TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 24.5.2016.
Svi oni koji se nađu u blizini Bihaća, točnije Vrtoča, pronaći će domaćinstvo u kojem možete vidjeti i doživjeti kako se to živjelo prije 150 godina. Izgrađeno u rustikalnom i tradicionalnom stilu, pruža vam uvid u bogatu bh. povijest i način života naših predaka. Ovo mjesto privuklo je i pozornost Ines Delić, jedne od suradnica bloga Stilistica, koja ga je opisala kao idealnu destinaciju za sve
„Nadomak Bihaća, u Selu Vrtoče pronašla sam pravi tračak bosanskohercegovačke historije. Etno selo Čardaklije, u kojem se živi i radi onako kako se živjelo i radilo prije 150 godina, upravo tu. Ideju o stvaranju seoskog domaćinstva na ovom mjestu imala su braća Radošević. Radoševići su porijeklom iz Like, selo koje se nalazi ispod Velebita. Legenda kaže da ih je pod Grmeč doveo slijepi starac na slijepom konju, do mjesta gdje potočić Skakavac pada niz stijene i tu im zapovjedio: „Ovdje ustavite, ovdje ćemo zakućiti.“ Tu su Radoševići proveli vjekove prije nego sto su se raselili u raznim pravcima .Jedan od njih, Ilija, ostade i napravi neobično visoku kuću koju su mještani nazvali „čardak“ a njene domaćine „Čardaklije“. Ilijin sin Nikola, kasnije postade vlasnik te vitke „kuće“. Putujući dalje porodičnom historijom, saznajemo da je jedan od Nikolinih sinova, Vid zakoračio očevim stopama i ostao da održava posjed. Sve do svoje smrti bavio se zemljoradnjom i seoskim domaćinstvom. Stotine godina poslije nema više ni Ilije, ni Nikole a ni Vida ali su Čardaklije još uvijek tu.“
„Miris svježe pripremljene, tradicionalne hrane širio se zrakom. Konji koji su se slobodno kretali posjedom učinili su da se zaista katapultiram iz sadašnjosti u neko drugo, mirno vrijeme daleko od „moderne“ svakodnevnice. Osjetite li poriv da istražite planine Unsko-sanskog kantona nemojte zaobići Čardaklije. Svratite da odmorite oči i dušu.“ – nadodala je Ines.
Foto: Ines Delić
TEKST: Adelisa Mašić
Među visokim stablima, oko 20 kilometara od Tuzle, nalazi se toplo, skrovito mjesto koje poziva na predah i pogled u daljinu.
Zelena brda su više od restorana, to je mala jesenja oaza na Majevici, u kojoj se čini da dani teku sporije, a svaki zalazak sunca traje duže nego drugdje.
Drvena terasa, miris vlažne zemlje i svjež zrak koji dolazi s planine stvaraju atmosferu u kojoj i najobičniji dan postaje poseban.
Kiša ovdje ne smeta, naprotiv, čini da sve izgleda kao iz filma, dok se para diže iznad borova, a topla čaša domaćeg čaja grije ruke.
Ovo mjesto, udaljeno tek dovoljno da osjetite bijeg od svakodnevice, nudi jednostavnu, ali vrhunsku ponudu: domaći roštilj, sezonske specijalitete i pogled koji sve usporava. Idealno je za vikend ručak, popodnevni predah ili spontani odlazak kad zatreba tišina.
Zelena brda nisu mjesto koje traži pažnju, već ono koje se pamti po tišini, dobrom zalogaju i pogledu koji ostane u mislima i danima nakon povratka u grad.
Foto: @zelenabrda.restoran
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
