Bonjour.intervju: S Milenom Radulović razgovarali smo o filmu, umjetnosti, SFF-u i inicijativi 'Nisam tražila'

Pozorišna, filmska i televizijska glumica iz Srbije, Milena Radulović, jedna je od gošći 27. Sarajevo Film Festivala gdje promovira novi film 'Toma' za koji se već traži ulaznica više.

Njen dolazak u BiH bio je sjajan povod da provedemo jedno poslijepodne u Sarajevu s njom, kako bismo razgovarali o umjetnosti, ženskoj podršci, ali i projektima koje priprema.

Milena nije krila oduševljenje energijom koja je vladala u gradu, umjetnosti, osmijesima i dobrodošlicom koju je dobila.

Osim po njenim ulogama u filmovima Balkanska međa i The Superdeep koji su privukli pažnju filmaša i kritike, mnogi će ju prepoznati i po njenoj hrabrosti, ali i poticanju na razgovor te edukaciju o zlostavljanju.
 

***

Na SFF-u publika će imati priliku pogledati film 'Toma' u kojem tumačite ulogu njegove žene Nade. Koliko vam je nedostajao povratak među publiku i festivalska atmosfera?

Festivali su velika radost za glumce. Prvi put sam u Sarajevu na festivalu i strašno sam uzbuđena.
Celim gradom oseća se neki umetničko slobodnjački evropski duh i iskrena dobra energija.
Jedva sam dočekala da dođem, a vidim već, dolaziću često.

Kako biste opisali ovaj film u tri riječi? 

Smeh, suze, pesma.

Koji je najveći izazov s kojim ste se susreli tijekom snimanja filma?

Pored crnogorskog dijalekta, tu je bio i izuzetno zabavan lik Nade, čija su lakoća, lukavost i šarm za mene bili zadatak.

Najljepša uspomena koju nosite iz Rusije?

Premijera Balkanske međe, puna sala ganutih ljudi, koji su ostali dugo na nogama aplaudirajući, a zatim prilazili u suzama, grlili nas, zahvalili za ulogu (to je ruski običaj, reći “hvala za ulogu”) i na kraju se izvinjavali za potez tadašnje vlasti prema našem narodu.

Kako je tekao vaš razvojni put? Imate li neku ulogu koja vam je posebice draga?

Počela sam od serije “Jedne letnje noći” već posle prve godine studija, a kasnije sam nekako ostala u serijama i filmovima, daleko više nego u pozorištu.

2018. godine dobila sam prvu ulogu u Rusiji u filmu “Balkanska međa”, a kada sam počela baš tečno da govorim jezik, karijera tamo se nastavila.
Trenutno živim na relaciji Beograd - Moskva i u zavisnosti od projekta se selim.
Od ruskih, do sad najdraža mi je uloga u horor-trileru “Superdeep“, a što se domaće kinematografije tiče, svakako uloga Nade u filmu i seriji “Toma”.

Koji je izazov koji si zadate sa svakom novom glumačkom ulogom?

Da postignem nešto novo, da se ne ponavljam.

Što vas inspirira i odakle crpite lekcije za nove zadatke?

Inspirišu me pre svega filmovi i serije, a zatim i literatura.
Kvalitet serija svuda u svetu dostiže iznova i iznova novi pik storytellinga, maestralnih ideja i uloga.
Konstantno sam inspirisana radom starijih kolega, čiji rad pratim i trudim se da “ukradem” poneku foru. Mislim da se gledanjem može neverovatno puno naučiti i razviti.

Literatura mi pomaže da shvatim unutrašnje procese, tok misli u odnosu na događaj u kom se junak nalazi, to je takođe za glumu ključno - iznova i iznova tražiti najinteresantnije rešenje. Inspirišu me još i muzika, vera i psihologija.

U protekloj godini, mnoge žene ste hrabro inspirirali da progovore o zlostavljanju. Podigli ste svijet o tome da, bez obzira kojom se profesijom bavite, ono nije prihvatljivo. Što smatrate da je još ključno napraviti kako bi se to promijenilo i s kojim ste se emocijama susreli tada?

Smatram da se obrađivanje teme kroz medije i umetnost mora nastaviti, zbog sveprisutnosti sličnih situacija u Srbiji i u regionu.
Mislim da se treba pokrenuti još organizacija za pomoć, ali pre svega da se u samom društvu razvije drugačiji stav prema problemu.
Devojke iz skupa “Nisam tražila” uradile su baš veliku stvar, kod nas se zapravo događa revolucija i samo je važno da ne stane. Veoma emotivan period je iza mene, ali najvažnije je da sam ja zapravo spokojna i srećna.

Kako biste vi definirali moć ženskog prijateljstva i podrške te tko su žene koje vas inspiriraju?

Pravo žensko prijateljstvo je oslonac, iskrenost, kao i duboko razumevanje i oštra kritika koje samo žena ženi može da pruži.  Žene su, kada dolazi do velikih problema, tuga i tragedija mnogo rečitije i izdržljivije nego muškarci, jer zapravo sva pitanja “duše” žena odmah shvati i saoseća.

Inspirišu me naravno, pametne, jake, duhovite žene.
Inspirišu me moja majka, sestra i tetka. Moje (fenomenalne) prijateljice, domaće i strane koleginice - Helen Miren, Meril Strip, Emili Blant, … Mirjana Karanović, Jasna Đuričić, Nada Sargin.

Koja ste mjesta dodali na 'must visit' listu tijekom boravka u Sarajevu?

Baščaršija, Saborna crkva, Katedrala, Begova džamija, Žičara :)

Što ćemo trenutno naći u vašem ormaru?

Puno tašni i letnjih haljina.

Što trenutno čitate, slušate, gledate?

Čitam roman “Bela garda” Bulgakova, slušam prvi album grupe Zana, gledam filmove, danas su na festivalu “Kelti”.

Lekcije o organizaciji i umjetnosti koje vas je gluma naučila su:

Rad na sebi nikada ne sme prestati, da je skromnost velika vrlina, manje pričati, a više slušati.
Istina, odnosno život je svuda oko nas - posmatraj, traži.

Najbolji savjet koji ste dobili glasi?

Najvažnije je biti iskren prema sebi i stajati iza svojih odluka. (Mama) :)

***

Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
Razgovarala: Dijana Ćavar