Marija je jedna od onih uspješnih dama koje će svi oni koji prate bh. poslovnu scenu ili vole posebne gourmet objekte poput Hajdučkih Vrleti, brzo prepoznati.

Magistrica menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu, u svoj životopis, uz vođenje ugostiteljskog objekta koji je prepoznatljiv u cijeloj BiH, upisala je i titulu potpredsjednice Udruge Sommeliera u BiH, članica je Upravnog odbora Turističkog klastera Hercegovine, a i predsjednica je udruga „Herceg ProTeam“ i „Visit Blidinje."

Hajdučke Vrleti nesvakidašnji je objekt smješten u središtu Parka prirode Blidinje koji krade poglede svojim eksterijerom, interijerom, ali i recepturama tradicionalne hercegovačke kuhinje te obiteljskom atmosferom.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Hajducke Vrleti Blidinje (@hajduckevrletiblidinje)

Ovo je mjesto na koje možete doći na ukusan ručak, obiteljsko druženje ili noćiti u jednom od njihovih apartmana uz pogled na prekrasnu prirodu i planinsko ozračje.
Marija je još od malih nogu bila uključena u rast i razvoj ovog objekta čiju je izgradnju započeo njezin otac. Već sa osam godina je gostima posluživala piće, a nakon očeve smrti, odlučila je nastaviti graditi priču zvanu Hajdučke Vrleti iako je tada imala tek 17 godina.
Njen raspored je uistinu pametno osmišljen i dosta popunjen, no, naš dogovor oko realizacije intervjua išao je jako brzo, a Marija nam je kroz razgovor otkrila kako uspijeva izbalansirati sve obveze kroz dan, kako započinje i završava radni dan, kao i kako je obiteljski posao, Hajdučke Vrleti pretvorila u uistinu unikatan ugostiteljski objekt koji donosi savršen spoj tradicije i modernizma kroz interijer, jela, kao i sadržaje koje nude.
Kroz aktivnosti koje su dio njenog dana, jasno je da je Marija svoje znanje i vještine usmjerila u pretvaranje Hajdučkih Vrleti, ali i Blidinja u turističku oazu u kojoj će svi posjetitelji uistinu iskusiti ljepotu i tradiciju ovog područja na poseban način. 

***

Koje su tri stvari koje uvijek napraviš ujutro?

Pomolim se, popijem čaj i provjerim svoje radne obveze za taj dan; to su mi nekako tri najvažnije stvari ujutro. Trudim se da mi svaki dan počne tako, jer onda ima i smisla i reda u svemu. 

Kako izgleda jedan tvoj radni dan? 

Moj radni dan ovisi o obujmu posla i razdoblju godine u kojem se nalazimo. To su tekuće stvari vezane za osoblje, donošenje odluka i pravilnika, razne edukacije, administrativni poslovi i naravno operativno djelovanje u samom objektu. Nemam klasično radno vrijeme, radim do kad god trebam i dok ne obavim sve planirano za taj dan. 

Što je prva stvar koju napraviš nakon radnog vremena?

Zahvalim se Bogu na svemu i slažem si obveze za naredni radni dan. :)

Obzirom na tvoj posao, kako uspijevaš razdvojiti poslovne obveze od privatnih?

Moram priznati da je to kod mene poprilično isprepleteno. Praktički živim svoj posao i tanka je granica između svega toga. Ipak, što sam starija – to se trudim imati malo više vremena za sebe te što više razdvojiti privatni i poslovni život. Imam jako kvalitetan tim ljudi oko sebe, te dobro posložen sustav unutar poduzeća; što mi je velika prednost u tome svemu.

Što ti pomaže da se nosiš s odgovornosti koju nosi tvoja poslovna titula?

Rekla bih da je to prije svega vjera, konstantna posvećenost radu te kontinuirano ulaganje u vlastito obrazovanje i edukaciju. 

Kako bi ti opisala Hajdučke Vrleti?

Hajdučke Vrleti su spoj tradicije, domaćinskog ambijenta, obiteljskog pristupa poslu te velike ljubavi prema onome što radimo. Za nas su naši gosti naši prijatelji i zaista se trudimo da se osjećaju ugodno kod nas. Ono što nam je najvažnije jeste da budu zadovoljni te da ponesu lijepe uspomene odavde. Svojim znanjima, vještinama, radom te ogromnom energijom i ljubavlju, cijeli tim našeg objekta na čelu sa mnom se trudi da održimo ono što smo do sada napravili te da uvijek idemo malim, ali sigurnim koracima naprijed.

Razvoj 'Hajdučkih vrleti' zahtijevao je dosta ulaganja, kreativne energije, kao i odricanja. Što je bilo najteže, odnosno najizazovnije u tvojoj karijeri?

Svi novi koraci su bili izazovni na svoj način i to je proces koji nikada ne prestaje. Stalno morate ići naprijed i pratiti zahtjeve tržišta. Kao najizazovnije iskustvo bih možda izdvojila uspostavljanje sistematizacije rada u samom objektu i apsolutno slaganje odjela u okvirima koje imamo danas. Meni kao mladoj osobi od 17 godina koja nije znala ništa o tome i koja sam učila o tome praktički usput i sama, bio je veliki izazov to uspjeti posložiti. 

A što ti je zapravo najveća nagrada?

Moja najveća nagrada su naši zadovoljni gosti i zaposlenici. Dobra atmosfera koja vlada kod radnog osoblja, prenosi se na atmosferu u restoranu i samim time se stvara kompletno druga dimenzija opuštenosti i ugodnog ambijenta. Sa zadovoljena ova dva faktora – imate uspjeh, a sve ostalo dolazi kao nagrada i posljedica uspjeha.

Često možemo pročitati da je upravo autentičnost ono čemu turisti najviše teže kada dolaze u BiH. Što je ono što Hajdučke Vrleti izdvaja u odnosnu na ostale hotele u Hercegovini, ali i cijeloj BiH?

Mi smo od početka gradili svoju priču koja se temelji na autentičnosti. Tradicionalna hercegovačka kuhinja, prepoznatljiv i poseban ambijent, osobna posvećenost moje obitelji u cijeloj toj priči – sve su to faktori koji su utjecali da se uspijemo pozicionirati na tržištu kao nešto drugačije. Ljudi su to prepoznali, cijene to i što je najvažnije – uvijek se iznova vraćaju. Turizam se sastoji od doživljaja, emocije i priče; nije samo puki proizvod koji treba prodati. Ljudi osjete kada im date ljubav kroz ono što radite. Doživljaji su ti koji čine razliku, a mi se i dan danas; nakon 22 godine rada i dalje u svakom trenutku trudimo da našim gostima pružimo doživljaj iznad uobičajenog. 

Vaš restoran također donosi savršen miks tradicionalnih jela koje nam je pripremala baka, ali i moderne gastronomije među kojima su specijaliteti kuće, jela s biftekom ili riblji specijaliteti. Čime se vodite u kreiranju ponude, koliko se ona mijenja i koje je jelo omiljeno među posjetiteljima?
 
Naša misao vodilja je uvijek ostati vjeran temeljima na kojima smo i počeli raditi ovaj posao, a to je tradicionalna hercegovačka kuhinja. Pored toga, da bismo ostali konkurentni uvijek dodajemo i neka nova modernija jela kojima proširujemo izbor te osvježavamo svoju ponudu. Osluškujemo zahtjeve tržišta i naših gostiju, te se u skladu s time i našim principima prilagođavamo novim vremenima koja dolaze. Ponuda hrane se mijenja minimalno dva puta godišnje, i trudimo se da temelj jelovnika budu svježe dostupne namirnice koje pripadaju određenom godišnjem dobu. Što se tiče omiljenih jela naših gostiju, bez obzira na sve ekstenzije hrane koje imamo – to su i dalje pura s lučenicom, uštipci, lešo janjetina, teletina, kuhani kiseli kupus i ostala tradicionalna hrana.

Danas su Hajdučke vrleti mjesto događanja raznih eventova, ali i predvodnik u kreiranju trendova i obogaćenju ponude Blidinja. Gdje pronalaziš inspiraciju za proširenje aktivnosti i nove projekte?

U svakodnevnom životu, u razgovoru s različitim ljudima, na putovanjima... Mislim da je jako važno dijeliti i razmjenjivati iskustva, preispitivati stalno što može bolje, što još možemo napraviti, popraviti i učiniti. Treba ostati otvorenog uma, koji je uvijek spreman za nove aktivnosti i projekte. Samo tako možemo ostati konkurentni i zanimljivi. 

COVID-19 ostavio je traga na sektor turizma, pa time i hotelsku i ugostiteljsku djelatnost. Koji su vaši planovi za 2021.godinu?

Najvažniji plan trenutno je održati poslovanje, zaposlenike i ostati stabilan. Za sada se dobro nosimo s aktualnom situacijom i nadamo se da će tako ostati. Svi se nadamo nekim boljim, stabilnijim i sigurnijim vremenima. Naši novi planovi i projekti se uvijek pomalo kuju i dorađuju, ali malo ćemo ipak sačekati s realizacijom. 
Kako ostaješ organizirana?

Držim se zadanih obveza, rokova i okvira. Naučila sam tako funkcionirati odavno i znam dobro slagati prioritete. Tako da bez obzira koliko obveza imam, uvijek uspijem sve stići.

Kako se nosiš s poslovnim neuspjesima?

Prihvatim to što je bilo, sagledam kompletnu situaciju i pokušavam dokučiti pravu srž problema ili zašto je nešto pošlo po krivu. Stvarima pristupam sustavno i trudim se popraviti ili otkloniti pravi problem kako se to više ne bi ponavljalo. I kažem sama sebi - Još jedna lekcija, nauči nešto iz ovoga. Pokušavam uvijek izvući neku pouku i zaključak koji mi mogu pomoći i značiti kasnije.

Kada bi započela ponovno ispočetka cijelu priču, što bi uradila drugačije?

Mislim da bih sve manje-više uradila isto, jer me upravo taj zbir i dobrih i loših odluka doveo ovdje gdje jesam i napravio od mene to što jesam. Svaki korak na tom putu je bio važan za mene, bez obzira koliko se u nekom trenutku činio težak ili pogrešan. 

Od koga si dobila najvažniju poslovnu lekciju i kako ona glasi?

Od svojih roditelja: „Uvijek ostani ono što jesi i zapamti; rad, volja i znanje te mogu odvesti gdje god poželiš i zamisliš."

Koje su po tebi ključne vještine kako bi uspjeli u poslovnom svijetu?

Odlučnost, ustrajnost, znanje, kontinuiran rad, posvećenost, vjera, poštenje i biti uvijek čovjek su za mene presudni faktori za uspjeh. Da biste istinski uspjeli, mislim da se ne smije zanemariti niti jedna ova stavka. 

Što najviše voliš raditi u slobodno vrijeme?

Putovanja su moj najdraži izbor u slobodno vrijeme. Naravno, pored toga druženje s prijateljima i obitelji, čitanje knjiga i edukacija.

Savjet koji bi dala BONJOUR.čitateljima?

Ne dozvolite da vas bilo što u životu obeshrabri da ne nastavite ići naprijed, sve prihvatite kao lekciju i izazov da budete još bolji i uporniji. 

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Hajdučke Vrleti Blidinje/Vlatko Mikulić

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club