Bonjour.men: Organizator TEDxFerhadija s nama je podijelio zanimljive anegdote i otkrio korisne poslovne savjete
Tekst:Bonjour.ba
BONJOUR.men
Ismar Lačević je veliki ekstrovert, zaljubljenik u druženja i zanimljive projekte koji uljepšavaju i obogaćuju našu (poslovnu) svakodnevicu.
U svom životopisu broji odlična i poučna iskustva koja će i vama dati lekcije kako započeti rad na sebi, što je najbitnije u poslovnom svijetu i kako izvući ono najbolje u svakom danu.
U razgovoru sa Ismarom odlučili smo saznati sve o zanimljivim projektima kojima se trenutno bavi kao što su TEDxFerhadija konferencija i Project Adam digitalna poslovna kartica o kojoj ćete nešto više saznati u nastavku. No, pored razgovora o projektima, pitali smo ga i kako započinje jutro, gdje pronalazi motivaciju kao i kako organizira dan tijekom rada na konferenciji. Također, saznali smo i kako se on nosio sa neuspjehom i što mu je pomoglo da gradi samopouzdanje svaki dan. Za njegove poučne i iskrene odgovore koje ćete iščitavati s osmijehom, prelistajte dalje.
***
3 stvari koje uvijek napravite ujutro? A prije spavanja?
Po mom mišljenju tri stvari koje bi svaka osoba trebala napraviti odmah ujutro jeste prvobitno 15-30 minuta meditacije. Meditiranje je važan dio pripreme za novi dan i generalno samog sebe za sve aktivnosti koje idu kasnije. Nakon meditacije uvijek gledam da kratko pročitam aktuelna dešavanja u svijetu na portalima kako bih bio što je više moguće „up to date“ sa stvarima. Važno je pratiti sve informacije i vremenom prilagoditi sebi one koje su relevantne i bitne. Finalni korak jutarnje rutine je definitivno najteži, a to je skontati šta odjenuti taj dan. Lično smatram da je jedan od aspekata profesionalizma način odijevanja, odnosno kako izgledaš za koju priliku. Što moj kolega uvijek kaže, bolje je biti overdressed nego underdressed. Koja boja ide sa čim, da li karo ili ne, ili slična pitanja. Slagao bih da kažem da nisam Bonjour.men pogledao više od nekoliko puta za inspiraciju ili savjete šta sa čim kombinovati.
Foto: Amer Prevljak
Period prije spavanja je uvijek puno zanimljiviji. Zadnjih nekoliko mjeseci sam sebi uveo rutinu da barem 1-2 sata dnevno radim kurs koji mi je bitan za posao ili zanimljiv te nakon toga volim jednostavno uživati u divnom pogledu koji imam sa prozora. Tik prije spavanja uvijek praktikujem da u „to-do“ listu upišem sve stvari koje naredni dan moram uraditi, bile privatne ili poslovne. Generalno nisam tip osobe koji praktikuje zaboraviti stvari te samim tim uradim sve što mogu da ne dođe do te situacije. Zadnje ostaje još nekoliko minuta uživanja u muzici i pokušati ne razmišljati o stvarima. Jednostavno isprazniti mozak od milion misli tog dana.
Koji su bili vaši prvi koraci u start-up industriji? Koje ste vrijedne lekcije naučili do sad kroz vlastito iskustvo?
Moja karijera u startup industriji je počela puno prije nego što sam pokrenuo svoj vlastiti, i to u Austriji gdje sam sticajem okolnosti kroz volontiranje promijenio nišu rada i edukacije. Inicijalno sam započeo studij za informacione tehnologije ali kroz volonterski angažman u raznim organizacijama me je put odveo više u sferu menadžmenta i razvoja. Presudno iskustvo je bila interakcija sa vjerovatno najpoznatijom agencijom za startupe u Beču, Austrian Startup kroz koje sam vidio šta je sve moguće stvoriti i da je jedina limitacija lična kreativnost. To je bio momenat gdje sam znao da ću jednog dana pokrenuti svoj startup i kreirati rješenja koja znače, što je ujedno i moto moje firme.
Ovo vjerovatno zvuči kao floskula ali najvrijednija iskustva su ona kada ne uspiješ. Što činjenica da je moj startup imao 3 neuspjela proizvoda prije nego smo vođeni tim znanjem i iskustvom kreirali četvrti pravilno. Neuspjeh je normalna stvar i desi se svakome, samo je važno šta svako od nas nauči iz toga. Mada kroz iskustvo se ne nauče samo lekcije nego i dosta drugih stvari. Mehanizmi rada, pristup problemu ili situaciji, odnos sa ljudima, te mnoštvo drugih na kojima se mora u kontinuitetu raditi. Stagnacija ličnog razvoja i firme je skoro uvijek siguran put dole.
Što vas je inspiriralo na kreiranje projekta Project Adam? Koje su glavne karakteristike ove digitalne poslovne kartice?
Jedna od mojih glavnih osobina, koju će potvrditi svako ko me poznaje jeste to da sam vrlo strastven oko rješavanja problema, kako ličnih tako i šire zajednice. Logika je jednostavna, ako ja imam problem ima vjerovatno i milion drugih ljudi isti. Ciljano za Adam je bila situacija da sam bio na sastanku sa jednim klijentom a nisam imao vizitku uz sebe da razmijenimo. Koliko god mi mislili da je to zastarjela stvar, vizitke se i dalje koriste u velikoj količini globalno. Dalje se na to veže činjenica da veliki broj osoba u poslovnom svijetu smatra da ako nemaš vizitku uvijek uz sebe šalješ neprofesionalnu sliku o sebi. Druga inspiracija je slučaj koji svi dobro znamo, kada ciljano tražimo vizitku jedne osobe, a ne možemo se sjetiti gdje smo je ostavili. Vizitke se i dalje koriste u velikim količinama ali imaju dosta problema koji otežavaju svakodnevnicu. Ako osoba promijeni firmu ili informacije mi više nemamo aktuelne podatke, svoje vizitke često izgubimo ili nemamo uz sebe, i vjerovatno najveći problem da se preko 1.5 miliona staba posiječe svake godine za proizvodnju istih a 80% vizitki izgubimo i moramo printati ponovo.
Glavne karakteristike Adama su te što se kroz jednu aplikaciju mogu dijeliti lični podaci koje svaki korisnik unese kao npr. broj telefona, adresa firme, email te se mogu pohraniti poslovne kartice drugih osoba sve na jednom mjestu i lagano pristupit istima jednim klikom. Prednost ovoga jeste to da ako ja npr. promijenim broj telefona ili firmu samo korigujem informacije direktno u aplikaciji i svako ko ima moju poslovnu karticu spašenu ima ažurirane podatke dostupne. Dalje je omogućeno to da moju karticu mogu dijeliti sve osobe koji je imaju pohranjenu sa trećim licima. Naravno radi zaštite podataka smo uveli da je to opcija koja se mora ručno aktivirati od strane svakog korisnika i uvijek se dobije obavještenje ko je podijelio moju karticu.
Prije nekoliko mjeseci smo isto tako realizovali suradnju sa PikaKarticom gdje je omogućeno vašu ličnu karticu povezati direktno na Adam aplikaciju kako bi je uvijek imali uz sebe na kasi za prikazati. Trenutno radimo na tome da se uvežemo i sa drugim programima kako bi korisnicima omogućili što lakše i praktičnije korištenje naše aplikacije.
Što korisnik treba napraviti kako bi pristupio našim podacima ili nas kontaktirao?
U suštini je proces vrlo jednostavan, sve što korisnik treba uraditi jeste da preuzme besplatnu aplikaciju sa Google ili Apple trgovine, napravi svoj nalog i skenira QR kod ili klikne na link osobe čiju karticu želi sačuvati. Cilj nam je bio napraviti što jednostavnije korištenje i kreirati ugodno iskustvo za korisnike.
Jednom kada se spasi kartica druge osobe svaki korisnik može jednostavno otvoriti taj profil, kliknuti na bilo koju prikazanu informaciju kao npr. email i aplikacija će automatski već upisati email adresu osobe kojoj želite pisati. Ovaj princip funkcioniše i sa drugim podacima kao broj telefona, adresa firme ili društvene mreže korisnika. Apsolutno je sve udaljeno svega jedan klik.
Treća opcija pored QR koda ili linka jeste za korisnike koji imaju fizičku Adam karticu gdje je dodana i tzv. NFC tehnologija kao metoda razmjene podataka. Princip kod fizičkih kartica sa NFC tehnologijom jeste da ta se kartica približi drugom uređaju i vaša poslovna kartica će automatski biti spašena. Pored praktičnosti definitivno izgleda jako impresivno kada u razgovoru sa drugom osobom samo prislonite svoju karticu na njihov uređaj i instantno prebacite sve vaše poslovne podatke. Ovo znam iz ličnog iskustva.
Ujedno ste i glavni organizator TEDxFerhadija konferencije. Koji su izazovi s kojim ste se susreli na početku?
TEDx je definitivno jedna posebna priča koja je Sarajevu kao i Bosni i Hercegovini definitivno nedostajala. Dosta osoba aktivno prati TED talks i služe im kao izvor inspiracije, novih ideja i priča. Iako je TEDx formata bilo prije TEDxFerhadija u Bosni i Hercegovini ja mogu ponosno spomenuti da je naš jedini koji se u kontinuitetu radi već tri godine i sa ciljem da ga organizujem još dugi niz godina.
Izazovi sa kojima sam se susreo su na početku bili isti kao što su i sada nakon tri godine rada, a to je dizanje svijesti oko toga šta je uopšte TED i TEDx. Iako je istina da dosta osoba prati ovaj format isto je tako činjenica da veliki broj osoba u Bosni i Hercegovini nije nikada čulo za to. Smiješne su mi anegdote gdje neko kaže da nisu znali da FedEx organizuje konferencije, kada pitaju šta je taj TedyX i slične. Dosta osoba misli da je TEDx format motivacionih govora i da je to glavna misao iza konferencija, što u biti nije tačno. Moto glavnog TED-a, kao i svih TEDx formata jeste „ideje vrijedne širenja“ što vrlo jednostavno znači da govornici na sceni imaju zadatak u maksimalno 18 minuta podijeliti novu ideju sa lokalnom i globalnom publikom.
Foto: Amer Prevljak
Jednako velik izazov je kreirati samu temu konferencije i pronalazak pravih govornika. TEDx konferencije svaki put imaju drugu temu i uvijek nastojimo da adresiramo probleme i situacije u lokalnoj zajednici. Ponekad je to izazovno jer nastojimo da stvorimo novi ugao već poznatog problema i da sve gurnemo van zone komfora. To zahtjeva dosta rada i pripremu od nekoliko mjeseci kako bi stvari ispale onako kako ih mi zamišljamo.
Koje su po vama ključne stavke za uspješnu organizaciju ovakvog tipa konferencije?
Ključna stavka je uvijek bila i uvijek će biti tim koji stoji iza toga. Svi motivisani i ambiciozni ljudi koji mjesecima volontiraju svoje vrijeme kako bi kreirali format na kojem će učesnici uživati i slušati nove ideje vrijedne širenja. Uspjeh TEDxFerhadija formata ne bi bio uopšte moguć bez cijelog tima koji stoji iza njega i kontinuirano radi na sebi i na formatu kako bi učinili zajednicu boljom.
Govornici su isto veoma bitna stavka svakog TEDx formata jer su upravo oni ti koji svoje znanje i iskustvo dijele sa zajednicom na sceni. Pronalazak i rad sa govornicima je krucijalan faktor za uspjeh ovog tipa konferencije. Iako zvuči relativno jednostavno pronalazak adekvatnih govornika vremenom postaje sve teži i teži. Ne zato što u Bosni i Hercegovini ne postoji izvanrednih osoba nego zato što ih postoji u raznim branšama i sferama a mi uvijek biramo jednu tematiku.
Omiljena uspomena s TEDxFerhadija konferencije?
To bi definitivno bila situacija sa prve TEDxFerhadija konferencije kada je Maja Hadžiselimović govorila o tome da Bosna i Hercegovina nije bila na listi lokacija gdje se organizuje „Evropska sedmica robotike“ i kako je ona uspjela da kod nas organizuje taj format zajedno sa mladim ljudima iz manjih sredina koji su napravili izvanredne stvari u polju robotike i sličnih polja. U momentu kada je ona spomenula to su se u sali uplalili reflektori na sve te mlade osobe o kojima je pričala i koje smo uspjeli dovesti na konferenciju da učestvuju i budu dio govora.
Taj momenat kada je cijela sala od 200+ učesnika ustala i aplaudirala mladim ljudima koji su stvorili nešto sasvim posebno je meni lično omiljena uspomena sa TEDxFerhadija konferencija. Radi ovakvih priča i situacija cijeli TEDxFerhadija tim kontinuirano ima želju i volju da nastavi raditi na ovom formatu kako bi zajednici mogli pokloniti momente koje će pamtiti. Mi ih sigurno pamtimo i godinama nakon što se dogode.
Trenutak s TEDxFerhadija konferencije na koji ste posebice ponosni?
Pogrešno bi bilo reči da je samo jedan trenutak na koji sam ponosan, ali ima jedna situacija nakon svake konferencije koja mi uvijek ostavi lijep osjećaj. Kada učesnici poslušaju govornike na sceni i onda imaju „aha“ momenat ili ličnu konekciju sa tom temom i onda na svakoj pauzi prilaze govornicima da im se zahvale ili da podijele svoju priču sa njima. To nije samo na događaju nego i na društvenim mrežama jednom kada svi govori budu online. Govornici nam često slikaju konverzacije koje imaju sa drugim ljudima nakon govora i svaki put su vrlo inspirativne i lijepe.
Taj momenat konekcije između govornika i publike, nebitno da li je lokalna ili internacionalna je situacija na koju sam definitivno najviše ponosan jer smo svima njima dali platformu i mjesto na kojem mogu da dijele svoje ideje i vršte interakciju sa cijelim svijetom.
Foto: Amer Prevljak
Podcast je u BiH sve popularniji format razgovora. Odakle ideja o Endgame Theory i što ga čini posebnim na domaćem tržištu?
Endgame Theory je u biti krenuo čisto iz moje želje da razgovaram sa što više ljudi o što više tema. Ja sam ekstremno ekstrovertna osoba i uvijek uživam u konverzaciji sa svima, a pogotovo ako se radi o temi o kojoj ne znam dovoljno. Vremenom je Endgame Theory kanal dobio svoju svrhu, a to je da kroz opušten i ugodan razgovor svim slušateljima nudi novi izvor informacija na temu o kojoj razgovaramo. Istina je da je većina tih informacija dostupna online ali je totalno druga dimenzija kada ih čujemo od eksperta iz tog polja i u opuštenoj varijanti. Ljudi dosta lakše upijaju informacije ako ih čuju.
Ja bih rekao da je stvar koju Endgame Theory čini posebnim to što nam nije problem postaviti pitanja na koje dosta ljudi želi odgovor a o kojima se ne priča. Uvodna rečenica podcasta je „pričamo o stvarima koje nas zanimaju, koje vas zanimaju, i o stvarima o kojima se treba pričati.“ Lično vjerujem da je konverzacija u zadnjih nekoliko godina otišla dosta u pravcu rutine i gdje se ne razgovara o stvarnom stanju. Sa svakom epizodom stvarno nastojimo da pružimo što veću vrijednost i količinu informacija.
Što biste voljeli reći dvadesetogodišnjem sebi?
Vrlo jednostavno, da što više radi na sebi i da čita knjige u sedmičnom taktu. Kontinuiran rad na sebi i upijanje informacija kao i iskustva drugih ljudi je formula uspjeha. Zadnjih nekoliko godina sam aktivno krenuo konzumirati kurseve, edukacije, i stručne knjige za razne teme i vještine koje totalno odstupaju od mog primarnog zanimanja. U današnje vrijeme ako ne znaš barem dvije ili tri stvari raditi dobro nisi konkurentan na tržištu.
Sa dvadeset godina sam živio u ubjeđenju da jednom kada završim fakultet ću odmah imati super posao u super firmi i bez nekog velikog napora napredovati u istoj. Realnost je puno puno drugačija od toga. Sa ovim znanjem i iskustvom bih počeo raditi na sebi sa petnaest godina bez pauza. Jako je lijep momenat u životu kada ti neko dođe sa problemom koji nije tvoja ekspertiza, pogotovo u poslovnom svijetu i gdje instantno možeš reči da imaš rješenje za isti.
Foto: Amer Prevljak
Dalje bih sebi volio reći da je discplina ključ toga da si zadovoljan sam sa sobom. Raditi nešto makar 10 minuta dnevno ali svaki dan je napredak i vremenom će preći u naviku iz koje se crpi velika doza samopouzdanja u samog sebe. Stvoriš si naviku da se uvijek razvijaš dalje što se dalje preslika i na privatne situacije.
Gdje vi pronalazite inspiraciju kada vam nedostaje motivacije ili produktivnosti?
Ja sam lično tip osobe koji vjeruje u rad i više nego što je potrebno ali isto tako da ne treba forsirati bilo šta. Ako dođe do situacije da mi nestane motivacije i produktivnosti jednostavno ostavim sve i radim stvari koje su mi zabavne kao druženje sa prijateljima ili gledanje serije. Veliki broj nas živi i radi u grču da nešto mora biti gotovo odmah, što po mom mišljenju nije tačno. Ako ti nije dan danas jednostavno ostavi za kasnije ili sutra. Dosta puta mi se u životu dogodilo da nešto uradim samo zato što sam se natjerao i onda naredni dan moram sve ponovo uraditi jer sam pogriješio ili uradio na nivou sa kojim nisam zadovoljan. Jednostavno ne treba forsirati i treba sebi ostaviti prostora za napuniti baterije.
Naravno tu uvijek postoji rizik da sebi damo više prostora nego što bismo trebali i onda moramo uložiti više vremena nego što bismo trebali inicijalno da sve završimo, ali te situacije su po mom mišljenju skroz uredu. Vremenski pritisak nikad nije ugodan ali ga je lakše podnjeti kada smo raspoloženi i spremni za rad nego kad se moramo tjerati na to.
Foto: Ilia Alexanderson
Omiljeni TED govor?
To bi bio od Karen Dolva – All the lonely people. Taj govor se osvrče na činjenicu šta samoća čini ljudima fizički i psihički u isto vrijeme. Posljedice usamljenosti su ozbiljnije nego što mi svi mislimo i čak mogu biti opasne po život svakog od nas. Kada to stavimo u drugu perspektivu, svako od nas može nekome drugom spasiti život i zdravlje jednostavnim gestom poziva na kafu.
Nakon njenog govora sam definitivno promijenio moj pristup prema ljudima koje poznajem, a i one koje upoznam prvi put gdje uvijek nastojim da se posvetim njima i dam osjećaj da su „dio ekipe.“ Niko od nas nikad ne zna sa čim se druga osoba bori, najmanje što možemo uraditi jeste provesti malo više vremena sa njima nego što bismo inače.
***
Naslovna fotografija: Ilia Alexanderson
Tekst: Bonjour.ba