TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.7.2020.
Društvene mreže uvijek su odličan izvor inspiracije, bilo da je riječ o modi, ljepoti, interijerima ili gourmet pričama.
Pojedini profili zapravo su toliko živopisni da gotovo možemo osjetiti miris i okuse pojedinih receptura.
Takav je upravo gastro kutak kojeg Luka kreira pod imenom @cocinera84.
Zanimljive kombinacije okusa i tekstura, sezonske namirnice, utjecaj svjetskih kuhinja i kadrovi koji pozivaju da odmah isprobate njegove recepte, samo su neki od razloga zašto će brzo privući vašu pažnju.
Luka Kraljević
S Lukom smo razgovarali o tome kako je započela njegova kulinarska avantura, a otkrio nam je i sve o novom projektu koji je pokrenuo s bh. fotografkinjom i grafičkom dizajnericom Anom Lukendom te Tamarom Herceg koja stoji iza brenda The Coulisse Backdrops. Naime, Luka je pripremio 5 ukusnih jela za koje će recepte uskoro podijeliti na svom profilu, dok je Tamara bila zadužena za styling fotografije uz ručno oslikane pozadine zajedno sa Anom, koja je ujedno i iza fotografskog objektiva.
***
Kako se rodila tvoja ljubav prema kuhanju? Koje jelo najviše voliš pripremati?
Rodila se sasvim slučajno, imam osjećaj da se samo desilo, kao klik. Naime, prošle godine, nekada u proljeće, tražio sam način da pobjegnem od svakodnevnog stresa kojem nažalost svi robujemo. I tako sam jedne subote odlučio da skuham nešto, ni više ni manje već jelo od Jaimea Olivera, pošto imam dosta njegovih knjiga (koje su do tada služile kao ukras).
Ispalo je okej, ali mene je više zaintrigirala činjenica kako mi je dan proletio i kako sam se super osjećao dok kuham.
Tako je krenulo, prvo vikendima, a onda je to prešlo u svakodnevicu.
Bilo da se radi o krem juhama, predjelima, glavnim jelima, salatama, uvijek koristim povrće i voće. Jednostavno obožavam njihove boje, uživam u spajanju naoko ne spojivih kombinacija okusa i definitivno uvijek pokušavam izići iz svoje ''komfort zone''.
Gdje pronalaziš inspiraciju za recepte koje pripremaš?
Svakodnevno gledam dosta kulinarskih emisija, imam puno knjiga o kuhanju, pratim dosta poznatih i onih manje poznatih kuhara, tako da uvijek naučim nešto novo. Imam jedan mali rokovnik u koji zapisujem ideje i zamisli. Kada vidim neko jelo, uvijek se mislim kako bi ga mogao pripremiti na ''svoj'' način. Mislim, teško je u današnje vrijeme ostati originalan, ali ako se čovjek malo potrudi uvijek može unijeti malo ''sebe'' u to jelo i dati mu dašak osobnosti.
Što se po tebi treba naći u kuhinji svakog gurmana?
Samo ljubav. :) Naravno, uz ljubav i predanost najbitnije je imati kvalitetno posuđe i noževe. Ali daleko najbitnije je da uživate u tome što radite, jer onda i od najobičnijih jela možete praviti čudesa.
Nedavno si zajedno s još dvije kreativke, Anom Lukendom i Tamarom Herceg pokrenuo zanimljiv gourmet projekt. Kakva je atmosfera vladala na snimanju i kako su tekle pripreme?
Ajme, to je bio baš super projekt, zaista. Na ideju je došla Tamara koja je već svima odavno poznata kao akademska slikarica. Odnedavno je krenula praviti i super pozadine za slikanje pa smo odlučili udružiti snage te smo zamolili Anu da nam se pridruži. Bilo je zabavno, ja sam kuhao od samog jutra, a Ana i Tamara su kombinirale pozadine i postavljale scenu. Na kraju bi Ana sve to lijepo uslikala. Ako sve bude išlo po planu, projekt bi trebao dobiti svoj nastavak na jesen gdje bi nam se pridružilo još kuhara i kreativaca.
Koja ste jela pripremili i zašto baš ta?
Tražio sam jela koja nisu zahtijevala puno pripreme, a opet sam htio da su malo drukčija, da imaju dašak osobnosti i naravno da imaju dosta boja (obožavam boje). Tako da sam pravio curry s povrćem, kokosovim mlijekom, đumbirom i čilijem, sladoled od bourbon vanilije s bučinim uljem i sjemenkama buče, croque madame muffine, canapee s dimljenim lososom te tagliatelle sa pestom od bosiljka.
Curry sa povrćem, kokosovim mlijekom, đumbirom i čilijem
Sladoled od bourbon vanilije sa bučinim uljem i sjemenkama buče
Croque madame muffine
Canapé sa dimljenim lososom
Tagliatelle sa pestom od bosiljka
Jedan od tvojih projekata je i otvoranje najmanje zalogajnice u Hercegovini. Možeš li nam reći nešto više o 'Vilo moja' i njenom meniju? Sudjeluju i ostali članovi obitelji u pripremama jela?
Zalogajnica Vilo Moja je još uvijek pilot projekt koji bi vrlo brzo trebao zaživjeti u punom smislu. Sami koncept je zamišljen kao kuhinja na otvorenom gdje gosti mogu uživati u prirodi, mirisima svježih začina kojima su okruženi, te neobičnim sljedovima hrane koje im pripremam. Kako svakodnevno dobivam dosta upita o tome kada i gdje se može doći ''prizalogajiti'' nešto, moram nažalost reći da još uvijek nismo službeno ''otvoreni''. Plan je da zalogajnica u budućnosti postane mobilna te da se svaki vikend nalazi na drugoj lokaciji, u prirodi naravno.
Kod kojeg bi kuhara ti volio doći na večeru?
Bez obzira što u današnje vrijeme postoje puno moderniji i da kažem ''razvikaniji'' kuhari, moj izbor bi bio gosp. Gennaro Contaldo. Od prvog dana moje zaluđenosti kuhanjem pratim njegov rad i čitam njegove knjige. Strast s kojom on godinama kuha te njegova osobnost me jednostavno oduševljava. Tko zna, možda jednoga dana dobijem priliku upoznati ga.
U kojem tvom jelu najviše uživaju tvoji ukućani?
Bez obzira na sva jela i okuse s kojima se moji ukućani svakodnevno susreću, tjestenina je još uvijek na samom vrhu. Pravimo je par puta tjedno i uvijek se trudimo da napravimo neki novi umak, neki novi oblik tjestenine i da kombiniramo sa sezonskim povrćem. Većinom radimo domaću tjesteninu, a u tome rado sudjeluju i ostali članovi obitelji, pogotovo Petra.
Omiljena svjetska kuhinja?
Talijanska. Obožavam i svakodnevno u kuhanju koristim domaće maslinovo ulje te svježe aromatično bilje (bosiljak, ružmarin, origano, timijan). Uz sireve i tijesto, to je nešto po čemu je talijanska kuhinja prepoznatljiva. Volim talijansku kuhinju jer ne kompliciraju s pripremom, koriste manji broj namirnica, a veliku pažnju pridonose kvaliteti jela i samoj estetici serviranja.
Slatko ili slano?
Definitivno slano.
Najdraža kombinacija okusa?
Limeta (obožavam sve citruse) u kombinaciji s kokosovim mlijekom i chilijem.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Jedan dobro poznat okus, tri sasvim različite pripreme i dvoje ljudi kojima smo namjerno zakomplikovali zadatak. S Eminom Tsiligkros i Nedžadom Elkazom provjerili smo mogu li zatvorenih očiju pogoditi koja se Čokolino ekstenzija krije u svakoj pripremi.
Postoje stvari oko kojih ljudi imaju iznenađujuće čvrste stavove.
Kod Čokolina je to, recimo, redoslijed.
