Instagram.dnevnik naše Ane: Kako sam posjetila Weleda vrtove i evo zašto ću to putovanje pamtiti još zadugo?
Tekst:Bonjour.ba
BEAUTY SAVJETI
Znate one pozive na poslovnu kavu, kada ni sami niste sigurni što je povod sastanka? Hoće li vas netko s druge strane tražiti zakup banera po nemogućim uvjetima ili će vam ponuditi suradnju koju nipošto ne možete odbiti? Takav je na početku bio i poziv koji sam dobila od Nermine koja u svojoj kompaniji radi i kao brand manager branda prirodne kozmetike Weleda. Nakon kave (ok, priznajem, nakon čokoladne torte) otišla sam doma s jednim ciljem – organizirati čuvanje dječaka kroz par dana jer me Nermina pozvala kao predstavnicu BONJOUR.ba na putovanje, točnije u posjetu jednom od najvećih Weledinih vrtova, u mali gradić Schwäbisch Gmünd udaljen tridesetak kilometara od Stuttgarta.
Priznajem na prvu sam pomislila: „Nema šanse, ne mogu sebi dopustiti cijeli tjedan izbivanja s posla.“, dok sam se potajno nadala nekom odmoru jer redizajn i rebranding koji smo napravili s BONJOUR.ba je pored hrpe pozitivnih emocija ostavio i neke poprilično velike podočnjake. Srećom, radim s jednim fenomenalnim timom žena koje su kada sam im prepričala kavu s Nerminom odmah rekle: „Idi! Mi ćemo sve stići napraviti i bez tebe.“. Nakon razgovora s njima, po stoti put se još jednom ispostavio najbolji mogući odabir životnog partnera jer je i on reagirao jednako kao i BONJOUR.ekipa kada sam spomenula svoj odlazak, spremno preuzevši sve obiteljske obveze na sebe. I tako je u moj CHICovnik upisan odlazak u Schwäbisch Gmünd.
Oni koji ponekad skoknu do mog Instagrama znaju da će pored hrane, nekog dobrog vina i BONJOUR.priča naići i na prizore prirode kakvi me uvijek oduševe u vožnji vlakom između Mostara i Sarajeva. Upravo tako, vlakom, je započelo moje putovanje prema aerodromu u Sarajevu gdje sam se pridružila ostalih deset žena koje također putuju na putovanje.
Ponovno priznajem, pomisao odlaska na putovanje s deset žena od kojih većinu vidim po prvi puta u životu se učinila možda malo ishitrenom, (smijeh) no naredni dani će pokazati sasvim suprotno. Keep reading my friend.
Nakon par sati uživanja u oblacima, sletjeli smo u Stuttgart i krenuli prema prvom odredištu, restoranu Kesselhaus. Da, znam. Mogla sam napisati bilo koji naziv restorana, to vam neće puno značiti, no činjenica da se radi o restoranu s tradicionalnom njemačkom hranom koji je smješten u craft pivnici će vam sigurno zagolicati maštu (i probuditi želju za dobrim pivom ako ste ljubitelji tog napitka). Neobičan interijer i još neobičnije savršeno ljubazno osoblje koje je strpljivo zapisivalo sve moguće i nemoguće kombinacije jedanaest gladnih žena. (smijeh)
Nakon opće zbrke s njemačkim jezikom, Arnela nas je spasila jednostavno pitajući: „Menu on English?“ Od tog trenutka smo spašeni.
Hrana sjajna, a činjenica da smo od jedanaest porcija imali devet bifteka jasno je pokazala da ćemo tijekom putovanja zasigurno dobro jesti. (smijeh)
Nakon skoro devetosatnog sna, naredni dan smo započeli odlaskom u Weleda vrtove. Odmah ću vam reći da bi o ovim vrtovima mogla pisati na desetine stranica, no pokušat ću vam dočarati ono što je nas najviše oduševilo u dvosatnoj šetnji kroz Weleda vrtove u pratnji simpatične (i za naše pauze za fotkanje, itekako strpljive) vodičke.
Vrt koji smo posjetili se prostire na 7 hektara. Za one malo manje upućene u dimenzije polja, zamislite površinu od 7.000 kvadratnih metara. Jeste? Sada zamislite površinu od 70.000 kvadratnih metara. Jeste? E to je veličina ovog Weleda vrta zasađenog prije 60 godina. Naravno, naša šetnja je bila kroz samo mali dio vrta, no na cijeloj ovoj površini raste oko 500 različitih biljaka od koji 150 koriste u svojim kozmetičkim i medicinskim preparatima. Cijelu površinu kroz godinu njeguje 15 vrtlara, dok u sezoni branja imaju tim od 30ak osoba koje rade u vrtu.
Govoreći o radu u vrtu, većina biljaka se bere ručno, a za dio koji se radi sa strojevima su napravljeni posebni strojevi kod kojih se iznimna pažnja posvećuje težini stroja kako ne bi previše utiskivao tlo. Stavivši to u konkretne omjere, u jednoj sezoni branja nevena, rukom se bere samo cvijet. Dnevno uberu oko 800 kilograma, dok za sezonu uberu oko 11 do 12 tona nevena koji je čest sastojak u većini njihovih krema.
Polje nevena
Vrt godišnje posjeti oko 25.000 posjetitelja koji uživaju u šetnji kroz vrt, ali i radionicama te obukama koje organiziraju u svom centru. Uz vrt imaju i proizvodnju gdje na licu mjesta proizvode esencije iz biljaka koje se dalje šalju u proizvodnju za kozmetiku ili lijekove. Ovdje saznajemo kako proizvode oko 90 različitih uljnih esencija, a u najkompliciranije formule ide čak i do 25 različitih esencija.
Već na samom ulazu u vrt, vodička nam pokazuje skromnu djetelinu, no ono što smo vidjeli nam na tako jednostavan način dočarava svu moć prirode. Naime, na par mjesta u vrtu imaju pokazna korijenja, točnije u staklenim pravokutnim kutijama su zasađene biljke kako bismo mogli vidjeti dokle u tlo seže njihovo korijenje.
Vodička nam pojašnjava kako je nerijetko korijenje i do šest puta veće od biljke koju vidimo iznad tla i upravo zato je dobro tlo osnova za organsku proizvodnju i holistički koncept koji u Weledi pažljivo njeguju. Otkriva nam i kako je upravo djetelina najbolja biljka za period kada želimo obnoviti tlo na kojem ćemo nešto uzgajati, stoga ako ovu priču čita netko tko se želi baviti uzgojem biljaka, za vas neka to bude vrijedna informacija.
Vodička nam je na par konkretnih biljaka pojasnila i kako se, prema njihovom uvjerenju, svi odgovori nalaze upravo u prirodi, a primjer koji je oduševio svih jedanaest žena je primjer biljke neizgovorljivog naziva Kalanchoe pinnata. Naime, radi se o biljki čiji list nakon što dosegne svoju zrelost otpadne. No tada se događa magija jer na tom listu koji otpadne izrastu novi mali listovi. U Weledi ih zovi babies i stoga nije ni čudo da upravo ovu biljku koriste u medicinskim preparatima koji su namijenjeni trudnicama.
Inspirativna priča i priroda su tako pozitivno utjecali na nas, da nas ni kiša, ni neke boljke u grlu koje su se nazirale kod par cura nisu spriječile da uživamo u vrtu i napunimo se pozitivnom energijom.
Ekipa s putovanja.
S lijeva prema desno: Moja malenkost, Belma Ušanović (Ladies In), Marina Spasojević (DiaMara), Arnela Horman i Maja Gerin (Pepetuške), Maja Tomić (blog My Beauty Corner), Ševala Hodžić (Lala Food Land), Meliha Mulahalilović-Žiško (Mamine dileme), Amila Ćoralić (Shmeezla), Dalal Midhat i Nermina Kadrić (Weleda BiH)
Iz prekrasnog vrta putujemo petnaestak minuta do zgrade s uredima gdje je i proizvodni pogon kompanije. Prije obilaska proizvodnje, Weleda tim nas stavlja na mali test gdje naslijepo mirišemo razne esencije koje proizvode i naravno pogađamo arome poput ružmarina i mente, karakterističnih za Hercegovinu. Mirišemo i esenciju ruže, koja je ujedno i najskuplja esencija za čijih ćete 5 litara trebati izdvojiti od 60 do 80.000 eura.
Probuđenih nosnih čula odlazimo u proizvodnju u kojoj je mobitel bio jedna od zabranjenih stvari, no s obzirom na stylish zaštitna odijela koja uključuju kapu i navlake za cipele, možda i bolje bez foto dokaza. (smijeh) Nakon obilaska proizvodnje ulazimo u ljekarnu, točnije iza ljekarne gdje se u tamnim bočicama nalaze sve one supstance koje čitate na poleđini njihovih krema i medicinskih preparata.
Uživamo u nesebičnom dijeljenju znanja farmaceuta koji nam je i otkrio kako je šipak (da da, šipak ili nar) biljka koja će učiniti da naše lice ostane uvijek lijepo. Ne znam za vas, ali ja već planiram sadnju jednog stabla u malom kućnom vrtu. (smijeh)
Večer završavamo u restoranu Fuggerei gdje večer započinje proseccom, a završava uz merlot, popunjen ukusnim delicijama između.
I to je sve što ću reći, jer ono što se ispriča za stolom u Fuggerei restoranu u Schwäbisch Gmündu ostaje u Fuggerei restoranu u Schwäbisch Gmündu. (smijeh)
Naredni dan je obilježila kozmetička radionica na kojoj smo saznali dvije stvari koje su danas vjerujem dio rutine jedanaest žena iz BiH.
Radi se o masaži lica i kupki za ruke. Okej, prije nego kažete 'pa to svi znamo', sigurna sam da, baš poput mene, neka dama među vama nije sigurna kako ispravno ukloniti make-up s lica i kako ga pripremiti za kremu, stoga postupak koji opisujem u nastavku je upravo za tu damu. Hvala lijepo.
Korak 1: Uklonite make-up koristeći ruke ili dvije blazinice. U mom slučaju, na blazinice nanesem malo bademovog ulja i uklonim make-up s područja očiju. Bitno je da ste nježni, posebnice na ovom dijelu lica. Nakon što uklonite make-up s ovog dijela lica, s nove dvije blazinice krenite s uklanjanjem make-upa tako da krenete od sredine čela prema obrazima. Ovo je inače i smjer u kojem uklanjate make-up s ostatka lica. Dakle uvijek pokretima prema dolje.
Korak 2: Nakon što ste temeljito očistili lice od make-upa, slijedi umivanje toplom vodom i masaža lica. Ponovno lice masirate istim pokretima kojima ste uklanjali make-up. Dodajte još i masažu vratnih žila (one iza vrata) kao i masažu područja iza uha i dobiti ćete mali homemade relax tretman.
Korak 3: Sada je vaše lice spremno za nanošenje kreme i upijanje onog najboljeg iz nje.
Govoreći o kupki za ruke, postupak je veoma jednostavan, no ono što je najteže jeste motivirati se da ostavite 7 minuta samo za sebe. Bez prijateljica, bez muža, bez dečka, bez djece i bez mobitela. Nakon što to uspijete, bit će dovoljno da u posudu ulijete toplu vodu i dodate par kapi kupke ili ulja od ružmarina. Namočite ruke i 5 minuta uživajte u ugodnom mirisu ružmarina koji polako ispunjava sobu. Nakon toga obilno namažite kremom, a ako si možete priuštiti još malo vremena, ubacite ih u pamučne rukavice i ostavite da uživaju još malo.
Za osjećaj relaksacije nakon tretmana zahvale primamo u inbox.
I kao da masaža lica i kupka ruku sami po sebi nisu bili dovoljno relaksirajući, nakon ručka smo imali 'težak zadatak' crtanja biljaka i njihovih mirisa. Otkrili smo tu neke nove umjetničke talente, ali i naučili biljke poput kamilice, ružmarina, kamilice i nevena promatrati na sasvim drugačiji način.
Nadam se neki carinski službenici neće čitati članak jer tada bi bilo potpuno pogrešno reći kako par sjemenki nevena s ove radionice sada mirno uživaju u zemlji u lončanici na mom balkonu.
Prije večere za koju smo sada već očekivali pravi gastro užitak, imali smo par sati slobodno. Svaka od nas je na svoj način uživala u gradu, a za one koji znaju feed mog Instagrama znaju i za moju zaljubljenost u knjižnice, stoga pretpostavljate gdje sam provela svoje sate.
Par katova obloženih drvetom i kamenom uz veliku ponudu knjiga za foodije i s prekrasnim vrtom za čitanje ispred knjižnice su bili sjajan odabir za provesti poslijepodne.
Naravno, otići doma bez njemačkog prosecca je moguće ako nemate ekipu poput moje koja je već zakazala druženje za uživanje u pjenušavom napitku.
Večera rezervirana u Alpenkulinarik je bila sjajan završetak dana uz podjelu dojmova s današnje radionice.
Uživajući u pastrmki s bademima nismo ni slutili da ćemo samo sat vremena poslije plesati kao da nas nitko ne gleda (a gledalo nas je cijelo jedno njemačko udruženje umirovljenika), no kao što rekoh, što se dogodi u Schwäbisch Gmündu ostaje u Schwäbisch Gmündu (ok i na Insta Storiesima cura s putovanja). (smijeh)
Ujutro probuđene s upalom grla i mišića, no pune energije za uživanjem u Stuttgartu prije povratka natrag u BiH. S obzirom na to da i Stuttgart ima prekrasnu gradsku knjižnicu, već je jasno gdje sam provela svoje slobodno vrijeme.
Knjižnica koja se prostire na osam katova vas dočeka širokim predvorjem u svoj ljepoti, bjelini i pravilnosti kvadrata i pravokutnika.
I kada pomislite da je to ono što ju čini spektakularnom, iz lifta izađete na osmom katu i dočeka vas ovaj prizor i ovo prirodno svjetlo.
Da, znam. Savršeno.
Na osmom katu je smješten odjel za umjetnost, a dobrih trideset minuta mi je proletjelo čitajući detalje snimanja kultne serije Seks i grad.
Poseban užitak je bio vidjeti i par knjiga na bh.jeziku, ali i neka poznata imena na koricama knjiga.
Nakon knjižnice i šetnje, već smo se kroz tridesetak minuta nalazili natrag u avionu, gdje smo otkrile izvjesnog Patrika, ali vjerujem da već znate da će ova rečenica završiti sa - što se dogodi u avionu za Sarajevo, ostaje u avionu za Sarajevo.
Do idućeg puta, XOXO