TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 6.7.2020.
Društvene mreže uvijek su odličan izvor inspiracije, bilo da je riječ o modi, ljepoti, interijerima ili gourmet pričama.
Pojedini profili zapravo su toliko živopisni da gotovo možemo osjetiti miris i okuse pojedinih receptura.
Takav je upravo gastro kutak kojeg Luka kreira pod imenom @cocinera84.
Zanimljive kombinacije okusa i tekstura, sezonske namirnice, utjecaj svjetskih kuhinja i kadrovi koji pozivaju da odmah isprobate njegove recepte, samo su neki od razloga zašto će brzo privući vašu pažnju.
Luka Kraljević
S Lukom smo razgovarali o tome kako je započela njegova kulinarska avantura, a otkrio nam je i sve o novom projektu koji je pokrenuo s bh. fotografkinjom i grafičkom dizajnericom Anom Lukendom te Tamarom Herceg koja stoji iza brenda The Coulisse Backdrops. Naime, Luka je pripremio 5 ukusnih jela za koje će recepte uskoro podijeliti na svom profilu, dok je Tamara bila zadužena za styling fotografije uz ručno oslikane pozadine zajedno sa Anom, koja je ujedno i iza fotografskog objektiva.
***
Kako se rodila tvoja ljubav prema kuhanju? Koje jelo najviše voliš pripremati?
Rodila se sasvim slučajno, imam osjećaj da se samo desilo, kao klik. Naime, prošle godine, nekada u proljeće, tražio sam način da pobjegnem od svakodnevnog stresa kojem nažalost svi robujemo. I tako sam jedne subote odlučio da skuham nešto, ni više ni manje već jelo od Jaimea Olivera, pošto imam dosta njegovih knjiga (koje su do tada služile kao ukras).
Ispalo je okej, ali mene je više zaintrigirala činjenica kako mi je dan proletio i kako sam se super osjećao dok kuham.
Tako je krenulo, prvo vikendima, a onda je to prešlo u svakodnevicu.
Bilo da se radi o krem juhama, predjelima, glavnim jelima, salatama, uvijek koristim povrće i voće. Jednostavno obožavam njihove boje, uživam u spajanju naoko ne spojivih kombinacija okusa i definitivno uvijek pokušavam izići iz svoje ''komfort zone''.
Gdje pronalaziš inspiraciju za recepte koje pripremaš?
Svakodnevno gledam dosta kulinarskih emisija, imam puno knjiga o kuhanju, pratim dosta poznatih i onih manje poznatih kuhara, tako da uvijek naučim nešto novo. Imam jedan mali rokovnik u koji zapisujem ideje i zamisli. Kada vidim neko jelo, uvijek se mislim kako bi ga mogao pripremiti na ''svoj'' način. Mislim, teško je u današnje vrijeme ostati originalan, ali ako se čovjek malo potrudi uvijek može unijeti malo ''sebe'' u to jelo i dati mu dašak osobnosti.
Što se po tebi treba naći u kuhinji svakog gurmana?
Samo ljubav. :) Naravno, uz ljubav i predanost najbitnije je imati kvalitetno posuđe i noževe. Ali daleko najbitnije je da uživate u tome što radite, jer onda i od najobičnijih jela možete praviti čudesa.
Nedavno si zajedno s još dvije kreativke, Anom Lukendom i Tamarom Herceg pokrenuo zanimljiv gourmet projekt. Kakva je atmosfera vladala na snimanju i kako su tekle pripreme?
Ajme, to je bio baš super projekt, zaista. Na ideju je došla Tamara koja je već svima odavno poznata kao akademska slikarica. Odnedavno je krenula praviti i super pozadine za slikanje pa smo odlučili udružiti snage te smo zamolili Anu da nam se pridruži. Bilo je zabavno, ja sam kuhao od samog jutra, a Ana i Tamara su kombinirale pozadine i postavljale scenu. Na kraju bi Ana sve to lijepo uslikala. Ako sve bude išlo po planu, projekt bi trebao dobiti svoj nastavak na jesen gdje bi nam se pridružilo još kuhara i kreativaca.
Koja ste jela pripremili i zašto baš ta?
Tražio sam jela koja nisu zahtijevala puno pripreme, a opet sam htio da su malo drukčija, da imaju dašak osobnosti i naravno da imaju dosta boja (obožavam boje). Tako da sam pravio curry s povrćem, kokosovim mlijekom, đumbirom i čilijem, sladoled od bourbon vanilije s bučinim uljem i sjemenkama buče, croque madame muffine, canapee s dimljenim lososom te tagliatelle sa pestom od bosiljka.
Curry sa povrćem, kokosovim mlijekom, đumbirom i čilijem
Sladoled od bourbon vanilije sa bučinim uljem i sjemenkama buče
Croque madame muffine
Canapé sa dimljenim lososom
Tagliatelle sa pestom od bosiljka
Jedan od tvojih projekata je i otvoranje najmanje zalogajnice u Hercegovini. Možeš li nam reći nešto više o 'Vilo moja' i njenom meniju? Sudjeluju i ostali članovi obitelji u pripremama jela?
Zalogajnica Vilo Moja je još uvijek pilot projekt koji bi vrlo brzo trebao zaživjeti u punom smislu. Sami koncept je zamišljen kao kuhinja na otvorenom gdje gosti mogu uživati u prirodi, mirisima svježih začina kojima su okruženi, te neobičnim sljedovima hrane koje im pripremam. Kako svakodnevno dobivam dosta upita o tome kada i gdje se može doći ''prizalogajiti'' nešto, moram nažalost reći da još uvijek nismo službeno ''otvoreni''. Plan je da zalogajnica u budućnosti postane mobilna te da se svaki vikend nalazi na drugoj lokaciji, u prirodi naravno.
Kod kojeg bi kuhara ti volio doći na večeru?
Bez obzira što u današnje vrijeme postoje puno moderniji i da kažem ''razvikaniji'' kuhari, moj izbor bi bio gosp. Gennaro Contaldo. Od prvog dana moje zaluđenosti kuhanjem pratim njegov rad i čitam njegove knjige. Strast s kojom on godinama kuha te njegova osobnost me jednostavno oduševljava. Tko zna, možda jednoga dana dobijem priliku upoznati ga.
U kojem tvom jelu najviše uživaju tvoji ukućani?
Bez obzira na sva jela i okuse s kojima se moji ukućani svakodnevno susreću, tjestenina je još uvijek na samom vrhu. Pravimo je par puta tjedno i uvijek se trudimo da napravimo neki novi umak, neki novi oblik tjestenine i da kombiniramo sa sezonskim povrćem. Većinom radimo domaću tjesteninu, a u tome rado sudjeluju i ostali članovi obitelji, pogotovo Petra.
Omiljena svjetska kuhinja?
Talijanska. Obožavam i svakodnevno u kuhanju koristim domaće maslinovo ulje te svježe aromatično bilje (bosiljak, ružmarin, origano, timijan). Uz sireve i tijesto, to je nešto po čemu je talijanska kuhinja prepoznatljiva. Volim talijansku kuhinju jer ne kompliciraju s pripremom, koriste manji broj namirnica, a veliku pažnju pridonose kvaliteti jela i samoj estetici serviranja.
Slatko ili slano?
Definitivno slano.
Najdraža kombinacija okusa?
Limeta (obožavam sve citruse) u kombinaciji s kokosovim mlijekom i chilijem.
TEKST: Ada Ćeremida
Postoje mjesta na koja ne odlazite samo po kolač, nego po iskustvo.
Novo otvoreni (i pažljivo redizajnirani) Atelje 51 u Banja Luci upravo je takva adresa, prostor u kojem će vas prvo zaustaviti vizual, a tek onda okus.
Na prvi pogled, dio deserta izgleda gotovo previše stvarno da bi bio jestiv. Jabuka koja to nije, čaša kafe koja krije slojeve moussea, teksture koje više podsjećaju na dizajn nego na klasično slastičarstvo.
I tu počinje priča.
Ponovno otvaranje donijelo je ne samo novi prostor, nego i jasnije definisan koncept: devet pažljivo osmišljenih deserata koji balansiraju između prepoznatljivog i potpuno neočekivanog.
Interijer Ateljea 51 nastavlja istu logiku kao i deserti, sve je promišljeno, čisto i fokusirano na detalj.
Kombinacija bijelih ploha, toplog drveta i terrazzo zida daje prostoru gotovo laboratorijsku preciznost, ali bez hladnoće. Plavi akcenti uvode identitet i ritam, dok centralni otok i visoki stolovi pozivaju na kratko zadržavanje, posmatranje i, naravno, degustaciju.
Prostor ne pokušava biti “instagramičan” na prvu, već funkcionalan i jasan, ostavljajući desertima da preuzmu glavnu ulogu.
Iza koncepta stoji Stefan Ilić , mladi chef i osnivač koji je svoje znanje gradio između Banja Luke, Beograda, ali i međunarodnih kuhinja u Grčkoj i Zagrebu. Taj miks iskustava danas se jasno vidi u njegovom radu, preciznost tehnike, ali i sloboda u interpretaciji.
Atelje 51 nije zamišljen kao klasična slastičarna, nego kao platforma za moderno slastičarstvo u kojoj desert postaje medij.
Njegovi kolači već su prepoznati i van ovog prostora, možete ih probati i u restoranima poput Stepa bara i Milunke, ali upravo ovdje dolaze u svom najčišćem obliku.
Na meniju se nalazi devet deserata, ali svaki od njih nosi svoju mikro-priču. “Makijato” reinterpretira svakodnevni ritual kafe kroz slojeve bijele čokolade, karamele i kafe.
“Pina Kolada” donosi svježinu citrusa i kokosa u formi koja izgleda gotovo kao skulptura. “Rošer” i “823” igraju na sigurno. ali samo u okusima, dok vizual ostaje potpuno savremen.
Posebno se izdvajaju forme koje imitiraju voće: “Zlatni Delišes” i “Amarena” izgledaju kao višnje, ali kriju kompleksne unutrašnje strukture. Tu je i “Fistiki”, desert koji balansira pistaciju i voćne note, te “Anja” kao laganija, svježija opcija.
Ono što ih povezuje jeste balans, nijedan okus nije preglasan, nijedna tekstura suvišna.
U Ateljeu 51 jasno je da se ne radi samo o desertima koje “uzmete usput”. Ovo je mjesto na koje dolazite s namjerom. Da pogledate, razmislite, možda i preispitate šta očekujete od kolača.
Koncept modernog slastičarstva ovdje nije trend, nego promišljen pravac. Svaki element, od izgleda do sastojaka, ima svoju ulogu.
Atelje 51 nalazi se na adresi Vojvode Stepe Stepanovića 171F u Banja Luci i već sada djeluje kao mjesto koje će brzo postati referentna tačka za sve koji traže nešto drugačije na regionalnoj gastro sceni.
Ako ste mislili da vas desert više ne može iznenaditi, ovo je adresa koja će vas uvjeriti u suprotno.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
