Imposter sindrom unutarnje je iskustvo s kojim se danas često na kraći način opisuje osjećaj sumnje u sebe i vjerovanje da je netko bolji od nas u bilo kojem smislu.

Danas smo odlučili istražiti što je zapravo imposter sindrom i zašto osobe s ovim sindromom nerijetko imaju osjećaj da su varalice iako posjeduju znanje, talent i sposobnosti za rad i uspjeh. Uz to, donosimo i savjete kako pobijediti imposter sindrom i kako izaći iz njegovog kruga. Više u nastavku.

 

Što je imposter sindrom?
 

Na engleskom jeziku riječ „imposter“ znači „varalica“, a upravo tako se osjeća osoba koja posjeduje uvjerenje da nije dovoljno dobra iako joj njeni uspjesi govore drugačije. Osobe koje imaju imposter sindrom sumnjaju u svoje sposobnosti i smatraju da konstantno trebaju raditi kako bi opravdale svoj uspjeh i postigle više jer će ih inače „netko otkriti“ i vidjeti „da su varalice“. Konstantnim radom ove osobe žele sakriti svoje nedostatke i osjećaju da trebaju puno više raditi kako bi „zaslužile“ uloge za koje su se dugo trudile. 

 

Uz to, osobe sa imposter sindromom često teže perfekcionizmu i ne vjeruju da zaslužuju uspjeh koje su postigle iako iza sebe imaju velika dostignuća kojima se mogu pohvaliti i koja opravdavaju njihov težak rad. Ovi osjećaji su neutemeljeni i mogu imati snažan učinak na osobu u njenom svakodnevnom životu i radu.

 

Kako pobijediti imposter sindrom?
 

Od prepoznavanja vlastitih osjećaja pa sve do pronalaska podrške, ovo su neki od korisnih savjeta kako pobijediti imposter sindrom.

 

Prihvatite taj osjećaj
 

Jednom kada prepoznate da se osjećate kao „imposter“ i podijelite to s nekim, shvatite kako niste jedini koji se tako osjeća. Također, dijeljenje osjećaja pomaže u boljem razumijevanju i smanjenju pritiska koji stvara ovaj sindrom.

 

Kreirajte svoju grupu ljudi
 

Vaši prijatelji, kolege, obitelj ili netko treći može biti vaš sistem podrške jer u slučaju da osjećate imposter sindrom, ne želite sve raditi sami. Vaša grupa ljudi može vam pomoći u podjeli zadataka, može vam pokazati sve vaše vrline i možete biti podrška jedni drugima kad se osjećate kao da niste dovoljno dobri.

 

Analizirajte svoje sumnje
 

Ako se trenutno nalazite u situaciji da sumnjate u svoje mogućnosti, upitajte se zašto se rodila ta sumnja. Je li zbog riječi koje vam je netko udijelio ili zbog greške i propusta koji ste imali ranije? Radije se oslonite na svoje uspjehe i dostignuća koja su pravo mjerilo vaših sposobnosti te prepoznajte radi čega se uvijek rađaju vaše sumnje u sebe kako biste iz tih osjećaja mogli naučiti.

 

Pokušajte izbjeći uspoređivanje s drugima
 

U svijetu koji nam na dlanu predstavlja svačije savršenosti lako je vidjeti vlastite mane. No, oduprite se konzumiranju idealiziranih slika te kreirajte svoju priču, svoj karakter i iskustva. Kada se uspoređujemo umanjujemo svoje mogućnosti na svom specifičnom putu i nikada ne možemo znati kakav je život osobe s kojom se uspoređujemo. Čak i kad se čini da neka druga osoba ima sve pod kontrolom, nikada ne možemo znati cijelu priču. Zato je važno vjerovati sebi i svojim sposobnostima i raditi na vlastitom unaprjeđivanju umjesto fokusiranja na sve stvari koje nam idu loše.  

 

***
Foto: Pexels

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR