MODAMO.voli zavirivati. U vaše torbe, u vaše stanove, u backstage snimanja, a od danas zavirivamo u svakodnevne rituale uspješnih i zanimljivih osoba sa stilom.

Jedna od takvih je zasigurno TV urednica Erna Saljević. Erna je osoba koja si uz naporan posao nije dopustila  da zaboravi uživati u malim stvarima poput prekrasnog buketa tulipana, nove nijanse ruža za usne ili omiljene čokoladice.

Kroz cjelodnevno druženje s Ernom saznali smo koji to dnevni rituali kreiraju njezin balans između privatnog i poslovnog života. Možda u njima i vi nađete svoju inspiraciju. 

***

Moja jutra uglavnom počinju oko 7:30 do 8:00 sati, nakon nekoliko snooze zvona. Ne pijem kafu, ali zato moja kuhinja miriše na čaj ili vrući kakao. Doručak mi je obavezan. Svako jutro zasladim tostom premazanim Nutellom i obavezno nekom motivacionom porukom-ovaj put „First succes, then sleep!“

Obožavam pisanu riječ i pored laptopa, iPhona punog notesa, moji rokovnici su uvijek uz mene. Jutro nastavljem njihovim prelistavanjem, završnom organizacijom oko obavljanja već upisanog i upisivanjem novih obaveza kao što su radni sastanci, kafa s mojim curama, njegov zagrljaj, sekin savjet, poljubac tetkinog Tarika, vrijeme za odmor...

Proljeće je vrijeme tulipana, božura, zumbula pa uvijek gledam da u mom stanu miriše svježe cvijeće. Moja nova parola ovog proljeća i ljeta je da u mom stanu nikada ne smije faliti svježeg cvijeća, zagrljaja i ljubavi!

Navečer uvijek provjerim vremensku prognozu i pripremim odjevnu kombinaciju za sutra (često me zezne „zubato sunce“) uglavnom svoj insta nalog @divaisback osvježim upravo #ootd postom.

Osim što sam jedna od najmlađih urednica Dnevnika u BiH, ponosno nosim titulu tetke jednog Tarika, gore već spomenutog, a ovako on tetki često osvježi i uljepša radni dan.

Kada stigne vrijeme za ručak, najčešće biram pastu! Ovoga puta Vapiano me je obradovao predivnim domaćim tagliatellama u maslinovom ulju sa blagim prelivom od češnjaka i komadima piletine.

Moj radni dan počinje već od 9 i ponekad traje do pola 9 naveče, pored vijesti koje pripremam, aktuelnih gostiju i tema za Dnevnik, i frizura je skoro uvijek spremna i na mjestu. Održavam je viklerima, a šminku velikim osmijehom i šta je takav dan bez jednog selfija, pardon-dva. :)

Noći završavaju uz jaki zagrljaj ljubavi, a onda ako me ne savlada san uz emisije mojih kolega na televiziji, društvo mi pravi neka od knjiga koje češće dugo čekaju na slobodno vrijeme za čitanje koje ipak dođe, kad tad. Naravno i jedan #qotd za laku noć i lijepe snove.

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR