Volite putovanja, avanturističkog ste duha i napokon ste odlučili kročiti na tlo Azije ali se plašite dugog leta u nepoznato, nepristupačnosti stvarima na koje ste navikli i kulturološkog šoka?

Onda ste kao ja (smijeh). Recept za rješenje problema nalazio se u nekoliko sati (čitajte: dana) nagovaranja, od strane najpozitivnije ekipe s kojom ću do sada putovati. O da, feel good vajb u najavi! Neka vam čitanje ovog putopisa bude jedan mali getaway u novi svijet budističke filozofije i kulture. Za pravi doživljaj, napravite si šoljicu crnog čaja razblaženog mlijekom i zapalite mirisni sandalwood štapić.

 

Započinjem priču o našem putovanju na Šri Lanku (nekadašnji Cejlon), egzotičnu zemlju u Indijskom moru. Bogata je predivnim plažama, dugom tradicijom i kulturom, a njeni stanovnici su u suživotu s prirodom. Letjeli smo iz Beograda, preko Dohe, do glavnog grada Colomba, a u avionu smo proveli oko devet i kusur sati. Zvuči bonjourastično? Ni najmanje. Ipak, promjena od četiri i po vremenske zone unaprijed nije nas uspjela iznenaditi jer smo vrijeme tokom leta iskoristili za kvalitetan san. Sat, dva, tri… došli smo!

 

Pred nama je bilo nekoliko dana neobičnog putovanja kroz džungle centralnog dijela ostrva, obilasci poznatih budističkih hramova, lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, degustacija čajeva, hranjenje slonova, druženje sa ljubaznim lokalnim stanovništvom i još mnogo nezaboravnih uspomena. Velika vlaga u vazduhu, preko trideset stepeni celzijusa i puno, puno komaraca su stvari na koje smo zaboravili čim smo započeli upoznavanje prvog odredišta, Hikkaduwe, mjesta na jugozapadnoj obali zemlje. Dobro poznati jet lag smo prvog dana nadoknadili uživanjem u talasima i zlatnom zalasku sunca, hladnim koktelima, ocijeđenom voću i zdravoj hrani.

 

Jutra smo započinjali obilaskom pijaca, šetnjom kroz okolna sela i degustacijom njihovih Roti i Kottu Roti jela. Ljuta su, veoma ljuta, kao i većina njihove lokalno spremljene hrane. Stanovništvo Hikkaduwe nas je iza svake uličice otpraćalo širokim osmijesima koji su ujedno i njihov najveći ukras. Popodneva su bila rezervisana za degustaciju raznih svježih morskih đakonija, a jabuke i kruške smo velikodušno zamijenili ananasom, mangom i bananama. Naučili smo da je glavno prevozno sredstvo taksi na tri točka kojeg zovu Tuk Tuk, ali i da obavezno trube svaki put kada pretiču nekoga. Raštimana simfonija zvukova.

 

Priznajemo, tih dana smo se osjećali kao da živimo unutar najljepšeg Pinterest kataloga! Jedno popodne smo otišli do rudnika dragog kamena Moonstone, po kome je Šri Lanka nadaleko poznata, gdje smo se upoznali sa procesom obrade kamena i izradom unikatnog nakita.

 

Nakon toga smo se vozili katamaranima po zelenoj laguni i posjetili čuveni budistički hram koji je dostupan samo sa jezera. Na putu do odredišta pili smo svjež kokosov sok, mazili meduze i upijali sunčeve zrake. Nakon vezivanja konca uz mantru napustili smo budistički hram pozdravima „Good Light, Sir“ i „Good Light, Madam“.

 

Nakon Hikkaduwe, uslijedila je posjeta glavnom gradu Colombo koji je pravi primjer užurbane azijske metropole i jedne betonske džungle koja nikada ne spava. Do tada smo mislili da samo seosko stanovništvo nema razvijen osjećaj za estetiku, ali smo već tokom panoramskog razgledanja glavnog grada shvatili da je kič naprosto njihov stil. Reklama na reklami, pogrešno napisane engleske riječi, haos na ulicama, rikše koje jure kao u igricama. Kontrast. Ljudi koji vam za svakim korakom pokušavaju prodati neku sitnicu uz cjenkanje, veliki oblakoderi, hramovi na vodi i nepregledni mirni parkovi.

 

Pravo je vrijeme i za jedan fun fact. Tito je u sklopu „misije po morima svijeta“ obišao i Colombo. Tako smo odlučili večerati u hotelu u kojem je i on odsjeo za vrijeme svog boravka. Nismo se pokajali.

 

Sljedeća destinacija bila je oblast Kandy. Zaputili smo se u fabriku čaja. Tamo smo vidjeli kako izgleda proizvodnja najpoznatijeg napitka na svijetu, degustirali smo nekoliko vrsta i bez imalo grižnje savjesti odlučili napuniti čak pola kofera njihovim najcjenjenijim crnim i zelenim čajevima (smijeh).

