McQueen haljine, K.Minogue garderoba i alternativci    Teško je opisati grad u kojem živi populacija tako raznolikih kultura, nacionalnosti i religija. Grad koji nudi bezbroj mogućnosti i u kojem se može svatko pronaći. Grad poput dijamanta koji ima tisuće lica, no niti jedno naličje. Grad koji živi, a ne preživljava. Grad u kojem možeš biti ono što jesi bez osuđivanja, zavidnih pogleda

Već je sami dolazak u London nepredvidljiv. Ulazak u podzemnu željeznicu je najbliža usporedbi s termitnjakom, a po izlasku iz nje je nemoguće odoljeti prepoznatljivim  telefonskim govornicama koje nas stalno prate po cijelom gradu. Večer smo završili u Waxy O´connors`s, otkačenom pubu u samom srcu Londona, odnosno u crkvi koja je pretvorena u pub. I dok sam pio tamno pivo na grobnici, neki su ga iskapili u ispovjedaonici…

{gallery}2012_11/stipe/01{/gallery}

Sljedeće jutro krenuli smo pohod na muzeje. Pošto je muzej dizajna bio zatvoren, sjetno smo ga fotografirali i zadovoljili smo apetite za umjetnošću na adresama drugih muzeja koje London nudi. Već na samom ulazu u geološki muzej shvatili smo da nam se nudi nešto za nas strano i nešto što se riječima ne usudim opisivati, nego vas ostavljam s fotografijom:

Zatim smo pročešljali Victoria and Albert muzej, koji sa svoja 2,2 kilometra kvadratna površine nosi titulu najvećeg muzeja primijenjene umjetnosti i dizajna na svijetu. Tu smo imali priliku vidjeti neke komade posljednje kolekcije besmrtnog Alexandera McQueena.

Vidjeli smo i vjernu repliku garderobe Kylie Minogue s njene posljednje turneje, a večer smo završili u pubu koji se nalazi u Westrminsteru koji ima prekrasan pogled na London Eye i Big Ben te zgradu parlamenta.

{gallery}2012_11/stipe/02{/gallery}

Treći dan smo započeli laganom šetnjom prema parlamentu, a da nije sve tako fino u Londonu govore prosvjednici koji već neko vrijeme prosvjeduju u šatorima ispred parlamenta. Prešli smo preko Westminsterskog mosta na kojem smo sreli Škota s prepoznatljivim kiltom i tradicionalnim instrumentom koji pokušava svojim glazbenim sposobnostima izmamiti koju funtu od turista.

U Tate muzeju smo imali priliku vidjeti fantastičnu opalizaciju Pabla Picassa, a kostim koji je nosio Mick Jagger na turneji Rolling Stonesa ostavlja bez daha i nakon 40 godina.

Prošetali smo dalje Viktorijinim šetalištem do Tower Bridge koji povezuje obale rijeke Temze od 1894. godine i jedan je od najljepših i najprepoznatljivijih mostova na svijetu. Specifičan je po svoja 2 tornja te kombinaciji visećeg i pokretnog mosta. I dan danas most se otvara da bi propustio brodove, iako ne tako često. Prešli smo preko Tower Bridge i večer završili fantastičnim spektaklom kakav samo Priscilla može prirediti.

{gallery}2012_11/stipe/03{/gallery}

Obzirom na pretjeranu količinu smoga u Londonu četvrti dan smo proveli na čistom zraku kakav mogu pružiti parkovi kojih u Londonu ima preko 1700. Šetnju smo započeli ujutro u Hyde Parku gdje smo na samom početku zatekli nekolicinu grupa s osobnim trenerom na jutarnjem razgibavanju.

Zatim smo nahranili životinjice koje svakog turista ostave pod dojmom, a u  popodnevnim satima sreli smo domišljatog joggera koji na dosjetljiv način iskoristio otpad.

Potom smo istražili vanjsku stranu Albert Royal Hall da bi navečer saznali zašto je crvena boja kraljevska boja koja krasi unutrašnjost ove dvorane, te uživali u fantastičnom Alternative Hair Showu gdje smo vidjeli Vivienne Westwood i Alexander McQueen kreacije koje su i one najkritičnije bacile na koljena.

Vivienne Westwood kreacije

Alexander McQueen kreacije

{gallery}2012_11/stipe/04{/gallery}

Sljedeće jutro krenuli smo u daljnje istraživanje grada i obavili nezaobilazni shopping. Dok smo se vozili podzemnom do Buckingham Palace, koja je smještena između Green Parka i St. James Parka, u vlaku su nas zabavljali raspoloženi svirači koji su se potrudili da nam vožnja brzo prođe, a po izlasku iz podzemne, domišljate grabljice za skupljanje lišća su nam zapele za oko.

Zatim smo krenuli kroz Old Bond Street gdje se nalaze trgovine prestižnih modnih kuća, međutim tu smo pronašli zalutalog alternativca koji nas je oduševio svojim modnim izričajem.

Izlozi su naravno domišljato uređeni i dok bi 'singerice' i kod nas izmamile osmijeh mnogih, baš me zanima kako bi završilo staklo na izlogu u kojem se nalaze lutke dva muškarca koji međusobno koketiraju. Nezaobilaznu robnu kuću Harrods smo samo razgledali i mašti pustili da nas ovlada, međutim tek što smo izišli iz Harrodsa u stvarnost nas je vratio poljski beskućnik koji je za jednu dobivenu funtu dopustio da ga fotografiramo.

{gallery}2012_11/stipe/05{/gallery}

Tek šesto jutro dok smo prelazili Westminsterski most shvatili smo koliko je Temza u biti prljava. Taj dan smo rezervirali za Camden Town - najalternativnij dio Londona. Ovo mjesto se pokazalo  kao svjetski izvor alternativnosti, lucidnosti, posebnosti i prkosa. Mjesto koje biva najčešće pokradeno, jer svatko tko se bavi bilo kakvom umjetnošću po nove ideje dolazi upravo na Camden Town, a već i  sjedalice ispred brzogriza čisti su primjer domišljatosti.

Zgrada koja je ukrašena na najprirodniji način otkriva kakvi kreativci žive upravo u toj zgradi, i jasno je da likove kakve možete sresti na Camden Townu zasigurno nema nigdje drugoi. Posebnost trgovina je cjenkanje, a izlozi su skoro bez iznimke domišljato i buntovno uređeni.

{gallery}2012_11/stipe/06{/gallery}

Pri povratku u hotel još jednom smo dobili potvrdu da John Lennon nikada neće biti zaboravljen. Obožavatelji i dalje ostavljaju bukete cvijeća ispred stana u kojem je boravio, a i mi smo za ogradu utaknuli svoj cvijet i oprostiti se od Johna, ali i Londona. Bar za sad. Siguran sam da će nas nešto veoma brzo opet spojiti, jer znate kako kažu – London calling.

Tekst: Stipe Filipović
Foto: privatni album

Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.

Sarajevo mimo vodiča kroz šest omiljenih mjesta Aide Islam  

Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.

Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom.   



 

Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.

Birtija  

Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.

„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva.  




 

A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.

Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?

Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.

Boardroom  

Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.

„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.

Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim?  



 

Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?

Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu. 

Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život. 

Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.

Von Habsburg  

Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.

Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“

„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam.  



 

U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.  
 

Kutcha  

Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.

Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena.  





 

„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “

Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.

Autopijaca  

Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost.  




 

Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.

Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice. 

Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira. 

Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.

 Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.

Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti.  



 

Katkus Shop  

Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.

Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma.  

Aidina kolekcija keramičkih slonova

Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo  
 

Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“  



 

Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.

Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.

Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito.  




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Bonjour.ba  
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam