TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 13.5.2024.
Pripremite notes, omiljeno piće, zauzmite mjesto bez distrakcija i otvorite se ka prevazilaženju generacijskog jaza.
Ko predstavlja stub u vašoj porodici? Koji zajednički ritual nikada ne propuštate? Koji član porodice vam je dao najvažniji savjet koji vas prati kroz svaki dan i sve važne odluke? U trci za samima sobom i vlastitim ciljevima u turbulentnim danima, često ne ostavljamo dovoljno vremena za ono odakle potiče sve što jesmo.
Danas, 15.5. obilježava se Međunarodni dan porodice. U skladu s tim i sami smo se poželjeli osvrnuti na njenu važnost, ali i izazove koje porodica i porodični život nose sa sobom.
Naša sagovornica u razgovoru o porodici bila je Armina Čerkić, sistemska porodična psihoterapeutkinja Instituta Mentis.
Armina Čerkić
Institut Mentis se bavi edukacijom, kliničkim radom i istraživanjima u oblasti sistemske porodične terapije. Uoči Međunarodnog dana porodica koji se obilježava 15. maja, poziva sve da podijele svoje priče o snazi koja se generacijama prenosi u njihovim porodicama.
Svoj odgovor na pitanje “Koja se SNAGA prenosi kroz generacije u tvojoj porodici?” možete potpuno anonimno poslati putem forme na linku koji vam dostavljamo ispod. Svaki odgovor će biti iskorišten kako bi se obogatilo razumijevanje porodičnih vrijednosti i snage koju imaju u bh. društvu.
Nakon rada sa desetinama porodica iz BiH, vaš fokus je na pozitivnim promjenama i snazi koju porodica nosi. Šta je najčešće navedeno od strane pojedinaca kao pozitivna snaga koju porodice nose decenijama?
Hvala za pitanje, mi smo se ove godine odlučili da pitamo BiH porodice da nam direktno odgovore na ova pitanja, na način na koji oni žele putem kampanje koju smo osmisli pod nazivom Snaga bh. porodice. Ova je kampanja dio aktivnosti u svhu obilježavanja ovogodišnjeg međunarodnog dana porodice koji se obilježava 15. maja pod temom „Prihvatanje različitosti, jačanje porodica“.
Tokom mjesec dana kampanje porodice su nam se javljale putem socijalih medija i QR kodova i dostavljali svoje odogovore na ovo pitanje. Mi smo iznenađeni ukupnim angažmanom i odgovorima koje smo dobili, ali i snagama koje su naše porodice identificirale kao važne za njih. Iz navedenih iskustava vidimo da se snaga porodica u Bosni i Hercegovini manifestuje kroz različite vrijednosti i tradicije koje se prenose kroz generacije.
Neki od često navedenih aspekata snage uključuju:
Sve ove vrijednosti zajedno formiraju moćan okvir koji porodicama omogućava da održe snagu i koheziju kroz izazovna vremena, pružajući stabilnost i sigurnost svojim članovima. Ova kampanja i dobijeni odgovori nam pokazuju kako BiH porodice vrijednuju i njeguju tradiciju dok se istovremeno prilagođavaju modernim izazovima. Ipak, ovi odgovori se ne mogu uzeti kao generalni okvir za razumijevanje svih porodica u BiH, ali nam daju ideju ključnih resursa o kojima neke od porodica razmišljaju kada se nađu u izazovnim trenucima.
Koje „sitne stvari“ unutar porodice donose velike promjene, jačaju odnose i čine tu snagu postojanom decenijama, pa i vjekovima? Kako ih mi možemo inkorporirati u svoje živote?
U radu sistemske porodične terapije, naglašavamo važnost iskrenih izražavanja i komunikacije unutar porodice kao osnove za jačanje veza. "Sitne stvari" poput zajedničkih obroka, večernjeg razgovora o dnevnom iskustvu ili jednostavno zajedničko provođenje vremena bez distrakcija (telefona, televizora), mogu stvoriti osjećaj pripadnosti i razumijevanja unutar porodice.
Dio ove kampanje se odnosio i na razumijevanje važnosti narativa i odmaka od problemom zasićenih priča, gdje porodice zajedno kreiraju priče o svojim iskustvima, što pomaže u oblikovanju identiteta i međusobne povezanosti.
Kako se naš pristup porodici, naše porodično okruženje i odgoj ogledaju u svakodnevnom životu?
Odgoj i porodično okruženje su ogledala naših svakodnevnih interakcija. Načini na koje roditelji rješavaju konflikte, pokazuju empatiju i podršku, modeliraju djeci kako da se nose sa izazovima. U savremenoj sistemskoj porodičnoj terapiji mi ističemo i važnost "aktivizma u terapiji", gdje porodica nije samo mjesto za individualni rast već i za socijalne promjene, potičući djecu da budu svjesni i aktivni članovi zajednice.
Koje porodične vrijednosti trebamo vratiti u fokus kako bismo poboljšali kvalitet odnosa i izgradnju ličnosti djece?
Porodične vrijednosti poput međusobnog poštovanja, iskrenosti, empatije, i zajedničkog rješavanja problema trebale bi biti u središtu naših porodičnih interakcija. Naglasak na ovim vrijednostima pomaže u izgradnji ličnosti djece koja su otpornija i emocionalno zrelija.
Da li se kroz moderne metode roditeljstva primjećuje odgovor na generacijske traume?
U našoj svakodnevnoj kliničkoj praksi u Institutu Mentis smo ohrabreni sve učestalijim korištenjima i interesu za savremene metode roditeljstva koje sve više uključuju razumijevanje psiholoških aspekata i generacijskih trauma. Praktikovanje otvorene komunikacije, pružanje emocionalne podrške i učenje djece kako da izraze svoje osjećaje mogu pomoći u prekidu ciklusa traume unutar porodica.
Sve češće govorimo o emotivnoj zrelosti. Na koji način se količina emotivne zrelosti ličnosti koje su stubovi porodica odražava na generacije koje predvodi?
Emotivna zrelost osoba koje su stubovi porodica igra ključnu ulogu u oblikovanju ponašanja i stavova mlađih generacija. Stabilnost, posebno sposobnost upravljanja emocijama i uzajamno poštovanje koje pokazuju odrasli članovi porodice, postavljaju temelje za razvoj sličnih kvaliteta kod djece.
Koje metode roditeljstva bismo trebali ostaviti iza sebe, a kojim bismo modernim metodama trebali pružiti priliku?
Metode roditeljstva koje trebamo ostaviti iza sebe uključuju autoritarni pristup i nedostatak emocionalne podrške, kao i tradicionalne podjele uloga u kojima je su roditelji u svom pristupu podjeljeni po rodnim očekivanjima od uloga oca ili majke.
Pristupi koji su oduvijek postojali u porodicama koje su podržavale rast i razvoj svakog člana i koje su nam svima sigurno poznate iz naših susreta sa porodicama više stavljaju u fokus na metode koje uključuju pozitivno roditeljstvo, emocionalno inteligentno roditeljstvo i pristupe koji podstiču samostalnost, a posebno kritičko razmišljanje kod djece – bez obizira na dob djeteta.
Koje su to „sitne“ stvari ili greške koje su duboko ukorijenjene u porodice, naše društvo i odgoj, a koje se negativno odražavaju na razvoj ličnosti i život odraslog čovjeka?
Greške koje se često prenose unutar porodica uključuju izbjegavanje otvorenih razgovora o problemima, korištenje sarkazma ili kritike kao načina komunikacije i nedostatak podrške za individualnost kao i različitost svakog člana. Promovisanje otvorenosti, iskrenosti i međusobnog poštovanja može pomoći u prevazilaženju ovih negativnih obrazaca.
* * *
Foto: Privatna arhiva, Pexels.com
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Sunčani dani su pred nama, a s njima dolazi i jedno važno pitanje koje mnogi roditelji sve češće postavljaju, a to je trebaju li djeca zaista nositi sunčane naočale?
Upravo zato smo u našoj rubrici Mame rulz, koja okuplja savjete, priče i podršku za roditelje, odlučili otvoriti ovu temu s osobom koja o njoj zna najviše.
Razgovarali smo s doktoricom Ajlom Pidro Mioković, specijalisticom oftalmologije i optometrije, magistricom menadžmenta u zdravstvu i mamom koja na vrlo posvećen način povezuje stručnost i roditeljsko razumijevanje.
Ajla već godinama educira roditelje kroz Instagram, gdje dijeli praktične savjete o zdravlju dječijih očiju, odgovara na pitanja i gradi zajednicu povjerenja. Zajedno sa sestrom Aidom Pidro Gadžo, objavila je i e-knjigu “Kako sačuvati vid djeteta u digitalnom dobu”, koja kroz primjere, istraživanja i smjernice pruža roditeljima alate za brigu o vidu njihove djece u svijetu ekrana.
Zato smo joj postavili upravo ona pitanja koja najviše zbunjuju roditelje: kada treba obaviti prvi pregled, koje naočale zaista štite, šta je “lijeno oko” i koje su to zablude koje mogu ostaviti trajne posljedice na dječiji vid.
Da li djeca zaista trebaju sunčane naočale?
„Apsolutno, da“, jasno kaže Ajla na pitanje trebaju li djeca nositi sunčane naočale.
Ajla: „Dječije oči su osjetljivije na sunčevu svjetlost nego oči odraslih, a UV zrake mogu s vremenom oštetiti strukture oka. Kao što kožu štitimo kremom, tako bismo i oči trebali štititi kvalitetnim sunčanim naočalama. Nisu to samo modni detalji – to je zaštita koja će umanjiti dugoročni kumulativni efekat UV na oko.“
Šta znači kada dječije oči upijaju više UV zraka?
Ajla: „Sočivo u oku djeteta je prozirnije i još nema onu prirodnu UV barijeru koju razvijamo s godinama. To znači da više štetnih zraka dolazi do dubine oka/retine, što povećava rizik od oštećenja u budućnosti. Ovo ne znači da dijete mora biti cijeli dan sa sunčanim naočalama... ali ako moramo da znamo kako ih zaštititi.“
Oprez: “igračke” naočale mogu nanijeti više štete
Ajla: „Zatamnjeno staklo širi zjenicu, a ako nema UV filter, onda još više UV zraka ulazi u oko. Uvijek savjetujem roditeljima da provjere oznaku 100% UV (ili UV400) zaštite i da naočale kupuju na provjerenim mjestima.“
Kada dijete treba prvi pregled?
Ajla: „Ako nema ranih problema ili porodične historije, prvi pregled bi trebalo napraviti oko 3. – 4. godine. Ali ako nešto primijetimo ranije – bježanje oka, jako suzenje, izbjegavanje gledanja u daljinu – treba reagovati odmah.“
Da li su svijetle oči zaista osjetljivije?
Ajla: „Da. Svijetle oči – plave, sive, zelene – imaju manje pigmenta koji prirodno štiti od svjetla, pa su osjetljivije. Takva djeca često žmirkaju na suncu. Kada im jednom ponudite sunčane naočale, često će ih tražiti sami, jer im gode.“
Lijeno oko se ne vidi, ali ostavlja posljedice
Ajla: „Dijete gleda normalno, ali jedno oko ne razvija dobar vid jer mozak ‘preferira’ drugo. Najčešće se ne vidi golim okom. Zato je važan sistematski pregled – jer mi to otkrijemo mjerenjima koja se ne mogu uočiti kod kuće.“
Najveći mit? Da naočale kvare vid
Ajla: „‘Neće nositi naočale da mu se oči ne ulijene’ – to je zabluda. Naočale ne kvare vid – one ga popravljaju. Bez njih, mozak ne dobija jasnu sliku i to može ostaviti posljedice, ne samo na vid nego i na uspjeh u školi ili socijalne interakcije.“
Postoji rok: do kada mozak “uči gledati”?
Ajla: „Vid se razvija do otprilike 7. godine života. Nakon toga, mozak više ne ‘uči’ gledati na isti način. Ako čekamo predugo, može biti kasno da ispravimo određene probleme poput ambliopije. Zato je ključan pregled do 4. godine života.“
Zlatno pravilo za svakodnevnu zaštitu vida
Ajla: „Boravak na dnevnom svjetlu i igra napolju – svakog dana, barem sat-dva. Ograničiti vrijeme pred ekranima, posebno u ranim godinama. Pravilo 20-20-20: svakih 20 minuta, gledati 20 sekundi u nešto udaljeno 6 metara. Te imati što bolje osvjetljenje kod rada na blizu!“
Kroz ovaj razgovor, doktorica Ajla Pidro nam je pokazala da se zdravlje dječijih očiju čuva svakodnevnim navikama, redovnim pregledima i znanjem. Nema mjesta čekanju. Nema mjesta mitovima.
Kako smo naučili: vid se razvija samo do određene dobi, sunčane naočale nisu dekoracija i “malo bježanje oka” nije uvijek bezazleno.
Zato je pravo vrijeme da postavimo pitanja, potražimo odgovore i napravimo male promjene koje će donijeti veliku razliku danas.
Ako želite više praktičnih savjeta o očuvanju vida, redovno ih možete pronaći na Instagram profilu doktorice Ajle, koji svakodnevno okuplja roditelje željne znanja i konkretne podrške.
Foto: @dr_ajla
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
