TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.7.2022.
Irena je dama koja već dugi niz godina broji praktična i zanimljiva iskustva u svijetu PR-a i marketinga što ju čini sjajnim sugovornikom u našoj intervju rubrici.
Kroz svoj rad u retail industriji imala je priliku surađivati sa brojnim stručnjacima i naučiti dosta toga što je potrebno za njen daljnji profesionalni razvoj. Njena svakodnevica sada je ispunjena radom u vlastitoj agenciji i radom na projektu Woman.Comm Club o kojem također nešto više otkriva u nastavu. Kako započinje, a kako završava svoj dan, tko joj je najveća podrška, kao i što su najvažnije lekcije koje je naučila do sada otkrijte kroz Irenine odgovore u nastavku.
Kako biste sebe opisali u tri riječi?
Ustrajna kada imam viziju i cilj, neki bi rekli tvrdoglava, proaktivna i pouzdana.
Uvijek sam težila da dam maksimum sebe u radu, da uvijek sve bude što je moguće bolje s moje strane i uvijek se držim načela: „Ako imaš cilj i fokusiran si na njegovo ostvarenje sve je moguće uz rad, trud i pozitivno gledanje na izazove koji te čekaju na tom putu“.
Kako izgleda vaš radni dan? Koji su rituali koje ne preskačete ujutro?
Volim dinamiku svog posla, intenzivni rad sa ljudima, kreativnost i slobodu koju pružaju upravo marketing i komunikacije. Naprosto svaki dan je neka nova, zanimljiva priča, nikada nije statično, a naročito nikada nije dosadno.
Nisam jutarnji tip, jako volim imati jutro samo za sebe da saberem svoje misli, prođem detaljno kroz plan koji sam pripremila za taj dan, definiram zadatke i vršim njihovu raspodjelu.
Irena kao učesnica konferencije Marketing Summit 2021
Sa dvoje male djece moj radni dan počinje jako rano, jutarnje buđenje, spremanje, doručak, odlazak u vrtić. Uz obaveznu prvu jutarnju kavu pregledam u rokovniku plan dnevnih aktivnosti, čitam mailove te brzinski prođem kroz nekolicinu dnevnih portala kako bih bila u tijeku sa aktivnostima u zemlji i regionu. To je onaj dio dana samo za mene (razbuđivanje).
Poslovni dio mog radnog dana počinje dolaskom u ured agencije Prefix oko 8:30 sati. Od 9 sati kreću pozivi, mailovi i sastanci. Pošto je najveći projekat na kojem sad radimo Woman.Comm Club, a on je u velikom zaletu, teško je uvijek tačno pretpostaviti šta me čeka kad dođem u ured. Svakodnevno se prijavljuju nove članice, što me jako raduje, pregovaram sa sponzorima, vodim organizaciju evenata koje pripremamo. Dosta je posla, ali je lijepo, kreativno i dinamično.
Iza vas je više od 15 godina u retail industriji. Kako su izgledali vaši počeci?
Rekla bih da su se neke stvari u mom životu događale slučajno. Ipak, po mom mišljenju, ne postoji slučajnost već se sve dešava s nekim razlogom koji prepoznamo tek kada se dogodi. Tako su i moji počeci bili slučajni. Svoju karijeru, odmah nakon završenog fakulteta, započela sam kao pripravnik u kompaniji Konzum d.o.o. Sarajevo, u sklopu Agrokor grupe, a dalji tijek bio je, rekli bismo, by the book, od pozicije pripravnice do rukovoditeljice pa na kraju i direktorice marketinga unutar iste kompanije.
Irena na svečanoj dodjeli diploma
Iskustvo u sektoru tradinga dalo mi je detaljnu i dragocjenu sliku funkcioniranja retaila. Prelaskom na poziciju direktorice marketinga i PR-a direktno sam svoj posao vezala za potrebe kupca, sa jasnom komunikacijom prema njima. Reatil is detail, nije samo izreka, već je zaista tako i samo sveobuhvatnim 360 pristupom u komunikaciji prema kupcima rezultat može biti dobar.
Svoje iskustvo u različitim sektorima od category managementa, PR-a sa velikim fokusom na interni pa čak i krizni PR, prodaje, marketinga, istraživanja tržišta i store managementa, učinile su 10 godina rada u Konzumu jako zanimljivim, uzbudljivim i korisnim za dalji profesionalni razvoj. Sva ta znanja bila su od značajne važnosti 2017. godine kada povratkom brenda Mercator na BiH tržište preuzimam funkciju direktorice marketinga i PR, jer ispred nas je bio veliki zadatak, vratiti na tržište najboljeg susjeda. Radom u Mercatoru proširila sam i spoznala nove oblike marketinga i komunikacije te usvojila nova znanja koja će mi, sigurna sam, biti od velikog značaja za moj budući rad i razvoj.
Osnovali ste vlastitu marketing agenciju. Kako ste se odlučili na taj korak i koji je bio najveći izazov?
Rad u velikoj korporaciji je odlična prilika za svakog tko želi da uči, jer svaki dan je drugačiji sa bezbroj prilika i izazova. U tijeku svog dugogodišnjeg rada kroz širinu korporacije sam imala priliku da učim od odličnih mentora, da se svakodnevno usavršavam kroz rad sa svojim kolegama, poslovnim partnerima i kroz niz edukacija u formalnoj i neformalnoj domeni.
Volim dinamiku ovog posla i rad sa drugim ljudima jer smatram da svaki posao čini tim, jedan može puno, a zajedno možemo sve, to je u biti suština posla i života - zajedničko stvaranje. Često kažem da posao koji voliš i radiš ga s ljubavlju nije posao već užitak, a ja ne znam i ne želim drugačije.
Na snimanju jedne od kreativnih kampanja
Na početku sam rekla da u svemu moramo imati cilj, jer ako ne znamo kud smo krenuli, svaki će nas put tamo odvesti. Bez cilja sve je tumaranje u magli. Ja sam imala cilj i od pripravnika sam stigla do pozicije direktorice marketinga i PR-a te uživala u dinamici i ljepoti stvaranja novih uspješnih kreativnih priča koje smo donijeli na tržište. Onda je život postavio neke nove ciljeve i odredio nove životne uloge koje su mi promijenile pogled na život, prioriteti su se počeli malo drugačije slagati, a odluke donositi na jedan novi način. Zadnjih pet godina su bile vrlo dinamične i na poslovnom i na privatnom planu. Sve to me je ojačalo, učinilo sigurnijom, javile su se nove želje i ciljevi, ali i hrabrost da napokon krenem raditi neke nove stvari o kojim sam razmišljala dugo, ali nikad za njih nije bio pogodan trenutak, ili nisam imala dovoljno hrabrosti.
Prefix je san nastao iz ljubavi prema marketingu i komunikacijama u želji da otvorim neke nove horizonte, da unaprijedim sebe i doprinesem dodatnom razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regionu te donesem nešto novo na tržište.
Kada odlučite nešto promijeniti nakon 15 godina, iz jedne velike sigurne kompanije, iz zone komfora koju imate sa svim benefitima, otići u nešto potpuno novo, nije lako. Ja sam taj korak napravila. Iz uređenog sustava odjednom sam izašla u nešto novo i pomalo nepoznato, postala sam glavni i odgovorni urednik, pravnik, računovođa, poštar… Sve što sam znala više nisam sigurna da je tako.
Ali prođu taj početni strah i nervoza vrlo brzo jer nemate vremena razmišljati o tim stvarima. Radite na svakodnevnim obavezama i usput raščišćavate i dovodite u red stvari oko sebe. Uz veliku podršku koju mi pružaju obitelj, kolege i kolegice iz struke, na čemu sam im neizmjerno zahvalna, ovo polako prerasta u jedno novo i divno poglavlje mog života.
Koliko je podrška drugih žena bila važna u vašem razvoju i karijeri?
Jako važna. U mom životu od malena većinom je žena bila uzor onog što ja želim biti - ustrajna, pouzdana i pravična. Majka je bila konstanta, najvažniji stup i jasan putokaz onog što je bitno i ispravno u životu i po tim načelima živim i radim. Kroz život u različitim segmentima i periodima uvijek je tu bila sestra, prijateljica ili kolegica kao mentor/korektor, netko tko mi je nesebično pružao podršku, znanje i oslonac kada bi me sustigao mali umor. Naravno, podrška kolega, supruga i oca je isto jako bitna, ali žene su odigrale ključnu ulogu.
Koja je najvažnija lekcija koju nosite iz tog perioda?
Iako kažemo da su promjene jedino izvjesne u životu, nije uvijek tako. Postoje stvari koje trebaju ostati samo naše, nešto što nas čini drugačijim i ne mijenjati suštinu sebe, svoje osobne vrijednosti samo da bi se prilagodili, jer tada mi više nismo - mi.
Tijekom proteklih godina dosta stvari se brzo mijenjalo, od odnosa prema poslu do odnosa među ljudima, posebno je to vidljivo postalo u posljednje dvije godine, u vrijeme Covid-19. U tom periodu smo se dosta okrenuli sebi, obitelji, okolini… na trenutak smo zastali i imali priliku krenuti iz početka, neki novi mi, cijeneći upravo one vrijednosti kod ljudi koje su konstantne kod njih, a to je pravičnost i dobronamjernost. Ljudskost je u svemu ono što vrijedi i što se pika, bez obzira da li ste na vrhuncu ili na početku svoje karijere. I zato je bitno u svom rastu i razvoju uvijek ostati čovjek i cijeniti ljude koji su za vas bili tu kada ste počinjali, a vjetar uvijek puše jače kada ste na vrhu.
Koja je najvažnija lekcija o PR-u koji ste naučili do sada?
Snaga kompanije se ogleda u njenoj komunikaciji prema uposlenim i prema njenim javnostima, čak bih bila slobodna kazati sa većim fokusom na komunikaciju prema svojim uposlenicima. To najviše dolazi do izražaja u vrijeme iznenadnih kriznih situacija, jer se upravo reputacija kompanije u tim razdobljima najviše susreće sa potencijalnim izazovima.
Irena je i vlasnica modnog brenda pamučnih trenerki i haljina 'I AM...'
Upravo iz tog razloga kroz Prefix želim dati komunikacijskoj industriji dodatne alate i razvoj u segmentu internog PR, Employer brandinga i segmentu intenzivne povezanosti internog zadovoljstva uposlenika poslodavcem sa njegovom eksternom slikom kao budućeg poslodavca jer uposlenici su najveći ambasadori brenda i najjači PR.
Imali ste i nastupe na raznim domaćim konferencijama. Što su po vama najvažniji segmenti dobrog govora?
Kažu da je strah od javnog nastupa jedan od najvećih strahova i da ga ima svaki čovjek, bez obzira koliko puta je javno nastupao. Svaki put iznova prolazim onaj početni adrenalin, prve dvije sekunde lupa mi srce, drhti glas. Ipak, u konačnici, bitno mi je da bude dobro i da slušaocima bude zanimljivo i poučno. I onda si tu, oni te slušaju, sve ide baš onako kako si zamišljao i ti si sretan.
Pri svakom javnom nastupu mi je bitno da sam spremila svoj material i da sam u pripremi bila srcem i dušom, da živim to što pričam i vjerujem u to, da sam sigurna jer slušaoci lako prepoznaju lažne parole.
Irena na organiziranoj aktivnosti za donaciju Roditeljskoj kući
Bitno je da si kratak, jasan, koncizan i pozitivan jer samo tako jasno prenosiš poruku na sve oko sebe. Tema i ne mora biti najzanimljivija, niti prezentacija najmodernija, ali tvoja energija i posvećenost su nešto što se pamti i zadržava pozornost slušaoca. Ja često nisam kratka, ponese me atmosfera iako znam za pravilo da dobar govornik jednu minutu govora piše sat vremena.
Pokrenuli ste projekt Woman.comm. Koji su planovi koje imate do kraja godine?
To je projekat mome srcu posebno drag. U svijetu se vodi velika borba za rodnu ravnopravnost u komunikacijskoj industriji. To je još uvijek Mad Men industrija jer žene čine jedva deset odsto menadžmenta. Za razliku od demokratski razvijenog zapada, u našoj regiji, a posebice u Bosni I Hercegovini, žene vladaju ovom industrijom. Na čelu su većine agencija, vode marketing odjele i najvećih kompanija i medija. Otud i projekat Woman.Comm da ukazuje i slavi uspjehe žena u komunikacijskoj industriji i doprinese njenom oporavku i bržem razvoju kako bi u njoj žene mogle dodatno ostvariti svoje poslovne ciljeve i interese.
Želja mi je da se kroz klub stalno razvijamo i napredujemo kako bi našu komunikacijsku industriju u BiH učinili još uspješnijom, prosperitetnijom i profitabilnijom. Krećemo iz BiH i već se pripremamo za izlazak u zemlje regije.
Klub članicama, ali i ostalim ženama iz komunikacijske industrije, nudi niz aktivnosti od mjesečnih webinara sa uglednim predavačima, gdje se trudimo da bude mix osobnog razvoja i edukacije, pa do sportskog druženja kroz golf, tenis i trčanje.
Ljeto će biti zanimljivo.
21.7 imamo webinar sa Aidom Šabić na temu životnog balansa.
28.7 imamo prvo druženje na golf terenu u Sarajevu koje organiziramo ekskluzivno za članice Woman.Comm Cluba. Tom prigodom će se moći okušati u igranju golfa te uz iskusnog trenera savladati prve korake. Nakon časa golfa moći će poslušati Melisu Čengić, Marketing, CRM & PR menadžericu brenda Porsche za Bosnu i Hercegovinu. Porsche znatan dio svojih komunikacijskih ali i drugih aktivnosti usmjerava na rušenje ukorijenjenih stereotipa o ženama, i sa velikom strašću na svim tržištima, na kojima je prisutan, gradi zajednicu posebnih, uspješnih, sposobnih žena koje svojim djelovanjem osnažuju i motivišu druge žene.
11. 8. ćemo u poslovnoj zgradi kompanije Symphony na Trebeviću organizirati predavanje Sashe Savića (New York). Sasha je CEO medijske agencije Media.Com USA, najveće i najuspješnije medijske agencije u SAD. Pred rat je otišao iz Sarajeva u kojem je bio voditelj Omladinskog programa Radio-Sarajeva.
U istom tempu nastavljamo sve do 10. mjeseca kada ćemo godišnjom Woman.Comm konferencijom u Hotelu Hills (25. i 26. 10.) i svečanošću Woman.Comm of the year (25. 10), dodjelom nagrada ženama koje su dale veliki doprinos radu i razvoju komunikacijske industrije (marketing, PR i mediji) u BiH, zaokružiti prvi ciklus naših aktivnosti i krenuti sa pripremom za novu godinu i ulazak u zemlje regije.
Već sad se radujem svemu što nas čeka krajem ove i tijekom cijele naredne godine.
Pratite nas na službenoj stranici i budite informirani o svim aktivnostima, postanite naša članica i uživajte u benefitima našeg kluba.
Koje su tri stvari koje uvijek napravite nakon radnog vremena?
Nekada je to bilo napravim si čaj, pokrijem se dekicom i čitam neku dobru knjigu, ili pogledam film, ili seriju prije nego odem na spavanje.
A sada, spremim svoje mališane za spavanje, pročitam im priču za laku noć , a kada zaspu ostatak večeri je za supruga i mene, odmor uz neki dobar film ili seriju.
Knjiga koju trenutno čitate?
Dobila sam dvije knjige unatrag par mjeseci od meni jako bitnih ljudi sa odličnim temama pa se nisam mogla odlučiti koju prvu pa malo čitam jednu, pa drugu i nekako se u mojoj glavi nadopunjuju.
Coach koji će te probuditi - Robert Dilts
Vođa bez titule - Robin Sharma
Odlične, moja topla preporuka za sve koji su krenuli novim putevima ili su na prekretnici, pred nekim životnim odlukama.
***
Naslovna fotografija: Irena Miličević Vukoja
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
