Kad smo se prvi put sreli sa Glorijinim Instagram profilom brzo smo primijetili njezin profesionalni pristup, pozitivan stav, otvorenost i stručnost, a za ovaj intervju i za nas pripremila je jednaku posvećenost.

Na Instagramu ćete ju pronaći pod korisničkim imenom @edukatorica.za.odgoj, a njeno puno ime je Glorija Peranić. Magistrica je edukacijske rehabilitacije, kao i prvostupnica ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Nakon stečene edukacije i prakse, odlučila se posvetiti prenošenju svojih znanja tako što će s drugima podijeliti odgojne tehnike i pokazati roditeljima kako održati dobar odnos sa svojom djecom.

 

Foto: Glorija Peranić

Glorija Peranić, edukatorica za odgoj
 

Upravo zato Gloriju biramo kao sugovornicu na temu odgoja i odgojnih metoda. U razgovoru s njom saznali smo kako izgledaju njena predavanja i tečajevi, kao i koja pitanja najčešće dobije od roditelja. Htjeli smo da s nama podijeli i što bi poručila svim roditeljima, ali i djeci, a zašto ćete rado htjeti iskoristiti njene savjete, otkrijte u nastavku.

 

Što biste rekli da su najveći izazovi u odgoju danas kad se čini da imamo previše informacija iz različitih izvora?
 

Nekoliko je izazova koji se zaista izdvajaju u današnjem odgoju. Prije svega moramo uzeti u obzir specifičnost trenutne generacije mladih roditelja. Pojmovi poput “rad na sebi” i uopće shvaćanje važnosti toga da roditelj radi na sebi je nešto što još uvijek ulazi u sferu odgoja.

Ova generacija roditelja nije tako odgajana i na neki način možemo reći da je zapravo ovo razdoblje prijelaz onog tradicionalnog i ovog modernog odgoja.

Upravo to nas dovodi i do sljedećeg izazova, a to je pogrešno tumačenje modernog odgoja. Mnogi pod pojmom modernog odgoja podrazumijevaju djetetovu slobodu bez granica, što je pogrešno i potencijalno vrlo opasno.

 

Foto: Glorija Peranić
 

Osim toga, ja bih izdvojila i način života, a pod time mislim da se danas živi vrlo ubrzano i da su roditelji i djeca često pretrpani aktivnostima. U svemu tome ostaje premalo: vremena, prisutnosti, strpljenja, čak bih rekla i prilika za izgradnjom odnosa roditelj - dijete.

Kao što ste u pitanju naveli - informacije su nam danas dostupne iz raznih izvora i možemo reći da je danas lakše “znati”, odnosno dobiti informaciju, ali ju je u ovom tempu života teže primijeniti (a to je ono što čini razliku).

 

Koja su tri najčešća upita od roditelja koja dobijete i kako zvuče odgovori na te upite?
 

Najčešći upiti svode se na teme djetetove nesuradnje. Vezani su na brojne teme poput: nepoštivanje roditeljeve granice, pružanje otpora oko svakodnevnih aktivnosti (poput higijene, pospremanja, vrtića, hrane..) te agresivna ponašanja.

Zanimljivo je to da moji odgovori vrlo često preokrenu smjer razgovora, odnosno, roditelj najčešće dođe s temom djetetovog ponašanja, a moj odgovor uglavnom vraća korak unatrag: na odnos.

Moje uvjerenje je da je djetetovo ponašanje posljedica (bilo trenutne razvojne faze ili djetetovih dosadašnjih iskustava). Na taj način i prilazim izazovu s kojim roditelji dolaze.

Izbjegavam davati općenite i kratke korake do rješenja - njihova je učinkovitost uglavnom vrlo kratkotrajna ako temelj (dakle odnos) nije “na čvrstim nogama”. To znači da svakoj obitelji nastojim pristupiti maksimalno moguće individualizirano.

 

Vaše vrijeme često je ispunjeno predavanjima i tečajevima za roditelje. Kako to izgleda i što je po vama najveći izazov kad je u pitanju prijenos vašeg znanja prema roditeljima?
 

Većina mojih predavanja i programa odvija se online. Predavanja na određenu temu su dostupna za brojnije grupe roditelja, dok na tečajevima i treninzima radim s ograničenim brojem obitelji kako bi ih mogla upoznati i ponuditi im maksimalnu moguću podršku u odnosu na njihov specifičan kontekst. To je upravo razlika onih “općenitih koraka” i dubljeg rada s klijentima.

 

Foto: Unsplash
 

Osim rada s klijentima, kreiram puno sadržaja dostupnog svim roditeljima: tu su podcast epizode, YouTube kanal, newsletter, blog i Instagram profil.

Najveći izazov je to što osim znanja kojeg ja prenesem roditeljima, u njihovoj primjeni djeca osjete roditeljevo unutarnje stanje. To znači da nije dovoljno samo reći djetetu nešto što ja preporučam (primjerice primijeniti empatičko reflektiranje) već je od presudne važnosti način na koji to prenosimo, kao i onaj dio koji nije izrečen, već se naprosto “osjeti”.

Djeca osjete puno više nego što to mislimo.

 

Koje knjige biste preporučili za čitanje roditeljima djece različite uzrasti?
 

Preporučila bih roditeljima da se upoznaju s djetetovom sljedećom fazom razvoja. Kad govorimo o bebama, roditelji češće prate razvojne faze, prvenstveno motorički razvoj. Tako npr. pratimo kad bi se dijete urednog razvoja trebalo moći samostalno okrenuti.

Ono što primjećujem da roditelji rjeđe proučavaju odnosi se na segment emocionalnog razvoja. Najčešći dokaz tome su emocionalni ispadi s kojima se roditelji vrlo često ne znaju nositi, odnosno pripisuju ih djetetovom namjernom manipuliranju.

 

Foto: Glorija Peranić
 

Kad znamo koje je ponašanje razvojno očekivano, puno se lakše s time nosimo.

Za sve one kojima ne ostaje dovoljno vremena za čitanje stručne literature i koji preferiraju konkretnije smjernice kreiram prethodno spomenute sadržaje.

 

Što je jedna stvar koju biste htjeli poručiti svim roditeljima?
 

Jako zanimljivo pitanje. :) Na svojim društvenim mrežama u zadnje dvije i pol godine svakodnevno prenosim poruke koje bi htjela da dopru do njih, a posljedično do njihove djece. Kad bih baš morala izdvojiti jednu, to bi bila sljedeća:

Djeca žele surađivati s nama, a na nama je da pronađemo način.

 

Foto: Unsplash
 

Djeca u najranijoj dobi ovise o svom roditelju i stoga ne čudi da je njima suradnja s roditeljem, odnosno pripadnost roditelju i roditeljevo odobravanje od tolike važnosti. Ono što se često događa je da mi pogrešno tumačimo djetetova ponašanja. Djeca nemaju razvojne kapacitete na nivou da mogu s nama voditi otvorene, konstruktivne razgovore. Njihov jezik je njihovo ponašanje, a mi im taj “jezik” vrlo često “gasimo” kaznama, vikanjem itd. jer ga ne razumijemo. Umjesto da pokušamo razumjeti što nam poručuju, roditelji često zaključe da dijete jednostavno ne želi surađivati s njime.

I za kraj, kad biste mogli savjetovati nešto svoj djeci, što biste im rekli?
 

Rekla bih im da su dovoljni i vrijedni ljubavi baš takvi kakvi jesu.

 

Foto: Unsplash
 

Nastavno na prethodno pitanje, djeca jako često baš iz silne potrebe da pripadaju, krenu udovoljavati drugima (kako bi dobili odobravanje, pohvalu, kako bi se svidjeli svom roditelju). Ono što se nažalost u tome često dogodi je da izgube kontakt sa sobom. U odrasloj dobi to uglavnom znači da više nisu sigurni što je njihova želja, a što tuđa; da ne razumiju zašto su nezadovoljni kad su sve napravili kako treba, ne sluteći da ispunjavaju neka tuđa, a ne svoja unutarnja očekivanja.

***
Foto: Glorija Peranić, Unsplash

Tema koja jednako izaziva nježnost i paniku kod roditelja jeste prva kašica. Roditelji tada prelistaju bezbroj foruma, pitaju prijatelje i čekaju „znak“ da je dijete spremno, ali kako zapravo znati kada je pravi trenutak?

Da li su to prvi zubići, kada dijete sjedi samostalno, kada pokazuje interes za hranu ili jednostavno… instinkt?
 

Upravo o tim dilemama, ali i o tome kako zdrave prehrambene navike počinju od prve kašike, razgovarali smo s Magdalinom Janković, magistricom farmacije i sertifikovanom savjetnicom za dojenje i ishranu beba i djece.
 

Magdalina Janković, mr. ph. i savjetnica za dojenje i ishranu i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala

Kroz svoj rad svakodnevno pomaže roditeljima da razumiju proces dohrane… bez pritiska, stresa i osjećaja da moraju znati sve odmah. A kako su i Magdalina i Lino posvećeni istoj misiji, edukaciji roditelja i stvaranju zdravih prehrambenih navika od najranijih dana, bilo je sasvim prirodno da se te dvije jake, edukativne strane susretnu u jednoj priči.

Upravo zato smo ih povezali kroz razgovor koji otvara najvažnija pitanja o prvim zalogajima, dilemama i zabludama koje prate svaku porodicu.
 

„Spremno za dohranu“ ne znači isto za svaku bebu

Prvo pitanje koje smo postavili Magdalini bilo je ono koje stvara najviše stresa za svaku mamu i tatu, a to je kada počinje period dohrane i kako prepoznati da je njihova beba spremna za prve zalogaje.

Magdalina, šta zapravo znači “spremno za dohranu” i zašto to nije isto za svaku bebu?

Magdalina: Spremno za početak nemliječne ishrane kod beba podrazumijeva pravilan motorni razvoj: da su vrat i trup čvrsti, odnosno da beba u sjedećem položaju može stabilno da sjedi kraći period. To podrazumijeva i da je razvila koordinaciju oko-ruka, što znači da može istraživati teksturu i ukuse hrane. 

Magdalina navodi da ono što često stvara zabunu jesu zubići jer se pogrešno misli da su neophodni za početak dohrane. “Nisu”, kaže. “Ali su prethodni znaci važni.” Dohrana, objašnjava, nije utrka, već prilagođavanje bebinom tempu, uz pažljivo slušanje njenih znakova.
 

Majčino mlijeko ostaje temelj, a kašice su nova avantura

Kada krene dohrana, mnogi roditelji se pitaju da li treba prestati s dojenjem. Magdalina odmah razbija tu dilemu.

Može li beba iznad šest mjeseci istovremeno i dojiti i jesti kašu?

Magdalina: Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje dojenje do navršene druge godine života ili dok god to mami i bebi odgovara. U prvih godinu dana majčino mlijeko je glavna hrana, a nemliječna ishrana, poput kašica, služi kao dopuna, dakle, dohrana.
 

Nedoumica broj 1.

Šta ako beba još ne sjedi sama, čekati ili krenuti sa manjim količinama?

Magdalina: Počinje se tek kada beba pokaže znakove spremnosti. Samostalno posjedanje se obično očekuje između devetog i desetog mjeseca, pa je najbolje savjetovati se s pedijatrom i fizijatrom o tome da li bebu treba postavljati u sjedeći položaj samo tokom obroka ili koristiti alternativne položaje – npr. držati bebu u krilu u turskom sjedu, bez direktnog oslonca ispod guze.

Svaka beba ima svoj tempo, a svaka porodica svoj način. Važno je samo da hrana nikada ne postane pritisak, već prostor povjerenja.

 

Prva kašica: koju odabrati?

Naravno, pitali smo Magdalinu ono što zanima roditelje, a to je koja je idealna prva kašica i utiče li slatko na kasnije navike?

