TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 13.9.2012.
Vanjina priča s nezaboravnog ljetnog putovanja Nedavno sam na poziv svog prijatelja Gorana Lojovića otišla u posjetu Keniji. Njegovi prijatelji, inače vlasnici hotela The Heron u Nairobiju su trebali nove fotografije nakon renoviranja hotela i htjeli su da im to ja napravim. Nisam imala planove da idem, ali kad mi se već pružila tako dobra prilika nisam mogla da je odbijem. U me
Radeći kao fotograf, imala sam sreću da vidim mnoga divna mjesta u svijetu i bila u prilici da snimam na raznim i cesto egzotičnim lokacijama. Međutim nisam znala sta da očekujem od Afrike. Zbog toga je mala doza nervoze bila prisutna, sasvim uobičajeno kad idem da snimam u zemlje u kojima nisam ranije boravila. Ipak su to neki novi ljudi, nove lokacije, druga pravila, druga oprema (kad putujem ne nosim svu svoju opremu, svijetla i sl.).
Moram odmah istaći da sam imala priliku biti kod divnih ljudi koji su nam obezbijedili prijevoz i ulazak svuda u Nairobiju i za sve nam stajali na raspolaganju. Inače taj grad me podsjeća malo na LA svojom infrastrukturom. Grad je u velikoj ekspanziji i zgrade i ulice se još uvijek grade tako da se učesnici u saobraćaju često znaju naći zaglavljeni čekajući i do 3 sata! Najduže što smo mi bili u kolima je sat i po i to za dionicu puta tipa Baščaršija - Čengic Vila! Još smo i dobro prošli. Bez auta se ne može, a gradski prijevoz zaboravite. Taxi je jedina opcija za turiste ili ako imate nekog poznanika pa može da vas doveze ili odveze.
Prva dva dana sam snimala hotel i onda sam počela sa snimanjima bookova. Par dana koje sam imala slobodne, provela sam sunčajući se pored bazena ili uživajući u mnogobrojnim znamenitostima grada i prelijepoj prirodi.Naravno nisam mogla zaobići kuću i imanje Karen Blixen koji se nalazi u Karenu, dijelu grada Nairobija koji je dobio ime po slavnoj spisateljici. Znate da je snimljen i dobro poznati film po njenoj prici i knjizi „Out of Africa” sa Meryl Streep i Robert Redfordom.
{gallery}2012_09/vanja1{/gallery}
Priroda je nevjerojatna isto kao i klima. Uvijek je između 23 i 27 stupnjeva Celzijusa. Voće i povrće kao sto su banane, papaja, mango, avokado... rastu svuda. Čitav grad mi izgleda kao da je smješten u šumi. Priroda je svuda, a zemlja je crvene boje (to me fasciniralo!), a Kenijci su divni ljudi.
Nakon par dana boravka rečeno mi je da je dogovoreno snimanje sa 7 dizajnera i 10 modela u savani. Zahvaljujući jako dobroj organizaciji, imala sam na raspolaganju i svu rasvjetu od lokalnog fotografa Thompsona koji je bio sretan da mi asistira i da nauči nešto od mene (super osjećaj). Inače snimanje s više od 10 ljudi je obično jako naporno ako išta onda zbog sinkronizacije i milion detalja o kojima treba voditi računa… Moram spomenuti da u Keniji imaju nekakav čudan odnos s vremenom koji nisam shvatila. Ako dogovoriš sastanak u 11:00h, ta ista osoba ce doći u 13:00h ili će možda malo manje kasniti ili čak nikako doći. Tu sam ispala iz takta par puta jer ja to ne razumijem i apsolutno ne volim kad neko kasni! Nakon kašnjenja, s dvije agencije nisam više ni htjela da pregovaram, a na našem snimanju, moja jedina briga je bila: a.) da li ce svi doći i b.) kako će podnijeti stresnu situaciju. I bila sam u pravu. Bilo je i suza na snimanju, kasnije mi rekoše -zbog tempa rada, ali su se svi držali dogovorene satnice! Jeste bilo strašno i naporno i za mene, ali sam znala da će se isplatiti i da imam odličan materijal. Fotografije su trenutno u post produkciji tako da i modeli još uvijek ne znaju šta ih čeka, ali sam sigurna da će biti zadovoljni. Snimanje se odvilo u Athi Riveru pored Nairobija, u savani. Životinje kao što su zebre, nojevi i ptice flamingosi su bili svuda oko nas. Zebre su mi se učinile neviđeno brze, ali mi je bilo bitno da budu na fotografiji. Nismo ih mogli ganjati tako da sam ih hvatala kako znam i umijem i to me samo zebre nego i druge životinje.
Snimanje je trajalo cca 12 sati. Ja sam bila 'pametna' pa se nisam zaštitila od sunca, tako mi nije bilo prijatno sljedeći dan, ali znala sam da imam dobar materijal i to mi je bilo dovoljno. I bila sam u pravu. Fotografije koje ćete uskoro vidjeti su nadrealne. Do tada evo jedne takve priče.
{gallery}2012_09/vanja2{/gallery}
Fotke sa snimanja (behind the scenes):
{gallery}2012_09/vanja3{/gallery}
Ponosna ekipa sa snimanja
Već sam spomenula da sam radila i par bookova, a evo i par fotkica sa snimanja:
{gallery}2012_09/vanja5{/gallery}
Kako sam vidjela većinu životinja osim slonova, otisli smo u „David Sheldrick” Wildlife Trust gdje sam napokon vidjela male slonice. Nisam inače osoba koja voli na ovaj način da gleda životinje (turistički), tako da nisam stigla do nilskih konja i drugih životinja. Slonovi su mi bili dovoljni.
{gallery}2012_09/vanja6{/gallery}
Posljednji dan sam otišla u afričke slums. Slums su sirotinjske četvrti, ali kad kažem sirotinjske onda tako stvarno mislim. Nešto poput toga još nisam vidjela. To je najveći „slum” u Africi, KIBERA, a u njemu živi preko milion ljudi. Veliki broj stanovnika je zaražen HIV-om i Kibera je grad za sebe. Izrazila sam želju da odem to fotografisati i ne znajući koliko je teško ući u taj dio grada. S obzirom da smo odsjeli kod Goranovih prijatelja oni su mi pomogli te organizovali moj 'ulazak' da tako kažem. Poslali su sa mnom i dva čovjeka iz hotelskog obezbjeđenja, da bi tek kad smo došli u Kiberu saznali da nam treba i njihova pratnja vojske. Kažu da bijelci ne mogu više ući tamo. Ljudi su generalno razočarani i bjesni na NGO i ne žele više nikoga puštati unutra. Mnogi dolaze iz NGO-a, fotografišu, snimaju dokumentarne emisije sa obećanjem da ce im to donijeti para. Kako se to ne ostvari, vidjeli su da su samo mamac za novac i od tada se ne može više ući unutra „tek tako”.
Tako sam uz pratnju 2 vojnika s puškama i s dvojicom iz hotelskog obezbjeđenja ušla u srž grada i napravila fotografije koje će vas tjerati da se Bogu zahvalite za način na koji živite. Strašne scene. Sve se odvija u blatu i prašini. Djeca su prijatna i nasmijana dok odrasli samo okreću glavu i ne dozvoljavaju da se fotografišu. U biti, najbolje je da pogledate fotografije koje uistinu govore više od 1000 riječi.
{gallery}2012_09/vanja7{/gallery}
Sve u svemu divna zemlja. Ima i lijepih i ružnih stvari kao i svugdje. Zemlja u nevjerojatnoj ekspanziji. Ljudi su divni i drago mi je da sam vidjela Afriku na drugi način. Ne onaj turistički, i osjećam se jako privilegiranom što sam dobila priliku da snimam u Nairobiju u savani u kojoj slobodno trče zebre i nojevi. Sretna sam da sam upoznala mnoge druge i drage ljude. I naravno, veliko hvala mom prijatelju Goranu koje me čitavo vrijeme podržavao u svemu ovome i koji je na kraju bio i inicijator i organizator ovoga egzotičnog puta.
Do skora,
Kwaheri
Tekst i foto: Vanja Lisac
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Ljeto je ušlo u onu fazu kada se feed puni tuđim morem, a mi računamo koliko je ostalo do septembra. Godišnji je ili prošao, ili se tek čeka, ili se dijeli sa tuđim rasporedom. Ostao nam je jedan slobodan dan.
Ispostavilo se da je jedan dan sasvim dovoljan.
Dobro došli u Bonjour.rides.
Spontanost je pripadala odluci da jedan slobodan dan pretvorimo u izlet. Za Bonjour.rides spoj smo birale precizno.
Novi Volkswagen T‑Roc povezale smo s jednom od vizuelno najupečatljivijih lokacija u BiH – Starry Night Retreatom kod Visokog.
Njegova snažna silueta tražila je prostor koji može izdržati isti kadar: spiralne staze, lavandu, vodu i pejzaž oblikovan prema Van Goghovoj „Zvjezdanoj noći“.
Jedan dan s novim T‑Rocom bio je dovoljan da izdvojimo ono što specifikacija teško može prenijeti: izuzetnu preglednost, udobna sjedišta, volan koji čvrsto leži u rukama i pogled od 360° zbog kojeg je parkiranje mnogo preciznije.
Novi T‑Roc prvo osvaja proporcijama. Silueta je izduženija i zategnutija, prednji dio preciznije oblikovan, a cijeli automobil djeluje stabilno i samouvjereno.
Naravno da smo za ovaj Bonjour.rides odabrale Canary žutu. Znale smo da Starry Night Retreat u kadar unosi zelenilo, prigušene tonove lavande i snažne organske linije, pa je T‑Roc morao imati jednako jasno prisustvo.
Kontrastni crni krov i styling koji smo odabrale dodatno su izoštrili cijeli vizuelni dojam. Na lokaciji je boja uradila tačno ono što smo željele: T‑Roc se vidi odmah, gotovo reže kadar i traži još jedan pogled.
Bonjour.ceker završio je u prtljažniku, vrata su se zatvorila i prešle smo u kabinu.
Dok je automobil još bio parkiran, namjestile smo sjedište i retrovizore, povezale telefon s multimedijalnim sistemom i odabrale rutu.
Tako je i kadar kontrolne ploče ostao ono što zaista jeste… priprema prije polaska.
Već tada pažnju je privukao spoj materijala. Površina instrumentne ploče presvučena je tkaninom, različite teksture kabini daju dubinu, a završna obrada ostavlja dojam više klase.
Ne djeluje uniformirano ni očekivano.
Svaka površina ima vlastiti karakter, a zajedno izgledaju promišljeno i ozbiljno.
Preglednost je prva stvar koju smo zapamtile.
Iz vozačke pozicije cesta se vidi široko i jasno, dok se granice automobila procjenjuju bez napora. Ta sigurnost posebno se osjetila na užem, uzbrdnom prilazu prema Lužnici, gdje svaki zavoj traži precizniju procjenu prostora.
Volan čvrsto leži u rukama i pojačava osjećaj potpune kontrole. T‑Roc reaguje sigurno i predvidivo, pa se automobil vrlo brzo prestane upoznavati i počne voziti prirodno, prema vlastitom osjećaju.
Automatski mjenjač promjene vodi glatko, bez prekidanja ritma. Pažnja ostaje na cesti, pogledu i samoj vožnji.
Sjedišta spajaju mekoću i precizan oslonac. Nakon četrdesetak minuta i dalje se osjećaju jednako udobno, bez potrebe za stalnim popravljanjem položaja.
Upravo se na takvim stvarima najbolje vidi razlika između kabine koja dobro izgleda i kabine u kojoj zaista želite ostati.
Multimedijalni sistem je velik, pregledan i jednostavan za snalaženje. Navigacija, muzika i informacije nalaze se tamo gdje ih očekujete, bez nepotrebnog traženja kroz menije.
Najkonkretniju prednost pokazao je kada smo stigle na parking.
T‑Roc koji smo vozile imao je opcijski Area View, sistem koji na centralnom ekranu prikazuje prostor oko vozila u 360°. Rubovi automobila, oznake parkinga i uglovi izvan direktnog vidnog polja odjednom su u istoj slici.
Svaki ugao lakše se procjenjuje, a parkiranje postaje precizan, miran potez bez nepotrebnog vraćanja i popravljanja. To je jedna od onih funkcija čiju vrijednost potpuno razumijete tek kada je zaista isprobate.
Dodatno, ono što Canary žuta radi danju, IQ.LIGHT preuzima navečer. Stražnja svjetla u 3D dizajnu, povezana kontinuiranom trakom, T‑Rocu nakon mraka daju potpuno drugačiji potpis.
Put prema Visokom je kratak. Toliko kratak da smo se zapitale kako nam je trebalo ovoliko vremena da odemo.
Na tom brdu neko je godinama strpljivo oblikovao zemlju dok od nje nije nastala slika. Staze prate poteze kista, lavanda raste u spiralama, a gledano odozgo, cijeli pejzaž slaže se u Van Goghovu „Zvjezdanu noć“, istu onu koju smo prvi put vidjele u udžbeniku iz likovnog.
Zove se Starry Night Retreat i daje sasvim dovoljno razloga da jedan slobodan dan pretvorite u izlet.
Krenule smo natrag kada je svjetlo postalo narandžasto.
Ambijentalno osvjetljenje promijenilo je ton kabine, naglasilo različite teksture i unutrašnjosti dalo još mirniji, elegantniji karakter. U automobilu je bilo tiho, a telefoni su ostali u torbi.
Nismo bile daleko, nismo potrošile godišnji odmor i vratile smo se prije mraka. Dan je, ipak, ostao u glavi kao da smo bile mnogo dalje.
Nagradu za vlastiti trud često ostavimo za bolji termin, a taj termin rijetko dođe. Ovog puta nismo čekale.
Na fotografiji je T‑Roc imao prisustvo koje smo tražile. Za volanom je ponudio ono zbog čega smo ga lako zamislile u vlastitom životu: preglednost u gradu, udobnost za duži put, automatski mjenjač koji prati ritam bez prekida i tehnologiju koja zaista olakšava svakodnevne situacije.
Podjednako ga lako možemo vidjeti u ponedjeljak pred kancelarijom i u subotu na putu koji smo odlučile produžiti.
Novi Volkswagen T-Roc možete vidjeti i probati u salonima Porsche BH.
Bonjour.rides je naš format o mjestima do kojih se stiže vožnjom, a ne planiranjem.
Ako imate jednu slobodnu subotu i pun rezervoar, već imate izlet.
Prva stanica: Lužnica kod Visokog.
Vozimo dalje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
