Kad smo se prvi put sreli sa Glorijinim Instagram profilom brzo smo primijetili njezin profesionalni pristup, pozitivan stav, otvorenost i stručnost, a za ovaj intervju i za nas pripremila je jednaku posvećenost.

Na Instagramu ćete ju pronaći pod korisničkim imenom @edukatorica.za.odgoj, a njeno puno ime je Glorija Peranić. Magistrica je edukacijske rehabilitacije, kao i prvostupnica ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nakon stečene edukacije i prakse, odlučila se posvetiti prenošenju svojih znanja tako što će s drugima podijeliti odgojne tehnike i pokazati roditeljima kako održati dobar odnos sa svojom djecom.

 

Foto: Glorija Peranić

Glorija Peranić, edukatorica za odgoj
 

Upravo zato Gloriju biramo kao sugovornicu na temu odgoja i odgojnih metoda. U razgovoru s njom saznali smo kako izgledaju njena predavanja i tečajevi, kao i koja pitanja najčešće dobije od roditelja. Htjeli smo da s nama podijeli i što bi poručila svim roditeljima, ali i djeci, a zašto ćete rado htjeti iskoristiti njene savjete, otkrijte u nastavku.

 

Što biste rekli da su najveći izazovi u odgoju danas kad se čini da imamo previše informacija iz različitih izvora?
 

Nekoliko je izazova koji se zaista izdvajaju u današnjem odgoju. Prije svega moramo uzeti u obzir specifičnost trenutne generacije mladih roditelja. Pojmovi poput “rad na sebi” i uopće shvaćanje važnosti toga da roditelj radi na sebi je nešto što još uvijek ulazi u sferu odgoja.

Ova generacija roditelja nije tako odgajana i na neki način možemo reći da je zapravo ovo razdoblje prijelaz onog tradicionalnog i ovog modernog odgoja.

Upravo to nas dovodi i do sljedećeg izazova, a to je pogrešno tumačenje modernog odgoja. Mnogi pod pojmom modernog odgoja podrazumijevaju djetetovu slobodu bez granica, što je pogrešno i potencijalno vrlo opasno.

 

Foto: Glorija Peranić
 

Osim toga, ja bih izdvojila i način života, a pod time mislim da se danas živi vrlo ubrzano i da su roditelji i djeca često pretrpani aktivnostima. U svemu tome ostaje premalo: vremena, prisutnosti, strpljenja, čak bih rekla i prilika za izgradnjom odnosa roditelj - dijete.

Kao što ste u pitanju naveli - informacije su nam danas dostupne iz raznih izvora i možemo reći da je danas lakše “znati”, odnosno dobiti informaciju, ali ju je u ovom tempu života teže primijeniti (a to je ono što čini razliku).

 

Koja su tri najčešća upita od roditelja koja dobijete i kako zvuče odgovori na te upite?
 

Najčešći upiti svode se na teme djetetove nesuradnje. Vezani su na brojne teme poput: nepoštivanje roditeljeve granice, pružanje otpora oko svakodnevnih aktivnosti (poput higijene, pospremanja, vrtića, hrane..) te agresivna ponašanja.

Zanimljivo je to da moji odgovori vrlo često preokrenu smjer razgovora, odnosno, roditelj najčešće dođe s temom djetetovog ponašanja, a moj odgovor uglavnom vraća korak unatrag: na odnos.

Moje uvjerenje je da je djetetovo ponašanje posljedica (bilo trenutne razvojne faze ili djetetovih dosadašnjih iskustava). Na taj način i prilazim izazovu s kojim roditelji dolaze.

Izbjegavam davati općenite i kratke korake do rješenja - njihova je učinkovitost uglavnom vrlo kratkotrajna ako temelj (dakle odnos) nije “na čvrstim nogama”. To znači da svakoj obitelji nastojim pristupiti maksimalno moguće individualizirano.

 

Vaše vrijeme često je ispunjeno predavanjima i tečajevima za roditelje. Kako to izgleda i što je po vama najveći izazov kad je u pitanju prijenos vašeg znanja prema roditeljima?
 

Većina mojih predavanja i programa odvija se online. Predavanja na određenu temu su dostupna za brojnije grupe roditelja, dok na tečajevima i treninzima radim s ograničenim brojem obitelji kako bi ih mogla upoznati i ponuditi im maksimalnu moguću podršku u odnosu na njihov specifičan kontekst. To je upravo razlika onih “općenitih koraka” i dubljeg rada s klijentima.

 

Foto: Unsplash
 

Osim rada s klijentima, kreiram puno sadržaja dostupnog svim roditeljima: tu su podcast epizode, YouTube kanal, newsletter, blog i Instagram profil.

Najveći izazov je to što osim znanja kojeg ja prenesem roditeljima, u njihovoj primjeni djeca osjete roditeljevo unutarnje stanje. To znači da nije dovoljno samo reći djetetu nešto što ja preporučam (primjerice primijeniti empatičko reflektiranje) već je od presudne važnosti način na koji to prenosimo, kao i onaj dio koji nije izrečen, već se naprosto “osjeti”.

Djeca osjete puno više nego što to mislimo.

 

Koje knjige biste preporučili za čitanje roditeljima djece različite uzrasti?
 

Preporučila bih roditeljima da se upoznaju s djetetovom sljedećom fazom razvoja. Kad govorimo o bebama, roditelji češće prate razvojne faze, prvenstveno motorički razvoj. Tako npr. pratimo kad bi se dijete urednog razvoja trebalo moći samostalno okrenuti.

Ono što primjećujem da roditelji rjeđe proučavaju odnosi se na segment emocionalnog razvoja. Najčešći dokaz tome su emocionalni ispadi s kojima se roditelji vrlo često ne znaju nositi, odnosno pripisuju ih djetetovom namjernom manipuliranju.

 

Foto: Glorija Peranić
 

Kad znamo koje je ponašanje razvojno očekivano, puno se lakše s time nosimo.

Za sve one kojima ne ostaje dovoljno vremena za čitanje stručne literature i koji preferiraju konkretnije smjernice kreiram prethodno spomenute sadržaje.

 

Što je jedna stvar koju biste htjeli poručiti svim roditeljima?
 

Jako zanimljivo pitanje. :) Na svojim društvenim mrežama u zadnje dvije i pol godine svakodnevno prenosim poruke koje bi htjela da dopru do njih, a posljedično do njihove djece. Kad bih baš morala izdvojiti jednu, to bi bila sljedeća:

Djeca žele surađivati s nama, a na nama je da pronađemo način.

 

Foto: Unsplash
 

Djeca u najranijoj dobi ovise o svom roditelju i stoga ne čudi da je njima suradnja s roditeljem, odnosno pripadnost roditelju i roditeljevo odobravanje od tolike važnosti. Ono što se često događa je da mi pogrešno tumačimo djetetova ponašanja. Djeca nemaju razvojne kapacitete na nivou da mogu s nama voditi otvorene, konstruktivne razgovore. Njihov jezik je njihovo ponašanje, a mi im taj “jezik” vrlo često “gasimo” kaznama, vikanjem itd. jer ga ne razumijemo. Umjesto da pokušamo razumjeti što nam poručuju, roditelji često zaključe da dijete jednostavno ne želi surađivati s njime.

I za kraj, kad biste mogli savjetovati nešto svoj djeci, što biste im rekli?
 

Rekla bih im da su dovoljni i vrijedni ljubavi baš takvi kakvi jesu.

 

Foto: Unsplash
 

Nastavno na prethodno pitanje, djeca jako često baš iz silne potrebe da pripadaju, krenu udovoljavati drugima (kako bi dobili odobravanje, pohvalu, kako bi se svidjeli svom roditelju). Ono što se nažalost u tome često dogodi je da izgube kontakt sa sobom. U odrasloj dobi to uglavnom znači da više nisu sigurni što je njihova želja, a što tuđa; da ne razumiju zašto su nezadovoljni kad su sve napravili kako treba, ne sluteći da ispunjavaju neka tuđa, a ne svoja unutarnja očekivanja.

***
Foto: Glorija Peranić, Unsplash

Radoznalost je vjerovatno najprirodniji ulaz u nauku, a djeci ponekad treba samo prostor u kojem je mogu pratiti dovoljno daleko. Evropska noć istraživača 25. septembra donosi eksperimente, radionice i susrete s istraživačima u 13 bh. gradova.

Jedna večer za djecu koja nikada ne prestaju pitati „kako to radi?“

 

U školskom rasporedu nauka dolazi pod različitim imenima. Jednom je fizika, drugi put biologija ili hemija, a mnogo prije toga priroda i društvo. Dječija radoznalost, srećom, ne poznaje takve podjele.

Pitanje zašto nebo mijenja boju lako završi razgovorom o svjetlosti, jedno „kako avion ostaje u zraku?“ otvori fiziku, a fascinacija dinosaurima, ljudskim tijelom ili svemirom vrlo brzo preraste u sate istraživanja. Djeca često dođu do nauke mnogo prije nego što znaju kojoj disciplini pripada ono što ih zanima.

Tu vrijedi sačuvati njihovu potrebu da pitaju. Ne zato što svako dijete treba odgajati kao budućeg naučnika, već zato što su radoznalost, sposobnost povezivanja informacija i navika da se odgovor provjeri neke od najvrjednijih vještina koje mogu ponijeti dalje, bez obzira na to čime će se jednog dana baviti.



 

Škola im daje pojmove i temelje, ali susret sa stvarnim eksperimentom, istraživačem ili problemom koji se pokušava riješiti može učiniti nešto drugo: pokazati im kako znanje izgleda kada izađe iz udžbenika.

Zato nam je Evropska noć istraživača jedan od zanimljivijih septembarskih planova za roditelje i djecu. 25. septembra više od 80 aktivnosti stiže u 13 gradova širom Bosne i Hercegovine, kroz eksperimente, radionice, demonstracije i razgovore s ljudima koji se istraživanjem zaista bave.

