Zlatarsko-juvelirska radnja Sofić S. već je godinama omiljena sarajevska adresa svih onih koji su u potrazi za precizno i ručno izrađenim modelima nakita, koji osim što izgledaju moderno, pričaju i bogatu povijesnu baštinu naše države. 

U svojoj radionici, smještenoj u jednoj od ljepših ulica u Sarajevu, Gazihusrefbegovoj ulici, poznatoj i kao Zlatarska ulica, kreiraju nakit čija je izrada u svakom segmentu, od same skice do konačnog produkta, rezultat dugog istraživanja i predanosti kvalitetnoj izradi.
Jedna od njihovih najpoznatijih kolekcija jeste kolekcija replika nakita kakav su nosile bosanske kraljice i kraljevi te bogate trgovačke obitelji koje su živjele na području Bosne i Hercegovine, kojom su željeli pokazati našu kulturnu autentičnost.
 
O višegodišnjoj povijesti njihovog rada, inspiraciji za kreiranje i samim procesima izrade nakita, razgovarali smo sa Seadom i Senadom Sofićem.

Iza vas je bogato iskustvo u izradi nakita. Možete li nam pobliže objasniti nastanak jednog komada nakita sa Sofić potpisom – od skice, preko odabira materijala do same izrade?

Naša ideja, koju prenosimo kroz generacije u radioni Sofić, je da kroz izradu nakita i suvenira promoviramo našu bogatu kulturno istorijsku baštinu. Kao inspiraciju pri izradi svakog komada, istražujemo i koristimo razne oblasti koje su uticale i utiču na našu kulturalnu autentičnost.

Numizmatika nam je ukazala na stari bosanski novac, arhitektura na divne ornamente koje koristimo u izradi nakita, arheologija na prastare broševe, otomanski period na pojavu čudesnog filigrana, predivne detalje veza s košulja, čipki sa starih bosanskih ćilima i još mnogo toga. Sve te predivne detalje mi u radionici svakodnevno stavljamo na papir, a potom odabrane detalje ugrađujemo u nakit, tako da svaki komad nosi određenu poruku i postaje prepoznatljiv. Materijali koji se koriste za izradu nakita su srebro, zlato, poludrago i drago kamenje, a za izradu suvenira bakar, bronza, srebro, pozlata.

Ono što vašu priču čini posebnom, jeste i činjenica da je riječ o obiteljskom poslu. Kako je započela ljubav obitelji Sofić prema nakitu?

Novalija Hajrudin, poznati sarajevski zlatar tridesetih godina XX. vijeka, brat moje nane Behije koja je u to vrijeme radila filigran, nesebično su prenosili svoje znanje članovima moje porodice zbog čega smo im neizmjerno zahvalni. Sva ljepota i kreativnost koju ovaj zanat nosi, nas je naprosto očarala i čvrsto, trajno, vezala za bavljenje ovim poslom.

Jedan od vaših važnijih projekata jest onaj pokrenut sa Zemaljskim muzejom. Kreirate replike nakita koji potiču iz raznih sfera bh.povijesti. Kako ste došli na tu ideju i kakvu poruku želite poslati?

Istraživanje nas je odvelo i do Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu koji baštini i brižno čuva najveću zbirku nakita i ukrasnih predmeta s područja bivše države. Tako se, u saradnji sa Amirom Sadiković, koautoricom ovog projekta, rodila ideja o izradi replika koje potiču iz perioda željeznog doba pa do početka XX. vijeka. Sve što radimo uvijek je uz savjet, nadzor i saradnju vrhunskih stručnjaka iz Zemaljskog muzeja, arheologa, etnologa i drugih.

Cilj je bio da kroz svoj posao na najbolji mogući način promoviramo našu kulturno istorijsku baštinu kako u BiH, tako i u svijetu, te da pokušamo vratiti uništeno, odnosno poljuljano samopoštovanje u proteklih dvadeset godina. Bio je to ujedno i profesionalni izazov jer načini izrade traže poznavanje različitih majstorskih vještina od kovanja, garnulacije, lijevanja, filigrana… Iza svakog komada stoji detaljna analiza, istraživanje, priprema, izrada specijalnih alata, dosta mukotrpnog rada…

Isto tako, željeli smo i na ovaj način podsjetiti da BiH ne postoji od Dejtonskog sporazuma, nego da ima bogatu hiljadugodišnju tradiciju. 

Orginalni nakit iz Zemaljskog muzeja vs. replike u Sofić potpisu

Surađivali ste i sa brojnim mladim bh.kreativcima, poput suradnje sa Anidom Kapom. Što mislite o trenutnoj bh.modnoj sceni?

Mi smo zemlja kreativnih ljudi, no treba imati na umu da iza svakog realiziranog kreativnog projekta stoji i velika količina rada. Smatram da trenutna bosansko-hercegovačko modna scena ima mnogo mladih i talentovanih dizajnera, koji su postali uspješni, ne samo u okviru BiH, već znatno i šire. Bitno je da se radi na promociji i prezentaciji domaćih modnih brendova, jer svaka etiketa na kojoj piše “Made in BiH” je veliki uspjeh. Rado sarađujemo sa stvaraocima iz drugih područja, dizajnerima, fotografima, arhitektima, režiserima, urednicima magazina… Svaka takva saradnja je prilika da se stvori neka nova vrijednost - vizuelna, estetska, umjetnička.

Fotografije sa izložbe na kojoj je predstavljen nakit od kože i srebra nastao suradnjom bh.dizajnerice Anide Kapo i Zlatarne Sofić

Vaš nakit je bio dio i raznih izložbi. S kojih nosite najljepše uspomene?

Prvu izložbu imali smo u Zemaljskom muzeju - maj 2009. sa samo 15 izrađenih replika, nakon toga, kako se povećavala zbirka, raslo je i interesovanje. Tako su se nizale izložbe od Zagreba, Londona, Vašingtona, Brisela, Strazbura, galerija u Pragu, jednogodišnje postavke u muzeju Mimara u Zagrebu...

Svaka ima poseban značaj. Recimo, 2010. godine je na dan izložbe uporno padala kiša, a igrao se i gradski derbi na Grbavici, što nije spriječilo skoro dvije stotine ljudi da dođu u Zemaljski muzej i vide novu zbirku. Meni je lično najdraža iz ljeta 2014. kada smo zajedno sa promocijom nakita radili i promociju naše arhitekture kroz radove renomiranog arhitekta, gospodina Amira Vuka–Zec, vina iz poznate vinarije Andrija i bosanske kuhinje u autentičnom ambijentu restorana Kibe. Odaziv je premašio naša očekivanja, tako da je petstotinjak prisutnih uživalo u izložbi i druženju, prolazeći kroz različitost i bogatstvo naše kulture.

Angelina Jolie jedna je od svjetskih poznatih dama koja nosi komade iz vaše radionice. Kako biste vi opisali damu koja nosi Sofić nakit?

Najvažnije je da se noseći naš nakit doprinose očuvanju i širenju naše tradicije, a pogotovo što mlađi naraštaji, kupujući, za njih retro stvari, upoznaju našu tradiciju i posjećujući Zemaljski muzej obogaćuju svoje znanje o našoj zemlji i njenoj  kulturi. Naše zbirke su većim dijelom namijenjene ženama, jer se radi o ukrasnim predmetima koji su historijski nosile žene.

No, neki komadi su za muškarce - recimo, prsten iz grobnice kralja Tvrtka, pečatnjaci, narukvice i raduje nas što taj nakit nose svi. Brojne su slavne ličnosti vlasnici i vlasnice nakita koji izrađujemo i to nas raduje, a predstavlja i jednu vrstu potvrde kvaliteta našeg rada. S druge strane, posebno sretnima nas čini što će se, isto tako, naš nakit vidjeti i u gradu, na ulici, u kafeu, random mjestu i na moru… I što će oni koje naša tradicija zanima doći kod nas i razgledati nakit, zanimati se za vrijeme nastanka, način izrade…To nakitu daje život.

Trend porasta zlatarskih radnji se nastavlja. Kolike su sad uopće mogućnosti da se izuči zlatarski zanat?

Nije istina da se trend otvaranja zlatarskih radnji povećava, Nažalost, povećavao se broj radnji za otkup zlata uslijed stalnog rasta cijene zlata na burzama. To su mnogi prepoznali kao brz i lagan način zarade na koji država, nažalost, nije imala pravovremen stav. Danas je sve manje radnji koje proizvode ili vrše popravke, a više koje se okreću trgovini ne mareći za porijeklo robe. Mi se time ne bavimo. Sve što se može pronaći u zlatari Sofić S. nastalo je u našoj radionici.

Mnogi cijene vaš rad nazivajući ga umjetnošću. Kako vi vidite posao kojim se bavite?

Prije svega kao veliko zadovoljstvo.Smatram da je mogućnost da se prepustite istraživanju, slobodi izražavanja, neiscrpnim vrelom ideja, kada ovaj posao radite da bi uživali u svakom novom danu, u svakom novom predmetu koji s radošću i ushićenjem pratite od skice do finalnog produkta, velika privilegija, a neiscrpna kreativnost bi se mogla nazvati umjetnošću. Ukoliko trud i rad svih članova naše radionice dodatno doprinosi i promociji naše domovine, to nas čini još ponosnijim. Na drugima je da odrede i okarakterišu naš rad.

Tijekom vaše dugogodišnje karijere, vjerujemo da su postojali komadi nakita koji su od vas zahtijevali dodatan angažman i znanje. Možete li nam izdvojiti jedan komad na koji ste posebice ponosni?

Teško je, a možda i nemoguće odabrati jedan komad, jer svaki komad nakita koji smo replicirali za nas je bio izazov. Trebalo je proniknuti u tajne izrade i skrivene poruke koje nose starinske fibule, naušnice iz doba helenizma, raskošnosti nakita iz doba bosanskih kraljeva, pojave fascinantnog filigrana… Nakit postoji da bi se nosio.


{gallery}2016/2016_01/sofic1{/gallery}

_{Foto: Zlatarsko-Juvelirska Radnja Sofić S.}

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com