Volite putovanja, avanturističkog ste duha i napokon ste odlučili kročiti na tlo Azije ali se plašite dugog leta u nepoznato, nepristupačnosti stvarima na koje ste navikli i kulturološkog šoka?

Onda ste kao ja (smijeh). Recept za rješenje problema nalazio se u nekoliko sati (čitajte: dana) nagovaranja, od strane najpozitivnije ekipe s kojom ću do sada putovati. O da, feel good vajb u najavi! Neka vam čitanje ovog putopisa bude jedan mali getaway u novi svijet budističke filozofije i kulture. Za pravi doživljaj, napravite si šoljicu crnog čaja razblaženog mlijekom i zapalite mirisni sandalwood štapić.

 

Započinjem priču o našem putovanju na Šri Lanku (nekadašnji Cejlon), egzotičnu zemlju u Indijskom moru. Bogata je predivnim plažama, dugom tradicijom i kulturom, a njeni stanovnici su u suživotu s prirodom. Letjeli smo iz Beograda, preko Dohe, do glavnog grada Colomba, a u avionu smo proveli oko devet i kusur sati. Zvuči bonjourastično? Ni najmanje. Ipak, promjena od četiri i po vremenske zone unaprijed nije nas uspjela iznenaditi jer smo vrijeme tokom leta iskoristili za kvalitetan san. Sat, dva, tri… došli smo!

 

Pred nama je bilo nekoliko dana neobičnog putovanja kroz džungle centralnog dijela ostrva, obilasci poznatih budističkih hramova, lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, degustacija čajeva, hranjenje slonova, druženje sa ljubaznim lokalnim stanovništvom i još mnogo nezaboravnih uspomena. Velika vlaga u vazduhu, preko trideset stepeni celzijusa i puno, puno komaraca su stvari na koje smo zaboravili čim smo započeli upoznavanje prvog odredišta, Hikkaduwe, mjesta na jugozapadnoj obali zemlje. Dobro poznati jet lag smo prvog dana nadoknadili uživanjem u talasima i zlatnom zalasku sunca, hladnim koktelima, ocijeđenom voću i zdravoj hrani.

 

Jutra smo započinjali obilaskom pijaca, šetnjom kroz okolna sela i degustacijom njihovih Roti i Kottu Roti jela. Ljuta su, veoma ljuta, kao i većina njihove lokalno spremljene hrane. Stanovništvo Hikkaduwe nas je iza svake uličice otpraćalo širokim osmijesima koji su ujedno i njihov najveći ukras. Popodneva su bila rezervisana za degustaciju raznih svježih morskih đakonija, a jabuke i kruške smo velikodušno zamijenili ananasom, mangom i bananama. Naučili smo da je glavno prevozno sredstvo taksi na tri točka kojeg zovu Tuk Tuk, ali i da obavezno trube svaki put kada pretiču nekoga. Raštimana simfonija zvukova.

 

Priznajemo, tih dana smo se osjećali kao da živimo unutar najljepšeg Pinterest kataloga! Jedno popodne smo otišli do rudnika dragog kamena Moonstone, po kome je Šri Lanka nadaleko poznata, gdje smo se upoznali sa procesom obrade kamena i izradom unikatnog nakita.

 

Nakon toga smo se vozili katamaranima po zelenoj laguni i posjetili čuveni budistički hram koji je dostupan samo sa jezera. Na putu do odredišta pili smo svjež kokosov sok, mazili meduze i upijali sunčeve zrake. Nakon vezivanja konca uz mantru napustili smo budistički hram pozdravima „Good Light, Sir“ i „Good Light, Madam“.

 

Nakon Hikkaduwe, uslijedila je posjeta glavnom gradu Colombo koji je pravi primjer užurbane azijske metropole i jedne betonske džungle koja nikada ne spava. Do tada smo mislili da samo seosko stanovništvo nema razvijen osjećaj za estetiku, ali smo već tokom panoramskog razgledanja glavnog grada shvatili da je kič naprosto njihov stil. Reklama na reklami, pogrešno napisane engleske riječi, haos na ulicama, rikše koje jure kao u igricama. Kontrast. Ljudi koji vam za svakim korakom pokušavaju prodati neku sitnicu uz cjenkanje, veliki oblakoderi, hramovi na vodi i nepregledni mirni parkovi.

 

Pravo je vrijeme i za jedan fun fact. Tito je u sklopu „misije po morima svijeta“ obišao i Colombo. Tako smo odlučili večerati u hotelu u kojem je i on odsjeo za vrijeme svog boravka. Nismo se pokajali.

 

Sljedeća destinacija bila je oblast Kandy. Zaputili smo se u fabriku čaja. Tamo smo vidjeli kako izgleda proizvodnja najpoznatijeg napitka na svijetu, degustirali smo nekoliko vrsta i bez imalo grižnje savjesti odlučili napuniti čak pola kofera njihovim najcjenjenijim crnim i zelenim čajevima (smijeh).

 

Nakon toga smo otišli u Pinawalla rezervat za slonove gde smo uživali u druženju sa ovim prepametnim životinjama. Imali smo priliku da ih nahranimo, pomazimo, ali i da ih gledamo kako se kupaju u obližnjoj rijeci.

 

Sigirija je bila najizazovniji, ali ujedno i najljepši dio putovanja. Da bi stigli do vrha kamene tvrđave (sa kulturnim nasljeđem iz antičkog perioda koja je pod zaštitom UNESCO-a) prešli smo preko 1.000 stepenica. Društvo su nam pravili majmuni. Nisu naročito druželjubive životinje ali su itekako voljni ukrasti vam iz ruku sve što im se čini zanimljivo, novo, blještavo, šuškavo, vibrantno… slobodno nastavite niz. Nakon izvjesnog „majmunskog posla“ i moj foto aparat završio je u blatu.

 

Zatim smo otišli do Dambule. To je kompleks od pet hramova koji su najveći i najbolje očuvani hramovi na području Šri Lanke. Stijene se uzdižu na visini od 160 metara, a oslikane pećine čuvaju mnogobrojne statue kako Bude, tako i kraljeva Šri Lanke i hindu bogova. U podnožju se nalazi Zlatni hram, velika kičasta građevina sa ogromnim zlatnim sjedećim Budom visokim čak 30 metara.

 

Za kraj smo ostavili najinstagramičnije mjesto Šri Lanke, priobalni grad Galle. Krasi ga holandska arhitektura i pregršt malih umjetničkih galerija i mirnih kafea. Usput smo posjetiti i zaštitni znak Šri Lanke, ribare u selu Weligama, koji pecaju sjedeći na štapovima na sred mora.

 

S nadom da sam barem jedno od vas motivisao na čekiranje agencijskih ponuda i bukiranje novih karata, pozdravljam vas do nekog narednog putopisa.

 

Xoxo

***
Pripremio: Marko Jovančić (fotograf i snimatelj za Bonjour.ba)
Foto: Marko Jovančić

Da odmah riješimo malu geografsku zabunu: TUI BLUE Makarska zapravo se nalazi u Igranima, 16 kilometara od Makarske. Posjetili smo ga i shvatili da je ta udaljenost od gradske gužve jedan od njegovih najboljih aduta.

More je ispred hotela, Biokovo iza, a između sobe, bazena i plaže nema dovoljno prostora da izgubite pola dana u logistici.
 

Riječ je o adults-only hotelu za goste starije od 16 godina, namijenjenom mirnijem odmoru u dvoje. Ipak, ono što nam je privuklo pažnju nije klasičan popis hotelskih sadržaja, nego način na koji su oni raspoređeni: doručak dolazi s pogledom kroz borove, restoran je smješten uz samu obalu, bazeni gledaju prema moru, a iz pojedinih soba možete zakoračiti ravno u vodu.
 

Hotel je u Igranima i upravo nam se to svidjelo

Ako želite Makarsku rivijeru, ali ne i svakodnevnu gužvu u centru Makarske, Igrane su vrlo dobra sredina.

TUI BLUE Makarska smješten je tik uz šljunčanu plažu do koje iz hotela stižete za nekoliko minuta. Nema traženja parkinga, pakovanja svega što bi vam moglo zatrebati niti dugog povratka u sobu kada zaboravite knjigu ili SPF.
 

Dovoljni su peškir, naočale i nekoliko koraka.

Makarska je dovoljno blizu kada poželite večernju šetnju ili promjenu ritma, ali je baza boravka ipak u mirnijem dijelu rivijere, uz more i hlad borova.
 

Bazen s pogledom ili more ispod hotela?

Ovdje je sasvim prihvatljivo ne izabrati.

Hotel ima glavni i infinity bazen, oba okrenuta prema moru. Infinity bazen, očekivano, uzima titulu najfotogeničnijeg mjesta u hotelu, posebno kada se plava linija bazena vizuelno spoji s Jadranom.
 

Glavni bazen ima više prostora za cjelodnevno izležavanje, dok je plaža odmah ispod hotela za sve koji ipak ne priznaju ljetno kupanje bez soli u kosi.

Nama se najviše svidjelo to što dan ne morate unaprijed isplanirati. Možete ga početi na plaži, nastaviti uz bazen i završiti na ležaljci s pogledom na more, bez ozbiljnije selidbe.
 

Naš savjet? Birajte sobu s direktnim izlazom na bazen

U većini hotela tražili bismo viši sprat i otvoren pogled. Ovdje pravimo izuzetak.

TUI BLUE Makarska ima swim-up sobe i suiteove čije se terase nastavljaju direktnim pristupom bazenu. Otvorite vrata, napravite nekoliko koraka i već ste u vodi.
 

Nema pakovanja torbe za bazen, vraćanja po telefon ni traženja slobodne ležaljke. Jutarnje kupanje prije doručka odjednom postaje sasvim realan plan.

Ako budžet dopušta, pri rezervaciji provjerite kategorije Standard Sea View Swim-up i Junior Suite Sea View Swim-up. To je ona vrsta hotelskog upgradea koja ne mijenja samo fotografije s odmora nego ritam cijelog boravka.

Culinarium bismo stavili na plan barem jednom

Naš gastro favorit u hotelu bio je Culinarium, à la carte restoran smješten uz more i zaklonjen borovima.

Stolovi su raspoređeni na otvorenoj terasi, pogled ostaje na Jadranu, a jelovnik se oslanja na dalmatinske okuse i lokalne namirnice. 
 

Nama je imao upravo onu atmosferu u kojoj kratka pauza za jelo lako preraste u dugo poslijepodne u hladu.

Doručak i večera poslužuju se u glavnom restoranu, čija terasa također gleda prema moru kroz krošnje borova. Tako čak i prva kafa dobija vrlo dobar razlog da se ne popije u žurbi.
 

Kome bismo preporučili ovu adresu?

TUI BLUE Makarska birali bismo za odmor u dvoje, kratki bijeg bez pretrpanog rasporeda ili nekoliko dana tokom kojih hotel nije samo mjesto na kojem ćete prespavati.

Posebno će odgovarati svima koji žele biti uz more, ali im centar Makarske nije nužan dio svakog dana.
 

Naš plan za sljedeći dolazak već je prilično jasan: swim-up soba, rano kupanje, doručak s pogledom i ručak u Culinariumu. Između plaže, glavnog i infinity bazena nećemo unaprijed birati favorita. Ovdje su dovoljno blizu da stignemo do sva tri.

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa TUI BLUE Makarska

Foto: PR