 

Nakon toga smo otišli u Pinawalla rezervat za slonove gde smo uživali u druženju sa ovim prepametnim životinjama. Imali smo priliku da ih nahranimo, pomazimo, ali i da ih gledamo kako se kupaju u obližnjoj rijeci.

 

Sigirija je bila najizazovniji, ali ujedno i najljepši dio putovanja. Da bi stigli do vrha kamene tvrđave (sa kulturnim nasljeđem iz antičkog perioda koja je pod zaštitom UNESCO-a) prešli smo preko 1.000 stepenica. Društvo su nam pravili majmuni. Nisu naročito druželjubive životinje ali su itekako voljni ukrasti vam iz ruku sve što im se čini zanimljivo, novo, blještavo, šuškavo, vibrantno… slobodno nastavite niz. Nakon izvjesnog „majmunskog posla“ i moj foto aparat završio je u blatu.

 

Zatim smo otišli do Dambule. To je kompleks od pet hramova koji su najveći i najbolje očuvani hramovi na području Šri Lanke. Stijene se uzdižu na visini od 160 metara, a oslikane pećine čuvaju mnogobrojne statue kako Bude, tako i kraljeva Šri Lanke i hindu bogova. U podnožju se nalazi Zlatni hram, velika kičasta građevina sa ogromnim zlatnim sjedećim Budom visokim čak 30 metara.

 

Za kraj smo ostavili najinstagramičnije mjesto Šri Lanke, priobalni grad Galle. Krasi ga holandska arhitektura i pregršt malih umjetničkih galerija i mirnih kafea. Usput smo posjetiti i zaštitni znak Šri Lanke, ribare u selu Weligama, koji pecaju sjedeći na štapovima na sred mora.

 

S nadom da sam barem jedno od vas motivisao na čekiranje agencijskih ponuda i bukiranje novih karata, pozdravljam vas do nekog narednog putopisa.

 

Xoxo

***
Pripremio: Marko Jovančić (fotograf i snimatelj za Bonjour.ba)
Foto: Marko Jovančić

Red Bull Cliff Diving Svjetska serija vraća se na Stari most, a za finalni dan organizovan je poseban voz iz Sarajeva. Donosimo sve detalje.

Mostar slavi deset godina cliff divinga, a finale dobiva poseban voz

Mostar od danas, 30. jula, ponovo postaje jedna od najupečatljivijih sportskih pozornica ljeta. Red Bull Cliff Diving Svjetska serija vraća se na Stari most, gdje će do 1. augusta obilježiti deset godina takmičenja na lokaciji koja je odavno prerasla status još jedne stanice u kalendaru.



 

Najbolji skakači i skakačice iz 13 zemalja stižu u trenutku kada sezona ulazi u odlučujuću polovinu, a borba za titule ostaje potpuno otvorena. Prva runda tradicionalno će biti izvedena direktno sa Starog mosta, dok će se ostatak takmičenja preseliti na posebno izgrađenu platformu iznad Neretve.

Od ulaska u kalendar 2015. godine, UNESCO-ov Stari most bio je pozornica prve pobjede Jonathana Paredesa u Svjetskoj seriji, ali i Popovicijevog gotovo nestvarnog nastupa s pet maksimalnih ocjena 10 u 2019. godini.



 

Stari most ponovo postaje centar sezone

Muška sezona zasad ne poznaje sigurnog favorita. Aidan Heslop, James Lichtenstein i Constantin Popovici podijelili su prve tri pobjede, dok Heslop nakon povratka od povrede vodi ukupni poredak iako nastupa s pozivnicom. 

Popovici u Mostar stiže nakon trijumfa u Kopenhagenu, s 11 pobjeda kojima dijeli drugo mjesto na vječnoj listi Svjetske serije.



 

U ženskoj konkurenciji Mostar je već godinama teren Rhiannan Iffland. Australka je na Starom mostu slavila rekordna četiri puta, jedina je skakačica s više od jedne pobjede na ovoj lokaciji, a sada nastavlja pohod prema desetoj uzastopnoj ukupnoj tituli. 

Ipak, konkurencija stiže s vlastitim velikim brojkama: Molly Carlson od 25. podijuma dijeli još samo jedan plasman među tri najbolje, dok bi Xantheia Pennisi novim podijumom u Mostaru stigla do desetog u karijeri.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: PR

Pogledajte slične teme

Šta je sve Mostar vidio ovog vikenda? Od sevdaha do slobodnog pada.

Pročitaj više

David Coulthard se vraća u Sarajevo! Otkrijte kako je grad osvojio njegovo srce!

Pročitaj više

Frenkie i Helem Nejse pozivaju na Red Bull RapLike finale

Pročitaj više