TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 22.4.2015.
MODAMO.voli zavirivati. U vaše torbe, u vaše stanove, u backstage snimanja, a od danas zavirivamo u svakodnevne rituale uspješnih i zanimljivih osoba sa stilom.
Jedna od takvih je zasigurno TV urednica Erna Saljević. Erna je osoba koja si uz naporan posao nije dopustila da zaboravi uživati u malim stvarima poput prekrasnog buketa tulipana, nove nijanse ruža za usne ili omiljene čokoladice.
Kroz cjelodnevno druženje s Ernom saznali smo koji to dnevni rituali kreiraju njezin balans između privatnog i poslovnog života. Možda u njima i vi nađete svoju inspiraciju.
***
Moja jutra uglavnom počinju oko 7:30 do 8:00 sati, nakon nekoliko snooze zvona. Ne pijem kafu, ali zato moja kuhinja miriše na čaj ili vrući kakao. Doručak mi je obavezan. Svako jutro zasladim tostom premazanim Nutellom i obavezno nekom motivacionom porukom-ovaj put „First succes, then sleep!“
Obožavam pisanu riječ i pored laptopa, iPhona punog notesa, moji rokovnici su uvijek uz mene. Jutro nastavljem njihovim prelistavanjem, završnom organizacijom oko obavljanja već upisanog i upisivanjem novih obaveza kao što su radni sastanci, kafa s mojim curama, njegov zagrljaj, sekin savjet, poljubac tetkinog Tarika, vrijeme za odmor...
Proljeće je vrijeme tulipana, božura, zumbula pa uvijek gledam da u mom stanu miriše svježe cvijeće. Moja nova parola ovog proljeća i ljeta je da u mom stanu nikada ne smije faliti svježeg cvijeća, zagrljaja i ljubavi!
Navečer uvijek provjerim vremensku prognozu i pripremim odjevnu kombinaciju za sutra (često me zezne „zubato sunce“) uglavnom svoj insta nalog @divaisback osvježim upravo #ootd postom.
Osim što sam jedna od najmlađih urednica Dnevnika u BiH, ponosno nosim titulu tetke jednog Tarika, gore već spomenutog, a ovako on tetki često osvježi i uljepša radni dan.
Kada stigne vrijeme za ručak, najčešće biram pastu! Ovoga puta Vapiano me je obradovao predivnim domaćim tagliatellama u maslinovom ulju sa blagim prelivom od češnjaka i komadima piletine.
Moj radni dan počinje već od 9 i ponekad traje do pola 9 naveče, pored vijesti koje pripremam, aktuelnih gostiju i tema za Dnevnik, i frizura je skoro uvijek spremna i na mjestu. Održavam je viklerima, a šminku velikim osmijehom i šta je takav dan bez jednog selfija, pardon-dva. :)
Noći završavaju uz jaki zagrljaj ljubavi, a onda ako me ne savlada san uz emisije mojih kolega na televiziji, društvo mi pravi neka od knjiga koje češće dugo čekaju na slobodno vrijeme za čitanje koje ipak dođe, kad tad. Naravno i jedan #qotd za laku noć i lijepe snove.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
