Ermina Hodžić i Nermina Hodžić – Adilović su dvije sestre koje već par godina u vrijeme održavanja Sarajevo Film Festivala dokažu javnosti zašto su upravo njihove haljine najčešće spominjane kao jedne od najljepših koje smo vidjeli na crvenom tepihu.

Još prije par tjedana u razgovoru sa sestrama saznali smo kako pripremaju jednu posebnu kreaciju za ovogodišnji SFF, a kada se sinoć na crvenom tepihu pojavila Emina Ganić, bilo je jasno o čemu su nam govorile.

Haljinu od neobičnog materijala koji u osnovi ima aplikacije sitnog cvijeća po sebi, Nermina i Emina su ručno ukrašavale do najsitnijih detalja.

Njihova predanost nam je bila povod da ih zamolimo da naprave Istagram dnevnik koji će kroz fotografije prikazati kako nastaje jedna njihova kreacija za Sarajevo Film Festival. Veoma sretne zbog neobične ideje, rado su ju prihvatile i provele nas korak po korak u nastajanju hlača koje su osmislile za našu glavnu urednicu Anu Ćavar.

Na početku razgovora o kombinaciji za otvaranje Sarajevo Film Festivala, Ana je s dizajnericama podijelila svoju želju da nosi MODAMO.majicu humanitarnog karaktera s natpisom Ovom Majicom Volim. Dodala je kako uz majicu vidi usku suknju od crvene čipke. Bila je to ideja s kojom je priča započeta, sve do jednog jutra kada je Emina predložila da 'redizajniraju' ideju jer su u Kaftanu osmislile sasvim novu skicu širokih hlača preko kojih bi padao nježni til koji se po potrebi može i ukloniti. Ideja je prihvaćena bez pogovora i dizajnerice su krenule u izradu.

Nakon dovršavanja skice i pronalaska materijala, uslijedilo je uzimanje mjera, koje su ovaj put dame napravile online putem, te izrada šablona za hlače.

Nakon izrađenih šablona slijedi precizno rezanje materijala, kao i krojenje za prvu probu koja je prošla uz tek neznatne dorade i minimalno pomicanje šavova na hlačama.

Hlače su dobile dodatnu dozu opuštene elegancije zahvaljujući džepu s desne strane, a til preko je dodao dozu glamura uz jednostavnu pamučnu majicu kojom se voli.

_{Foto: Kaftan studio}

Dok mi bježimo iz grada, Baščaršija radi punom parom. Iza izloga koji ne mame sniženjima ni trendi neonkama, kriju se majstori koji cijelo ljeto ostaju ovdje: pletu srebro, tope bakar, ušivaju uzorke stare stotinama godina.   

Zanati koji su stvorili ovaj grad idalje žive, tiho i uporno, ali sve rijeđe ućeni, sve rjeđe prepoznati. Zato vam ovog ljeta donosimo priču o onima koji idu na more tek kada sezona završi (a možda ni tada), jer njihove ruke ne poznaju sezonu.

Kazandžije: Gdje bakar još odzvanja  

U sokaku Oprkanj, u ulici Kazandžiluk, dok turisti traže hlad, čulo sluha vas može dovesti do male radionice gdje čekić idalje udara u ritmu od prije pet stoljeća.   

Kazandžijski zanat, oblikovanje i ukrašavanje bakra, ovdje se radi kao nekad, s pećima koje tope i oblikuju, s kalupima, s džezvama koje ne izgledaju kao poklon paketi, nego kao naslijeđe.  







Nekad ih je bilo preko 150, danas ih možete nabrojati na prste. Ipak, kada uđete u ovu radnju, miris metala i crni tragovi na rukama majstora podsjetit će vas da ste u prostoru koji čuva Sarajevo bolje od mnogih muzeja.  
 

Četkar: Zanat koji ne može nestati (ali skoro jeste)  

U jednoj od manjih radnji, naizgled bez posebne oznake, pronašli smo radionicu četkara. Prava četka, za obuću, za pčelare, za pekare, za molere, idalje se pravi ručno. Konjska dlaka, drvo, žica. Svaka četka ima funkciju, oblik i svrhu. A najvažnije: ima porijeklo.   





 

Zanat koji je nekad imao desetine radionica danas je skoro izbrisan. No, taj jedan preostali majstor još radi i ne prodaje samo proizvod, već znanje, tišinu i poštovanje prema onome što traje.   



 

Isfahan: Tepisi koji nose priče pod nogama  

U hladu Morića hana, kroz vrata iza kojih često ne uđemo misleći da nemamo razloga, nalazi se Isfahan, prostor u kojem svaki ćilim ima vlastitu biografiju. Rukotvorine iz Irana, tepisi rađeni od prirodnih boja i vune, komadi koji se ne mijenjaju sezonski nego traju generacijama.   





 

 

Vlasnik ovog prostora ne prodaje stvari, već nudi kontekst. Svaka šara, svaki rub, boja i tkanje imaju značenje. Nisu tu da ih gledamo s vrata, već da uđemo, pitamo, naučimo. Jer kao što tepih nosi prostor, tako i ovaj zanat nosi kulturu.  





 

Ovi ljudi ne očekuju ni lajkove, ni reklamu. Njima je dovoljan kupac koji pita: "Ko je ovo pravio?" . Ako ovog ljeta uđete u jednu takvu radnju, znajte: niste kupili stvarčicu, kupili ste trag.

Zanati čine ovaj grad. Ne dozvolimo da čine prošlost.

A za kraj prvog serijala Baščaršija ljeti, donosimo vam i razglednicu kao malu uspomenu koju možete sačuvati ili poslati nekome koga volite, baš kao podsjetnik da najljepše priče Sarajeva još uvijek nastaju rukama.
 

Bonjour.ba produkcija