U svijetu u kojem su vijesti često teške i uznemirujuće, roditeljima se postavlja izazov kako zaštititi svoju djecu, ali i kako ih pripremiti da se suoče s nepoznatim.

S obzirom na potencijalne alarmante situacije, možda se čini da je teško razgovarati o ovim temama. Međutim, kroz empatiju, otvorenost i podršku, možemo stvoriti sigurnije okruženje za djecu. Zaštita njihove sreće i sigurnosti je prioritet, a dijalog medija i informisanje o konkretnim stvarima koje se mogu uraditi velika je odgovornost i nužnost.

 

Mentalno zlostavljanje, često prikriveno iza osmijeha i površnog prijateljstva, može ostaviti duboke psihološke ožiljke. Ponižavanje, bilo u obliku verbalnih uvreda ili emocionalne manipulacije, također može značajno utjecati na samopouzdanje i razvoj djeteta.

Fizičko zlostavljanje koje može varirati od udaraca do ozbiljnih povreda, ostavlja vidljive i nevidljive posljedice. Vršnjačko zlostavljanje koje se često događa u školama i igraonicama, može biti posebno zastrašujuće jer djeca ne prepoznaju uvijek da su žrtve nasilja. Na kraju, seksualno zlostavljanje predstavlja jednu od najtežih prijetnji, koja zahtijeva hitnu pažnju i intervenciju. U ovom članku istražit ćemo kako prepoznati te signale i pružiti smjernice za zaštitu djece od ovih opasnosti.

Dragi roditelji, otvoren razgovor postaje ključna strategija. 


Razgovor je prvi korak 

Prvo i najvažnije, kreirajte sigurno okruženje u kojem se djeca osjećaju slobodno izraziti svoja osjećanja i brige. Čak ako i ne postoje konkretne sumnje na zabrinjavajuće situacije ili štetno ponašanje, važno je ostati proaktivan u prepoznavanju potencijalnih rizika. Razgovor je prvi korak i već danas pokušajte sa neformalnim razgovorima, primjerice tokom vožnje ili dok zajedno radite neku aktivnost. Postavite jednostavna, otvorena pitanja: "Hej, ima li nešto novo u školi? Kako si se osjećao danas u školi?" ili "Jesi li čuo nešto zanimljivo od prijatelja?" Na ovaj način, djeca će se naviknuti na dijalog i otvoriti se. Ako odmah ne dobijete konkretan odgovor, ne brinite. Ipak je ovo proces i odnos koji je potrebno izgraditi.

Također, djeca komuniciraju jedni između drugih na njima specifičan način, ponekad i van znanja svojih roditelja pa ukoliko pristupite na način da vi više njih slušate možete saznati neke činjenice, detalje koji mogu biti ključni za reagovanje. Slušajte njihova osjećanja bez osuđivanja. Pokažite im da ste tu za njih i da ih podržavate. Pokušajte doznati što više informacija, ali budite pažljivi da ne stvorite dodatni stres.


Prepoznajte znakove 

Posmatrajte promjenu u ponašanju vašeg djeteta. Da li se povuklo, postalo povučeno, nervozno ili pokazuje strah od odlaska u određene prostorije? Da li izbjegava određeno društvo, određene ljude, s kim najviše provodi vrijeme i komunicira...? Ovi znakovi mogu ukazivati na nešto što trebate istražiti.

Stav "ne može se to nama desiti" ili "zna se on sam čuvati" glavni je krivac kasnog reagovanja u problematičnim situacijama. Iako se možda čini zastrašujućim, postavljanjem dobro promišljenih, blagih pitanja možete otkriti uzrok promjena na djetetu.

 

Razgovarajte o granicama 

Na primjer, razgovarajte o tome kako svako ima pravo odlučivati o svom tijelu i kako je važno izraziti neslaganje ili odbiti situacije koje izazivaju nelagodu ili nisu u skladu s njihovim osjećajima.
Iako se ove teme mogu činiti složenim za mlađu djecu, one su od ključne važnosti za razvoj njihovog samopouzdanja. Na primjer, kroz razgovore o granicama i sigurnosti, djeca prisvajaju vještine koje im pomažu u izgradnji zdravih odnosa.

Također, uvijek budite otvoreni i dostupni za razgovor. Djeca će se često otvoriti u neočekivanim trenucima zato je važno biti spreman slušati i pružiti podršku svaki put kada se ukaže prilika.

Vi ste im glavni uzor 


Na kraju, budite primjer. Djeca uče gledajući svoje roditelje. Otvorenost, iskrenosti i spremnost na razgovor o teškim temama može ih potaknuti da se također opuste,  otvoreno izraze i vjeruju. Vaša hrabrost i ranjivost mogu postati motivacija za njih da se suoče sa svojim strahovima.

Evo nekoliko konkretnih koraka koje možete poduzeti nakon razgovora sa djetetom, a imate sumnje ili znakove da je u opasnosti:

• prvi korak je da prikupite informacije: Zabilježite sve detalje koje je dijete pomenulo. Dakle, imena, mjesta, vrijeme, događaje gdje se desilo nasilje.
• sljedeći korak je da potražite stručnu pomoć: Pod tim mislimo na psihologu ili specijaliziranog savjetnika. Oni mogu ponuditi stručne savjete i uputiti vas na dalje korake.
• također, bitan korak je i da obavijestite nadležne: Ako ste sigurni da postoji opasnost ili sumnjate na neki vid zlostavljanja ili maltretiranja, nužno je da obavijestite policiju ili relevantne institucije za zaštitu djece.
• najvažnija stvar je da u cijelom procesu ostanite uz svoje dijete: Pružite mu emocionalnu podršku i daj te mu do znanja da ste vi sada tu i da je sigurno. Ovaj proces može biti izuzetno izazovan i traumatičan, zato je ključno da dijete osjeti vašu stalnu prisutnost i podršku, kako bi se lakše nosilo s osjećajima i situacijom.

* * *
Naslovna fotografija: unsplash.com

Znamo da je redovno šišanje ključno je za zdravlje kose, ali koliko često bismo zaista trebali posjećivati frizera i skraćivati kosu?

Odgovor na ove nedoumice zavisi od dužine kose, tipa frizure i opšteg stanja vlasi.  Ako primijetite ispucale vrhove, teško oblikujete frizuru ili vam kosa izgleda beživotno, to su znakovi da je vrijeme za odlazak frizeru. Pravilna njega kose, uključujući hidrataciju i zaštitu od toplote, može produžiti period između šišanja, ali ga ne može u potpunosti zamijeniti. 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Irina Golomazdina (@golomazdina)

Onda, koliko često se trebate šišati? 


Kratke frizure 

Ako nosite pixie cut, bob ili bilo koju kratku frizuru koja zahtijeva definisan oblik, šišanje na svake 4 do 6 sedmica je idealno. Na taj način frizura zadržava formu, a kosa ne prelazi u neurednu fazu.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by ANNA VOLEGOVA (@anna__volegova)

Srednje duga i duga kosa

Za frizure dužine do ramena, šišanje na svaka 2 do 3 mjeseca pomaže u očuvanju oblika i zdravlja vrhova. Ako često koristite toplotne alate ili farbate kosu, šišanje može biti potrebno češće. Duga kosa zahtijeva manje česta šišanja, ali je i dalje važno redovno uklanjati ispucale vrhove.

Preporučuje se šišanje svaka 3 do 4 mjeseca, osim ako kosa nije oštećena, u kojem slučaju bi moglo biti korisno skratiti je češće.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Pamela McBeath. (@pamemcbeath)

Kovrdžava i talasasta kosa

Kovrdžava kosa je sklonija suhoći i lomljenju, pa šišanje svaka 3 do 4 mjeseca pomaže u očuvanju definicije kovrdža i zdravlja vlasi. Prirodne kovrdže rastu sporije i manje pokazuju neuredne faze pa ne zahtijevaju tako česta šišanja kao ravna kosa.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Leore Hayon (@thegirlhabit)

Oštećena i tretirana kosa

Ako redovno koristite peglu, figaro, fen ili hemijske tretmane poput izbjeljivanja i farbanja, šišanje na svakih 6 do 8 sedmica pomoći će da kosa izgleda zdravo i spriječi daljnje oštećenje.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Hairbrained (@hairbrained_official)

* * *
Naslovna fotografija: @matildadjerf