TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 12.11.2012.
McQueen haljine, K.Minogue garderoba i alternativci Teško je opisati grad u kojem živi populacija tako raznolikih kultura, nacionalnosti i religija. Grad koji nudi bezbroj mogućnosti i u kojem se može svatko pronaći. Grad poput dijamanta koji ima tisuće lica, no niti jedno naličje. Grad koji živi, a ne preživljava. Grad u kojem možeš biti ono što jesi bez osuđivanja, zavidnih pogleda
Već je sami dolazak u London nepredvidljiv. Ulazak u podzemnu željeznicu je najbliža usporedbi s termitnjakom, a po izlasku iz nje je nemoguće odoljeti prepoznatljivim telefonskim govornicama koje nas stalno prate po cijelom gradu. Večer smo završili u Waxy O´connors`s, otkačenom pubu u samom srcu Londona, odnosno u crkvi koja je pretvorena u pub. I dok sam pio tamno pivo na grobnici, neki su ga iskapili u ispovjedaonici…
{gallery}2012_11/stipe/01{/gallery}
Sljedeće jutro krenuli smo pohod na muzeje. Pošto je muzej dizajna bio zatvoren, sjetno smo ga fotografirali i zadovoljili smo apetite za umjetnošću na adresama drugih muzeja koje London nudi. Već na samom ulazu u geološki muzej shvatili smo da nam se nudi nešto za nas strano i nešto što se riječima ne usudim opisivati, nego vas ostavljam s fotografijom:
Zatim smo pročešljali Victoria and Albert muzej, koji sa svoja 2,2 kilometra kvadratna površine nosi titulu najvećeg muzeja primijenjene umjetnosti i dizajna na svijetu. Tu smo imali priliku vidjeti neke komade posljednje kolekcije besmrtnog Alexandera McQueena.
Vidjeli smo i vjernu repliku garderobe Kylie Minogue s njene posljednje turneje, a večer smo završili u pubu koji se nalazi u Westrminsteru koji ima prekrasan pogled na London Eye i Big Ben te zgradu parlamenta.
{gallery}2012_11/stipe/02{/gallery}
Treći dan smo započeli laganom šetnjom prema parlamentu, a da nije sve tako fino u Londonu govore prosvjednici koji već neko vrijeme prosvjeduju u šatorima ispred parlamenta. Prešli smo preko Westminsterskog mosta na kojem smo sreli Škota s prepoznatljivim kiltom i tradicionalnim instrumentom koji pokušava svojim glazbenim sposobnostima izmamiti koju funtu od turista.
U Tate muzeju smo imali priliku vidjeti fantastičnu opalizaciju Pabla Picassa, a kostim koji je nosio Mick Jagger na turneji Rolling Stonesa ostavlja bez daha i nakon 40 godina.
Prošetali smo dalje Viktorijinim šetalištem do Tower Bridge koji povezuje obale rijeke Temze od 1894. godine i jedan je od najljepših i najprepoznatljivijih mostova na svijetu. Specifičan je po svoja 2 tornja te kombinaciji visećeg i pokretnog mosta. I dan danas most se otvara da bi propustio brodove, iako ne tako često. Prešli smo preko Tower Bridge i večer završili fantastičnim spektaklom kakav samo Priscilla može prirediti.
{gallery}2012_11/stipe/03{/gallery}
Obzirom na pretjeranu količinu smoga u Londonu četvrti dan smo proveli na čistom zraku kakav mogu pružiti parkovi kojih u Londonu ima preko 1700. Šetnju smo započeli ujutro u Hyde Parku gdje smo na samom početku zatekli nekolicinu grupa s osobnim trenerom na jutarnjem razgibavanju.
Zatim smo nahranili životinjice koje svakog turista ostave pod dojmom, a u popodnevnim satima sreli smo domišljatog joggera koji na dosjetljiv način iskoristio otpad.
Potom smo istražili vanjsku stranu Albert Royal Hall da bi navečer saznali zašto je crvena boja kraljevska boja koja krasi unutrašnjost ove dvorane, te uživali u fantastičnom Alternative Hair Showu gdje smo vidjeli Vivienne Westwood i Alexander McQueen kreacije koje su i one najkritičnije bacile na koljena.
Vivienne Westwood kreacije
Alexander McQueen kreacije
{gallery}2012_11/stipe/04{/gallery}
Sljedeće jutro krenuli smo u daljnje istraživanje grada i obavili nezaobilazni shopping. Dok smo se vozili podzemnom do Buckingham Palace, koja je smještena između Green Parka i St. James Parka, u vlaku su nas zabavljali raspoloženi svirači koji su se potrudili da nam vožnja brzo prođe, a po izlasku iz podzemne, domišljate grabljice za skupljanje lišća su nam zapele za oko.
Zatim smo krenuli kroz Old Bond Street gdje se nalaze trgovine prestižnih modnih kuća, međutim tu smo pronašli zalutalog alternativca koji nas je oduševio svojim modnim izričajem.
Izlozi su naravno domišljato uređeni i dok bi 'singerice' i kod nas izmamile osmijeh mnogih, baš me zanima kako bi završilo staklo na izlogu u kojem se nalaze lutke dva muškarca koji međusobno koketiraju. Nezaobilaznu robnu kuću Harrods smo samo razgledali i mašti pustili da nas ovlada, međutim tek što smo izišli iz Harrodsa u stvarnost nas je vratio poljski beskućnik koji je za jednu dobivenu funtu dopustio da ga fotografiramo.
{gallery}2012_11/stipe/05{/gallery}
Tek šesto jutro dok smo prelazili Westminsterski most shvatili smo koliko je Temza u biti prljava. Taj dan smo rezervirali za Camden Town - najalternativnij dio Londona. Ovo mjesto se pokazalo kao svjetski izvor alternativnosti, lucidnosti, posebnosti i prkosa. Mjesto koje biva najčešće pokradeno, jer svatko tko se bavi bilo kakvom umjetnošću po nove ideje dolazi upravo na Camden Town, a već i sjedalice ispred brzogriza čisti su primjer domišljatosti.
Zgrada koja je ukrašena na najprirodniji način otkriva kakvi kreativci žive upravo u toj zgradi, i jasno je da likove kakve možete sresti na Camden Townu zasigurno nema nigdje drugoi. Posebnost trgovina je cjenkanje, a izlozi su skoro bez iznimke domišljato i buntovno uređeni.
{gallery}2012_11/stipe/06{/gallery}
Pri povratku u hotel još jednom smo dobili potvrdu da John Lennon nikada neće biti zaboravljen. Obožavatelji i dalje ostavljaju bukete cvijeća ispred stana u kojem je boravio, a i mi smo za ogradu utaknuli svoj cvijet i oprostiti se od Johna, ali i Londona. Bar za sad. Siguran sam da će nas nešto veoma brzo opet spojiti, jer znate kako kažu – London calling.
Tekst: Stipe Filipović
Foto: privatni album
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Na Bonjour.ba volimo travel priče koje ne završavaju samo na lijepom pogledu i doručku koji dobro izgleda na fotografiji.
Volimo ona mjesta zbog kojih već drugi dan počnete razmišljati kome ćete ga preporučiti i ne zato što sve djeluje luksuzno, nego zato što se u boravku osjeti da je neko razmišljao o ritmu gosta, lokalnoj priči, hrani, mirisu prostora, muzici, malim pauzama između programa i onom najvažnijem pitanju: da li biste se ovdje vratile?
Pical Resort , Valamar Collection u Poreču bio je upravo takvo putovanje.
Zato vas vodimo s nama kroz nekoliko dana u Istri, od prvog check-ina i večere dobrodošlice, preko otvorenja uz more, do restorana, wellnessa, bazena i onih malih detalja zbog kojih resort zapamtite i nakon što raspakujete kofer.
Prije nego što smo uopće stigle do resorta, Poreč nas je već malo usporio.
Uske ulice, kamene fasade, stari prozori, detalji na kućama i ona posebna istarska svjetlost zbog koje i najobičniji prolaz izgleda kao kadar koji želite sačuvati.
Upravo zato je dolazak u Pical imao još više smisla. Resort ne stoji odvojeno od grada, nego nastavlja tu istu priču, samo u savremenijem, raskošnijem ritmu.
Stigle smo u Istru na svečano otvorenje resorta, a već tokom dolaska i check-ina dočekali su nas večera i amaretti keksići. Mali istarski pozdrav, ali dovoljan da odmah znamo da se ovdje pažnja ne čuva samo za velike trenutke.
Odmah se vidjelo da Pical svoju priču gradi oko Istre i Parenzane.
Parenzana je nekadašnja željeznička pruga koja je povezivala Poreč i Trst, a u ovom resortu nije ostala samo lijepa historijska referenca.
Ona se provlači kroz atmosferu, dizajn, gourmet i samo otvorenje, koje je nosilo naziv “Tribute to Parenzana”.
Sljedeće jutro počelo je doručkom i sporijim ritmom prije zajedničkog ručka, a poslijepodne je bilo rezervisano za glavni događaj boravka.
I da, kada u Picalu kažu resort, ne misle samo na hotel uz more. Više je to mali svijet u kojem se iz doručka ide na bazen, iz wellnessa na ručak, iz sobe u beach bar, bez osjećaja da jurite na sljedeću stavku programa.
Nakon službenog dijela otvorenja, spustile smo se u Purobeach Poreč, beach bar smješten odmah ispod resorta, uz more.
Tu se cijela atmosfera promijenila.
Ležaljke, lounge zone, kokteli, miris hrane koja se pripremala uživo i more odmah pored nas pretvorili su otvorenje u ljetnu večer koja se prirodno prelila prema plaži.
Gourmet dio nije bio klasična večera za stolom, što nam se posebno svidjelo. Kretale smo se od jedne stanice do druge, gledale chefove kako pripremaju jela, probale vina i koktele i pratile večer po vlastitom apetitu, ne po protokolu.
Jela su nosila potpis chefova povezanih s Michelinovim zvjezdicama, ali bez one ukočenosti koju ponekad vežete za fine dining.
Dovoljno elegantno da osjetite posebnost trenutka, dovoljno opušteno da se vratite po još jedan zalogaj i nastavite razgovor uz muziku.
Posebno nam je zanimljivo bilo to što muzički program nije bio rezervisan samo za goste resorta i uzvanike. Otvoren je bio i za stanovnike Poreča, kao i za posjetitelje koji su kupili ulaznice, pa se cijeli događaj nije osjećao odvojeno od grada.
Baš suprotno, Poreč je te večeri bio dio priče.
Na sceni su se smjenjivali Perpetuum Jazzile, Dino Jelusić, Natali Radovčić, Josipa Lisac, Nina Badrić, Urban & 4 i drugi, a završnica je pripala grupi Il Volo, muzičkom iznenađenju večeri.
Sljedećeg dana upoznale smo Pical iznutra i tada se najbolje vidi koliko je kompleks slojevit.
Pical Resort čine Pical Hotel, Pical Family Hotel i Pical Suites. Svaki dio ima svoju publiku i tempo, ali zajedno funkcionišu kao jedna velika, dobro povezana cjelina uz more.
Tokom obilaska saznale smo da resort zapošljava više od 800 ljudi, a ta organizacija se zaista osjeti. Resort je velik, ali se kroz njega krećete lako.
Zanimljiv detalj su narukvice koje gostima omogućavaju različite nivoe pristupa i korištenje all inclusive usluge. Manje kartica, manje pitanja, više odmora.
Od prostora koji su nam zapeli za oko izdvojile bismo piano bar, zamišljen za večernji predah uz muziku uživo, kao i shop sa suvenirima i proizvodima dostupnim isključivo unutar resorta.
Pical Suites su najluksuzniji dio resorta, namijenjen gostima koji žele prostraniji smještaj, bolji pogled i više privatnosti.
Uz njih dolazi V Level program s premium minibarom, luksuznijim kozmetičkim proizvodima, posebnim pogodnostima tokom boravka i pristupom privatnijim zonama resorta, bazenima i ležaljkama.
