McQueen haljine, K.Minogue garderoba i alternativci    Teško je opisati grad u kojem živi populacija tako raznolikih kultura, nacionalnosti i religija. Grad koji nudi bezbroj mogućnosti i u kojem se može svatko pronaći. Grad poput dijamanta koji ima tisuće lica, no niti jedno naličje. Grad koji živi, a ne preživljava. Grad u kojem možeš biti ono što jesi bez osuđivanja, zavidnih pogleda

Već je sami dolazak u London nepredvidljiv. Ulazak u podzemnu željeznicu je najbliža usporedbi s termitnjakom, a po izlasku iz nje je nemoguće odoljeti prepoznatljivim  telefonskim govornicama koje nas stalno prate po cijelom gradu. Večer smo završili u Waxy O´connors`s, otkačenom pubu u samom srcu Londona, odnosno u crkvi koja je pretvorena u pub. I dok sam pio tamno pivo na grobnici, neki su ga iskapili u ispovjedaonici…

{gallery}2012_11/stipe/01{/gallery}

Sljedeće jutro krenuli smo pohod na muzeje. Pošto je muzej dizajna bio zatvoren, sjetno smo ga fotografirali i zadovoljili smo apetite za umjetnošću na adresama drugih muzeja koje London nudi. Već na samom ulazu u geološki muzej shvatili smo da nam se nudi nešto za nas strano i nešto što se riječima ne usudim opisivati, nego vas ostavljam s fotografijom:

Zatim smo pročešljali Victoria and Albert muzej, koji sa svoja 2,2 kilometra kvadratna površine nosi titulu najvećeg muzeja primijenjene umjetnosti i dizajna na svijetu. Tu smo imali priliku vidjeti neke komade posljednje kolekcije besmrtnog Alexandera McQueena.

Vidjeli smo i vjernu repliku garderobe Kylie Minogue s njene posljednje turneje, a večer smo završili u pubu koji se nalazi u Westrminsteru koji ima prekrasan pogled na London Eye i Big Ben te zgradu parlamenta.

{gallery}2012_11/stipe/02{/gallery}

Treći dan smo započeli laganom šetnjom prema parlamentu, a da nije sve tako fino u Londonu govore prosvjednici koji već neko vrijeme prosvjeduju u šatorima ispred parlamenta. Prešli smo preko Westminsterskog mosta na kojem smo sreli Škota s prepoznatljivim kiltom i tradicionalnim instrumentom koji pokušava svojim glazbenim sposobnostima izmamiti koju funtu od turista.

U Tate muzeju smo imali priliku vidjeti fantastičnu opalizaciju Pabla Picassa, a kostim koji je nosio Mick Jagger na turneji Rolling Stonesa ostavlja bez daha i nakon 40 godina.

Prošetali smo dalje Viktorijinim šetalištem do Tower Bridge koji povezuje obale rijeke Temze od 1894. godine i jedan je od najljepših i najprepoznatljivijih mostova na svijetu. Specifičan je po svoja 2 tornja te kombinaciji visećeg i pokretnog mosta. I dan danas most se otvara da bi propustio brodove, iako ne tako često. Prešli smo preko Tower Bridge i večer završili fantastičnim spektaklom kakav samo Priscilla može prirediti.

{gallery}2012_11/stipe/03{/gallery}

Obzirom na pretjeranu količinu smoga u Londonu četvrti dan smo proveli na čistom zraku kakav mogu pružiti parkovi kojih u Londonu ima preko 1700. Šetnju smo započeli ujutro u Hyde Parku gdje smo na samom početku zatekli nekolicinu grupa s osobnim trenerom na jutarnjem razgibavanju.

Zatim smo nahranili životinjice koje svakog turista ostave pod dojmom, a u  popodnevnim satima sreli smo domišljatog joggera koji na dosjetljiv način iskoristio otpad.

Potom smo istražili vanjsku stranu Albert Royal Hall da bi navečer saznali zašto je crvena boja kraljevska boja koja krasi unutrašnjost ove dvorane, te uživali u fantastičnom Alternative Hair Showu gdje smo vidjeli Vivienne Westwood i Alexander McQueen kreacije koje su i one najkritičnije bacile na koljena.

