće razlikuju neki dan od običnog.

Velika djela su ona koja se vide. 

Volonterski izlasci, donacije, akcije, intervjui. Pored njih postoji cijeli sloj sitnica koje nikome ne padaju na pamet kao priče. 
 

Pridržali smo vrata onome ko je žurio. 

Nazvale smo nanu iako nemamo ništa novo da kažemo. 

Pustile smo nekoga ispred sebe u red, čak i kad smo umorne. 

Predale smo izgubljeni novčanik bez fotografisanja "dobrog djela".

Takve geste obično prolaze neopažene. Radimo ih jer nam se u tom trenutku čini ispravnim, i tu staje sva motivacija.

Najlakše ih je odbaciti uz “nije to ništa”, ali na drugom kraju, neko zna. 

Zna komšinica kojoj smo pomogle. 

Zna prijateljica koja se večeras osjeća manje sama. 

Zna i djevojčica iz komšiluka koja nas je vidjela. 

Znamo i mi, prije nego što smo zaboravile.
 

Mala djela ne mijenjaju svijet odjednom. Skupljaju se polako, neprimjetno. Kada ih dovoljno ljudi radi dovoljno često, neki dijelovi grada i neki životi izgledaju drugačije nego što bi inače.

Ako bismo ih ipak zapisale, izgledale bi otprilike ovako:

Danas sam čuvala djecu prijateljici dva sata i osjećala sam se sjajno zbog toga.

Trknula sam do dm trgovine umjesto komšinice. Danas joj nije bio dan.

Sjela sam s kolegicom u pauzi i samo slušala. Toliko joj je trebalo.

Očistila sam park ispred zgrade, deset minuta, a svi smo disali lakše.

Donijela sam supu komšinici koja živi sama. Nije mi tražila.

Niti jedna od ovih rečenica nije spektakularna. Sve su tačne i sve su nečiji dan učinile boljim.
 

Upravo zato dm već dvadeset godina ulaže u zajednicu, a sada kroz platformu Žar za budućnost otvara prostor da se priče zabilježe. 

One koje obično ne dospiju nigdje, ali možda baš zato i imaju težinu.

Svako može podijeliti svoju priču ovdje. 

Dovoljno je da je istinita.
 

Pored prijava pojedinaca, platforma je otvorena i za udruženja, organizacije i institucije koje već vode konkretne projekte u zajednici. 

Projekte koje dm podrži objavit će na jesen 2026, a prijava se podnosi preko iste stranice.

Ako u našem okruženju postoji inicijativa, udruženje ili projekt koji zaslužuje da bude viđen, prijava traje nekoliko minuta, a nečiji tihi rad može dobiti vidljivost koja mu nedostaje.

Ima dana kada učinimo malo više nego što sebi priznajemo. 

Možda je vrijeme da se to ponekad i zapiše. 

Možda baš zato da nekoga drugog podsjeti da i svoje dane računa drugačije.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija:  
Voditeljica projekta: Inka Šehić
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović