TEKST: Marija Perić

DATUM OBJAVE: 17.7.2021.

Organsko, jedinstveno, sirovo, umjetničko samo su neki od pridjeva koje možemo iskoristiti za radove Midhete Agić koja se krije iza brenda ručno rađene keramike GAZAR.

Nova kolekcija Musgum naglasak stavlja na spoj funkcionalnosti, umjetnosti i dizajna u jedinstvene, neponovljive vaze koje će uljepšati svaki kutak vašeg doma.

Posebna forma GAZAR radova sa ciljano nesavršenom teksturom u novoj kolekciji učiniti će da njene vaze postanu autentičan i stalan dio postave u vašem interijeru.

U želji da zavirimo iza kulisa i razmišljanja koja se javljaju pri dizajniranju jedne ovakve kolekcije radova, s osnivačicom brenda GAZAR, Midhetom, razgovarali smo inspiraciji, koji joj je najveći izazov i saznali što to čini ovu kolekciju tako posebnom.

Blic intervju sa Midhetom otkrijte u nastavku.

Kako biste opisali stil i što vas inspiriralo za dizajniranje ove kolekcije?

Komadi iz Musgum kolekcije nastavljaju priču organskog i vrlo prirodnog dizajna od ranije, ali su ovaj put mnogo više sirovi, rekla bih divlji, reflektiraju vrijeme i prolaznost, pokušaj prošlosti da se izbori u sadašnjosti - što se nastavlja na priču osnovnog motiva koji stoji iza kolekcije - Musguma - drevnog naroda centralne Afrike čija kompletna naselja su izgrađena po principu slaganja koncentričnih krugova od sušenog blata, a pod utjecajem zemlje, sunca i vode. Kompletan ovaj prostor je čudesan algoritam kreiran od strane prirode.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by GAZAR (@ga.zar)

Vaši radovi su zaista specifični po svojoj formi i oblicima. Koji je najveći izazov s kojim se srećete kada radite na nekom od GAZAR proizvoda?

Mislim da ne postoji specifičan izazov vezan za određeni proizvod ili dizajn, prije bih rekla da mi jedan jako veliki izazov predstavlja ogromna količina ideja koje mi se svakodnevno javljaju u glavi, pa mi je ponekad jako teško ostati fokusirana na samo jednu (eventualno dvije-tri) u datom momentu.

Od kojeg materijala su rađena djela iz vaše najnovije kolekcije? Je li to materijal koji najradije koristite?

Kada se bavite grnčarstvom, osnovni i jedini materijal vam predstavlja glina, tako da tu ne postoji mnogo prostora za bilo kakve varijacije. Za komade iz Musgum kolekcije korištena je glina sa nešto većim procentom šamota koji nakon što je ispečen na jako visokoj temperaturi (i do 1 300 stepeni) daje proizvodu veoma grub i rekla bih sirov izgled.
Obzirom da ni privatno ne volim "plastičan" izgled bilo čega, izbjegavam postizanje idealno uglačane teksture - radije biram da pravim komade na kojima vam se čini da možete osjetiti vrijeme, promene, pa čak i težinu same zemlje.

Musgum kolekciju otkrijte kroz fotografije u nastavku.

***

Naslovna fotografija: @gazar
Tekst: Marija Perić


Bonjour

Arhitektura koja pamti više od nas: Skenderija i 56 godina grada ispisanog u betonu

TEKST: Ada Ćeremida

Arhitektura koja pamti više od nas: Skenderija i 56 godina grada ispisanog u betonu Arhitektura koja pamti više od nas: Skenderija i 56 godina grada ispisanog u betonu

Kada je 29. novembra 1969. godine, tačno u 18 sati, Sarajevo dobilo svoj potpuno novi Kulturno-sportski centar, događaj nije ličio ni na šta što je grad do tada vidio.

Upravo zato danas, 56 godina kasnije, o Skenderiji ne govorimo samo kao o zgradi, govorimo o mitologiji grada Sarajeva. Postoje zgrade koje postanu orijentiri, a postoje one koje postanu dio kolektivnog pamćenja. Skenderija je u Sarajevu oduvijek bila oboje. 

Sve je počelo 1969. godine, kada je grad pod Trebevićem otvorio vrata monumentalnog Kulturno-sportskog centra, zdanja koje će narednih pola stoljeća oblikovati kulturni, umjetnički i društveni život Sarajeva kao malo koji drugi prostor. Tog dana Sarajevo je dobilo scenu, ritam, ambiciju i osjećaj pripadanja vremenu koje je tek dolazilo.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_01

Foto: Bonjour.ba arhiva  

 

Skenderija kao hrabra brutalistička vizija
 


Nastanak Skenderije bio je trenutak modernističke hrabrosti. Kompleks su projektovali arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasinović i Ognjen Malkin, stvarajući zdanje koje je radikalno odbacilo dekorativnost i tradicionalna rješenja, nudeći umjesto toga arhitekturu koja je izgledala kao da je stigla iz budućnosti.

Masivni betonski volumeni, ogromne plohe, lepezasto krovno rješenje i široki plato koji se prirodno stapao s gradskim tkivom činili su da Skenderija ne bude samo jedan kompleks, nego urbana topografija. 

Da je hrabrost bila ispravna, potvrdila je i godina njenog otvaranja: Skenderija je tada osvojila godišnju nagradu za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji

Sve oko nje djelovalo je kao pozornica, kao da je Sarajevo dobilo svoj otvoreni forum, prostor koji je živio s gradom, u ritmu koraka, događaja i generacija koje će tek sazrijeti uz nju.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_1

Kada je stigao dan svečanog otvaranja, Skenderija je odisala ceremonijalnošću. Premijera filma Bitka na Neretvi, jedne od najskupljih jugoslavenskih filmskih produkcija, okupila je šest hiljada pažljivo odabranih uzvanika. 

Pozivnice su, gotovo nestvarno, nosile Picasso­v pečat u vidu skice potopljenog broda kao vizuelni potpis.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba1

Foto: @centar_skenderija


Na ulazu su hostese prodavale simbolične kartonske cigle za Dom mladih, podsjećajući svakoga da ova zgrada nije samo prostor predstave, nego mjesto koje ulaže u buduće generacije umjetnika.

 



Tribine u dvorani, monumentalne i precizno konstruisane, izradila je njemačka firma Telembach, čiji je vlasnik, fasciniran viđenim, izjavio da je Skenderija najljepša i najimpresivnija dvorana koju je ikada vidio. 

Njegove riječi nisu bile pretjerivanje. Skenderija je zaista bila arhitektonski šok, struktura koja je spajala brutalistički izraz s iznenađujućom mekoćom javnog prostora. 

Bila je moderna, ali nije bila hladna. Bila je monumentalna, ali nikada nepristupačna. A u vremenu kada su gradovi širom Evrope tragali za novim urbanim identitetima, Sarajevo ga je te večeri dobilo.

 



Dom mladih i Ledena dvorana: mjesta gdje su se generacije formirale, rasle i pripadale


Dio te priče je i Dom mladih, zamišljen kao kreativno središte grada, mjesto gdje počinju karijere, gdje se pronalaze interesi, gdje generacije uče šta znači biti dio kulturne scene. 


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_3

Među ljudima koji su ostavili neizbrisiv trag u njegovoj historiji bila je i Gordana Magaš, balerina, glumica i pedagoginja, koja je u periodu od 1987. do 1991. vodila Baletni studio u Domu mladih. 

Njeni treninzi oblikovali su čitave generacije plesača i unijeli u ovaj modernistički prostor nešto što ga je uvijek činilo posebnim: disciplinu, eleganciju i posvećenost.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_1-1

Foto: @centar_skenderija


Dok se u Domu mladih stvarala nova urbana kultura, u Ledenoj dvorani stvarala su se potpuno drugačija, ali podjednako dragocjena sjećanja. Za mnoge građane, Ledena dvorana je bila prvi dodir s klizanjem, prvi pad, prvi stisak ruke, prvi izlazak s društvom, prvo takmičenje, prva revija Holiday on Ice. 

U arhitekturi koja je spolja djelovala masivno i hladno, unutra se odvijao jedan od najtoplijih dijelova života grada: ritual zimskih druženja.

skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_6
skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_5
 

Svijet koji pripada svima


Skenderija je ubrzo postala mjesto za koje se zna daleko izvan Sarajeva. Veliki međunarodni događaji stizali su jedan za drugim, a kompleks je samo nekoliko mjeseci nakon otvaranja zvanično prepoznat kao jedno od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u Jugoslaviji. 

Moglo bi se reći da je funkcionalnost pratila ambiciju, a ambicija grad i to je možda najveća tajna njene dugovječnosti.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_7

Danas, 56 godina kasnije, Skenderija i dalje živi. U njenim dvoranama održavaju se koncerti, predstave, sajmovi, sportska takmičenja i festivalski programi. 

Hiljade ljudi prelaze preko njenog platoa svakog dana, često nesvjesne činjenice da hodaju po prostoru koji je decenijama bio kulturni puls grada. Iako je vrijeme donijelo nove izazove, Skenderija je ostala dosljedna sebi: javna, otvorena, živa.


skenderija_centar_sarajevo_kultura_bonjour_ba_9

Foto: Bonjour.ba arhiva


Možda je zato svaki njen rođendan više od pukog jubileja jer je podsjetnik na čitavu zajednicu, arhitekturu, navike, generacije, uspomene… 

Podsjetnik da ponekad jedan kompleks može postati cijeli svijet koji traje već 56 godina i koji danas, uprkos svemu, uporno raste i diše u ritmu grada koji ga je izgradio.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: @centar_skenderija


Bonjour

Bonjour.club član!

Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!