Boravak na selu sve je popularniji oblik turističkog doživljaja.

Puno je razloga za to, od činjenice da smo velike gradove često već posjetili i upoznali pa do toga da radije biramo prostor bez pretjerane gužve, gdje nema razmišljanja o prometu, smogu, slobodnim stolovima u restoranima i svemu ostalom što je normalna pojava u urbanim turističkim centrima. Upravo je zbog toga ponuda kvalitetnih seoskih smještaja, restorana, muzeja i izletišta sve bolja.

S infrastrukturom koja zadovoljava zahtjeve modernih putnika, seoski lokaliteti privlače sve više gostiju. Predivna i netaknuta priroda, brojne zelene destinacije na kojima je pravi užitak boraviti u svako doba godine, Srbija ima sve više aduta kada je takav oblik turizma u pitanju. S ciljem da tradiciju očuvaju, ali da ju na neki način i ožive te približe novim generacijama, domaćini su uredili stare boravišne prostore koji su danas na raspolaganju za potpuno i opušteno uživanje.

U nastavku vam donosimo 4 takva sela, sva smještena u zapadnom i južnom dijelu zemlje, koja su za svaku preporuku svima koji žele upoznati Srbiju kakvu do sada možda ne poznaju. Sigurni smo da će vas ovi prijedlozi motivirati da ih uskoro posjetite!


Muzej Staro selo Sirogojno
 

Ovaj kompleks smješten je u čuvenom selu Sirogojno, svega 26 kilometara od turističkog centra Zlatibora. Zanimljivo je da je muzej podijeljen u dvije cjeline. Prva cjelina čini skup tradicionalnih kuća koje su očuvane u svom izvornom obliku i čine stalnu muzejsku postavku, organizovanu oko dvije tipične zlatiborske okućnice. Druga cjelina uključuje kuće koje su također zadržale autentičan izgled, ali su prilagođene savremenim potrebama posjetilaca – ovdje ćete naći dvoranu, suvenirnicu, krčmu, i apartmanske zgrade.

 

Muzej Staro selo Sirogojno

Ova postavka starih zlatiborskih brvnara pruža autentičan uvid u kulturu življenja u zlatiborskom kraju u 19. i početkom 20. stoljeća, kada se živjelo u velikim porodičnim zadrugama s desetinama članova. Zlatiborsku okućnicu činili su brojni manji objekti okupljeni oko „glavne kuće“ koja je obuhvatala dvije prostorije – „kuću“ i „sobu“, ispod koje se nalazio podrum. Istočna i zapadna vrata, osim što su bila funkcionalna, imala su i simboličko značenje: sve što je dobro ulazilo je kroz istočna vrata – poput novorođenčeta ili gostiju, dok su se na zapadna vrata ispraćale nevolje i bolesti.

Centralno mjesto zauzimalo je ognjište, oko kojeg su se okupljali članovi domaćinstva, gdje se spremala hrana, dogovarali poslovi i gdje se provodila večer. Muzej je posvećen i očuvanju starih zanata – tokom ljeta organizuju se obuke u lončarstvu, kovačkim i grnčarskim vještinama u tri posebno opremljene radionice. Kompleks također uključuje Crkvu Svetog Petra i Pavla, ukrašenu ikonama iz 1764. godine, koja dodatno obogaćuje kulturnu vrijednost ovog mjesta.

Etno selo Gostoljublje

Etno selo Gostoljublje nalazi se ispod Divčibara na obroncima planine Maljen, na nadmorskoj visini od 550 metara. Radi se o seoskom području idealnom za šetnju i boravak u prirodi. Ovisno o interesima, moguće je organizirati različite izlete, kako u blizini sela, tako i malo dalje (obilasci domaćinstava proizvođača hrane, tradicionalnih zanata i slično).

 

Etno selo Gostoljublje
 

Domaćini će za svoje goste spremiti tradicionalnu hranu – domaću po starim receptima. U ljetnoj je sezoni na raspolaganju i bazen koji se nalazi ispred samog smještaja u selu i koji koriste samo gosti. Smještaj je po uzoru na stare srpske kuće – vajate – dvokrevetni, trokrevetni i četverokrevetni.


Etno selo Vrhpolje

Ovo tradicionalno selo nudi smještaj uz samu obalu rijeke Drine. Sve tradicionalne kućice – vajati – stare su preko 100 godina. Unutrašnjost je prilagođena potrebama suvremenog gosta pa su sve kućice renovirane te imaju terase iznad rijeke. Svaka nosi ime neke voćke. Tako možete odsjesti u Kruški, Malini, Jabuci, Dunji i Šljivi, čime su zamijenjeni klasični hotelski brojevi soba. Ukupno je gostima na raspolaganju 40 soba.
 

Etno selo Vrhpolje

U sklopu etno sela nalazi se i kvalitetno opremljena „Nikolina plaža“. Etno selo Vrhpolje idealno je za one koji žele mir, ali i za one koji žele aktivan odmor. Gosti imaju i mogućnost organiziranog izleta, šetnje po prirodi, kupanja, pecanja i splavarenja na Drini. Jedan od najprepoznatljivijih dijelova sela je etno restoran s velikim ljetnim vrtom iznad Drine, koji se nalazi u samo par koraka od kućica i gdje se spremaju svi lokalni specijaliteti – kačamak, proja, gibanica, uštipci koji su obavezan doručak svih posjetitelja, a tu je i gulaš kao specijalitet kuće, grah, junetina ispod peke...


Cedar selo Goč

Na 1000 metara nadmorske visine, selo Goč na istoimenoj planini obiluje borovom šumom i nevjerojatnim zrakom. Kućice u etno selu izgrađene su u modernom stilu. Kako izvana, tako i unutra dominiraju moderne linije, s cjelokupnim sadržajem od punog drveta. Cedrovo je drvo poznato po mnogobrojnim zdravim svojstvima te boravak od nekoliko dana u ovakvom ambijentu doprinosi brzom poboljšanju zdravlja, ali i poboljšanje imuniteta zdravih osoba.
 

Cedar selo Goč

Svježina kojom cedar odiše brzo će vas odvesti u neku daleku mirnu šumu, bez buke, žamora gradskih ulica i stresa svakodnevice. Kućice u koje ste smješteni pune su opuštajućeg mirisa drveta. Savršeno udobni kreveti, čista bijela posteljina i ručnici na raspolaganju su vam za odmor iz snova, a sauna, slana soba i topla kada od cedrovog drveta u prirodnom ambijentu, opustit će vam čula te vas dovesti u stanje potpunog mira!

Više o mogućnostima putovanja u Srbiju saznajte ovdje.

* * *

Autor teksta: Turistička organizacija Srbije 
Naslovna fotografija: Matej Čepl

Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.

Sarajevo mimo vodiča kroz šest omiljenih mjesta Aide Islam  

Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.

Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom.   



 

Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.

Birtija  

Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.

„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva.  




 

A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.

Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?

Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.

Boardroom  

Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.

„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.

Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim?  



 

Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?

Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu. 

Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život. 

Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.

Von Habsburg  

Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.

Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“

„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam.  



 

U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.  
 

Kutcha  

Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.

Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena.  





 

„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “

Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.

Autopijaca  

Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost.  




 

Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.

Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice. 

Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira. 

Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.

 Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.

Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti.  



 

Katkus Shop  

Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.

Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma.  

Aidina kolekcija keramičkih slonova

Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo  
 

Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“  



 

Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.

Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.

Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito.  




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Bonjour.ba  
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam