TEKST: Bonjour.kolumnist
DATUM OBJAVE: 19.4.2022.
Volite putovanja, avanturističkog ste duha i napokon ste odlučili kročiti na tlo Azije ali se plašite dugog leta u nepoznato, nepristupačnosti stvarima na koje ste navikli i kulturološkog šoka?
Onda ste kao ja (smijeh). Recept za rješenje problema nalazio se u nekoliko sati (čitajte: dana) nagovaranja, od strane najpozitivnije ekipe s kojom ću do sada putovati. O da, feel good vajb u najavi! Neka vam čitanje ovog putopisa bude jedan mali getaway u novi svijet budističke filozofije i kulture. Za pravi doživljaj, napravite si šoljicu crnog čaja razblaženog mlijekom i zapalite mirisni sandalwood štapić.
Započinjem priču o našem putovanju na Šri Lanku (nekadašnji Cejlon), egzotičnu zemlju u Indijskom moru. Bogata je predivnim plažama, dugom tradicijom i kulturom, a njeni stanovnici su u suživotu s prirodom. Letjeli smo iz Beograda, preko Dohe, do glavnog grada Colomba, a u avionu smo proveli oko devet i kusur sati. Zvuči bonjourastično? Ni najmanje. Ipak, promjena od četiri i po vremenske zone unaprijed nije nas uspjela iznenaditi jer smo vrijeme tokom leta iskoristili za kvalitetan san. Sat, dva, tri… došli smo!
Pred nama je bilo nekoliko dana neobičnog putovanja kroz džungle centralnog dijela ostrva, obilasci poznatih budističkih hramova, lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, degustacija čajeva, hranjenje slonova, druženje sa ljubaznim lokalnim stanovništvom i još mnogo nezaboravnih uspomena. Velika vlaga u vazduhu, preko trideset stepeni celzijusa i puno, puno komaraca su stvari na koje smo zaboravili čim smo započeli upoznavanje prvog odredišta, Hikkaduwe, mjesta na jugozapadnoj obali zemlje. Dobro poznati jet lag smo prvog dana nadoknadili uživanjem u talasima i zlatnom zalasku sunca, hladnim koktelima, ocijeđenom voću i zdravoj hrani.
Jutra smo započinjali obilaskom pijaca, šetnjom kroz okolna sela i degustacijom njihovih Roti i Kottu Roti jela. Ljuta su, veoma ljuta, kao i većina njihove lokalno spremljene hrane. Stanovništvo Hikkaduwe nas je iza svake uličice otpraćalo širokim osmijesima koji su ujedno i njihov najveći ukras. Popodneva su bila rezervisana za degustaciju raznih svježih morskih đakonija, a jabuke i kruške smo velikodušno zamijenili ananasom, mangom i bananama. Naučili smo da je glavno prevozno sredstvo taksi na tri točka kojeg zovu Tuk Tuk, ali i da obavezno trube svaki put kada pretiču nekoga. Raštimana simfonija zvukova.
Priznajemo, tih dana smo se osjećali kao da živimo unutar najljepšeg Pinterest kataloga! Jedno popodne smo otišli do rudnika dragog kamena Moonstone, po kome je Šri Lanka nadaleko poznata, gdje smo se upoznali sa procesom obrade kamena i izradom unikatnog nakita.
Nakon toga smo se vozili katamaranima po zelenoj laguni i posjetili čuveni budistički hram koji je dostupan samo sa jezera. Na putu do odredišta pili smo svjež kokosov sok, mazili meduze i upijali sunčeve zrake. Nakon vezivanja konca uz mantru napustili smo budistički hram pozdravima „Good Light, Sir“ i „Good Light, Madam“.
Nakon Hikkaduwe, uslijedila je posjeta glavnom gradu Colombo koji je pravi primjer užurbane azijske metropole i jedne betonske džungle koja nikada ne spava. Do tada smo mislili da samo seosko stanovništvo nema razvijen osjećaj za estetiku, ali smo već tokom panoramskog razgledanja glavnog grada shvatili da je kič naprosto njihov stil. Reklama na reklami, pogrešno napisane engleske riječi, haos na ulicama, rikše koje jure kao u igricama. Kontrast. Ljudi koji vam za svakim korakom pokušavaju prodati neku sitnicu uz cjenkanje, veliki oblakoderi, hramovi na vodi i nepregledni mirni parkovi.
Pravo je vrijeme i za jedan fun fact. Tito je u sklopu „misije po morima svijeta“ obišao i Colombo. Tako smo odlučili večerati u hotelu u kojem je i on odsjeo za vrijeme svog boravka. Nismo se pokajali.
Sljedeća destinacija bila je oblast Kandy. Zaputili smo se u fabriku čaja. Tamo smo vidjeli kako izgleda proizvodnja najpoznatijeg napitka na svijetu, degustirali smo nekoliko vrsta i bez imalo grižnje savjesti odlučili napuniti čak pola kofera njihovim najcjenjenijim crnim i zelenim čajevima (smijeh).
Nakon toga smo otišli u Pinawalla rezervat za slonove gde smo uživali u druženju sa ovim prepametnim životinjama. Imali smo priliku da ih nahranimo, pomazimo, ali i da ih gledamo kako se kupaju u obližnjoj rijeci.
Sigirija je bila najizazovniji, ali ujedno i najljepši dio putovanja. Da bi stigli do vrha kamene tvrđave (sa kulturnim nasljeđem iz antičkog perioda koja je pod zaštitom UNESCO-a) prešli smo preko 1.000 stepenica. Društvo su nam pravili majmuni. Nisu naročito druželjubive životinje ali su itekako voljni ukrasti vam iz ruku sve što im se čini zanimljivo, novo, blještavo, šuškavo, vibrantno… slobodno nastavite niz. Nakon izvjesnog „majmunskog posla“ i moj foto aparat završio je u blatu.
Zatim smo otišli do Dambule. To je kompleks od pet hramova koji su najveći i najbolje očuvani hramovi na području Šri Lanke. Stijene se uzdižu na visini od 160 metara, a oslikane pećine čuvaju mnogobrojne statue kako Bude, tako i kraljeva Šri Lanke i hindu bogova. U podnožju se nalazi Zlatni hram, velika kičasta građevina sa ogromnim zlatnim sjedećim Budom visokim čak 30 metara.
Za kraj smo ostavili najinstagramičnije mjesto Šri Lanke, priobalni grad Galle. Krasi ga holandska arhitektura i pregršt malih umjetničkih galerija i mirnih kafea. Usput smo posjetiti i zaštitni znak Šri Lanke, ribare u selu Weligama, koji pecaju sjedeći na štapovima na sred mora.
S nadom da sam barem jedno od vas motivisao na čekiranje agencijskih ponuda i bukiranje novih karata, pozdravljam vas do nekog narednog putopisa.
Xoxo
***
Pripremio: Marko Jovančić (fotograf i snimatelj za Bonjour.ba)
Foto: Marko Jovančić
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Bonjour.ba/PR
Psi vrlo brzo prepoznaju mjesto koje pripada njihovoj svakodnevici, čak i kada se lokacija promijeni. Mushmallow je redizajnirao In&Out prostirku, osmišljenu da isto poznato mjesto prati psa od doma do automobila, vikendice ili putovanja.
Život sa psom rijetko ostaje unutar granica doma. Psi s nama odlaze na vikende, putovanja i izlete, zauzimaju svoje mjesto u automobilu, sele se iz dnevnog boravka na terasu i prilično brzo postaju dio planova koje smo prvobitno zamislili samo za sebe.
Mi novu adresu razumijemo čim unesemo kofere. Psu su za snalaženje važni neki drugi orijentiri.
