Prstenje koje malo koga ostavlja ravnodušnim    Amila Hodžić, 27-godišnja produkt dizajnerica iz Sarajeva, u oko šire javnosti upala je ove zime kada je izložbom predstavila svoju posljednju opsesiju - izradu unikatnog drvenog prstenja. Ova apsolventica odsjeka dizajna, na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u svojoj biografiji ipak ima i više iskustva nego što je to možda poznato

Smatra da upoznavanje konceptualne umjetnosti doprinosi njenom osobnom razvoju, inspirira ju i općenito utječe na razvoj njenog vlastitog dizajnerskog potpisa.
Rad sa spomenutom umjetnicom nije jedino što zaokuplja Amilu. Surađuje i s kućama kao što su Flash Produkcija, te Team & Media agencija, za koje je radila kao kostimograf i scenograf na nekim od projekata. Već tri godine dio je ekipe zadužene za scenografiju i kostimografiju kratkih filmova projekta Sarajevo grad filma, koji se prikazuju na SFF-u. U suradnji s kolegama radila je i dizajn za dvije izložbe Zemaljskog muzeja BiH, od kojih je postavka pod nazivom "Koja je moja košulja" osvojila i nagradu za najbolju postavku u BiH u 2008. godini. Osim toga, sudjeluje i u brojnim skupnim izložbama s kolegama s Akademije. No, ono što je nas posebno zaintrigiralo, njeno je drveno prstenje koje je priča sama za sebe.

Otkud ideja za rad upravo s drvetom? U svom radu često stavljaš naglasak na ekologiju. Koliko je izražena svijest o ekološkom dizajnu na bh. dizajnerskoj sceni?

Eko dizajn je već duži period dosta zastupljen u svijetu, ali ne i kod nas što me strašno ljuti, baš kao i parkovne površine koje se apsolutno ne održavaju. Ljudi još uvijek uzimaju plastične vrećice e u prodavaonicama, misleći kako će im dobro doći, ako ništa za odlaganje smeća. Staklo, papir i plastiku zajedno miješamo s ostatkom smeća, ne razmišljajući uopće o posljedicama. Drvo ne koristim samo zato što se radi o prirodnom materijalu i zbog ljepote njegove strukture, iako mi je i to bilo od velikog značaja, već upravo zbog podizanja svijesti o upotrebi materijala koji se mogu reciklirati, a za koje mislite da su neupotrebljivi. Napraviti produkt od ostatka materijala, koji dobije novu vrijednost, i time ga oživjeti - bio je to jedan od mojih glavnih motiva. Dodatni plus je što je drvo materijal koji se da reciklirati.



Radiš li s drugim materijalima?

Imala sam priliku upoznati se i s tkanjem ćilima, što me je strašno privuklo, te mislim da ću u budućnosti raditi na tome. Bila sam dio projekta ''Poetika Sare'' u sklopu ''Udruženja za zaštitu bosanskog ćilima ''gdje sam bila jedna od najmlađih sudionica. Dizajnirala sam i produkt i ambalažu zajedno s uglednim i cijenjenim umjetnicima poput Šejle Kamerić, Amre Zulfikarpašić i Amile Smajević. Upoznala sam se s kulturom i tradicijom tkanja, koja me je inpirirala za razvoj ideje koju sam prvobitno imala. Sam pristup dizajniranja produkta  je malo odstupio od tradicionalnog, što je je i privuklo Amilu kao direktoricu udruženja da radimo na tome. Kao motiv koristila sam zatku, koja je najjednostavniji geometrijski motiv i koji se često veže za likovni izraz prapovijesnog razdoblja na našem tlu. Motiv zatke su horizontalne pruge različitih širina i boja. Dizajnirala sam ponjavu koja ujedno ima i funkciju taburea tj. skulpture, najmanjeg komada namještaja u interijeru. Multifunkcionalnost produkta ga čini jos interesantnijim.
Pored već spomenutog udruženja, BiH je jako bogata i ostalim kulturnim, te prirodnim i ekološkim resursima koje treba iskoristiti i mislim da tu ima dosta potencijala za razvoj bosanskohercegovačkog dizajna koji može biti interesantan i izdvajati se od ostalih.

Kako bi opisala svoje unikatno drveno prstenje?

