TEKST: Ilda Lihić-Isović
DATUM OBJAVE: 19.11.2020.
Društvene mreže donijele su nam puno toga.
Svakodnevno nas inspiriraju, bude stilsku maštovitost, upoznaju s novitetima i trendovima u svijetu dizajna, interijera, gourmet sekcije i ljepote, no, nažalost, društvene mreže su često i izvor cyberbullinga, o kojem se dosta priča, no, mnogi još uvijek imaju veliki upitnik iznad glave kada je u pitanju bitka s negativnim komentarima iza kojih nerijetko stoje ljudi koje nikada nismo ni upoznali.
Upravo su zlobni komentari koji su usmjereni prema nečijem tijelu, načinu odijevanju ili života, negativna strana cijele priče. Kultura posramljivanja posljednjih je godina posebice porasla na online mrežama i može uvelike utjecati na samopouzdanje i metalno zdravlje pojedinca.
Tema je to koja se tiče svih nas i o kojoj se trebamo svakodnevno educirati jer njoj mogu podjednako mogu biti izloženi tinejdžeri, influenceri, kreativci ili poznate osobe. S njima se susrela i Erna Saljević, komunikologinjom koju na Instagramu pratimo pod imenom @divaisback.
Erna je nakon pauze od društvenih mreža od nekoliko tjedana, ponovno aktivirala svoj račun i odlučila pred publikom od 79,4k pratilaca podijeliti fotografije na kojima su po njenom tijelu projektirani neki od zlobnih komentara koje je dobila. Fotografije koje su nastale ispred objektiva Aide Redžepagić poručuju da vrijednost jedne osobe ne bi trebala biti temeljena isključivo na percepciji drugih te da bismo mi sami trebali odlučiti tko smo.
S Ernom smo detaljnije pričali o cyberbullingu, kako se nositi s njim i koji su prvi koraci koje možemo napraviti kako bismo se okrenuli ka pozitivnim pričama.
***
Negativni komentari su oduvijek dio našeg društva, no, s dolaskom neta i komunikacije koja ne znači i 'razgovor oči u oči', imamo ih sve više i više. Cyberbulling je tema o kojoj se stalno priča, a gotovo da ne postoji osoba koja to nije proživjela na neki način. Nedavno objavljen dokumentarac 'The Social Dilemma' samo nam je svima došao kao jedan podsjetnik da svaka naša riječ ostavlja traga, posebice kod osoba koje nemaju izgrađeno samopouzdanje i mladih. U filmu jedna od djevojčica dobiva komentar 'baš su ti slatke te prevelike uši'.
Iza tebe je dosta godina iskustva u online svijetu, no, vjerujemo da i na tebe svaki negativni komentar unatoč iskustvu ostavi trag. Kako se ti nosiš s njima? Kako uspijevaš da oni ne utječu na tvoje samopouzdanje?
Kako kažu, ispaljen metak i izgovorena riječ se ne mogu vratiti, a oboje mogu povrijediti itakako jako. Pritom, online pisana riječ ostaje dugo vidljiva nego što može biti sjećanje na izgovorenu, i to treba imati na umu. Istina, negativnih komentara je sve više, ali ne u smislu konstruktivne kritike koju govorimo drugome želeći tako da utičemo na pozitivnu promjenu u njemu, kako ne bi naštetio drugome - što je donekle definicija konstruktivne kritike, nego više u smislu pravog internet zlostavljanja, dakle neodgovornog korištenja najprije društvenih mreža, gdje zbog nesankcionisanja od strane platformi, ali i nas kao korisnika, budemo svi žrtve u vrtlogu mržnje, sukoba, frustracija i na kraju - međusobnog povrjeđivanja. Kako ste i naveli, više od decenije bavim se javnim poslom i kroz svoju struku, počevši od novinarstva preko komunikologije, prošla sam razne edukacije i razne tehnike kojima bih mogla druge, ali i sebe zaštiti od negativnog uticaja i takvog fenomena društvenih mreža. No, kako sam i ja uporedno odrastala uz korištenje mreža, imala sam trenutaka kada su takvi komentari loše uticali na mene, s čime se danas nosim daleko hrabrije. Uspijevam objašnjavajući sebi razliku između upravo konstruktivne kritike koju mi neko uputi i jednostavnog hejta ili na kraju internet zlostavljanja. Kako sebe ne stavljam u poziciju žrtve jer imam iskustva sa tom negativnom stranom popularnosti na društvenim mrežama, uvijek pokušam preko svog primjera pokazati drugima zašto je to pogrešno, kakve posljedice mogu drugi imati i kako možemo skupa to riješiti. Kako komuniciram prema velikom auditorijumu, u kojem su i maloljetnici koji su najugroženiji, zahvaljujem što imam priliku da to i učinim i probam dati svoj doprinos u sprječavanju.
Mnogi se još uvijek na neki način plaše odgovoriti na takve komentare ili ih izbrisati. Koja je tvoja praksa i zašto? Što bi savjetovala onima koji se plaše reagirati na takve komentare?
