TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 10.11.2014.
Lejla Selimović je diplomirana pravnica, koja je vlasnica radionice za redizajn starog namještaja. Radionica je to u kojoj trošan namještaj dobiva sasvim novo lice i postaje unikatan i chic komad drveta s posebnom pričom.
Idealan je to način da spasite onaj drveni, ručno oslikani kredenac sa inicijalima koji je vaša baka dobila prije nekoliko godina kao vjenčani poklon ili da konačno redizajnirate one drvene stolice s tavana. Lejla iza sebe već ima par jako zanimljivih projekata, a želja joj je uređivati malu pekaru. Osobno preferira namještaj nastao pod Artisan i Rukotvorine palicom, a kada je u pitanju modni dizajn, dopada joj se ono što radi Neira Sinanbašić. Što nam je ova mlada kreativna redizajnerica namještaja otkrila kroz intervju, pročitajte u nastavku.
Kako izgleda jedan tvoj klasičan dan na poslu?
Obzirom da se radionica u kojoj radim nalazi u zgradi u kojoj živim, mogu reći da radim od kuće. Uprkos tome, radni dan započinjem odlaskom u grad gdje organizujem dio posla koji se ne odnosi na rad u radionici. Veliki dio mog posla je i kontakt sa naručiocima, tako da nakon povratka kući dio vremena provodim odgovarajući na mailove i poruke, organizaciji narudžbi, kontaktu sa saradnicima...Nakon toga se presvlačim u „radno odijelo“ i silazim u radionicu gdje obavljam meni najdraži dio posla- „vračanje života“ starim komadima namještaja.
Opiši nam, kako bi izgledala tvoja savršena ponuda za posao? A kako ne tako savršena? Kakav namještaj inače vole vole bh. klijenti?
Jako bih voljela raditi enterijer male pekare. Uopće, voljela bih raditi enterijere i izloge dućana. To bi bio moj posao snova. Dešavalo mi se da klijenti imaju zahtjeve koji se ne poklapaju sa mojom estetikom i do sada sam izbjegavala raditi nešto iza čega ne bih mogla stati (stilska komoda ručno oslikana zebra uzorkom u kombinaciji sa crvenom). Imam sreću da u većini slučajeva klijenti prepuste da posao uradim po svom osjećaju. Kažu mi okvirno želje, pošalju fotografije prostora gdje bi komad bio smješten i ostatak posla prepuste meni . Vjeruju mi, jer kroz fotografije mojih radova vide šta mogu očekivati. Klijenti koji me kontaktiraju ne vole moderan bezličan, namještaj. Žele nešto unikatno ili žele vratiti život starom komadu za koji su vezani.
Koje su vrijednosti i osnove redizajniranja? A koji imperativi u odabiru materijala i drveta?
Uživam kada vidim kako stari komad izgleda nakon redizajniranja, jer je u većini slučajeva nespojivost mjesta gdje je komad nađen i mjesta gdje nakon redizajna završi gotovo nevjerovatna. Stari komadi ,za razliku od danas popularnih materijala( iverica, medijapan...), pravljeni su od punog drveta i kao takvi i nakon „vremenske istrošenosti“ za mene su itekako kvalitetniji i ljepši. Imperativ je svakako da od starog komada izvučemo maksimum i da takav komad redizajniran nastavi pričati priču. Svakako treba biti svjestan da se radi o starim komadima koji se rade ručno i kao takvi nikada ne mogu izgledati kao fabrički proizveden komad, ali po meni ljepota je upravo u tome. Savršeno je dosadno.
Što tebe čini drugačijom od ostalih dizajnera namještaja?
Drugačije je upravo to što ja ne dizajniram namještaj, već starim dotrajalim komadima dajem novi izgled. Svakako i to podrazumijeva ideju, maštu, planiranje, osmišljavanje... Ljudi često redizajn miješaju sa restauracijom. Redizajn je po meni zapravo kombinacija restauracije i dizajna.
Koje su prednosti, a koje mane jednog dizajnera/redizajnera namještaja?
Prednosti redizajnera namještaja je ta što omogućava da iskoristite stari komad i time umanjite troškove kupovine novog komada, kao i to što možete dobiti komad baš po vašem ukusu, dakle sami birate motive, boje, materijal...Nedostatak redizajna bi bio to što je redizajner ipak ograničen dizajnom modela koji radi, jer se ne može uticati na njegov prvobitni oblik.
Iza sebe već imaš već tri velika projekta. Redizajnirala si „Street cafe“ u Zenici, dućan začina i zdrave hrane „Grožđića“ i apartman u Istri. Možeš li nam pobliže objasniti o čemu se točno radilo i kakve je točno poslove zahtijevao svaki od ovih projekata?
Moj prvi veći posao bio je osmišljavanje i uređenje cjelokupnog enterijera Street cafe-a u Zenici, a koji je specifičan po tome što je gotovo 90% komada kojim je opremljen zapravo stari redizajnirani namještaj. Stolice, lusteri, fotelje, šank, detalji- sve su to komadi koji sam pronalazila na različitim mjestima, a koji nakon redizajniranja i „povezivanje“ bojama dobili sasvim novi kontekst. Ja sam učestvovala u osmišljavanju i realizaciji cjelokupnog projekta: od boje zidova, tapeta, rasvjete, inventara, do najsitnijih detalja kao što su posuđe i dekoracije. Dućan zdrave hrane i začina „Grozđica“ nije bio toliko vremenski zahtjevan jer sam bila zadužena dekoraciju dijela prostora i izloga.
Odabrala sam tapete, materijale, dekoracije, sve to upotpunila dobrim idejama i dobili smo jedan šarmantan kutak u gradu. Apartman u Puli je bio najveći izazov jer sam radila dislocirano, sve sam osmislila kroz virtual tour apartmana. Nije bilo nimalo jednostavno, majstori u drugoj državi rade prema uputama iz moje sobe.Od pločica, podova, tapeta...Ja za to vrijeme prikupljam stari namještaj, zavjese, dekoracije i osmišljavam kako sve to uklopiti. Zadnji dio posla podrazumijevao je moj odlazak na lice mjesta gdje sam sve posložila u jedan romantični tematski shabby apartman za dvoje.
Koje dizajnere namještaja ti osobno preferiraš? A koje modne?
Sviđa mi se ono što radi „Artisan“, kao i noviji proizvodi „Rukotvorine“, ali ja si nažalost ne mogu priuštiti takve komade trenutno. Što se tiče bh. modnog dizajna dopada mi se ono što radi Neira Sinanbašić.
Koji komadi prevladavaju u tvom ormaru? Da li i tu prednost imaju retro komadi?
Ne pratim modu, kupujem i oblačim ono što mi se dopada i u čemu se dobro osjećam. Jako mi je bitno da je to što nosim udobno, da me ne steže i ne ograničava. Marka mi ništa ne predstavlja, jedino volim imati kvalitetnu obuću jer puno hodam - mora biti udobna.
Kako izgleda tvoj dom? Da li se i tamo kriju posebne DIY dizajnerske priče?
Prije godinu dana uselila sam u stan koji sam u potpunosti osmislila i uredila i koji je moj najdraži „projekat“ jer u njemu svakodnevno uživam. To je zapravo mali stan čiji je tavanski prostor adaptiran u spavaću sobu. Stan je opremljen kombinacijom starog i novog namještaja, jer sam baveći se ovim poslom nailazila na komade u koje sam se na prvu „zaljubljivala“ i nisam ih željela prodata. Na kraju je sve došlo na svoje, tako da u stanu ipak dominira stari redizajnirani namještaj i često ga koristim kao show room ili „studio“ za fotkanje.
Kako glasi najbolji poslovni savjet koji si dobila?
Ne mogu se pohvaliti nekim poslovnim savjetima. Društvo i okruženje općenito demotivišu i obeshrabruju. Ja bih ipak savjetovala da se usude, da pokušaju, da ne slušaju druge nego srce.
{gallery}2014_11/wood{/gallery}
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Pokupiti smeće koje nije tvoje.
Nazvati nekoga kome dugo nisi rekao koliko ti znači.
Ili pokrenuti temu o kojoj svi pričaju, ali niko ništa ne radi.
Male stvari? Možda, ali upravo takve odluke često pokreću najveće promjene.
Na toj ideji zasniva se dm kampanja „Žar za budućnost“, koja okuplja ljude i inicijative koje svojim djelima doprinose zajednici.
Kampanja počinje 2. marta, a od tog datuma otvorene su i prijave, kako za projekte koje mogu prijaviti udruženja, organizacije i institucije, tako i za društveni angažman građana, koji kroz svoje primjere žele inspirisati druge na pozitivne promjene.
U dm-u kažu da već više od 20 godina osjećaju taj „žar za budućnost“ kroz kontinuirana ulaganja u zajednicu.
Ovom kampanjom žele ga probuditi i u drugima te pružiti prostor pojedincima, organizacijama i projektima koji svojim angažmanom pokazuju da promjena ne mora početi velikim planovima, nego konkretnim djelima.
Na platformi se već mogu pronaći inspirativne priče ljudi koji volontiraju u udruženjima za zaštitu životinja, daruju trombocite, pošumljavaju planine, rade s djecom, pomažu starijim osobama.
Različite priče, ali ista ideja… da svaki angažman može napraviti razliku.
Drugim riječima, ideja kampanje nije samo govoriti o promjenama, nego dati prostor ljudima koji ih već pokreću.
Zato danas razgovaramo sa Mirzom Mustafagićem koji je kroz različite društvene inicijative više puta pokazao kako jedna ideja može pokrenuti mnogo ljudi.
Umjesto klasičnog intervjua, Mirza je dobio malo drugačiji zadatak.
