Sedamnaesti Sarajevo Wine Weekend Festival počinje 20.10. i održat će se u Bosanskom Kulturnom Centru KS.

S organizatorima jednog od najglamuroznijih događaja u Sarajevu smo razgovarali o svemu u što je Sarajevo Wine Weekend Festival izrastao kroz 17 godina svog postojanja.

Kao i svaka priča koja za cilj ima konekciju s ljudima, glamur, hedonizam i strast prema životu i ova je rasla kroz izazove, anegdote i prijateljstva. Sve to je ovaj Festival učinilo onim što je on danas i njegovom najboljom verzijom koja nas čeka u BKC-u.




Kako biste opisali 1.izdanje Sarajevo Wine Weekenda, a kako 17. izdanje Sarajevo Wine Weekenda?

Prvo izdanje Sarajevo Wine Weekenda bilo je inspirirajuće i uzbudljivo vinsko iskustvo koje je postavilo temelje za buduće događaje. Festival je započeo sa skromnim brojem vinarija i posjetilaca, ali je privukao pažnju zaljubljenika u vino. Bilo je to pravo otkriće za lokalne vinare, koji su imali priliku da predstave svoje proizvode publici i gostima festivala. Prvo izdanje je bilo jedinstveno po svojoj autentičnosti i entuzijazmu, a posjetioci su mogli da probaju raznolike etikete i uživaju u radionicama i edukativnim sadržajima.

Sarajevo Wine Weekend je tokom godina postao renomiran i dobro uspostavljen događaj na vinskoj sceni. Sedamnaesto izdanje festivala predstavlja zrelo i sofisticirano vinsko iskustvo koje okuplja vinare iz regiona i šire, uz veliku pažnju posvećenu raznolikosti sorti i kvalitetu vina. Festival je sada sinonim za vrhunske degustacije i luksuzne gastronomske užitke. Ovo izdanje je prilika da se proslavi dugogodišnji uspjeh festivala i pokaže da vinska kultura u Sarajevu i dalje cvijeta i razvija se.




Koji su izazovi s kojima se i dalje susrećete kada je u pitanju organizacija Festivala?

Organizacija festivala, bez obzira na to koliko je iskustva imala ekipa koja ga organizuje, uvijek nosi sa sobom izazove. Navest ćemo jedan od, a to je pronalaženje odgovarajuće lokacije za festival, osiguravanje dovoljno prostora za izložbene štandove, publiku, posebno u urbanim sredinama jer je naš festival izuzetno posjećen i zahtjeva dodatne prostore, međutim posljednje dvije godine pronašli smo izuzetnog partnera (Bosanski Kulturni Centar) koji u potpunosti odgovara gore spomenutim izazovima. Uspješna organizacija festivala zahtjeva pažljivo planiranje, timski rad i rješavanje ovih izazova kako bi se stvorilo nezaboravno iskustvo za sve učesnike.
 

Festival je imao važnu ulogu u edukaciji gourmet scene Sarajeva o vinima, vinskim kartama, brendovima iz regije.


Koje su po vama najvažnije vrijednosti Sarajevo Wine Weekenda?

Festival pruža priliku posjetiocima da nauče više o vinima, različitim sortama, regijama, procesima proizvodnje i stilovima. Doprinosi širenju znanja i podizanju svijesti o vinu među lokalnom i širom javnošću. Festival podržava lokalne vinare i proizvođače, pružajući im platformu za promociju njihovih vina i brendova. Pomaže u jačanju domaće vinarske scene i omogućava proizvođačima da dosegnu nove tržišne segmente.

Festival također privlači ljude iz različitih kultura i regija, što doprinosi širenju raznolikosti i razumijevanju kroz vinsku i gastronomsku kulturu, omogućava saznanje o uparivanju vina s vrhunskom hranom i učenju o savremenim gastronomskim trendovima. Sarajevo Wine Weekend također doprinosi turističkoj privlačnosti grada Sarajeva, privlačeći posjetioce iz drugih gradova i država, čime se podržava lokalnu privredu i turizam. Festival je više od samo vinskog događaja, to je platforma za obrazovanje, promociju, kulturološku razmjenu i gastronomsku inspiraciju. Ove vrijednosti doprinose bogatom vinskom iskustvu i razvoju vinarske scene u regiji.




Kako izgleda jedan vaš radni dan tjedan dana prije Sarajevo Wine Weekenda?

Početak dana obično uključuje brz pregled zadatih zadataka i prioritetnih obaveza. Fokusiramo se na stvari koje su još potrebne za finalizaciju priprema. Tim se obraća izlagačima da bi osigurao da su sve njihove potrebe ispunjene. To uključuje potvrdu broja izložbenih stolova, usklađivanje rasporeda izlaganja i osiguranje da svi izlagači znaju kako da se postave i pripreme za festival. Osiguravanje da su svi potrebni materijali i oprema na raspolaganju za festival. To uključuje vina, čaše, opremu za degustaciju, osoblje i sve ostale tehničke i logističke aspekte. Rad na posljednjim marketinškim naporima kako bi se privukla veća publika i posjetitelji. Ovo može uključivati posljednje objave na društvenim mrežama i podsjećanje na događaj putem e-pošte. Komuniciranje s novinarima i medijima kako bi se osiguralo što bolje medijsko praćenje festivala.

Kao zaključak: Sve ove aktivnosti treba pažljivo koordinirati kako bi se osiguralo da festival vina bude dobro pripremljen i nezaboravan događaj za sve posjetioce.


Na koji način birate brendove koji će biti dio Sarajevo Wine Weekenda?

Svima je otvoren poziv za učešće na festivalu. U principu mi ne radimo selekciju vinarija, već pustimo da se vinarije same prijavljuju. Jedino što smo uvijek vrlo limitirani s brojem izlagača i sugerišemo da se izlagači pravovremeno prijave, a nakon prijave sugerišemo vinarima da izlože svoje ponajbolje boce vina: raritetne godine, vertikale, vina u velikim bocama, vina koja su nagrađena i slično, jer smatramo da je festival idealna prilika da vinari imaju prezentaciju, a i gostima prilika da degustiraju vinske etikete kojih nema u svakodnevnoj ponudi.




Koji novitet 17. izdanja Sarajevo Wine Weekenda se posebice veselite predstaviti publici? Što svakako moramo isprobati?

Od ove godine uvodimo novost, a to je vodič kroz festival gdje ćemo upravo na njemu predstaviti smjernice za degustaciju i ukazati na neke važnosti kako vinskih, tako i gastro izlagača. Vodič će biti svojevrsna mapa festivala, s prikazom prostorija i gdje se pojedini izlagač nalazi i koju posebnost će predstaviti. 

Mi kao organizatori svakako sugerišemo da posjetilac posjeti svaku od vinarija, s njima razgovara i dijeli svoja iskustva, jer su u sigurnim rukama vinara i oni će svakako preporučiti svakoj osobi prema njenim karakteristikama i određeno vino. Isto pravilo vrijedi i za gastro izlagače, jer ove godine se stvarno možemo pohvaliti na izuzetnoj gastronomskoj ponudi.




Najdraža uspomena sa Sarajevo Wine Weekenda?

Dolazak Caroline Gilby 2019.g. na festival Sarajevo Wine Weekend bila je izuzetna prilika za posjetioce, a posebno za vinare da se sretnu s renomiranom vinskom stručnjakinjom i somelijerkom. Caroline Gilby je poznata po svojem stručnom znanju u svijetu vina, a pobliže se upoznala s autohtonim sortama i općenito sortama iz Balkana. Njeno prisustvo je definitivno dodalo vrijednost festivala.


Najdraža anegdota sa Sarajevo Wine Weekenda?

Svaki festival donosi svoje čari, ali ono što bi izdvojili s početka organizacije festivala, tačnije prije 17. godina, gdje smo vinare pitali za savjet da li smo pravom putu u organizaciji, a Ščurek kao iz topa nam je odgovorio da je ovo najbolji festival na kojem je bio. Mi onako začuđeni pitali smo zar je moguće i zašto baš naš festival? Na šta je odgovorio: „pa ovo je festival na kojem sva vina popiju“.
 
Od tada se slika festivala dobro promijenila gdje dolaze veliki ljubitelji vina, publika koju interesuju sorte i različiti tereni uzgoja, te razni načini spravljanja vina, postavljaju se pitanja iz struke, te je festival poprimio svoje prave oblike i značaj. U konačnici možemo reći da se općenita vinska scena u BiH u mnogo stvari promijenila na bolje.


Najdraža suradnja započeta na Sarajevo Wine Weekendu?

Definitivno to je suradnja između vinarija Erdevik i Chichateau koja je proizašla iz suradnje kroz festival. Kroz dva festivala bili su isključivo kao izlagači, dok danas s ponosom možemo reći da zastupamo oba branda u svom asortimanu.

* * *
Foto: PR

U svijetu savremene fotografije, malo je imena koja imaju jednaku težinu i vizionarski uticaj kao Alessia Glaviano.

Kao direktorica PhotoVogue Festivala i Head of Global PhotoVogue, Alessia Glaviano je jedna od najvažnijih figura u međunarodnoj fotografskoj kritici i vizuelnoj kulturi.

Svoj profesionalni put započela je u Vogue Italia 2001. godine, gdje je, kroz uloge foto-urednice i zatim vizualne direktorice, godinama oblikovala prepoznatljivi estetski izraz jednog od najutjecajnijih modnih magazina na svijetu.

Iza nje su brojne izložbe u prestižnim svjetskim institucijama, saradnje s najznačajnijim umjetnicima današnjice te strateški razvoj posebnih događanja unutar Condé Nast sistema. Sarajevo Photography Festival ove godine ima čast po prvi put u žiriju ugostiti upravo Alessiju Glaviano što ovaj trenutak čini još značajnijim za regionalnu fotografsku scenu.

Foto: Teju Cole

Foto: @sarajevophotographyfestival

Kao platforma koja uspješno povezuje lokalne i globalne fotografe, Sarajevo Photography Festival stvara jedinstven prostor za dijalog i razmjenu viziju koja se u potpunosti poklapa s djelovanjem Alessie Glaviano u okviru PhotoVoguea, gdje su različitost perspektiva i etičko vizualno pripovijedanje u samom središtu.

Ekskluzivno za Bonjour razgovarali smo s Alessiom Glaviano o aktuelnim izazovima i prilikama unutar vizuelne kulture, o snazi fotografije u digitalnoj eri i o tome šta danas znači imati autentičan glas iza kamere.





Alessia, kako vidite ulogu vizualne kulture u post-kulturnoj eri u kojoj živimo? Da li mislite da digitalno doba, u kojem je sadržaj hiper-proizveden i brzo konzumiran, redefiniše vrijednost i značaj fotografije kao umjetničkog izraza?  

Vizuelna kultura danas nalazi se na raskršću. Živimo u vremenu kada su slike hiper-proizvedene i hiper-konzumirane — često bez ikakvog razmišljanja. Brzina kojom sve ide je, po mom mišljenju, izuzetno opasna. Ona rizikuje da splasne naše iskustvo svijeta i pretvori nas u pasivne posmatrače, umjesto u aktivne. To je nešto na čemu duboko radim i pokušavam da se borim kroz svoj rad.

Prije nekoliko godina, posvetila sam izdanje PhotoVogue Festivala Susan Sontag, baš kako bih reflektovala ovu temu. Sontag nas je podsjetila da gledanje slika nije neutralan čin — ono je političko, emocionalno i duboko povezano s načinom na koji se odnosimo prema svijetu. U tom izdanju, istraživali smo šta znači zaista vidjeti u vremenu kada smo stalno u procesu gledanja.

Često koristim primjer TV serije koju tim kreativaca pravi godinama, a onda je mi binge-watch u jednoj noći. Šta to govori o tome kako konzumiramo kulturu? Može li slika postati ikonična danas kada je zatrpana u beskonačnom feedu, viđena na pola sekunde?

Unatoč svemu ovome, ostajem optimistična. Vjerujem da fotografija još uvijek ima moć da probije buku — ali samo kada joj pristupimo pažljivo, promišljeno i s namjerom. Na nama je — umjetnicima, kustosima, posmatračima — da usporimo i ponovo preuzmemo dubinu i značenje koje slike mogu nositi. 





Šta čini osnovnu fotografiju da postane očaravajuća vizualna priča? Da li je to osjećaj koji izaziva, način na koji je uokvirena, ili nešto drugo?  

Očaravajuća vizualna priča počinje s namjerom. Nije samo u pitanju uokvirivanje ili tehnička vještina — iako to svakako može poboljšati sliku — već u tome što fotografija želi reći. Najimpresivnije slike često nose osjećaj hitnosti ili emocionalne istine. One izazivaju nešto u nama: sjećanje, pitanje, napetost.

Ono što podiže fotografiju je kada forma i sadržaj rade zajedno — kada kompozicija, svjetlo i trenutak služe dubljem značenju. To može biti pogled, gesta, atmosfera — ali ono što je važno je da odjekuje izvan estetike. Stvara prostor za posmatrača da osjeća, interpretira ili čak projicira vlastite priče na nju.

Za mene, snažna slika ostaje s tobom. Ona traje. I to ima manje veze s vizualnom savršenstvom, a više s emocionalnom dubinom i perspektivom.

PhotoVogue je sve o pronalaženju novih talenata. Po vašem mišljenju, šta izdvaja fotografe koji samo preživljavaju od onih koji zaista ostavljaju trag?  

Ono što zaista izdvaja fotografa je njihov glas — njihova sposobnost da izraze nešto lično i duboko kroz slike. U svijetu preplavljenom vizualima, nije tehnička savršenost ili praćenje trendova ono što čini nekoga posebnim, već autentičnost. Fotografima koji zaista ostavljaju trag potrebna je sposobnost da razumiju ko su, šta žele reći i kako žele to reći — i onda nastave da kopaju dublje.

Na PhotoVogue-u sam naišla na umjetnike koji su poslali nevjerojatnu priču — nešto toliko snažno da me pomaklo — ali onda nikad nisu nastavili dalje. Možda su se izgubili, preplavljeni bukom, pritiscima da budu vidljivi ili iskušenjem da oponašaju ono što je popularno. Konzistentnost je ključna. Izgradnja glasa i estetike zahtijeva vrijeme. To je o tome da se pojavljujete, razvijate i nastavite stvarati s namjerom, čak i kada prepoznavanje ne dolazi odmah.

Oni koji opstaju nisu nužno najtalentiraniji u tradicionalnom smislu, već oni koji ostaju vjerni sebi. Ne jure algoritam; stvaraju iz mjesta radoznalosti i integriteta. To je ono što tražimo na PhotoVogue-u — ne samo talent, već viziju, izdržljivost i dubinu.





Nakon što ste bili članica žirija na brojnim prestižnim fotografskim takmičenjima, šta vam se posebno izdvaja kod Sarajevo Photography Festivala i da li prepoznajete dijelove svojih početaka u njegovim počecima? Kako vidite ulogu festivala poput ovog u oblikovanju budućnosti fotografije, posebno u regijama gdje umjetnost često suočava s izazovima?  

Iako nisam još imala priliku posjetiti Sarajevo lično, osjećam snažnu povezanost s vrijednostima i vizijom iza Sarajevo Photography Festivala. Baš kao i u ranim danima Sarajevo Film Festivala, radi se o izdržljivosti, kulturnoj regeneraciji i uvjerenju da umjetnost može biti snažna sila za dijalog, liječenje i transformaciju. To duboko rezonira s mojim vlastitim putem i duhom PhotoVogue-a.

Ono što mi se izdvaja u vezi s ovim festivalom — čak i izdaleka — jeste njegova posvećenost spajanju lokalnog i globalnog. Nije riječ samo o prikazivanju rada; stvara se prostor za iskrenu razmjenu, za nove glasove koji se vide i čuju zajedno s etabliranim. U regijama gdje umjetnost često nailazi na ekonomske ili institucionalne izazove, festivali poput ovog postaju ključni ekosistemi — mjesta gdje kreativnost može napredovati uprkos svim nedaćama.

Također, jako me zanima hoće li se pojaviti specifična estetika ili vizualni senzibilitet iz regije — hoće li postojati ponavljajući tematski, tonovi ili pristupi koji odražavaju jedinstvene kulturne i historijske slojeve ovog dijela svijeta. Takva lokalna nijansa često daje snagu i originalnost novoj fotografiji.

Zaista sam počastvovana što sam dio ovog razgovora i radujem se što ću to iskustvo doživjeti iz prve ruke.

Foto: @sarajevophotographyfestival

U fotografiji, stilovi mogu biti varljivo slični. Koliko su danas različiti modna i dokumentarna fotografija, ili se više miješaju?  

Linije između modne i dokumentarne fotografije definitivno su postale fluidnije — i mislim da je to dobra stvar. Dugo su se ovi žanrovi tretirali kao odvojeni svjetovi: jedan se fokusira na estetiku i aspiraciju, a drugi na istinu i stvarnost. No, danas svjedočimo lijepom međusobnom prožimanju.

Modni fotografi sve više prihvataju autentičnost, kontekst i narativ, dok dokumentarni fotografi eksperimentiraju više sa stilom, pozornicom i vizualnim jezikom.

Na PhotoVogue-u smo uvijek slavili ovaj hibridni prostor — gdje umjetnici pomiču granice žanra i koriste fotografiju kao alat za istraživanje identiteta, kulture i politike kroz konceptualne i dokumentarne leće. Neki od najimpresivnijih projekata koje smo vidjeli su oni koji žive između ovih definicija — poetski dokumentarci, društveno angažirane modne priče, ili čak inscenirane stvarnosti koje otkrivaju dublje emocionalne istine.

Na neki način, ovo miješanje odražava složenost naših vremena. Više ne tražimo rigidne kategorije. Tražimo slike koje nas pokreću, koje nas natjeraju na razmišljanje i otvore nove perspektive — bez obzira iz kojeg žanra dolazile.

Šta definiše vizualni stil jednog vremena? Da li su to boje, trendovi, priče ili emocije koje uključuju? Kako mislite da ćemo zapamćivati izgled 2020-ih?  

Vizualni stil jednog doba oblikuje se kombinacijom elemenata — od estetike poput paleta boja ili kompozicija, do dubljih emocionalnih i kulturnih podstruktura vremena. Nije riječ samo o trendovima, već o tome šta ti trendovi govore o tome ko smo, čega se bojimo i za čim se nadamo. Često, tek u retrospektivi možemo jasno definirati izgled jedne decenije — nakon što dovoljno distance dozvoli da vidimo obrasce i raspoloženje.

Što se tiče 2020 - ih, mislim da će ovo doba biti upamćeno kao jedno od kontrasta i fragmentacije. S jedne strane, postoji žudnja za autentičnošću, intimnošću i sirovim emocijama — posebno kao odgovor na izolaciju pandemije. S druge strane, tu je estetika hiper-realiteta, umjetničke savršenosti i algoritamske ponavljanosti koju pokreće društveni mediji. Kao da osciliramo između želje za dubokom povezanošću i potrebe da izvodimo.

Još jedan definirajući pomak ove decenije jeste porast AI-generiranih slika, koji je sada ušao u mainstream vizualnu kulturu. Tek počinjemo shvatati njegove implikacije — ne samo u pogledu estetike, već i etike, autorstva i istine. To je revolucija u nastajanju i još uvijek ne razumijemo gdje će nas odvesti.

