TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.4.2015.
MODAMO.voli zavirivati. U vaše torbe, u vaše stanove, u backstage snimanja, a od danas zavirivamo u svakodnevne rituale uspješnih i zanimljivih osoba sa stilom.
Jedna od takvih je zasigurno TV urednica Erna Saljević. Erna je osoba koja si uz naporan posao nije dopustila da zaboravi uživati u malim stvarima poput prekrasnog buketa tulipana, nove nijanse ruža za usne ili omiljene čokoladice.
Kroz cjelodnevno druženje s Ernom saznali smo koji to dnevni rituali kreiraju njezin balans između privatnog i poslovnog života. Možda u njima i vi nađete svoju inspiraciju.
***
Moja jutra uglavnom počinju oko 7:30 do 8:00 sati, nakon nekoliko snooze zvona. Ne pijem kafu, ali zato moja kuhinja miriše na čaj ili vrući kakao. Doručak mi je obavezan. Svako jutro zasladim tostom premazanim Nutellom i obavezno nekom motivacionom porukom-ovaj put „First succes, then sleep!“
Obožavam pisanu riječ i pored laptopa, iPhona punog notesa, moji rokovnici su uvijek uz mene. Jutro nastavljem njihovim prelistavanjem, završnom organizacijom oko obavljanja već upisanog i upisivanjem novih obaveza kao što su radni sastanci, kafa s mojim curama, njegov zagrljaj, sekin savjet, poljubac tetkinog Tarika, vrijeme za odmor...
Proljeće je vrijeme tulipana, božura, zumbula pa uvijek gledam da u mom stanu miriše svježe cvijeće. Moja nova parola ovog proljeća i ljeta je da u mom stanu nikada ne smije faliti svježeg cvijeća, zagrljaja i ljubavi!
Navečer uvijek provjerim vremensku prognozu i pripremim odjevnu kombinaciju za sutra (često me zezne „zubato sunce“) uglavnom svoj insta nalog @divaisback osvježim upravo #ootd postom.
Osim što sam jedna od najmlađih urednica Dnevnika u BiH, ponosno nosim titulu tetke jednog Tarika, gore već spomenutog, a ovako on tetki često osvježi i uljepša radni dan.
Kada stigne vrijeme za ručak, najčešće biram pastu! Ovoga puta Vapiano me je obradovao predivnim domaćim tagliatellama u maslinovom ulju sa blagim prelivom od češnjaka i komadima piletine.
Moj radni dan počinje već od 9 i ponekad traje do pola 9 naveče, pored vijesti koje pripremam, aktuelnih gostiju i tema za Dnevnik, i frizura je skoro uvijek spremna i na mjestu. Održavam je viklerima, a šminku velikim osmijehom i šta je takav dan bez jednog selfija, pardon-dva. :)
Noći završavaju uz jaki zagrljaj ljubavi, a onda ako me ne savlada san uz emisije mojih kolega na televiziji, društvo mi pravi neka od knjiga koje češće dugo čekaju na slobodno vrijeme za čitanje koje ipak dođe, kad tad. Naravno i jedan #qotd za laku noć i lijepe snove.
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