Kroz šest boja kampanje – od nade do inspiracije – razgovarali smo o trenucima koji su ga pokrenuli, o malim akcijama koje prave razliku i o tome kako pojedinac može utjecati na zajednicu.
Svaka boja nosi jednu vrijednost. A svaka vrijednost dva pitanja.
Jesi li nešto uspio jer nisi bio sam?
Mirza: "Sve sam uspio zato što nisam bio sam, apsolutno sve.
I u tome je i ljepota da pokažemo da Bosanci i Hercegovci zaista jesu tu kada je potrebno i da svi zajedno, koliko god da mi često mislili da ovo društvo nije dobro, ipak imamo sjajnih primjera koji pokazuju da samo zajedno možemo da učinimo da živimo u nekoj boljoj državi, boljoj budućnosti.
Zašto je važno da promjene radimo zajedno?
Mirza: “Promjene je važno da radimo zajedno zato što samo tako možemo da gradimo ovo društvo boljim i da ga ostavljamo svim budućim generacijama.
Samo zajedno možemo i da postignemo sve ono što želimo.”
Kada si prvi put osjetio da promjena može krenuti od tebe?
Mirza: "Prvi put sam osjetio da promjena može krenuti od mene 3. novembra 2023. godine, kada sam svoje kolege influensere zamolio da zajedno sa mnom budu dijelom priče „I ti možeš biti ta osoba“. Kada smo u devet sati ujutro svi objavili video, nastao je, rekao bih, apsolutni kolaps.
Odmah nakon toga dobio sam poziv od premijera Tuzlanskog kantona da imamo sastanak na UKC-u kako bi se pokušala riješiti određena pitanja. To je velika stvar, ne zbog premijera, nego zbog toga što je skupina ljudi učinila nešto zahvaljujući mojoj ideji da se promijeni bitna stvar, a to je zdravstveni sistem."
Da moraš poslati jednu poruku “ima nade”… kome ide?
Mirza: “Ja bih to zauvijek poslao mladim ljudima ove naše države. Ima sjajnih primjera ljudi koji rade sjajne stvari.”
Šta te pokrene da reaguješ, a ne samo da komentarišeš?
Mirza: "Pokrene me da reagujem najčešće nepravda i neki životi koji možda nisu tako sjajni kao moj.
Ja živim zaista jedan lijep život, ali ne žive ga svi. Kako bi nekome uljepšao dan, mjesec ili život… zaista je sasvim dovoljan pokretač da učinimo nešto što je drugačije.
Tvoja energija / žar za 2026.?
Mirza: "Moj žar za 2026. godinu je zaista, koliko god to zvučalo stereotipno, radovati se sitnicama.
U vremenima u kojima živimo, gdje ništa nije ni sigurno, niti sjajno, niti bajno, biti osoba koja se raduje nekim malim stvarima je moj žar za 2026. godinu."
Koliko empatija mijenja način na koji djelujemo?
Mirza: “Empatija izuzetno utječe na to kako djelujemo. Ja neću sada pričati o sebi da sam ja veliki empata, ali jesam… ja sam rak u horoskopu. Ja mogu da zaplačem na onog malog majmunčića koji ima igračku, a kamoli na šta drugo, tako da vrlo utječe.”
Koga danas trebaš nazvati, a odgađaš dugo?
Mirza: “Danas bih nazvao svoju prijateljicu, svoju mentoricu, profesoricu Dženetu…”
Zadnja spremljena motivacijska poruka?
Mirza: “Postoji jedna prekrasna izreka koja kaže: ‘Ono što dajemo ne vraća se uvijek, ali ono što dajemo je uvijek ono što jesmo.’”
Kako tvoj rad može inspirisati nekoga da uradi dobro djelo?
Mirza: “Moja inspiracija je da neki mladi ljudi vide ono što sam ja uradio pa da učine još nešto, jer samo na taj način se mogu širiti krugovi dobrote i dobrih stvari koje se dešavaju u našem društvu.”
Na kraju razgovora, Mirza pokazuje crtež koji je nastao tokom intervjua. Kaže da nije neki slikar, ali ideja je jasna: sunce, livada cvijeća, priroda i ljudi koje volimo.
Na kraju, sve se svodi na to.
Na trenutke koje dijelimo, na prostor u kojem želimo živjeti i na društvo koje pokušavamo učiniti malo boljim nego što smo ga zatekli.
Možda upravo u tome i jeste smisao kampanje „Žar za budućnost“.
Ne u velikim riječima, nego u malim stvarima koje radimo često i bez velike buke.
A takvih priča već ima mnogo: od volontiranja i rada s djecom, do brige o životinjama, darivanja krvi ili jednostavno pomoći nekome kome je potrebna.
Ako već radite nešto slično, platforma „Žar za budućnost“ je mjesto gdje i takve priče mogu dobiti svoj prostor.
Jer ponekad je dovoljna samo jedna priča da nekoga drugog pokrene na isto.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