Prsten je namijenjen široj publici. Dakle, ciljna grupa ne postoji. Tko god osjeća da ga treba nositi, nosit će ga. Neobičnost oblika, široka paleta eko boja i prirodni materijal su dovoljne specifikacije za jedan produkt poput ovog. Nosit će ga onaj tko voli imati nešto neobično, estravagantno i privlačno na prvi pogled. Svaki prsten je objekt za sebe. Dijeluje na prostor u kojem egzistira i prilagođava se. To što sama, pored toga što dizajniram, izrađujem svojim rukama svaki oblik, daje ovom produktu još veću vrijednost. Ideja za dizajniranje prstena kao objekta je krenula spontano kako i sama najviše volim. Kolekcija ''All my objects'' je potekla i kao sjećanje na rano djetinjstvo. Tada sam se znala zavući u djedovu  radionicu i s čuđenjem gledati kako od sirovine pravi stvarne komade namještaja, a meni bi davao komadice i kockice drveta, s kojima bih se znala igrati satima. Kako već duže vrijeme radim s drvetom, a imam i djedovu radionicu na raspolaganju, odlučila sam u startu krenuti s prstenom, koji mi je ujedno i jedan od najdražih komada nakita. Sama simbolika, koja opisuje prsten kao znak vjernosti i odanosti me je privukla. Znala sam kupovati prsten kad god imam priliku negdje da otputujem. Neobičnost oblika, veličina i boja su uvijek privlačili moju pažnju. Znala sam da moram početi i sama stvarati nešto slično.
Naziv  kolekcije "All my objects" je nastao upravo iz razloga sto svaki objekt koji sam dizajnirala u prvom planu i jest produkt koji ima funkciju prstena koji je nosiv, ali i pored toga daje nam mogućnost da bude i sve drugo osim toga. Zato i volim reći da svaki objekt koji sam dizajnirala odaje intimu oblika u prostoru i prilagođava se. Svaki prsten predstavlja posebnu cijelinu koju svojom kompozicijom percipiram kao objekt u prostoru i kao nosivi unikatni proizvod.



Hoćemo li u kolekciji uskoro moći pronaći i druge oblike drvenog nakita, možda ogrlice, narukvice,…?

Svaki dan donosi i probudi želju za realiziranje novih ideja. Prsten će zasigurno biti produkt koji će se još razvijati, na kojem ću još raditi, bilo da se radi o drvetu ili o nekom drugom materijalu. Za drugi komad nakita nisam sigurna jer sam se već dosta vezala za samu simboliku prstena koju sam već spomenula. Osobno za sebe često napravim neki komad nakita kao sto su ogrlica ili narukvica, ali sad za sad to ostaje samo u okvirima moje osobne kolekcije nakita.

Opiši nam malo svoj kreativni proces. Stavljaš li stvari prvo na papir ili se voliš baciti na rad istog trenutka kada ti sine ideja o nečemu novom?

Dizajniranje prstena je proces koji ima više faza. Svakako da su papir i olovka uvijek prisutni, ali vrlo često se volim baciti na rad u samom startu kada dodirnem komad drveta i već zamislim kako bi mogao izgledati taj prsten. Dakle, ne radi se o "štancanju" prstenja već o ručnom oblikovanju svakog komada i posvećivanju pažnje u procesu stvaranja oblika. Svaki prsten je prvobitno obrađen i oblikovan, zatim izbrendiran mojim logom AH, a na kraju tek dolazi boja koja stavlja točku na svaki produkt. Naglasila bih da se radi  o prstenju iz kolekcije "All my objects", a AH je ime pod kojim se predstavljam. Riječ "ah" u ovom slučaju ima dvojako značenje. Pored mojih inicijala, ta dva slova predstavljaju uzvik često korišten u današnjem bosanskohercegovačkom jeziku, a ubiti označava želju za nečim.

Svoju kolekciju unikatnog drvenog prstenja „All my objects“ predstavila si izložbom. Otkud ideja za takav vid promocije? Nedostaje li našoj sceni sličnih događaja?

