TEKST: Nevena Divčić
DATUM OBJAVE: 19.10.2023.
Hrana koju jedemo može imati značajan uticaj na naše raspoloženje i mentalno zdravlje.
Ovaj uticaj može biti posljedica različitih faktora, uključujući hranjive sastojke, način ishrane, individualne razlike i emocionalne veze s hranom. Svi smo jedinstveni i u skladu s tim postoje individualne razlike zbog kojih hrana na svakoga utiče drugačije. Neki ljudi mogu biti osjetljiviji na određene hranjive sastojke ili alergene, što može utjecati i na njihovo raspoloženje.
Hranjivi sastojci
Određeni hranjivi sastojci, kao što su omega-3 masne kiseline, vitamini B, folna kiselina, magnezij i aminokiseline, igraju ključnu ulogu u održavanju mentalnog zdravlja. Nedostatak ovih hranjivih materija može dovesti do značajnih promjena u raspoloženju.
Foto: Pexels.com
Šećer i kofein
Prekomjerna konzumacija šećera može dovesti do naglih promjena u nivou šećera u krvi, što može uzrokovati oscilacije raspoloženja. Kofein je stimulans koji se nalazi u kafi, čaju, energetskim napicima i drugim proizvodima. Njegov umjeren unos može poboljšati budnost i koncentraciju, ali pretjerana konzumacija može uzrokovati nervozu, anksioznost i probleme sa spavanjem.
Foto: Pexels.com
Način ishrane
Ishrana bogata voćem, povrćem, integralnim žitaricama i nemasnim proteinima može doprinijeti boljem mentalnom zdravlju. Obrnuto, ishrana bogata brzom hranom, gaziranim napicima i visokim nivoom zasićenih masti može povećati rizik od oscilacija u raspoloženju.
Foto: Pexels.com
Emocionalna veza s hranom
Ponekad koristimo hranu kao sredstvo za suočavanje sa stresom ili emocionalnim problemima, što može dovesti do prejedanja ili konzumacije nezdrave hrane. Ovo može kratkoročno poboljšati raspoloženje, ali dugoročno može imati negativne posljedice.
Važno je napomenuti da nema univerzalnog pravila kako će određena hrana utjecati na raspoloženje, naša reakcija na hranu je individualna. Najbolji pristup je uravnotežena ishrana, redovno fizičko vježbanje i konsultacija s ljekarom ili stručnjakom za ishranu ako imate posebne potrebe ili probleme s raspoloženjem.
* * *
Naslovna fotografija: Pexels.com
TEKST: Lamija Muratagić
Telefon danas rijetko otvaramo zato što nam stvarno treba. Češće ga uzmemo dok čekamo kafu, dok se stranica učitava, dok lift nikako da dođe ili dok nam je neugodno ostati dvije minute bez ičega.
Deset minuta kasnije još smo tu. Nismo se odmorili, nismo saznali ništa posebno važno, a iskreno nismo ni uživali koliko smo mislili da hoćemo. Samo smo preselili pažnju negdje drugo i sada nam je malo teže vratiti se sebi, poslu, razgovoru ili toj jednoj obavezi zbog koje smo telefon vjerovatno i uzeli kao izgovor.
Dopamin se u ovoj temi često pojednostavi do neprepoznatljivosti. Nije samo hormon sreće, niti je problem u tome što ga imamo previše.
Njegova uloga je snažno vezana za motivaciju, iščekivanje i potragu za nagradom, zbog čega nas digitalni sadržaj tako lako zadrži. Nije svaki video zanimljiv, ali zato sljedeći možda hoće biti.
Zato su savjeti o dopamine detoxu često pogrešno postavljeni. Ne možete se detoksikovati od dopamina, niti bi to bilo pametno. Mozak uvijek traži nagradu, a mi smo ga naučili da je najbrža na dohvat ruke.
Dopaminska rutina ne počinje brisanjem aplikacija, nego prepoznavanjem trenutaka u kojima telefon uzimate automatski. Prvi korak nije zabrana, nego zamjena.
Odaberite tri trenutka u danu u kojima najčešće posežete za telefonom i unaprijed odlučite šta ćete uraditi umjesto toga.
Ujutro to može biti kafa prije poruka. Tokom rada pauza koja ne uključuje još jedan ekran. Navečer telefon koji ostaje van kreveta barem pola sata prije spavanja.
Najlakši način je da rutinu vežete za ono što već radite.
Poslije pranja zuba ne otvarate Instagram, nego prozor. Nakon završenog maila ne uzimate telefon, nego ustanete po vodu. Prije spavanja ne provjeravate još jednom sve aplikacije, nego ostavite telefon u drugoj sobi. Što je zamjena jednostavnija, veća je šansa da ćete je stvarno ponoviti.
Dopaminski meni je kratka lista stvari koje vam daju mali osjećaj promjene, ali vas ne uvuku u još pola sata skrolanja. Najbolje je da bude podijeljen po tome koliko vremena imate.
Za dvije minute: popijte čašu vode, otvorite prozor, pustite jednu pjesmu, operite šolju, pospremite sto ili izađite na balkon.
Za deset minuta: prošetajte oko zgrade, istegnite se, pripremite kafu bez telefona, nazovite nekoga, pročitajte nekoliko stranica ili sredite jednu ladicu.
Za pola sata: trening, duža šetnja, kuhanje, tuš bez žurbe, njega kože, epizoda serije koju ste stvarno odlučili gledati ili razgovor bez paralelnog provjeravanja ekrana.
Sljedeći put kada automatski krenete po telefon, zastanite dvije minute. Ne, ne morate meditirati, brojati udisaje i slično.
Pitajte se: šta sada zapravo tražim?
Ako nakon te dvije minute i dalje želite uzeti telefon, uzmite ga. Poenta nije u zabrani, nego u tome da odluka makar na trenutak bude vaša.
Da budemo jasni, telefon neće nestati iz naših dana, niti treba. Međutim, ne mora biti domaćin svake pauze, svake nelagode i svake dosade. Vratite ga na njegovo mjesto i pustite da dvije minute ostanu prazne.
Za početak, sasvim dovoljno.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Naslovna fotografija: @reve.skin.beauty
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
