INTERVJU: Maida Ljubuškić, autorica Muzeja sjebanosti

U njenim aforizmima se svi prepoznajemo   Posljednjih tjedana ste na Facebooku ili u novinama zasigurno naletjeli na duhovite i često kritične crne postere na kojima su bijelim slovima i žutim kvakama ispisane rečenice koje pogađaju točno u srž. "Svari nisu skupe, nego smo mi iz Bosne", "Toliko sam sretna večeras da komotno mogu da snimim reklamu za uloške", "Ima tih ljudi za koje je selfie jedina opcija", samo su neki od autorskih natpisa koji krase zidove virtualnog Facebook muzeja znakovito nazvanog Muzej sjebanosti. Iza prepoznatljivog potpisa, koji uključuje pribor za jelo i ime May, krije se Maida Ljubuškić, simpatična 27-godišnja djevojka iz Bugojna koja obožava glazbu, tradicionalnu bh. kuhinju i ne suzdržava se opsovati kada je to potrebno. Upravo je njena bezgranična iskrenost ono što ju izdvaja od ostalih autora koji se bave sličnom tematikom i razlog zbog kojeg se tisuće ljudi svakog dana prepoznaju u njenim riječima.

Kako je nastao Muzej sjebanosti, zašto uz svoje ime stavlja pribor za jelo i kakve su šanse da osnuje vlastitu političku stranku, otkrila nam je u intervjuu.

Premda ti nikad nismo čuli glas, ti si trenutno najgrlatija žena u Bosni i Hercegovini.
Ispravka - u regiji!
Tvoje postere posljednjih mjesec dana naokolo dijele i prepričavaju valjda svi koji posjeduju Facebook account. Reci mi, otkud ideja za „muzej sjebanosti“? I zašto baš to ime?
Sve je krenulo na nagovor meni dragih ljudi koji su me godinama ganjali sa idejom ko Tom Jerryja ili pak ko moja mama mene sa džemperom na plus 40, jer je njoj hladno. U periodu kad je zatvoren Zemaljski muzej, ja sam čitala Muzej nevinosti od Pamuka i tako je proizašao "Muzej sjebanosti" i danas je taj muzej postao stranica na kojoj svakodnevno pišem i puštam posjetioce da uđu.



Zašto viljuška, kašika i nož?
Moje ime na arapskom znači sofra, jelo, gozba... Razlog definitivnog odabira pribora za ručavanje je to što sam zaista strastvena gurmanka domaće krvi, obožavam hranu i što se mene tiče, mogu da budem zaštitno lice domaće kuhinje.

Ne ustručavaš se opsovati, nimalo damski od tebe. Možeš mi definirati vlastito poimanje „dame“?
Šta da kažem nego i psovanje mora da se zasluži. Dame i ostali jednorozi.

80.000 ljudi religiozno prati tvoje postove, a ta brojka vrtoglavo raste! Da stavimo stvari u određenu perspektivu, nogometna reprezentacija BiH ima oko 78.000, Hladno pivo 77.000, SDP BiH oko 16.000. Jesi li svjesna vlastite popularnosti? Možda da pokreneš stranku? Parole već imaš spremne i, za promjenu, ove tvoje nisu šupljaci.
Jos nisam svjesna uspjeha. Nešto u stilu Emrouz Birsa, popularnost znači biti upadljivo bijedan, a u mom slučaju sjebana. A ko zna možda pokrenemo kojekakvu stranku, a za razliku od političara koji prodaju maglu, mi ćemo prodavat čistu sjebanost.

Dosta tvojih kolega zarađuje na svojim posterima. Hoćemo li uskoro moći naručiti nešto s MAY etiketom?
Već smo krenuli sa majicama, koje su zasad dostupne samo za hrvatsko tržište. Tu su i magnetići, a u skorije vrijeme će biti bedževa i postera.

Ispoljavaš li svoju kreativnost na još kakve načine?
Ušuškam se u svoj mir, slušam muziku i trošim svoju kreativnost na slikanje, a jedini mi je cilj da samu sebe zabavim.

Kakva muzika svira u muzeju sjebanosti?
Muzika je melem za sjebanost, a muzej u svojim prostorijama uspješno spaja psihodeliju, progresiju, eksperimentale, blues, punk, indie rock.

Daj nam jednu (de)motivirajuću poruku za kraj? Može i u obliku postera.

Razgovarala: Anja Stojkić
Foto: Facebook stranica Muzej sjebanosti/privatni album Maide Ljubuškić