Izložbom "All my objects" sam predstavila djelić onoga što sam kreirala u posljednje vrijeme. Imala sam potrebu to podijeliti i s drugima, iako moram priznati da je izložba bila više rezultat nagovora prijatelja, koji su znali što radim u svom skromnom kutku. Izložba je bila kao i sve druge, osim što je otvorenje bilo na -18°C, što me na kraju ipak nije spriječilo da odustanem od samog događaja misleći da on neće biti dovoljno posjećen. Logorska vatra na samom ulazu u galeriju, ugodna muzika, profesori, ugledni umjetnici te moji prijatelji, doprinijeli su da sve skupa bude jedan jako ugodan event na kojem smo se imali priliku družiti. Bilo je simpatično kada mi je jedan od boljih prijatelja prišao i rekao: "Vidim, konačno si odvojila vrijeme za sebe i odlučila napraviti nešto poput ovih prstenčića."
Zapravo nije se radilo o vremenu koji sam specijalno izdvojila za ove objekte, već o savršenom trenutku koji nisam smjela propustiti.

Radiš li na nekim drugim projektima, osim već spomenutih?

Trenutno radim na dva projekta koja su vezana za produkt dizajn, ali o tome će se saznati kad bude vrijeme za to. No, u biti ne postoji ni jedan dan kad ne posvećujem pažnju dizajnu. Tko se odluči za ovu profesiju mora naučiti i da svakodnevno u potpunosti živi s tim.



Kako svi zainteresirani mogu doći do tvog nakita?

Zanimanje za objekte je postojalo i prije izložbe, ali cijelu priču nisam htjela odavati u potpunosti, dok nije došao pravi trenutak za to. Tim predstavljanjem su mi se otvorila druga vrata kao i saradnja u vidu promocije i prodaje ovih objektića. Danas kolekciju "All my objects" možete pronaći osobno kod mene, u galerijama u susjednim državama, ali i u Njemačkoj i SAD-u, a polako ću se širiti i na druge države što je i cilj. Moram priznati, sve se puno više cijeni izvan granica naše zemlje.

Za kraj, voljeli bismo čuti tvoj komentar na kreativnu scenu u Bosni i Hercegovini. Misliš li da je stiglo vrijeme za nešto drastičnije promjene u toj sferi?

Kreativna scena u BiH svakako je prisutna. Postoje umjetnici koji mogu doprinijeti razvoju kreativne scene, ali mislim da prvo moramo riješiti problematiku predrasuda i konstantnih kritika koje si svi daju za pravo. Podržati kolegu za nas je strani pojam i u suštini u tome smo najbolji, iskritizirati ili što bi rekli promahalati, a ne doprinijeti u smislu neke konstruktivne kritike koja će pomoći cjelokupnom razvoju. Mada, kada je riječ o produkt dizajnu, u posljednje vrijeme kao da je došlo do eksplozije na tom polju. Dosta kvalitetnog dizajna mojih kolega se predstavilo i van naših granica što polako doprinosi razvoju kvalitete produkt dizajna na našem tlu, što mi je jako drago.

{gallery}2012_08/ah{/gallery}


Razgovarala: Anja Stojkić
^{Foto: Amila Hodžić}

Ana Bosankić, arhitektica s impresivnom karijerom i strašću za stvaranjem jedinstvenih prostora, stoji iza projekta La Villa Bella, moderne luksuzne vile u Tuzli, koja predstavlja spoj funkcionalnosti, estetike i osobnih priča njenih vlasnika. Ova vila odiše sofisticiranošću, dok istovremeno pruža osjećaj topline i doma.

U ovom intervjuu Ana otkriva kako je svaki detalj, od odabira materijala do rasporeda prostora, bio pažljivo osmišljen kako bi reflektovao želje i potrebe klijenata. 

La Villa Bella, Tuzla

,,Ja sam odrasla uz jednu čestu rečenicu mog oca da smo mi arhitekti i kroničari vremena. Na taj način se formulirao i moj stav prema arhitekturi i kakva ona treba biti u kontekstu odnosa prema tradiciji i lokalnim i kulturnim uvjetovanostima. Smatram da smo u obvezi napraviti najbolje što možemo u datim nam mogućnostima i sa raspoloživim tehničkim dostignućima, ostaviti ovovremen trag trenutka u kojem smo gradili jer objekti traju puno duže od nas samih.'' - ističe Ana.

Ana Bosankić

Razgovarali smo o izazovima modernog arhitektonskog dizajna, važnosti prilagođavanja prostora svakodnevnom životu te o njenoj osobnoj filozofiji dizajna koja naglašava da arhitektura nije samo umjetnost, već i način da se ispriča nečija priča. 
 

Ana, za početak nam recite koja je to glavna ideja iza projekta La Villa Bella i kako ste je pretočili u dizajn?

Parcela na kojoj se nalazi La Villa Bella je vrlo uska, a duga te radi urbanističko - tehničkih uvjeta vanjske dimenzije postojećih objekata su morale biti zadržane i novoprojektirani objekt je morao biti unutar tih gabarita. Iako je lokacija imala niz raznih ograničenja ona je imala drugu emotivnu i identitetsku važnost i vrijednost za investitoricu. Zatečena ograničenja su nametala dojam zatvorenosti, skučenosti i segmentiranosti, mi smo ih željeli poništiti i stvoriti dojam širine, prozračnosti, povezanosti i slobode.





Željeli smo da se korisnici prostora osjećaju slobodno i to u smislu slobodnih vizura - otvorenih pogleda na više strana - i kroz objekt i iz objekta prema vani, slobodnih fluidnih hodnih linija koje smo postigli logičnim i otvorenim povezivanjem svih prostora gdje su prelazi iz prostorija u prostoriju neprimjetni i prirodni, slobodnim prijelazima iz zatvorenih prostora na otvorene - lođe, balkone, terase i dvorište, a dojmu slobode, otvorenosti, transparentnosti i povezanosti doprinijelo je i unutarnje prozračno stubište koje prolazi kroz sve etaže i sagleda se kao jedna cjelovita kompozicija ukupne visine od 9 metara sa krovnim i lateralnim osvjetljenjem.


Jedna od osnovnih emocija koju smo željeli proizvesti je mir, ali i radost. Mir je postignut suptilnošću i profinjenom jednostavnošću i harmoničnim skladom cijelog projekta, dok je za radost trebalo više igre i u samom projektiranju. U unutarnjem dvorištu smo formirali eliptičnu fontanu koja je u suštini prostorna instalacija za igru. Reflektirajući ogledalni zid u inoxu pravi distorziju lika pa figure koje se zrcale izgledaju smiješno, preko zida ide slap vode a uz njega prolazi most preko fontane s čije druge strane je slap kiše. U središtu se nalazi  “lokva” oko koje se sjedi i koja je i stol ili pozicija za ogledanje u vodenom zidu. Lebdeće centralno stubište u jednom svom dijelu izlazi iz ogledala i stvara iluziju duplih, beskonačnih stepenica kao onih kojima juri Harry Potter u Hogwartsu.





Pozicije brojnih ogledala su uvijek na mjestima koja stvaraju arhitektonsku iluziju prolaza kroz prostor, refleksije ili beskonačnosti. Dizajn dječjih prostora je inspiriran tetrisom i legom. U suštini mi smo se igrali dok smo projektirali ove prostore i u tome smo osjetili radost koju je prepoznala i naša investitorica i pristala je na sve te netipične intervencije, tako da se nadam da će i njena djeca i velika obitelj uistinu pored mira osjetiti i tu radost.

Ne možemo ne primijetiti njene posebnosti. Kako se ona po vama razlikuje od drugih objekata sličnog karaktera? 

Ono što posebno izdvaja ovaj objekt je upravo činjenica da je to naš total design u cijelosti. Autori smo i projekta samog objekta, projekta vanjskog uređenja, projekta interijera i dizajna pojedinačnih elemenata. Taj cjelovit pristup u konačnici rezultira jednim logičnim i prirodnim skladom cijelog projekta koji je prepoznat kao poseban.





Ono što je također karakteristično za ovaj projekt je da iako se radi o high end vili od preko 1000 m2, ona je u svom okruženju malog mjesta pored Tuzle samozatajna i nenametljiva. Glavna fasada objekta s mjesne ulice je na uskoj strani parcele i svojim oblikovanjem ni po čemu ne odaje sadržaj koji se krije iza, vila je zatvorena od pogleda i jedino se iz ptičje perspektive može sagledati u punoj veličini. 

Kako La Villa Bella odražava trenutne trendove u interijerima, a istovremeno ostaje bezvremenski prostor?

Interijer koncipiran kao složen, te funkcionalno i oblikovno bogat prostor.
Svi brojni prostori programski i oblikovno funkcioniraju i komuniciraju jedan s drugim, logično se nastavljaju te kroz brojne otvoreno/zatvorene ogledalne portale nude različite mogućnosti korištenja i percepcije prostora.