Nauka izgleda drugačije kada je možete vidjeti izbliza

Evropska noć istraživača ove godine u Bosni i Hercegovini obilježava svoju 13. godišnjicu, dok se paralelno odvija u 25 evropskih zemalja i više od 400 gradova širom kontinenta. Tokom prethodnih izdanja okupila je hiljade djece i mladih, škole, nastavnike, studente, istraživače, univerzitete, organizacije i porodice.

Vrijednost takvog formata najlakše se vidi u neposrednom iskustvu. Jedno je pročitati kako nešto funkcionira, a sasvim drugo gledati proces, pokušati ga ponoviti i imati osobu kojoj odmah možete postaviti sljedeće pitanje.



 

Događaj je upravo tako i zamišljen, kao prostor u kojem znanje cirkuliše između istraživača, učenika, studenata, profesionalaca, institucija i građana. Nauka se iz laboratorija i akademskih prostora seli među ljude, tamo gdje pitanje može nastati sasvim spontano.

Program će se 25. septembra održavati u Banjoj Luci, Bihaću, Bijeljini, Goraždu, Jajcu, Konjicu, Mostaru, Neumu, Sarajevu, Travniku, Trebinju, Tuzli i Zenici.

Naukatorium ostavlja dovoljno prostora za još jedno pitanje

Jedan od centralnih dijelova programa je Naukatorium, Sajam nauke i inovacija, zamišljen kao susret javnosti s istraživanjem iz prve ruke.

Otvoreni poziv namijenjen je osnovnim i srednjim školama, fakultetima, istraživačkim institutima, kompanijama, startupima, nevladinim organizacijama i javnim ustanovama iz svih 13 gradova, koji svoj rad mogu predstaviti kroz štand, radionicu ili oba formata. Prijave se podnose putem forme na zvaničnoj stranici događaja.

Za dijete takav prostor ima jednu veliku prednost: ne mora unaprijed znati šta ga zanima.



 

Može ga zaustaviti eksperiment koji ne razumije, demonstracija koju želi ponoviti ili tema za koju do tog trenutka nije znalo da postoji. Neko će imati dvadeset pitanja, neko će samo pažljivo gledati, a neko će tek na posljednjem štandu pronaći ono zbog čega želi ostati duže.

Sve su to sasvim dobri počeci.

Za srednjoškolce pitanje postaje ozbiljnije

Stariji učenici ove godine mogu otići korak dalje kroz ScienceFormers, takmičenje namijenjeno srednjoškolskim timovima.

Timovi od po tri učenika ili učenice, uz podršku jednog mentora ili mentorice, pozvani su da istraže naučni odgovor na stvaran problem iz svoje zajednice. Teme obuhvataju klimatske promjene i biodiverzitet, vještačku inteligenciju, obrazovanje i gradove budućnosti, a najbolji projekti bit će predstavljeni i nagrađeni tokom Evropske noći istraživača.



 

Za tinejdžere koji tek počinju ozbiljnije razmišljati o vlastitim interesovanjima ovo otvara drugačiji odnos prema znanju. Problem iz grada, škole ili svakodnevice postaje nešto što se može precizno postaviti, istražiti i pokušati riješiti.



 

Radoznalost ne traži unaprijed napisan plan

Djeca ne moraju doći s jasnim interesovanjem za fiziku, biologiju, tehnologiju ili neku buduću naučnu karijeru. Dovoljno je da postoji tema zbog koje žele pitati još jednom.

Vrijednost ovakvih susreta upravo je u tome što ostavljaju prostor za istraživanje bez obaveze da se interesovanje odmah pretvori u veliku odluku. Pitanje, pokušaj, pogrešna pretpostavka i novi odgovor dio su istog procesa.





 

Uz učenike i škole, organizatori su otvorili i poziv volonterima i volonterkama, bez obzira na godine i prethodno znanje, koji žele učestvovati u realizaciji događaja u svom gradu.

Ovogodišnji program realizira se uz podršku Marie Skłodowska-Curie Actions u okviru Horizon Europe.
 

Prijave su otvorene, a učešće je besplatno

Prijave za učešće trenutno su otvorene, a učešće u Evropskoj noći istraživača je besplatno i otvoreno za sve. Više informacija o programu i prijavama dostupno je na zvaničnoj stranici događaja, nocistrazivaca.ba, kao i na njihovim Instagram i Facebook kanalima. 

Nakon 13 godina, osnovna ideja ostaje ista: približiti nauku ljudima i ostaviti dovoljno prostora za radoznalost, pitanje i eksperiment. Generacije djece i mladih već su odrastale uz ovaj događaj, a 25. septembra nova generacija dobiva priliku da istražuje, eksperimentiše i možda napravi svoj prvi korak prema nauci.

Za roditelje to može biti jedan dobar plan za septembarsko poslijepodne. Za dijete, prilika da nešto što ga već dugo zanima prvi put vidi izbliza, pokuša vlastitim rukama ili o tome razgovara s nekim ko se istraživanjem zaista bavi.



 

Ne mora iz te večeri nastati velika odluka o budućnosti. Dovoljno je da se kući vrati s novom fascinacijom, željom da nešto ponovo pokuša ili s još jednim pitanjem.

Možda upravo tako počinje prvi ozbiljniji korak prema nauci.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Naslovna fotografija: PR