Prvo mlijeko pa Čokolino ili obrnuto? Gust toliko da kašika može stajati ili dovoljno rijedak da posljednji zalogaj praktično popijete? Topao ili hladan?
Vrlo brzo shvatite da ne postoji samo jedan način da se jede Čokolino, ali gotovo svako vjeruje da je njegov pravi.
Zato smo odlučili poznati okus staviti u malo zahtjevniji kontekst.
Pakovanje se ne vidi. Zdjela se ne proučava. A svaka priprema donosi dodatne sastojke i teksture koji mogu odvesti u pogrešnom smjeru.
Ideja je bila jednostavna: ne provjeravamo poznaju li Čokolino, nego mogu li među svim tim tragovima pogoditi koji je korišten u svakoj pripremi.
Pred Eminu Tsiligkros i Nedžada Elkaza stavili smo tri različite pripreme Čokolina, povezali im oči i pustili da okus odradi ostatak. Njihov zadatak bio je prepoznati šta jedu, pogoditi koji je Čokolino korišten i, usput, pokušati ostati pri prvom odgovoru.
Pokazalo se da je ovo posljednje možda bilo najteže.
Prva runda počela je tamo gdje bi vjerovatno počela i većina naših Čokolino priča: s Čokolino Classicom.
Samo što su ga dodaci i drugačija tekstura dovoljno zakomplikovali da tačan odgovor ne bude očigledan.
Krenula su nagađanja. Čokolino Dark? Čokolino Fit? Nešto sa žitaricama? Nešto što „krcka“? Nakon nekoliko pokušaja stigao je reveal i Eminina vrlo iskrena reakcija:
„Čokolino Classic. Mislila sam da znam bolje.“
Poznat okus je bio tu, ali su ga dodaci dovoljno pomjerili da prvi odgovor više ne bude sasvim siguran.
Povez je tada mogao dolje, a razgovor je otišao u puno poznatiji smjer.
Nedžad je Čokolino kao dijete jeo stalno, zatim napravio dužu pauzu. Emina, s druge strane, nije imala neku veliku nostalgičnu reunion priču.
„Meni je bilo prije dvije sedmice. Ja stalno jedem Čokolino.“
To nam je možda i omiljeni detalj cijelog razgovora. Jer Čokolino zaista može biti okus koji vas vraća u djetinjstvo, ali isto tako može biti samo ono što ste doručkovali prošlog utorka.
Tu se možda najbolje vidi i ideja kampanje „Čokolino. Za veliku i malu djecu.“ Nekome je okus djetinjstva, nekome doručak koji i danas bez razmišljanja ulazi u rutinu.
Na pitanje na šta ih je prva priprema podsjetila, jedan odgovor bio je djetinjstvo, drugi topla deka i jesen.
I, naravno, pojavilo se pitanje koje vjerovatno može podijeliti jedan stol brže od bilo kojeg blind taste testa.
Nedžad je otkrio svoj sistem: prvo Čokolino, zatim mlijeko, a volio ga je i zagrijati.
O raspravi o ispravnom redoslijedu ovaj put ćemo se diplomatski suzdržati.
Naša verzija Classica imala je ipak nekoliko dodataka zbog kojih ga nije bilo tako lako pogoditi. Uz Čokolino Classic i mlijeko, u zdjelu su išle chia sjemenke, bijela čokolada bez šećera, orasi, agavin sirup i karamel šećer, dok su kao završni dodatak stigli i Kviki pereci.
To je recept koji najmanje mijenja poznati ritual, ali ostavlja dovoljno prostora da istu zdjelu napravite malo drugačije.
Sljedeća priprema više nije ostavila mnogo poznatih tragova.
Na stol je stigao frape s Čokolino Protein Powerom i odjednom se pitanje promijenilo iz „koji je ovo Čokolino?“ u „čekaj, možemo li Čokolino raditi i ovako?“.
Čokolino Protein Power u tu priču ulazi sasvim prirodno. Bogat je proteinima, s dodatkom whey proteina, a jedan obrok osigurava 34% preporučenog dnevnog unosa proteina. Osnovu čine riža i zob, a može se pripremiti s običnim ili biljnim mlijekom, pa ideja da ga iz zdjele preselimo u blender zapravo i nije veliki zaokret.
Emina je do tog trenutka od Čokolina pravila samo klasičnu kašu. Nakon ove runde već je planirala smoothie. Nedžad je odmah otišao korak dalje i vidio ga u svom proteinskom shakeu.
Za verziju koju su probali Emina i Nedžad korišteni su zobeno mlijeko, Čokolino Protein Power, ekspandirani proso i menta.
Dakle, ako ga želite ponoviti kod kuće, lista je kratka: sve što je potrebno stane u jednu čašu blendera, a rezultat je potpuno drugačiji način da Čokolino uđe u doručak.
Nedžad je već znao gdje bi ga ponovo smjestio:
„Baš mi se svidio protein shake jer stalno pijem proteine, tako da ću sigurno ubaciti to u rutinu.“
Jedan bod za njega u testu. I, očigledno, novi doručak nakon njega.
Treća priprema odmah je promijenila tok razgovora:
„Izvinite, kakav je ovo Čokolino što se jede sa viljuškom?“
Na tanjiru su bile kuglice s Čokolino Plusom, a nakon prvog zalogaja krenuli su cimet, orašasti okusi, Čokolino Dark kao mogući odgovor i, najvažnije, pitanje ima li još.
Čokolino Plus je već u svojoj osnovnoj verziji teksturalno razigraniji član Čokolino porodice: uz čokoladne žitne pahuljice sadrži zobene i kukuruzne pahuljice te hrskavu rižu s čokoladom. U receptu za kuglice zato se posebno dobro slaže s dodatnim slojevima zobi, cimeta i ekspandiranog amaranta.
Ovdje je klasična skala od jedan do pet također prestala biti naročito korisna.
„Moja ocjena za ove bombice je šest od pet.“
Ako ih želite ponoviti, mi smo koristili: zobeno brašno, puter, mlijeko, zobene pahuljice, cimet, karamel šećer, bijelu čokoladu bez šećera, ekspandirani amarant i Čokolino Plus.
Tu se već prilično udaljavamo od ideje da Čokolino mora izgledati onako kako ga pamtimo.
Između Čokolino Classic kaše s dodacima, Čokolino Protein Power frapea i Čokolino Plus kuglica zapravo se nalazi cijela poenta ovog testa: isti ritual ne mora izgledati isto svaki put.
U Čokolino porodici danas su, uz Čokolino Classic, i ekstenzije Čokolino Fit, Čokolino Dark, Čokolino Plus, Čokolino Toffee i Čokolino Protein Power, a naš izbor od tri recepta bio je dovoljan da pokaže koliko različitih pravaca može nastati iz jednog dobro poznatog okusa.
Svaka od njih taj poznati okus vodi u malo drugačijem smjeru. Čokolino Fit ga zadržava uz smanjen udio šećera, Čokolino Dark se oslanja na cjelovito zobeno brašno, kakao i datulje za intenzivniji čokoladni profil, dok Čokolino Toffee spaja zob, datulje i med s okusom karamela i hrskavim dodacima.
Čokolino Plus i Čokolino Protein Power upoznali smo kroz naše recepte, pa se cijeli asortiman lijepo čita kao nekoliko različitih odgovora na isto pitanje: kako danas želite jesti svoj Čokolino?
Na kraju testa Emina i Nedžad nisu izabrali ni istog favorita.
Jednom je pobijedio proteinski shake, drugom slatka varijanta koju bi bez problema ponovo uvela u rutinu.
Što je, kada malo razmislimo, prilično dobar završetak.
Možda Čokolino poznajemo godinama. Samo ga više ne moramo svi jesti na isti način. Za veliku i malu djecu, ali i za sasvim različite rutine, ostaje onaj poznati okus kojem svako može dati svoju verziju.
A na pitanje iz naslova sada možemo dodati još jedno:
Da li biste vi pogodili sva tri?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