Interijer odlikuje profinjena jednostavnost, suptilan i bezvremen dizajn, sofisticirana završna izrada i vrhunski tehnički detalji. Prirodni, vrijedni i kvalitetni materijali dominiraju ovim otmjenim interijerom. Obloge zidova, posebno dizajnirani elementi i gotovi namještaj je izrađen od raznih vrsta kamena - travertin, forest brown, rosso levanto, plano, verede alpi, galaxy, daino reale, alaska white, drveni dekori su u svijetlom i tamnom hrastu, metalni zlatni akcenti u mesingu i eloksiranom aluminiju, namještaj u koži i plišu.

 

Kontrast teksturiranih i sjajnih površina , te razigranost, skulpturalnost i složenost prostora je postignuta bronzanim ogledalnim i staklenim površinama na vratima i oblogama zidova. Ove reflektirajuće površine unose i dodatnu svjetlost u prostor, a na odabranim pozicijama stvaraju i igru optičkih iluzija u prostoru. Osnovne boje su neutralne, tople, zemljane sa akcentima u dubokim bojama maslinasto zelene, terakote i crvene.

Brojne biljke u enterijeru i na terasama dodatno naglašavaju prirodnost i povezuju vanjske i unutarnje prostore, a posebno se ističe velika maslina u glavnom dnevnom boravku.

Enterijer je u potpunosti opremljen i autentičnim gotovim dizajnerskim namještajem odabranih vrhunskih brendova i dizajnera u suradnji sa njihovim zastupnikom Kabinetom plus. Suptilnim dizajnom, odabirom kvalitetnih prirodnih materijala i tekstura i sofisticiranom vrhunskom završnom izvedbom postignut je sklad i nenametljiva otmjenost koja najbolje definira sveprisutni trend tihog luksuza koji sam po sebi implicira upravo tu bezvremenost kvalitetnih materijala, suptilnog dizajna i vrhunske izvedbe.
 

Na Bonjour.ba često govorimo o važnosti prirodnog svjetla i rasvjete u interijerima. Koliko je važna prirodna svjetlost u vašim projektima i na koji način ste je ovdje koristili?

Smatram da je prirodna svjetlost u objektima i ritam dana važan čimbenik kako u fizičkom tako i u psihičkom zdravlju korisnika prostora.
Na objektu La Villa Bella svi prostori su dominantno orijentirani na jug i otvoreni ka unutarnjem dvorištu preko velikih kliznih staklenih stijena, gradaciju prolaska svjetlosti smo postigli projektirajući velike strehe, pomične brisoleje na svim terasama tako da u ljeti prostori mogu funkcionirati i u sjeni.





Vizure u prostorima su otvorene na više strana da bismo u objekt unijeli i zapadno večernje i južno dnevno i istočno jutarnje sunce, taj ritam dana se onda prati i kroz kretanje sunca u samom objektu. Dodatno smo unijeli prirodnu svjetlost kroz krovne prozore na zadnjem katu, a to je bilo posebno značajno na otvorenom centralnom stubištu gdje onda uvijek imamo prirodno svjetlo s vrha.

Kada radite na projektima poput ovog, kako osiguravate da dizajn ostane personalizovan i prilagođen klijentu?


Naša investitorica na ovom projektu je vrhunski svjetski menadžer i iza sebe je već imala par privatnih građevinskih projekata i veliko iskustvo i u procesima građenja, nama je dala jasno formuliran i cjelovit projektni zadatak sa prostorima koje želi. Od samoga početka smo imali vrlo otvorenu i iskrenu komunikaciju koja je stvorila povjerenje koje je ključno za dobru suradnju posebno jer u ovom projektu mi smo pored projektanata i potpuni menadžment projekta izgradnje, nadzor nad izgradnjom i predstavnik investitora. Očekivanja su bila velika, ali nam je i data potpuna projektantska i menadžerska sloboda koja dolazi i sa velikom odgovornošću za svaki detalj.






Vrlo lako smo se složili oko svih zahtjeva investitorice i individualnih potreba koje je projekt trebao ispuniti jer su svi ti zahtjevi bili racionalni, logični i opravdani. Većinom su se odnosili na način korištenja prostora i funkcioniranje njene obitelji i to su sve ulazne informacije koje je svakako nužno iskreno iskomunicirati.