Vivienne Westwood kreacije

Alexander McQueen kreacije

{gallery}2012_11/stipe/04{/gallery}

Sljedeće jutro krenuli smo u daljnje istraživanje grada i obavili nezaobilazni shopping. Dok smo se vozili podzemnom do Buckingham Palace, koja je smještena između Green Parka i St. James Parka, u vlaku su nas zabavljali raspoloženi svirači koji su se potrudili da nam vožnja brzo prođe, a po izlasku iz podzemne, domišljate grabljice za skupljanje lišća su nam zapele za oko.

Zatim smo krenuli kroz Old Bond Street gdje se nalaze trgovine prestižnih modnih kuća, međutim tu smo pronašli zalutalog alternativca koji nas je oduševio svojim modnim izričajem.

Izlozi su naravno domišljato uređeni i dok bi 'singerice' i kod nas izmamile osmijeh mnogih, baš me zanima kako bi završilo staklo na izlogu u kojem se nalaze lutke dva muškarca koji međusobno koketiraju. Nezaobilaznu robnu kuću Harrods smo samo razgledali i mašti pustili da nas ovlada, međutim tek što smo izišli iz Harrodsa u stvarnost nas je vratio poljski beskućnik koji je za jednu dobivenu funtu dopustio da ga fotografiramo.

{gallery}2012_11/stipe/05{/gallery}

Tek šesto jutro dok smo prelazili Westminsterski most shvatili smo koliko je Temza u biti prljava. Taj dan smo rezervirali za Camden Town - najalternativnij dio Londona. Ovo mjesto se pokazalo  kao svjetski izvor alternativnosti, lucidnosti, posebnosti i prkosa. Mjesto koje biva najčešće pokradeno, jer svatko tko se bavi bilo kakvom umjetnošću po nove ideje dolazi upravo na Camden Town, a već i  sjedalice ispred brzogriza čisti su primjer domišljatosti.

Zgrada koja je ukrašena na najprirodniji način otkriva kakvi kreativci žive upravo u toj zgradi, i jasno je da likove kakve možete sresti na Camden Townu zasigurno nema nigdje drugoi. Posebnost trgovina je cjenkanje, a izlozi su skoro bez iznimke domišljato i buntovno uređeni.

{gallery}2012_11/stipe/06{/gallery}

Pri povratku u hotel još jednom smo dobili potvrdu da John Lennon nikada neće biti zaboravljen. Obožavatelji i dalje ostavljaju bukete cvijeća ispred stana u kojem je boravio, a i mi smo za ogradu utaknuli svoj cvijet i oprostiti se od Johna, ali i Londona. Bar za sad. Siguran sam da će nas nešto veoma brzo opet spojiti, jer znate kako kažu – London calling.

Tekst: Stipe Filipović
Foto: privatni album

Sarajevo je ovog juna postalo epicentar fotografije zahvaljujući četvrtom izdanju Sarajevo Photography Festivala, događaju koji iz godine u godinu potvrđuje svoj status jednog od najvažnijih kulturnih susreta u regiji.

Svečano proglašenje pobjednika takmičarskog programa održano je u četvrtak, 12. juna, u Narodnom pozorištu Sarajeva, dok je odmah nakon toga uslijedilo i otvaranje izložbe finalista u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine. 









Grand Prix festivala pripao je Robinu Tutengesu iz Francuske, čiji je projekat o mladim borcima naroda Chin u Mijanmaru duboko dirnuo žiri i publiku.

Pored glavne nagrade, dodijeljena su priznanja u čak osam kategorija od dokumentarne i konceptualne fotografije, preko portreta i pejzaža, pa sve do mobilne i modne fotografije.
 




Dok su reflektori bili usmjereni ka fotografijama na zidovima galerija, ulice Sarajeva donijele su svoju vrstu izložbe, onu u kojoj su učestvovali svi posjetioci festivala. Street style posjetioca festivala i ove je godine bio svojevrsna galerija na otvorenom: neopterećen, eklektičan i autentično sarajevski.

U nastavku pogledajte koga smo sve uspjeli uhvatiti u objektiv i zašto se Sarajevo Photography Festival ne pamti samo po fotografijama, već i po ljudima koji ih posmatraju.



























 

Foto: Monika Andrić za Sarajevo Photography Festival