TEKST: Bonjour.kolumnist
DATUM OBJAVE: 19.4.2022.
Volite putovanja, avanturističkog ste duha i napokon ste odlučili kročiti na tlo Azije ali se plašite dugog leta u nepoznato, nepristupačnosti stvarima na koje ste navikli i kulturološkog šoka?
Onda ste kao ja (smijeh). Recept za rješenje problema nalazio se u nekoliko sati (čitajte: dana) nagovaranja, od strane najpozitivnije ekipe s kojom ću do sada putovati. O da, feel good vajb u najavi! Neka vam čitanje ovog putopisa bude jedan mali getaway u novi svijet budističke filozofije i kulture. Za pravi doživljaj, napravite si šoljicu crnog čaja razblaženog mlijekom i zapalite mirisni sandalwood štapić.
Započinjem priču o našem putovanju na Šri Lanku (nekadašnji Cejlon), egzotičnu zemlju u Indijskom moru. Bogata je predivnim plažama, dugom tradicijom i kulturom, a njeni stanovnici su u suživotu s prirodom. Letjeli smo iz Beograda, preko Dohe, do glavnog grada Colomba, a u avionu smo proveli oko devet i kusur sati. Zvuči bonjourastično? Ni najmanje. Ipak, promjena od četiri i po vremenske zone unaprijed nije nas uspjela iznenaditi jer smo vrijeme tokom leta iskoristili za kvalitetan san. Sat, dva, tri… došli smo!
Pred nama je bilo nekoliko dana neobičnog putovanja kroz džungle centralnog dijela ostrva, obilasci poznatih budističkih hramova, lokaliteta pod zaštitom UNESCO-a, degustacija čajeva, hranjenje slonova, druženje sa ljubaznim lokalnim stanovništvom i još mnogo nezaboravnih uspomena. Velika vlaga u vazduhu, preko trideset stepeni celzijusa i puno, puno komaraca su stvari na koje smo zaboravili čim smo započeli upoznavanje prvog odredišta, Hikkaduwe, mjesta na jugozapadnoj obali zemlje. Dobro poznati jet lag smo prvog dana nadoknadili uživanjem u talasima i zlatnom zalasku sunca, hladnim koktelima, ocijeđenom voću i zdravoj hrani.
Jutra smo započinjali obilaskom pijaca, šetnjom kroz okolna sela i degustacijom njihovih Roti i Kottu Roti jela. Ljuta su, veoma ljuta, kao i većina njihove lokalno spremljene hrane. Stanovništvo Hikkaduwe nas je iza svake uličice otpraćalo širokim osmijesima koji su ujedno i njihov najveći ukras. Popodneva su bila rezervisana za degustaciju raznih svježih morskih đakonija, a jabuke i kruške smo velikodušno zamijenili ananasom, mangom i bananama. Naučili smo da je glavno prevozno sredstvo taksi na tri točka kojeg zovu Tuk Tuk, ali i da obavezno trube svaki put kada pretiču nekoga. Raštimana simfonija zvukova.
Priznajemo, tih dana smo se osjećali kao da živimo unutar najljepšeg Pinterest kataloga! Jedno popodne smo otišli do rudnika dragog kamena Moonstone, po kome je Šri Lanka nadaleko poznata, gdje smo se upoznali sa procesom obrade kamena i izradom unikatnog nakita.
Nakon toga smo se vozili katamaranima po zelenoj laguni i posjetili čuveni budistički hram koji je dostupan samo sa jezera. Na putu do odredišta pili smo svjež kokosov sok, mazili meduze i upijali sunčeve zrake. Nakon vezivanja konca uz mantru napustili smo budistički hram pozdravima „Good Light, Sir“ i „Good Light, Madam“.
Nakon Hikkaduwe, uslijedila je posjeta glavnom gradu Colombo koji je pravi primjer užurbane azijske metropole i jedne betonske džungle koja nikada ne spava. Do tada smo mislili da samo seosko stanovništvo nema razvijen osjećaj za estetiku, ali smo već tokom panoramskog razgledanja glavnog grada shvatili da je kič naprosto njihov stil. Reklama na reklami, pogrešno napisane engleske riječi, haos na ulicama, rikše koje jure kao u igricama. Kontrast. Ljudi koji vam za svakim korakom pokušavaju prodati neku sitnicu uz cjenkanje, veliki oblakoderi, hramovi na vodi i nepregledni mirni parkovi.
Pravo je vrijeme i za jedan fun fact. Tito je u sklopu „misije po morima svijeta“ obišao i Colombo. Tako smo odlučili večerati u hotelu u kojem je i on odsjeo za vrijeme svog boravka. Nismo se pokajali.
Sljedeća destinacija bila je oblast Kandy. Zaputili smo se u fabriku čaja. Tamo smo vidjeli kako izgleda proizvodnja najpoznatijeg napitka na svijetu, degustirali smo nekoliko vrsta i bez imalo grižnje savjesti odlučili napuniti čak pola kofera njihovim najcjenjenijim crnim i zelenim čajevima (smijeh).
Nakon toga smo otišli u Pinawalla rezervat za slonove gde smo uživali u druženju sa ovim prepametnim životinjama. Imali smo priliku da ih nahranimo, pomazimo, ali i da ih gledamo kako se kupaju u obližnjoj rijeci.
Sigirija je bila najizazovniji, ali ujedno i najljepši dio putovanja. Da bi stigli do vrha kamene tvrđave (sa kulturnim nasljeđem iz antičkog perioda koja je pod zaštitom UNESCO-a) prešli smo preko 1.000 stepenica. Društvo su nam pravili majmuni. Nisu naročito druželjubive životinje ali su itekako voljni ukrasti vam iz ruku sve što im se čini zanimljivo, novo, blještavo, šuškavo, vibrantno… slobodno nastavite niz. Nakon izvjesnog „majmunskog posla“ i moj foto aparat završio je u blatu.
Zatim smo otišli do Dambule. To je kompleks od pet hramova koji su najveći i najbolje očuvani hramovi na području Šri Lanke. Stijene se uzdižu na visini od 160 metara, a oslikane pećine čuvaju mnogobrojne statue kako Bude, tako i kraljeva Šri Lanke i hindu bogova. U podnožju se nalazi Zlatni hram, velika kičasta građevina sa ogromnim zlatnim sjedećim Budom visokim čak 30 metara.
Za kraj smo ostavili najinstagramičnije mjesto Šri Lanke, priobalni grad Galle. Krasi ga holandska arhitektura i pregršt malih umjetničkih galerija i mirnih kafea. Usput smo posjetiti i zaštitni znak Šri Lanke, ribare u selu Weligama, koji pecaju sjedeći na štapovima na sred mora.
S nadom da sam barem jedno od vas motivisao na čekiranje agencijskih ponuda i bukiranje novih karata, pozdravljam vas do nekog narednog putopisa.
Xoxo
***
Pripremio: Marko Jovančić (fotograf i snimatelj za Bonjour.ba)
Foto: Marko Jovančić
TEKST: Ada Ćeremida
Neka mjesta završe među favoritima već nakon prve fotografije. Takav utisak ostavila je na nas Kostela Stone House, kamena vila smještena u hercegovačkom selu Poplat nedaleko od Stoca.
Okružena plantažama eteričnog bilja, stoljetnim stablima i pejzažima koji se protežu do horizonta, djeluje kao lokacija koju biste očekivali pronaći negdje između brežuljaka Toskane.
No, nalazi se svega nekoliko sati vožnje od većine gradova u Bosni i Hercegovini. Spoj autentične kamene arhitekture, pažljivo obnovljenog interijera i potpune privatnosti čini je idealnim izborom za ljetni vikend, produženi odmor ili bijeg od gradske svakodnevice.
Dok mnogi putnici prvo pomisle na Mostar ili Trebinje, Stolac posljednjih godina postaje jedna od najzanimljivijih destinacija za one koji vole sporiji ritam putovanja. Smješten između krških pejzaža, rijeka, vinograda i historijskih lokaliteta, nudi idealnu kombinaciju prirode i kulturnog naslijeđa.
Upravo zbog svoje lokacije, Kostela Stone House pruža osjećaj izolovanosti, ali bez odricanja od mogućnosti da tokom dana istražujete okolinu. Ovdje jutarnja kafa dolazi uz pogled na zelenilo, a večernje šetnje uz mirise mediteranskog bilja postaju dio svakodnevnog rituala.
Prva stvar koju ćete primijetiti jeste način na koji se kuća uklapa u krajolik. Fasada od lokalnog kamena, drvena stolarija i jednostavne linije ostavljaju dojam da je oduvijek bila dio ovog prostora. 
Obnova je izvedena tako da zadrži karakter tradicionalne hercegovačke kuće, dok su interijer i sadržaji prilagođeni savremenom načinu života.
Kameni zidovi ostavljeni su vidljivi i unutar prostora, a prirodni materijali poput drveta dodatno naglašavaju ambijent koji djeluje autentično, ali istovremeno dovoljno udobno za duži boravak.
Unutrašnjost vile organizovana je oko otvorenog dnevnog prostora koji povezuje kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak. Retro detalji, poput pastelno zelenog hladnjaka, unose karakter, dok neutralna paleta boja dopušta da kamen i drvo ostanu u prvom planu.
Spavaći dio osmišljen je tako da maksimalno iskoristi visinu prostora, pa galerijski elementi dodatno doprinose osjećaju odmora u kući za bijeg od svakodnevice.
Sve djeluje jednostavno, nenametljivo i funkcionalnom upravo onako kako želimo da izgleda smještaj u kojem planiramo provesti nekoliko dana bez žurbe. Prema informacijama o objektu, kuća se iznajmljuje u cijelosti te uključuje veliki dnevni boravak, kuhinju, kupaonicu i spavaći prostor.
Iako je kuća sama po sebi privlačna, ono što je izdvaja jeste gotovo 60.000 kvadratnih metara privatnog zemljišta koje je okružuje. Velika terasa smještena ispod krošnji drveća poziva na čitanje knjige, popodnevni odmor u visećoj mreži ili večeru na otvorenom.
Tokom dana pogled se proteže preko plantaža i hercegovačkog krajolika, dok navečer cijeli prostor dobija potpuno novu atmosferu zahvaljujući diskretnoj rasvjeti među kamenim zidovima i stablima.
Za putnike koji ovog ljeta traže privatnost, prirodu i osjećaj da su na trenutak usporili tempo, ovo je jedno od onih mjesta koje vrijedi staviti na listu za sljedeći bijeg u Hercegovinu.
Smještaj je opisan kao obnovljena kamena kuća u ruralnom dijelu Poplata, okružena plantažama eteričnog bilja i velikim privatnim imanjem.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