Prostori su oplemenjeni i umjetninama uz brižnu selekciju art konzultanta - Elity Art iz New Yorka i sve umjetnine su personalizirane, izrađene specijalno za ovaj projekt i odražavaju individualnost vlasnika. Posebno bih istakla umjetničku sliku Josipa Mijića iz serije Otherness is my strength koja pored što prenosi jednu snažnu poruku osnaživanja individualnosti uistinu to i predstavlja prenoseći jednu vrlo intimnu priču. 

Josip Mijić

Moj otac arhitekt Juro Pranjić je za ovaj projekt izradio više personaliziranih umjetničkih instalacija - poruka koje su ukomponirane u ovaj projekt u vidu dizajna ulaznog portala i vrata, kamenog zida stubišta i posebno bih istakla kompoziciju - sliku u kamenu “Život”, koja kroz poruku zlatnoga reza u kamenu, mesingu i pozlati sintetizira neka od naših osnovnih oblikovnih načela na ovom projektu prenoseći i jednu univerzalnu poruku koja nas sve povezuje. Motiv zlatne spirale se više puta pojavljuje kroz naš dizajn na ovom projektu i uvijek je dio i jedne osobne priče i simbolike koju znamo mi i investitorica.

Postoji li neka priča ili detalj iz procesa stvaranja ovog prostora koji je važno da podijelite s nama?


Na ovom projektu je mnogo tehničkih rješenja, detalja i elemenata koji su posebni i dizajnirani za ovaj projekt, oni su zahtijevali vrlo precizno uzimanje mjera, provjere i eliminiranje mogućnosti svake greške prije same ugradnje. Kako je kamen bio materijal koji smo primijenili i na fasadi, na oblogama zidova, u izradi kupatilskih pozicija, u dizajnu namještaja po mjeri i posebno dizajniranih kamenih stolova jedini način da se uklopimo u budžet, a dobijemo taj vrijedni materijal je bio da ga nabavljamo direktno i da se na objekt isporučuje izrezan na mjeru i pripremljen za ugradnju.


To je značilo i da netko mora preuzeti odgovornost i dati mjere jer su to skupe greške ako se dogode, ta osoba sam bila ja. Ako želimo postići veći kvalitet, izvrsnost i podići razinu i projekta onda se mora znati i preuzeti veća odgovornost i uložiti i dodatni trud i rad koji možda i nije u opisu našeg posla, ali je neophodan za realizaciju. To je onda potpuna predanost projektu i rad u najboljem interesu investitora i projekta.

Koji savjet imate za naše čitatelje/-ice koji žele unijeti osjećaj luksuza u svoje domove, bez obzira na budžet?


Prošli mjesec sam na stručnoj konferenciji „Home & garden, interior design“  održala predavanje upravo na temu „Estetika tihog luksuza u arhitekturi i dizajnu“ gdje sam kroz primjer ovog projekta elaborirala osnovne karakteristike tog stila koje su primjenjive bez obzira na budžet.
Osnovna karakteristika je profinjena jednostavnost i suptilnost u dizajnu, bez suvišnih elemenata, a tih par osnovnih trebaju biti izrađeni od kvalitetnih prirodnih materijala i vrhunske završne zanatske izrade.

Primarne boje su neutralne, tople, pastelne, zemljane - vječne boje s akcentima u dubokim bogatim bojama maslinasto zelene, terakote, petrolej plave i dr. Metalni detalji u mesingu, aluminiju ili inoxu daju poseban dojam luksuza i privlače pozornost. Važno je istaći što više prirodnu svjetlost i po potrebi i povećati njen dojam igrom s ogledalima, suptilna i stupnjevita vještačka rasvjeta je također važna, biljke u interijeru dodatno obogaćuju prostore i posebno su atraktivne pojedinačne velike vrste koje su i fokalne točke u prostoru.

Umjetnost je također ključan element ovih prostora i daje im individualnost. U suštini je sve moguće sažeti na osnovni princip „Manje je više.“ ali za razliku od minimalizma bogatstvo materijala, boja i tekstura ovim prostorima daje toplinu i osjećaj luksuza koji traje i koji se kroz vrijeme može nadograđivati novim elementima jer su bezvremeni i autentični.

Kako se vaš rad na ovom projektu razlikovao od prethodnih projekata na kojima ste radili?


