TEKST: Bonjour.kolumnist
DATUM OBJAVE: 19.4.2022.
Volite putovanja, avanturističkog ste duha i napokon ste odlučili kročiti na tlo Azije ali se plašite dugog leta u nepoznato, nepristupačnosti stvarima na koje ste navikli i kulturološkog šoka?
Onda ste kao ja (smijeh). Recept za rješenje problema nalazio se u nekoliko sati (čitajte: dana) nagovaranja, od strane najpozitivnije ekipe s kojom ću do sada putovati. O da, feel good vajb u najavi! Neka vam čitanje ovog putopisa bude jedan mali getaway u novi svijet budističke filozofije i kulture. Za pravi doživljaj, napravite si šoljicu crnog čaja razblaženog mlijekom i zapalite mirisni sandalwood štapić.
Započinjem priču o našem putovanju na Šri Lanku (nekadašnji Cejlon), egzotičnu zemlju u Indijskom moru. Bogata je predivnim plažama, dugom tradicijom i kulturom, a njeni stanovnici su u suživotu s prirodom. Letjeli smo iz Beograda, preko Dohe, do glavnog grada Colomba, a u avionu smo proveli oko devet i kusur sati. Zvuči bonjourastično? Ni najmanje. Ipak, promjena od četiri i po vremenske zone unaprijed nije nas uspjela iznenaditi jer smo vrijeme tokom leta iskoristili za kvalitetan san. Sat, dva, tri… došli smo!
Pred nama je bilo nekoliko dana neobičnog putovanja kroz džungle centralnog dijela ostrva, obilasci poznatih budističkih hramova, lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, degustacija čajeva, hranjenje slonova, druženje sa ljubaznim lokalnim stanovništvom i još mnogo nezaboravnih uspomena. Velika vlaga u vazduhu, preko trideset stepeni celzijusa i puno, puno komaraca su stvari na koje smo zaboravili čim smo započeli upoznavanje prvog odredišta, Hikkaduwe, mjesta na jugozapadnoj obali zemlje. Dobro poznati jet lag smo prvog dana nadoknadili uživanjem u talasima i zlatnom zalasku sunca, hladnim koktelima, ocijeđenom voću i zdravoj hrani.
Jutra smo započinjali obilaskom pijaca, šetnjom kroz okolna sela i degustacijom njihovih Roti i Kottu Roti jela. Ljuta su, veoma ljuta, kao i većina njihove lokalno spremljene hrane. Stanovništvo Hikkaduwe nas je iza svake uličice otpraćalo širokim osmijesima koji su ujedno i njihov najveći ukras. Popodneva su bila rezervisana za degustaciju raznih svježih morskih đakonija, a jabuke i kruške smo velikodušno zamijenili ananasom, mangom i bananama. Naučili smo da je glavno prevozno sredstvo taksi na tri točka kojeg zovu Tuk Tuk, ali i da obavezno trube svaki put kada pretiču nekoga. Raštimana simfonija zvukova.
Priznajemo, tih dana smo se osjećali kao da živimo unutar najljepšeg Pinterest kataloga! Jedno popodne smo otišli do rudnika dragog kamena Moonstone, po kome je Šri Lanka nadaleko poznata, gdje smo se upoznali sa procesom obrade kamena i izradom unikatnog nakita.
Nakon toga smo se vozili katamaranima po zelenoj laguni i posjetili čuveni budistički hram koji je dostupan samo sa jezera. Na putu do odredišta pili smo svjež kokosov sok, mazili meduze i upijali sunčeve zrake. Nakon vezivanja konca uz mantru napustili smo budistički hram pozdravima „Good Light, Sir“ i „Good Light, Madam“.
Nakon Hikkaduwe, uslijedila je posjeta glavnom gradu Colombo koji je pravi primjer užurbane azijske metropole i jedne betonske džungle koja nikada ne spava. Do tada smo mislili da samo seosko stanovništvo nema razvijen osjećaj za estetiku, ali smo već tokom panoramskog razgledanja glavnog grada shvatili da je kič naprosto njihov stil. Reklama na reklami, pogrešno napisane engleske riječi, haos na ulicama, rikše koje jure kao u igricama. Kontrast. Ljudi koji vam za svakim korakom pokušavaju prodati neku sitnicu uz cjenkanje, veliki oblakoderi, hramovi na vodi i nepregledni mirni parkovi.
Pravo je vrijeme i za jedan fun fact. Tito je u sklopu „misije po morima svijeta“ obišao i Colombo. Tako smo odlučili večerati u hotelu u kojem je i on odsjeo za vrijeme svog boravka. Nismo se pokajali.
Sljedeća destinacija bila je oblast Kandy. Zaputili smo se u fabriku čaja. Tamo smo vidjeli kako izgleda proizvodnja najpoznatijeg napitka na svijetu, degustirali smo nekoliko vrsta i bez imalo grižnje savjesti odlučili napuniti čak pola kofera njihovim najcjenjenijim crnim i zelenim čajevima (smijeh).
Nakon toga smo otišli u Pinawalla rezervat za slonove gde smo uživali u druženju sa ovim prepametnim životinjama. Imali smo priliku da ih nahranimo, pomazimo, ali i da ih gledamo kako se kupaju u obližnjoj rijeci.
Sigirija je bila najizazovniji, ali ujedno i najljepši dio putovanja. Da bi stigli do vrha kamene tvrđave (sa kulturnim nasljeđem iz antičkog perioda koja je pod zaštitom UNESCO-a) prešli smo preko 1.000 stepenica. Društvo su nam pravili majmuni. Nisu naročito druželjubive životinje ali su itekako voljni ukrasti vam iz ruku sve što im se čini zanimljivo, novo, blještavo, šuškavo, vibrantno… slobodno nastavite niz. Nakon izvjesnog „majmunskog posla“ i moj foto aparat završio je u blatu.
Zatim smo otišli do Dambule. To je kompleks od pet hramova koji su najveći i najbolje očuvani hramovi na području Šri Lanke. Stijene se uzdižu na visini od 160 metara, a oslikane pećine čuvaju mnogobrojne statue kako Bude, tako i kraljeva Šri Lanke i hindu bogova. U podnožju se nalazi Zlatni hram, velika kičasta građevina sa ogromnim zlatnim sjedećim Budom visokim čak 30 metara.
Za kraj smo ostavili najinstagramičnije mjesto Šri Lanke, priobalni grad Galle. Krasi ga holandska arhitektura i pregršt malih umjetničkih galerija i mirnih kafea. Usput smo posjetiti i zaštitni znak Šri Lanke, ribare u selu Weligama, koji pecaju sjedeći na štapovima na sred mora.
S nadom da sam barem jedno od vas motivisao na čekiranje agencijskih ponuda i bukiranje novih karata, pozdravljam vas do nekog narednog putopisa.
Xoxo
***
Pripremio: Marko Jovančić (fotograf i snimatelj za Bonjour.ba)
Foto: Marko Jovančić
TEKST: Ada Ćeremida
Ako ste ovo ljeto tražili plažu koja izgleda kao da je filter uključen prije nego što ste izvadili telefon, Sakarun na Dugom otoku je ime koje trebate zapamtiti. Bijela obala, tirkizno more i osjećaj da ste pobjegli mnogo dalje od zadarskog arhipelaga čine je jednim od onih mjesta koja se ne šalju samo u grupni chat, nego odmah ulaze u plan putovanja.
Sakarun je jedna od onih plaža koje se često opisuju velikim riječima, ali ovaj put taj hype ima smisla. Smještena je na sjeverozapadnoj obali Dugog otoka, u blizini Velog Rata, Božave, Solina i Verunića, pa je idealna ideja za sve koji ljeto planiraju iz pravca Zadra.
Ono po čemu se pamti na prvi pogled su bijeli obluci, sitniji pijesak i šljunak u moru te tirkizne nijanse koje daju onaj skoro tropski kontrast.
Zbog toga je Sakarun dobio nadimke poput “hrvatski Havaji” i “jadranski Karibi”, ali bez potrebe da previše romantiziramo: ovo je plaža za sporo plivanje, dugo ležanje i onaj trenutak kada zaboravite koliko ste puta provjerili trajekt. Ako želite jedan ljetni izlet koji ima efekt mini odmora, ovo je adresa koju vrijedi staviti visoko na listu.
Prvi razlog je boja mora. Sakarun ima onu kombinaciju svijetle obale i plitkog, čistog mora zbog koje sve izgleda mekše, sporije i fotogeničnije, čak i kada je plaža puna peškira i suncobrana.
Ulazak u more je ugodan, a plićak je jedan od razloga zbog kojih je ova plaža popularna i među porodicama s djecom. Iza plaže su borovi, pa se u danima kada sunce ne pregovara ni s kim može pronaći i malo prirodne hladovine.
Sakarun nije skrivena plaža u smislu da ćete je imati samo za sebe, ali jeste ona vrsta mjesta zbog kojeg razumijete zašto se ljudi vraćaju na Dugi otok.
Najčešći plan je krenuti iz Zadra trajektom prema Brbinju na Dugom otoku, a zatim nastaviti autom prema sjeverozapadnom dijelu otoka. Vožnja otokom je dio doživljaja jer Dugi otok ima onu posebnu, malo dramatičnu dalmatinsku scenografiju: cesta, borovi, pogledi prema moru i osjećaj da se svaki zavoj isplati.
Ako ne dolazite autom, praktična opcija je Božava, odakle prema Sakarunu tokom sezone vozi turistički vozić. U sezoni se isplati krenuti ranije, jer parking u blizini plaže i mjesta u hladu nisu nešto na šta treba računati usred najjačeg dijela dana.
Ova plaža može biti jednodnevni bijeg iz Zadra, ali Dugi otok zaslužuje više od brzog dolaska i povratka. U blizini su Veli Rat, Božava i Soline, pa Sakarun možete spojiti s laganim istraživanjem sjevernog dijela otoka.
Ako volite more iz perspektive broda, uvala je popularna i među nautičarima, jer njen položaj daje onaj savršeni osjećaj dolaska na mjesto koje se pamti iz daljine. S druge strane, ako ste više tip za peškir, knjigu i “ne diraj me do zalaska”, Sakarun radi i bez puno plana.
Najbolji savjet? Doći rano, ostati dugo i ne pokušavati ugurati previše lokacija u isti dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