Magdalina: Ne postoji univerzalni odgovor, ali je preporuka da to budu sezonske, domaće namirnice. Ako se koriste gotove kašice poput Lino, važno je da imaju BIO oznaku što znači da je najmanje 95% sastojaka iz ekološkog uzgoja, pod kontrolom i sertifikatom evropskih tijela.

Majčino mlijeko je slatkastog ukusa, pa bebe prirodno vole slatko. Zbog toga je pametno prvo uvoditi neutralnije ukuse, a tek kasnije one slađe jer će ih beba svakako prihvatiti. Lino kašice, namijenjene od najranijeg uzrasta, mogu se davati bebama i one uživaju u njihovim blagim, prirodnim ukusima.
 

Šta znači BIO oznaka?

Kada na ambalaži vidite BIO oznaku, to je potvrda da proizvod ispunjava stroge standarde Evropske unije o ekološkoj proizvodnji i održivoj poljoprivredi, regulisane Uredbom (EU) 2018/848. U praksi, to znači da BIO proizvodi poput Lino Frutolino BIO poucheva sadrže najmanje 95% ekoloških sastojaka, bez GMO-a, sintetičkih pesticida i hemijskih gnojiva. 

Iza te oznake stoji EU ekološki logotip, zelena lista sa zvjezdicama i redovne kontrole od strane ovlaštenih tijela koje potvrđuju kvalitet i sigurnost svakog sastojka.
 

Kad kašice olakšaju svakodnevicu

Kada dohrana postane dio svakodnevne rutine, roditelji brzo shvate koliko praktična rješenja znače. Kašice u staklenkama, ali i pouch vrećice koje stanu u svaku torbu, često spašavaju trenutke kad obrok mora biti brz, siguran i bez stresa. Zato nas je zanimalo…

Koja je najveća zabluda o gotovim dječjim proizvodima poput kašica i poucheva?

Magdalina: Najčešća zabluda je da su gotovi proizvodi puni šećera, boja i konzervansa, te da nisu adekvatni obroci. Iako domaća priprema ima prednost, ponekad su gotove kašice praktično i sigurno rješenje, posebno u pokretu. Lino proizvodi sadrže čisto voće bez dodataka šećera, vještačkih zaslađivača i konzervansa pa mogu biti dobar obrok ili užina, naročito za starije mališane.
 

Odmah smo i pitali Magdalinu šta uraditi u onoj situaciji poznatoj svim roditeljima kada beba jednostavno ne pojede sve.

Magdalina: Za djecu do godinu dana obrok ne bi trebao stajati duže od dva sata na sobnoj temperaturi. Ne znači da će se pokvariti, ali se time smanjuje rizik od stomačnih tegoba. Ako beba ne pojede sve, roditelji ili starija braća i sestre mogu završiti obrok.

Kad prestanemo brojati zalogaje, počinjemo uživati    
 

Za kraj, zamolili smo Magdalinu da izdvoji jedno pravilo koje bi, po njenom mišljenju, svaki roditelj trebao znati kada je riječ o ishrani beba.

Magdalina: Roditelji bi trebali biti opušteniji kada je riječ o uvođenju nemliječne hrane, uz poštovanje osnovnih pravila i normi. Nema potrebe za pretjeranim tablicama i kuhanjem posebnih jela. Najvažnije pravilo: alergene treba uvoditi ranije, između šestog i dvanaestog mjeseca bebinog života.
 

Ovaj razgovor pokazao je da dohrana nije faza u kojoj roditelji polažu ispit, nego prilika da zajedno rastu s bebom. Svaka kašika donosi nešto novo… iskustvo, strpljenje, povjerenje, pokoju mrljicu. Upravo na toj ideji raste i Lino: kao mali podsjetnik da su zdravi počeci najljepši kad su jednostavni.
 

 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Podravka BiH

Bonjour.ba produkcija  
Voditeljica projekta: Semra Manjura  
Asistentica projekta: Inka Šehić  
Voditeljica: Emina Smaka  
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović  
Foto i video: Marko Jovančić