Ja na svaki projekt gledam kao na datu mi priliku da napravim najbolje što mogu u datim okolnostima, da iza sebe ostavim objekt kojim ću se i ja i moji investitori ponositi. To je moja vječna inspiracija, na ovom projektu je ta mogućnost stvaranja nečeg izvanrednog za naše okvire bila od početka jasna jer sam imala investitoricu koja je izvanredna i to ne po svojim zahtjevima za projekt ili budžetu, jer smo krenuli sa mnogo skromnijim obimom projekta u startu, nego po tome što sam s druge strane imala zrelu, vrhunski obrazovanu, poslovnu ženu, profesionalca u komunikaciji i argumentaciji i znala sam da mogu projektirati objekt kakav smatram da treba biti, potpuno slobodno bez ikakvih iracionalnih ograničenja i uvjeta.





Ovo je projekt koji sam realizirala u potpunosti po principu ključ u ruke, dato mi je ogromno povjerenje s kojim ide i velika odgovornost, ali investitorica i ja smo se prepoznale i to je glavna posebnost ovog projekta koja je rezultirala uspješnom realizacijom.
Još jednom se i potvrdilo koliko je ključna dobra i provjerena ekipa za realizaciju koja u svakom projektu vidi prostor i za pomjeranje osobnih granica izvrsnosti. Moj glavni projektantski i inženjerski tim stručnjaka čini, naravno moj otac, arhitekt Juro Pranjić koji mi je glavna revizija, nadzor i savjetnik, te moja sestra Lucija koja mi je i partner u firmi. Mi na svojim projektima angažiramo najbolje suradnike koji su nama dostupni, to je tim koji se formirao već tri decenije i sve su to naši provjereni i stalni suradnici na svim projektima.
 

Juro Pranjić

Pored inženjerskog tima projektanata, vrlo su važni i naši izvođači. Kako mi vodimo projekte od ideje  do realizacije naš tim je širok - izvođači, dobavljači, brendovi iz građevinske industrije. Vrlo je važno znati s kime ćete nešto realizirati i koliko će to na kraju koštati jer to je odgovorno projektiranje, zato svoje suradnike rijetko mijenjamo jer sa svima imamo korektnu, profesionalnu i iskrenu suradnju gdje je vrlo važan i osobni i profesionalni integritet svakog sudionika našeg projekta. Mi smo mali obiteljski arhitektonski ured ali vrlo agilan, odgovoran i rutiniran u procesima građenja tako da sami vodimo i kontroliramo projekte i time je proces rada s nama mnogo brži, neposredniji i odgovorniji.


Šta smatrate najvećim uspjehom u ovom projektu i kada ste znali da ste ostvarili svoj cilj?


U kompliciranim i složenim uvjetima u kojima mi radimo u Bosni i Hercegovini svaka realizacija bilo kojeg dobrog projekta je uspjeh. Realizirati u potpunosti po projektu objekt na ovakvoj high end razini i ovako velike kvadrature je samo po sebi jedinstveno i za naše prostore nesvakidašnje. Ponosna sam i na sebe i na svoju najprije najužu Novi dom i obiteljsku ekipu – oca i sestru, kao i na cijeli tim naših suradnika, izvođača i dobavljača jer smo svi dali svoj apsolutni maksimum, iskoristili date prilike i pokazali na kojoj razni kvalitete i etičnosti se može projektirati i graditi i u Bosni i Hercegovini. 

Lucija Pranjić

Na ovom projektu je Novi dom projektant, inženjering i organizacija građenja, nadzor nad izgradnjom, nabavka materijala, opremanje, pravno predstavljanje investitora - kompletan menadžment projekta po našim principima rada: projektantska sloboda, potpuno međusobno povjerenje i predanost projektu, totalna iskrenost i transparentnost, profesionalni i osobni integritet i nepotkupljivost, beskompromisna izvrsnost i kvalitet, sve u najboljem interesu investitora i ova još jedna uspješna realizacija projekta, sadašnji život objekta i svjedočanstvo i zahvalnost investitorice su ostvarenje cilja i potvrda da smo na pravom putu.
 

* * * 
Projekt: La Villa Bella
Autor i projekt menadžment: d.o.o.Novi dom / Ana Bosankić
Art consultant: Elity Art
Fotografije: Relja Ivanić / Novi dom prihvatna arhiva