Bazeni su posebno poglavlje Picala.
Resort ima porodične bazene, bazene uz more, privatnije V Level zone i rooftop infinity bazen s panoramskim pogledom.
Uživo je najvažnije to što se zone ne sudaraju. Porodice imaju svoj prostor. Gosti koji žele mir imaju svoje dijelove resorta. Oni koji žele more i beach club atmosferu spuštaju se prema obali. Oni koji žele pogled koji odmah ide u galeriju telefona, završavaju na rooftop bazenu.
Kod velikih resorta često se dogodi da veličina pojede atmosferu. Ovdje prostor mijenja ritam s vama.
Nakon Pical Resorta posjetile smo i Jadran Heritage Hotel, Valamar Collection, novoobnovljeni hotel s pet zvjezdica u starom dijelu Poreča.
Ako je Pical velik, savremen i resortovski bogat, Jadran je intimniji, tiši i više okrenut historiji grada. Uređen je autentično, svaka soba ima svoj karakter, a dio soba pruža pogled na more.
U sklopu hotela nalazi se i restoran JAZ by Ana Roš Poreč.
Ana Roš jedna je od najpoznatijih evropskih chefica, ali JAZ ne ide u smjeru ukočenog fine dininga. Koncept je opušteniji, topliji i zamišljen tako da se jela dijele, komentarišu i vraćaju na sredinu stola.
Tokom posjete probale smo degustacijski meni i to je bio jedan od onih obroka zbog kojih bolje razumijete mjesto u kojem ste, bez dugih objašnjenja, kroz okuse i sezonu.
Nakon obilazaka i mnogo utisaka, wellness je došao u pravom trenutku.
Isprobale smo masaže, nekoliko različitih sauna i dio sadržaja za opuštanje. Najviše nam je prijalo to što spa centar djeluje kao #musttry dio boravka.
To je zona u kojoj dan konačno malo uspori.
Večer je bila rezervisana za Harry’s Piccolo Poreč.
Harry’s Piccolo svoju je priču započeo u Trstu, gdje restoran nosi dvije Michelinove zvjezdice, a njegova porečka adresa smještena je unutar Pical Resorta.
Večera je počela pozdravom iz kuhinje, odnosno amuse boucheom, a zatim su uslijedili pažljivo osmišljeni slijedovi uz odabrana vina.
I da, kada smo rekle da vas vodimo kroz detalje, mislile smo i na desert.
Najviše se pamti desert inspirisan Parenzanom.
Četiri mala deserta predstavljala su četiri stanice na nekadašnjoj željezničkoj ruti od Poreča do Trsta. Ideja koja je mogla ostati samo lijep detalj, ali je za stolom imala smisla jer je zaokružila cijelo putovanje.
Parenzana nas je dočekala kao priča resorta.
Na kraju se pojavila na tanjiru.
Posljednjeg dana više nismo imale potrebu obilaziti resort. Više smo ga samo koristile.
Sauna, bazeni, rooftop zona s pogledom na more i ručak u restoranu Oliva, koji se nalazi unutar samog kompleksa i nudi raznovrsnu ponudu tokom dana.
Oliva je praktičan izbor kada želite ostati u resortu, pojesti nešto dobro bez komplikovanja i nastaviti dan između bazena, plaže i wellnessa.
Upravo taj osjećaj da je sve blizu, ali da se ne osjećate zatvoreno, jedna je od najvećih prednosti Picala.
Pical Resort možete doživjeti kao luksuzni odmor za dvoje, porodični odmor s mnogo sadržaja, gastro vikend, wellness bijeg ili nekoliko dana u Istri u kojima ne morate mnogo planirati.
More je ogroman adut, ali nije jedini razlog zbog kojeg se boravak pamti.
Pamti se prvi amaretti nakon dolaska.
Večer uz more u Purobeachu.
Rooftop pogled.
Desert koji vas vrati na Parenzanu.
I osjećaj da ste nekoliko dana bili u resortu koji je velik, nov i luksuzan, ali dovoljno vezan za svoju obalu da ne djeluje kao da je mogao biti bilo gdje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
