Hajrudin Šišić već dvije godine vodi zanimljiv foodie blog na kojem kroz fotografije i pojednostavljene recepte otkriva kako doma možete napraviti ukusne milk šnite, ukusan kolač s breskvama kakav je pripremala i vaša baka ili pesto od bosiljka iz vašeg vrta. Zdravi recepti koji vam pomažu kreirati uravnoteženu prehranu kroz dan razlog su zašto platforma ovog studenta stomatologije, Harry Cooper

Kako ste se odlučili na pokretanje vašeg bloga?

Ideja o pisanju bloga je došla spontano. Blog je nastao kao rezultat spoja tri interesovanja  u mom životu, a to su: fotografija, kulinarstvo i socijalne mreže ( najviše Instagram). Ljubav prema fotografiji i kulinarstvu postoji već od malih nogu, kada sam uzimao aparat od roditelja i fotografirao  razne motive – od bicikla pa do cvijeća ili kada bih se  kao osmogodišnjak okušao u pravljenju palačinaka. Tokom srednjoškolskih dana su to već postali zasebni hobiji s kojima sam popunjavao slobodno vrijeme. Također u tom periodu se pojavljuje nova društvena mreža – Instagram, koja mi je odmah privukla pažnju  jer su fotografije bile u prvom planu. Prve dvije godine studija nisam mogao učestalo upražnjavati nijedan hobi zbog velikog broja obaveza na fakultetu, pa sam povremeno od tih obaveza znao pobjeći i pripremiti neko meni drago jelo, fotografisati, te ponosno objaviti na Instagramu.

Iako sam posjedovao privatni profil, na kojem bilo mnogo fotografija raznih motiva, bilo je lako uočiti da hrana privlači najviše pažnje.  Nakon uvodne dvije godine studiranja, na ljeto 2015., odlučio sam okrenuti se prema zdravoj ishrani te korigovati loše prehrambene navike.  Naravno sve nove recepte o zdravoj ishrani sam pisao i na Instagramu i primijetio da većina mojih prijatelja nije svjesna koliko fast food i loša ishrana loše djeluje na nas život. I to su bili trenuci u kojima sam odlučio postati ambasador zdrave ishrane.

Kako ste zavoljeli kuhanje i što najviše volite pripremati?
Teško je odrediti trenutak u kojem sam zavolio kuhanje, jer je kuhanje dio mene već mnogo godina.  Kao teenagera me je fasciniralo kako od nekoliko naizgled dosadnih namjernica u frižideru mogu napraviti nešto što će izmamiti osmijeh porodici ili prijateljima u školi. Kao što se može primijetiti na mom Instagramu najviše volim pripremati slatkiše, ali podjednako volim pripremati  i slana jela u kojima eksperimentišem sa začinima. Iako volim eksperimentisati sa začinima iz svih krajeva svijeta, omiljena mi je italijanska kuhinja.

Najbolji savjet o zdravoj prehrani koji ste vi dobili je...

Najbolji savjet o zdravoj prehrani sam dobio dok sam gledao reportažu o paleo ishrani tokom emisije Galileo na njemačkom kanalu PRO7. Paleo ishrana predstavlja svojevrsni povratak ishrani prije njene industrijalizacije. Glavne karakteristike ove ishrane jesu izostavljanje rafiniranog bijelog šečera, obrađeno meso (paštete i slično) te uopćeno veća konzumacija svježe hrane – kako povrća i voća tako i mesa.

Tko su vaši kulinarski uzori, odnosno odakle crpite inspiraciju za kuhanje?

Kulinarski uzori definitivno Rudolph van Veen ( zbog slatkiša) i Jamie Oliver ( savršenih a jednostavnih recepata), a inspiraciju za kuhanje pronalazim u mnogo stvari. Svakodnevno je to nešto novo, ponekad su to jabuke koje inspirišu na Američku pitu, a ponekad su to prijedlozi prijatelja ili zanimljiva ideja sa Instagrama.

Omiljeni ljetni recept?

Nemoguće mi je se odlučiti za jedan recept. Danas su to bile popularne milch-schnitte, a već sutra će to biti nešto voćno.  Početak ljeta mi uvijek obilježe jagode i trešnje, potom višnje i bobičasto voće a onda kraj ljeta je za smokve, jabuke te kruške.

Omiljeni food blogeri?

Trenutno nemam omiljene food blogere. Pratim mnogo stranih blogera koji imaju fantastične ideje, ali ne bih mogao nikog izdvojiti.

Baščaršija zna imati svoja pravila koja se ne pišu, ali se žive. Jedno od njih, koje svi koji dolaze odavno znaju, glasi: Ko se jednom napije vode sa Baščaršije... opet se vrati.

A tu negdje, među kamenim ulicama, čini se da je dodano još jedno pravilo… sasvim tiho, bez velikih riječi: Ko baklavu iz Baklava Dućana ne proba, kao da nije ni prošao.

Ne treba vam velika tabla ni miris koji se osjeti pola ulice dalje. Dovoljno je da pogledate izlog: crvene kutije, zlatna slova i unutra složene baklave, tanane kore, sirup koji se sjaji taman koliko treba.

Jedna ulica, jedan sto, jedan zalogaj

Pred dućanom drveni sto i dvije-tri stolice s ćilim motivom. Tu sjednu oni što ne vole jesti baklavu s nogu i oni koji znaju da dobra baklava traži čašu vode pored i da je najbolje pojesti je polako, u sjeni tende, gledajući kako Baščaršija živi.

Na kutiji piše: 100% tradicionalno, ručno rađeno, vrhunski kvalitet, autentično. I stvarno je tako. Ovdje nema varanja. “Nema folova." - što bi rekli lokalci. Samo čista priča o tome kako se baklava pravi kad je ne praviš zato što moraš, nego zato što želiš da ostane upamćena.

Dok sjedite ispred Baklava Dućana, čini se da sve drugo stane. Negdje iz ulice dopire glas Amire Medunjanin, sevdalinka u pozadini kao tiha pratnja. Miriše agda iz izloga, slatko, ali ne prejako.

Baklava je ritam Sarajeva. Pod zubima komadići: taman kako treba… pola orah mljeven, pola nasjeckan, da se osjeti. Ni premekano, ni pregrubo. Isto kao i Sarajevo samo: slatko kao agda, slojevito, s mekanim i grubim trenucima.

Nekad vas uhvati miris, nekad zvuk sevdalinke u prolazu, nekad okus, ali uvijek ostane isto. Ko jednom to osjeti, uvijek će znati gdje da se vrati.

Za kraj ne morate ponijeti kutiju, ali bi bilo šteta da ne uzmete bar jednu

Sarajevo ima puno baklava, ali ova ima nešto što se ne može zapakovat: onu pravu mjeru starog zanata, mirnog tempa i okusa koji se pamti.

Foto: Bonjour.ba produkcija