TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.4.2020.
Mlada glumica koja je svoj talent i kreativnost pokazala u predstavama 'Antigona', 'Vođa' ,'Znaš li'..., u filmovima 'Žaba' i 'Ništa, samo vjetar', seriji 'Konak kod Hamdije', posljednje tjedne, sukladno preporukama, provodi u kućnoj karanteni uz nešto drugačiji svakodnevni tempo.
Iako kući, Alisa i dalje radi i surađuje sa svojim timom u Narodnom pozorištu i snima pripovijetke, a ostanak doma motivirao ju je i da započne neke nove, zdravije rituale i još više uživa u trenutku i malim stvarima.
Alisu smo pitali kako zadržava vedar duh, preporuke za knjige koje vrijedi pročitati, kao i kako iznenaditi dragu osobu tijekom #OstaniKući.
Kako zadržati motivaciju i produktivnost tijekom rada od kuće te kako sada izgleda tvoj dan?
Meni zaista ne pada teško ova izolacija, možda prvih dana kada sam iz karantina slavila rođendan. Vrlo brzo sam se prilagodila. Motivaciju je najlakše naći baš sada. Evo kako: svi mi “nismo imali vremena” ranije da se hranimo zdravo pa smo govorili od ponedjeljka, nismo imali vremena kuhati, slikati, čitati, vježbati, nazvati nekog prijatelja, rodbinu koja ne živi u Sarajevu.
Sada imamo vremena za sve to. Prvih par dana izolacije sam provodila ljenčarenjem i razmišljala samo kada će ovo proći.
Onda sam kliknula prekidač u svojoj glavi i sada moj dan prolazi i previše brzo. Svaki dan započinjem kafom, slikanjem, zatim jogom, ofarbala sam i cijeli inventar svoje male bašte.
Često imamo video sastanke s kolegama iz pozorišta gdje se prije svega zabavimo dobro.
Nakon toga izdvojim vrijeme za čišćenje svoje oaze koju sam sebi stvorila.
Zatim kuham, snimam i montiram poeziju i pripovijetku za Narodno Pozorište u kojem sam trenutno i navečer uživam u pravljenju svog čaja od voća i đumbira.
Zatim se okupam i isfeniram kao da ću u izlazak, uradim sve pomade na licu iz svog asortimana prirodne kozmetike 'Lada Pomada'.
Sve su to mali rituali u kojima zaista uživam. Pored toga planiram jedan online projekat s kolegama i kolegicama glumcima i svi uživamo u tome jer volimo svoj posao i prije i u toku pandemije i od kuće i s daski.
Prijedlog za knjigu koju vrijedi pročitati?
Ako niste pročitali 'Četrdeset pravila ljubavi' ili 'Jedan je dan' imate priliku čitati divno štivo koje će vam potpuno skrenuti misli s ove situacije. Našla sam stranicu na kojoj online možeš naručiti knjigu i ja trenutno čekam 'Žene koje trče s vukovima'.
Nije još uvijek stigla u moje ruke, ali vjerujem ukusu mojih prijatelja.
Koji filmovi i serije su se našli na tvojoj 'to watch' listi u ovom periodu?
Bilo bi cool da otkrijem neku novu seriju koju većina nije navela, ali da budemo iskreni, kao i većina ljudi svijeta i ja sam se zaljubila u 'La casa de papel' :).
Serija je uzbudljiva, neočekivana, obiluje pametnim glumačkim i režiserskim rješenjima. Na prvu se zaljubimo u likove iz serije i postajemo strastveni navijači pojedinih - plus za sve one koji vole i španski jezik, uživat će u melodiji istog.
Također gledam meni jednu od najdražih serija 'Walking dead'.
Tematika me sada još više uvlači zbog novonastale situacije. Nekada davno sam odbijala gledati ovu seriju jer ne volim zombije i naučnu fantastiku, ali svima koji imaju dilemu, mogu reći da serija mnogo dublje govori zapravo o suštini ljudske prirode, a ne o zombijima.
Koji je tvoj odabir za brzi i zdravi ručak ili užinu?
Kada nije bila pandemija i kada sam imala probe, jela sam dosta brzo i često nezdravo. Sada uživam u pripremanju domaćeg hljeba od heljde i žitarica, zatim zdravih kuglica od datulja i lješnjaka. Inače nisam bila ljubiteljica voća, ali evo otkrila sam da i to volim, samo da jednostavno nisam imala naviku kao sada. Limun sam voljela uvijek, ali sada ću se pretvoriti u limun. Sve što se moglo napraviti s limunom, od kolača do čaja, ja sam probala.
Pjesme koje te opuštaju u ovom periodu?
Hm, nije se tu ništa previše promijenilo za razliku od ishrane i navika. Zavisno od onoga što radim, ali varira između stranih pop hitova i 90-tih dok pospremam kuću, do atmosfere planina i ptica kada slikam ili radim jogu.
Kako zadržati #feelgood vibru tijekom kućne izolacije?
Da mi je neko rekao da ću ja ovako organizovati svoje vrijeme i biti mirna za vrijeme izolacije i policijskog sata – ne bi mu vjerovala. Ja sam temperamentna osoba koja često ima višak energije, ali sam se baš zato valjda dobro opskrbila.
Mislim da je ključ u mislima, kao i uvijek. Svi imamo teže i lakše periode kao i u uobičajenom životu, ali bitno je ne razmišljati kada će proći, zašto ovo, kako itd.
Jednostavno, treba usmjeriti energiju na ciljeve koje sada želimo postići. Zadati sebi cilj i krenuti ka njemu.
Želim poraditi na svom tijelu, duhu, mislima ili bilo čemu i prilagoditi se situaciji. Cijeli svijet je u istoj situaciji i samo je pitanje tko će kako iskoristiti ovo i hoće li sebi otežati ili olakšati.
Kako prirediti mini iznenađenje za drugu osobu tijekom kućne izolacije?
Naslikajte sliku na poklon nekome, ja sam to već uradila :)
Ako ne znate slikati, skuhajte nešto i ostavite penzionerki preko puta vas. Snimite nekome kreativniju rođendansku čestitku nego što biste stigli da je normalno stanje. Pronađite stare slike s prijateljima i napravite kolaž s opisom ispod svake. Napravite nešto kreativno pa pripremite za život poslije pandemije.
Presadite nekome biljku pa mu sačuvajte (ako se to tako zove i radi). :D
Ma milion je stvari, samo ako smo kreativni. Ja ni sada nemam vremena da ispunim sve svoje ideje.
Kako pokazati empatiju i učiniti nešto lijepo za druge osobe tijekom #OstaniKući?
U današnje vrijeme je lako pokazati empatiju. Dovoljno je pomoći starijima za odlazak u kupovinu, odnijeti im na vrata maske i rukavice. Jako je puno načina, a najveća empatija je suosjećati sa starijima i djecom i ostati kući. Nije to tako teško i već smo se navikli ili bi trebalo da jesmo.
Oni koji se nisu prilagodili do sada trebaju obaviti razgovor sami sa sobom.
Nakon završetka kućne izolacije, prva stvar koju ću napraviti je:
Jojjjj, toliko je stvari. Mnogooo. Otići na more! Izaći s prijateljima i vjerojatno proslaviti svoj rođendan koji je bio davno. Ma uživat ću u svemu, čak ću dopustiti ljudima da me zagrle iako znaju da nisam tip za grljenje.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