Poznati mirisi, predmeti i rutina mogu mu pomoći da i u prostoru koji prvi put upoznaje prepozna mjesto namijenjeno odmoru. Upravo iz te svakodnevne potrebe nastala je Mushmalow In&Out prostirka, zamišljena kao podloga koja mijenja lokaciju zajedno s psom, ali pritom ostaje nešto njegovo i prepoznatljivo.
Iza Mushmalowa stoje Milica Savić, osnivačica brenda odjeće za pse Mazadogwear, i doc. dr Sonja Stančić, a In&Out se sada vraća u redizajniranom izdanju. Osnovna ideja nije promijenjena. Dorade su napravljene tamo gdje svakodnevno korištenje obično najbrže pokaže koliko je neki predmet zaista dobro osmišljen.
In&Out ne pripada samo jednom prostoru ni jednoj rutini, i upravo je u tome njegova snaga.
Kod kuće može biti podloga za odmor ili zaštita za kauč, zatim se preseliti na balkon ili terasu, završiti u automobilu, transporteru ili boksu i nekoliko sati kasnije biti na podu vikendice ili smještaja koji pas prvi put vidi. Može pratiti i štene od njegovih prvih dana, a kasnije ostati dio rutine odraslog psa.
Ta prenosivost ovdje nije samo pitanje praktičnosti. Psi vrlo dobro prepoznaju mirise i predmete iz vlastite svakodnevice, pa poznata prostirka u novom okruženju može postati jasan signal mjesta na kojem se odmaraju.
In&Out je zato bliže prenosivom dijelu pseće rutine nego klasičnom krevetu koji ostaje vezan za jedan ugao doma.
Jezgro prostirke ispunjeno je prirodnom ovčijom vunom, odabranom zbog termoregulatornih svojstava i ugodnog osjećaja tokom odmora u različitim godišnjim dobima. Donja strana izrađena je od medicinskog gumenog platna koje bolje prianja uz površinu, čime se smanjuju klizanje i pomjeranje prostirke.
Kod redizajna najveća promjena dogodila se na obodu. Sada je čvršći i otporniji kako bi bolje podnio učestalo korištenje, pranje, vlagu i habanje. U računicu su ušli i štenci, odnosno njihova vrlo temeljita navika da kvalitet novog predmeta prvo provjere zubima.
Prirodni materijali i osnovna udobnost prostirke pritom su ostali nepromijenjeni.
Dizajn ovdje nije naknadna estetska odluka, već dio načina na koji je proizvod zamišljen.
Krevet, zdjelice, igračke i prostirke svakodnevno zauzimaju isti prostor kao namještaj, rasvjeta i tekstil koje biramo mnogo pažljivije. Ideja da oprema za psa treba samo dobro funkcionirati, a zatim po mogućnosti nestati iz vidokruga, zato djeluje prilično zastarjelo.
Mushmalow In&Out tretira kao predmet koji može ostati vidljiv. Prostirke dolaze u biranim bojama i zamišljene su tako da se uklapaju u različite interijere i načine života, od savremenog doma do automobila, terase ili vikendice.
I upravo tu cijeli koncept postaje uvjerljiviji. Jedan predmet može tokom sedmice promijeniti nekoliko funkcija i nekoliko adresa, bez potrebe da za svaku situaciju postoji nova verzija istog rješenja.
Za nekoga ko često putuje sa psom, In&Out može prijeći iz dnevnog boravka direktno u automobil i novi smještaj. Kod šteneta može od početka postati dio rutine, dok se jednako može koristiti u transporteru ili boksu.
Mushmalow cijelu ideju sažima u rečenicu „Jedna prostirka, bezbroj mogućnosti.“
Nama je možda draža slika: poznati komad koji putuje s vašim najboljim krznenim prijateljem i na svakoj novoj adresi mu vraća mali osjećaj doma.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Mushmallow PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