Istovremeno, ovo je i decenija vizualnog aktivizma — trenutak kada se fotografija koristi više nego ikad za zagovaranje socijalne pravde, ekološke hitnosti i inkluzivnije reprezentacije. Uprkos svemu tome, mnogi kreatori slika su se odlučili oduprijeti buci s jasnoćom, dubinom i smislom.

Foto: Eleonora D'Angelo

Kako vidite uticaj političke korektnosti na savremenu umjetnost i vizualnu kulturu? Da li mislite da je potrebno balansirati umjetnički izraz s društvenim normama, ili bi umjetnost trebala biti slobodna od bilo kakvih ograničenja?  

Mislim da je razgovor o političkoj korektnosti i umjetnosti jedan od najkompleksnijih i najpotrebnijih s kojima se danas suočavamo. S jedne strane, vjerujem da je važno biti svjestan konteksta, historije i reprezentacije. Umjetnost ne postoji u vakuumu. Biti pažljiv — ne nepažljiv — u tome kako prikazujemo druge je dio etičke odgovornosti kreatora slika i pripovjedača.

Međutim, kada politička korektnost postane slijepa, ekstremna ili dogmatska, ona može zaista sputati kreativnost. U tim slučajevima, počinje nalikovati obliku cenzure. Cancel kultura — posebno kada je vođena bijesom umjesto dijalogom — je opasna. Ona spljoštava nijanse i sprečava nas u vođenju teških, ali neophodnih razgovora. Često se pitam: da li bi genije poput Alexandra McQueena danas bio cancelled? Da li bismo izgubili njegov glas prije nego što bismo ga razumjeli? Taj misao duboko me zabrinjava.

To je delikatna ravnoteža. Moramo izazvati štetne narative i boriti se za inkluzivnije, etičnije pripovijedanje — ali ne po cijenu intelektualne slobode ili umjetničke složenosti. Ekstremizam političke korektnosti može, paradoksalno, hraniti rast krajnje desnice.

Time što neka tema postane tabu, rizikujemo da ih prepuštimo populistima koji te frustracije koriste kao oružje. Umjetnost treba biti prostor u kojem možemo istraživati kontradikcije, izazivati razmišljanje i prihvatiti nelagodu – a ne mjesto koje je pod kontrolom straha. To je težak balans, ali s kojim se svi moramo suočiti – otvoreno, iskreno i bez pojednostavljivanja.

Alessia Glavanio, sa fotografom Paolom Roversi

I za posljednje pitanje - koji bi važan savjet dali mladim ljudima u Bosni i Hercegovini koji žele započeti karijeru u fotografiji?  

Prije svega, rekla bih: vjerujte u svoju perspektivu. Niko drugi ne vidi svijet baš onako kao vi — i to je vaša snaga. Ne morate oponašati trendove niti slijediti ono što se čini uspješnim za druge. Fokusirajte se na razvoj svog glasa, svojih opsesija, svog načina gledanja. To je ono što fotografa zaista čini posebnim.

Drugi savjet je da ne budete obeshrabreni ako stvari uzmu vremena. Kreativni put nije linearan — biće trenutaka sumnje, odbijanja i frustracije. Ali konzistentnost, radoznalost i duboka posvećenost vašem zanatu će vas nositi kroz to. Nastavite stvarati, čak i kada niko ne gleda. Nastavite se razvijati, čak i kada je teško.

Na kraju, tražite zajednicu. Platforme poput PhotoVogue-a postoje upravo da podrže mlade talente iz svih dijelova svijeta, posebno one koji možda nemaju tradicionalni pristup umjetničkom svijetu. Pošaljite svoje radove, angažujte se s drugima, ispričajte svoju priču. 

Fotografija može biti snažan način povezivanja — ne samo s drugima, već i sa sobom.

Ove godine Sarajevo Photography Festival održaće se od 9. do 15. juna na nekoliko gradskih lokacija, uključujući Narodno pozorište i Umjetničku galeriju BiH, uz bogat program koji uključuje izložbe, radionice, predavanja, promocije knjiga i filmske projekcije.