TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.7.2020.
Društvene mreže uvijek su odličan izvor inspiracije, bilo da je riječ o modi, ljepoti, interijerima ili gourmet pričama.
Pojedini profili zapravo su toliko živopisni da gotovo možemo osjetiti miris i okuse pojedinih receptura.
Takav je upravo gastro kutak kojeg Luka kreira pod imenom @cocinera84.
Zanimljive kombinacije okusa i tekstura, sezonske namirnice, utjecaj svjetskih kuhinja i kadrovi koji pozivaju da odmah isprobate njegove recepte, samo su neki od razloga zašto će brzo privući vašu pažnju.
Luka Kraljević
S Lukom smo razgovarali o tome kako je započela njegova kulinarska avantura, a otkrio nam je i sve o novom projektu koji je pokrenuo s bh. fotografkinjom i grafičkom dizajnericom Anom Lukendom te Tamarom Herceg koja stoji iza brenda The Coulisse Backdrops. Naime, Luka je pripremio 5 ukusnih jela za koje će recepte uskoro podijeliti na svom profilu, dok je Tamara bila zadužena za styling fotografije uz ručno oslikane pozadine zajedno sa Anom, koja je ujedno i iza fotografskog objektiva.
***
Kako se rodila tvoja ljubav prema kuhanju? Koje jelo najviše voliš pripremati?
Rodila se sasvim slučajno, imam osjećaj da se samo desilo, kao klik. Naime, prošle godine, nekada u proljeće, tražio sam način da pobjegnem od svakodnevnog stresa kojem nažalost svi robujemo. I tako sam jedne subote odlučio da skuham nešto, ni više ni manje već jelo od Jaimea Olivera, pošto imam dosta njegovih knjiga (koje su do tada služile kao ukras).
Ispalo je okej, ali mene je više zaintrigirala činjenica kako mi je dan proletio i kako sam se super osjećao dok kuham.
Tako je krenulo, prvo vikendima, a onda je to prešlo u svakodnevicu.
Bilo da se radi o krem juhama, predjelima, glavnim jelima, salatama, uvijek koristim povrće i voće. Jednostavno obožavam njihove boje, uživam u spajanju naoko ne spojivih kombinacija okusa i definitivno uvijek pokušavam izići iz svoje ''komfort zone''.
Gdje pronalaziš inspiraciju za recepte koje pripremaš?
Svakodnevno gledam dosta kulinarskih emisija, imam puno knjiga o kuhanju, pratim dosta poznatih i onih manje poznatih kuhara, tako da uvijek naučim nešto novo. Imam jedan mali rokovnik u koji zapisujem ideje i zamisli. Kada vidim neko jelo, uvijek se mislim kako bi ga mogao pripremiti na ''svoj'' način. Mislim, teško je u današnje vrijeme ostati originalan, ali ako se čovjek malo potrudi uvijek može unijeti malo ''sebe'' u to jelo i dati mu dašak osobnosti.
Što se po tebi treba naći u kuhinji svakog gurmana?
Samo ljubav. :) Naravno, uz ljubav i predanost najbitnije je imati kvalitetno posuđe i noževe. Ali daleko najbitnije je da uživate u tome što radite, jer onda i od najobičnijih jela možete praviti čudesa.
Nedavno si zajedno s još dvije kreativke, Anom Lukendom i Tamarom Herceg pokrenuo zanimljiv gourmet projekt. Kakva je atmosfera vladala na snimanju i kako su tekle pripreme?
Ajme, to je bio baš super projekt, zaista. Na ideju je došla Tamara koja je već svima odavno poznata kao akademska slikarica. Odnedavno je krenula praviti i super pozadine za slikanje pa smo odlučili udružiti snage te smo zamolili Anu da nam se pridruži. Bilo je zabavno, ja sam kuhao od samog jutra, a Ana i Tamara su kombinirale pozadine i postavljale scenu. Na kraju bi Ana sve to lijepo uslikala. Ako sve bude išlo po planu, projekt bi trebao dobiti svoj nastavak na jesen gdje bi nam se pridružilo još kuhara i kreativaca.
Koja ste jela pripremili i zašto baš ta?
Tražio sam jela koja nisu zahtijevala puno pripreme, a opet sam htio da su malo drukčija, da imaju dašak osobnosti i naravno da imaju dosta boja (obožavam boje). Tako da sam pravio curry s povrćem, kokosovim mlijekom, đumbirom i čilijem, sladoled od bourbon vanilije s bučinim uljem i sjemenkama buče, croque madame muffine, canapee s dimljenim lososom te tagliatelle sa pestom od bosiljka.
Curry sa povrćem, kokosovim mlijekom, đumbirom i čilijem
Sladoled od bourbon vanilije sa bučinim uljem i sjemenkama buče
Croque madame muffine
Canapé sa dimljenim lososom
Tagliatelle sa pestom od bosiljka
Jedan od tvojih projekata je i otvoranje najmanje zalogajnice u Hercegovini. Možeš li nam reći nešto više o 'Vilo moja' i njenom meniju? Sudjeluju i ostali članovi obitelji u pripremama jela?
Zalogajnica Vilo Moja je još uvijek pilot projekt koji bi vrlo brzo trebao zaživjeti u punom smislu. Sami koncept je zamišljen kao kuhinja na otvorenom gdje gosti mogu uživati u prirodi, mirisima svježih začina kojima su okruženi, te neobičnim sljedovima hrane koje im pripremam. Kako svakodnevno dobivam dosta upita o tome kada i gdje se može doći ''prizalogajiti'' nešto, moram nažalost reći da još uvijek nismo službeno ''otvoreni''. Plan je da zalogajnica u budućnosti postane mobilna te da se svaki vikend nalazi na drugoj lokaciji, u prirodi naravno.
Kod kojeg bi kuhara ti volio doći na večeru?
Bez obzira što u današnje vrijeme postoje puno moderniji i da kažem ''razvikaniji'' kuhari, moj izbor bi bio gosp. Gennaro Contaldo. Od prvog dana moje zaluđenosti kuhanjem pratim njegov rad i čitam njegove knjige. Strast s kojom on godinama kuha te njegova osobnost me jednostavno oduševljava. Tko zna, možda jednoga dana dobijem priliku upoznati ga.
U kojem tvom jelu najviše uživaju tvoji ukućani?
Bez obzira na sva jela i okuse s kojima se moji ukućani svakodnevno susreću, tjestenina je još uvijek na samom vrhu. Pravimo je par puta tjedno i uvijek se trudimo da napravimo neki novi umak, neki novi oblik tjestenine i da kombiniramo sa sezonskim povrćem. Većinom radimo domaću tjesteninu, a u tome rado sudjeluju i ostali članovi obitelji, pogotovo Petra.
Omiljena svjetska kuhinja?
Talijanska. Obožavam i svakodnevno u kuhanju koristim domaće maslinovo ulje te svježe aromatično bilje (bosiljak, ružmarin, origano, timijan). Uz sireve i tijesto, to je nešto po čemu je talijanska kuhinja prepoznatljiva. Volim talijansku kuhinju jer ne kompliciraju s pripremom, koriste manji broj namirnica, a veliku pažnju pridonose kvaliteti jela i samoj estetici serviranja.
Slatko ili slano?
Definitivno slano.
Najdraža kombinacija okusa?
Limeta (obožavam sve citruse) u kombinaciji s kokosovim mlijekom i chilijem.
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
L’Amandier nas je prvo zaustavio izlogom, a onda desertima koji spajaju poznate okuse na dovoljno neočekivan način da smo brzo zaboravili šta smo prvobitno planirali naručiti.
L’Amandier vas uhvati prije nego što uopće stignete odlučiti jeste li raspoloženi za desert.
Ime na francuskom znači stablo badema, ali pravi uvod u priču ipak daje vitrina okrenuta direktno prema ulici. Ne morate ni zakoračiti unutra da biste počeli vagati između pistacije, čokolade, voća i karamela.
Malo nezgodno ako ste samo krenuli negdje drugo.
Već kroz staklo čekaju vrlo uvjerljivi argumenti: pistacija i bijela čokolada, višnja s mascarponeom, tropsko voće u desertu koji se zove Dior i tart od kruške koji smo prvobitno vrlo lako mogli preskočiti.
Srećom, nismo.
The Bonjour.list je naš serijal posvećen adresama kojima se vrijedi vratiti. Restoranima, bistroima, coffee barovima i slastičarnicama kod kojih postoji onaj jedan detalj, okus ili iskustvo zbog kojeg ih nakon prvog dolaska počnete preporučivati dalje.
U L’Amandieru ih je bilo nekoliko.
Ako bismo morali izdvojiti jedno iznenađenje ovog odlaska, bio bi to Tarte Aux Poires.
Na papiru kombinacija djeluje gotovo klasično: puter tart, kruška, slana karamela i badem. Tek kada ga presiječete, postaje jasno da se mnogo više toga događa između prvog i posljednjeg sloja.
Ispod ružičastog dijela krije se nježna krema od vanilije, zatim sloj čokolade, pa biskvitna baza. Kruška donosi sočnost, badem orašastu toplinu, a slana karamela taman dovoljno kontrasta da slatkoća ne postane monotona.
Upravo je ovaj tart napravio najveći obrat za stolom: kruška, koju bismo inače lako preskočili, ovdje je postala dio kombinacije kojoj smo se vraćali zalogaj po zalogaj.
Ono što joj je najviše privuklo pažnju bila je izmjena tekstura. Kremasto, sočno, mekano, pa čokolada i biskvit koji cijelom desertu daju strukturu. Kruška pritom ne dominira, nego funkcionira kao dio mnogo šire kombinacije.
Neke deserte poželimo fotografisati prije nego što ih probamo. Dior je jedan od njih.
Dolazi u formi jajeta, a unutra spaja mango, marakuju, ananas i kokos, uz tamnu čokoladu koja tropsku svježinu vodi u dubljem smjeru. Marakuja donosi kiselost, kokos mekoću, a čokolada taman dovoljno gorčine da sve ostane izbalansirano.
Cherry ide poznatijim putem: mascarpone, višnja i čokolada. Kremoznost mascarponea, kiselost višnje i dubina čokolade daju upravo onaj balans koji od ove kombinacije očekujemo.
Kod Pistachia smo, pak, imale vrlo jednostavan kriterij: ako je pistacija u imenu, želimo je jasno osjetiti. Pasta od pistacije ovdje nosi desert, dok bijela čokolada samo omekšava njen izražen, orašasti karakter.
Tri sasvim različita profila, ali svaki dovoljno jasan u onome što želi biti.
Naravno da nismo otišli praznih ruku.
Le Bon završio je u kutiji za ponijeti, sa šumskim voćem, bijelom čokoladom i nježnom vanilijom.
Kiselost voća i mekša slatkoća bijele čokolade i vanilije daju mu dovoljno kontrasta da ostane svjež, a ne samo sladak.
A činjenica da smo nakon svega za stolom ipak odlučili ponijeti još jedan desert govori dovoljno sama za sebe.
Interijer L’Amandiera je nenametljiv i ugodan, dovoljno miran da glavnu ulogu bez problema prepusti vitrini.
A ona je ovdje zapravo najjači dio prostora. Okrenuta je direktno prema ulici, pa je ponudu moguće proučiti i prije nego što zakoračite unutra. Dovoljno je usporiti pored izloga i plan za ostatak dana vrlo lako dobije desertnu digresiju.
Jednako dobar utisak ostavlja i usluga. Tim je pažljiv, strpljiv i dobro upućen u ponudu, što posebno znači kada se izbor iz jednog deserta vrlo brzo proširi na nekoliko ozbiljnih kandidata.
Uz raspon koji ide od svježijih voćnih kombinacija do pistacije, čokolade i karamela, dobra preporuka ovdje zaista pomaže da se izbor suzi prema onome što vam se tog dana najviše jede.
Najjasniji odgovor dobile smo od deserta od kojeg smo ga najmanje očekivale.
Tarte Aux Poires.
Kruška, vanilija, čokolada, badem i slana karamela pokazali su se kao najzaokruženija kombinacija večeri, slojevita taman toliko da svaki novi zalogaj otkrije nešto drugo.
Dior nas je osvojio vizualom i tropskim kontrastima, Pistachio preciznošću okusa, a Cherry klasičnim balansom višnje, mascarponea i čokolade. Ipak, tart s kruškom ostao je onaj desert kojem smo se vraćale i u razgovoru nakon posljednjeg zalogaja.
A upravo takve detalje tražimo kada neku adresu uvrstimo na The Bonjour.list. Ne samo lijep prostor ili atraktivnu vitrinu, nego mjesto koje ostavi dovoljno snažan gastronomski utisak da već pri izlasku razmišljamo šta bismo sljedeći put probale.
Kod L’Amandiera prvi impuls dolazi iz izloga.
Razlog za povratak pronašli smo nekoliko slojeva dublje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