Mojim postom sam željela uticati na tri strane - prvenstveno na osobe koje su proživjele ili proživljavaju Internet nasilje, da znaju da se to može i dešava se skoro svima, da dižem svijest kod mladih roditelja ili osoba koje u okruženju mogu imati najprije mlade koji možda potajno pate od posljedica Iiternet zlostavljanja i na kraju – da probam možda dosegnuti i do samih zlostavljača - to je moja lična utopija kojoj uvijek naginjem. :) Ovo su situacije kada strah moramo ostaviti po strani i prijaviti profil s kojeg stiže zlostavljanje, blokirati osobu i obavezno pričati o tome s osobom od povjerenja iz okruženja. Na ovakve stvari se ne smije ostati nijem jer onda zatvaramo oči pred isto tako jakom i učestalom vrstom nasilja. Prednost je što i mi anonimno i jednostavno možemo prijaviti sve te nasilnike, ne samo na objavama kod nas, nego bilo gdje na društvenim mrežama gdje prepoznamo da se to dešava.
S druge strane, ponekad negativni komentar ostavljaju i naši poznanici, kojeg prati i emoji koji je tu kako bi pokazao da se ta osoba zapravo samo 'šali'. Iz tvog osobnog iskustva, kako se nositi s ovakvim situacijama?
Navikli smo da nam je sve kao „u šali“- ne shvatajući ozbiljnost situacije. Mislim da sve potiče iz našeg kolektivnog neznanja u prepoznavanju uzoraka nasilnog ponašanja na internetu, ali isto tako i u dnevnom govoru. Šta i kako bismo trebali i smjeli reći, kako bi se drugi zbog toga mogli osjećati i da li je to konstruktivna kritika osobi koja je zaista želi čuti od nas – jer trebamo znati da je osnovna kultura ne upućivati nekome svoje mišljenje ako nismo pozvani na to, šta je klasični hejt, a šta je već kompletno verbalno zlostavljanje, offline ili online. Kada to shvatimo, onda bismo jasnije i razumijevali sve ove teme oko kojih se puno govori, ali malo razumije i još manje dolazi do rješenja. Ja sam za to da se uvijek osobi koja to čini skrene pažnja, jer prečesto ljudi ne razumiju da to zaista i rade. A onda i da mi sami revidiramo svoje postupke kojim činimo virtuelni svijet boljim ili gorim mjestom za nas i pojedince oko nas.
Često ispod postova, blogova ili objava na društvenim mrežama možemo vidjeti komentare da javne osobe ne bi trebale raditi taj posao ako im se ne sviđa da ih ljudi komentiraju. Koji je tvoj komentar na tu tezu?
To je toliko pogrešna pretpostavka da me zažiga svaki put kad je neko pukne tek tako, a to rade često.:) Ako je neko izabrao da bude javna ličnost, nije izabrao da ga se vrijeđa, ponižava i iznose neistinite tvrdnje protiv te osobe, posla kojim se bavi ili slično. Jedno su, opet ponavljam, konstruktivna kritika, drugo je hejt tj. internet zlostavljanje. Na kraju, jako je bitno da svi znaju da svoje online zajednice kreiraju sami, dakle sve što im se ne dopada mogu naravno slobodno prokomentarisati uz pažnju da time iz konstruktivne kritike ne pređu u internet zlostavljanje i onda oduzmu jedinu snagu koju to nešto što ih uporno nervira ima – njihovu pažnju. Dakle unfollow, block i sve te sjajne opcije koje ne umijemo da koristimo da bismo imali manje frustrirane dane neispravnim korištenjem društvenih mreža. Meni je jednostavno žao svih tih ljudi koji čine svoje dane nekvalitetnim, gledajući neke osobe i prateći nazor njihov rad, bez da ih poštuju i da im jednostavno trebaju za nešto u životu.
Bodyshaming je također sve češći način posramljivanja, a brojne poznate dame poput Rihanne, Christy Teigen ili Beyonce su smislom za humor vješto uzvratile udarac. Kako se ti nosiš s njim?
Mi žene smo tome toliko jako izvrgnute, da je nepodnošljivo. Kreće od članova naše porodice, preko prijateljica, do nepoznanika na društvenim mrežama koji jedva čekaju svoj loš dan iskaliti na vama. Ja sam kao mlađa, kao i svaka žena, imala izraženije komplekse glede razvijanja mog tijela i manjaka/višaka, dok se danas, kako sam i spomenula, hrabrije borim sa bodyshamingom. Radim mnogo na dizanju svoje svijesti o zdravom tijelu i ljubavi prema samoj sebi, a to svesrdno promovišem i na svojim društvenim mrežama. Svakodnevno mi sjajne žene potvrđuju da za njih i sve nas puno znači takva podrška kada dolazi od osoba mog profila, koji možemo skupa načiniti neke promjene u pozitivno.
Kako napraviti detoks od društvenih mreža?
Ja sam jedno veče shvatila da mi treba odmor od Instagrama na kojem provodim najviše vremena i jednostavno sam se samo deaktivirala. Bez potrebe da najavljujem svoj odlazak i time skupa sa svojom zajednicom učim kako mi trebamo konzumirati društvene mreže, a ne one nas i kako je nečiji odlazak sa društvene mreže njegova intima, koja se ne dovodi u pitanje ma koliko neko bio javna ličnost, influenser ili slično. Tanka je granica između toga da pomislite da neko mora biti tu za vas na mrežama 24/7 i potrebe da razumijete zašto je neko tu, šta od njega možete naučiti, kako će vam doprinijeti kvalitetnijem životu itd. Iz odgovornosti prema ozbiljnosti online poruka koje šaljem, a koje jesu svrha mog dejstvovanja na društvenim mrežama velikog praćenja, željela sam iskoristiti pažnju koja će se stvoriti po povratku na IG, da svu tu istu pažnju usmjerim na temu internet zlostavljanja. Kao javna ličnost koja to prolazi svakodnevno „bez posljedica“, ako to mogu tako reći i može dići glas bez bilo kakvog straha ili sramote da zaista pred svima pokažem patern riječi koje meni pišu internet zlostavljači, kako bi se jasno razumjela razlika u tome da „ljigava si, fejk si, kost i koža si“ nisu konstruktivne kritike, suprotna mišljenja od mog, već vrlo jasno i jednostavno verbalno online zlostavljanje. Taj buzz oko 'diva is back' bi svakako bio, najprije i zbog šale koju često pravim na račun svog ig imena, zato sam iskoristila savršen trenutak da ponovo pokrenem raspravu o jako bitnoj temi. Kada sam se već vratila, neka ima i višu svrhu i vrijednost.
Ukoliko ovaj članak čita osoba koja je trenutno izložena cyberbulilngu i ne zna kako na njega reagirati, što bi joj savjetovala da bude prvi korak kako bi se odmaknula od negativnog okruženja i okrenula ka pozitivnim pričama?
Report i block osobu koja vas zlostavlja u vašem online nebu, pričajte o tome sa osobama od povjerenja iz vaše okoline, ako ste maloljetnici – pričajte sa vašim roditeljima ili nastavnicima u koje imate povjerenje. Bitna je prevencija, kao i u svakoj vrsti nasilja. I ako bilo gdje vidite ovu vrstu naselja na vašim feedovima, report i block. To je kao da svako od nas uzme papirić smeća s poda koji je bacio neko pravo loš i vratimo ga tamo gdje pripada. U kantu za otpatke. Najmanje što možemo učiniti za nas i Planetu, zar ne?
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Aida Redžepagić
TEKST: Bonjour.ba
Trudnoća mijenja svakodnevicu brže nego što očekujemo. Prve sedmice donesu i lijepe emocije i male izazove: iznenadni umor, osjetljivost tijela ili jutra koja jednostavno ne liče na ona ranija.
Mučnine su među najčešćim razlozima zbog kojih se žene javljaju ginekologu i baš tu nastaju pitanja o tome šta je normalno, kada se zabrinuti i šta zaista pomaže.
Upravo zato smo u Bonjour.expert serijalu razgovarali s dr. Dženitom Kurtćehajić, specijalisticom ginekologije i akušerstva, kako bismo dobili jasne i provjerene odgovore o ranim simptomima trudnoće i mučninama koje prate ovaj period.
Dženita Kurtćehajić, dr. spec. ginekologije i akušerstva i Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba portala
Uz savjete o ishrani i malim jutarnjim rutinama, trudnice sve češće čuju i preporuke za prirodnu podršku na bazi standardiziranog ekstrakta đumbira, poput Antimetila.
Na pitanje kada zapravo počinju prvi znakovi trudnoće, doktorica je naglasila da tijelo ponekad reagira mnogo prije nego što test pokaže dvije crtice. Kako kaže:
“Tijelo počinje da šalje prve signale trudnoće već sedmicu do dvije nakon začeća. Neke žene to mogu osjećati prije izostanka menstruacije, a neke iza. Obično su to simptomi poput osjetljivosti u grudima, učestalo mokrenje i umor, a četiri do šest nedjelja od izostanka menzesa se javljaju prve mučnine.”
Kada govorimo o mučninama, odgovor nije jednostavan, ali uz stručno objašnjenje sve postaje jasnije. Dr. Dženita je izdvojila glavne razloge: “Mučnine obično nastaju zbog porasta humanog horionskog gonadotropina. To je hormon koji luči posteljica. S druge strane, estrogen i progesteron dovode do usporenog rada probavnog sistema. To je kao da zamislite da hormoni šalju tijelu signal da uspori strojeve jer se rađa novi život. Zatim nastaje mučnina.”
Objasnila je da tijelo radi ogroman posao iza kulisa, a mučnine su ponekad samo nuspojava te promjene tempa.
U najpraktičnijem dijelu razgovora istaknula je rutine i male jutarnje trikove koje trudnice često usvajaju jer stvarno pomažu:
“Prije svega moram reći da je pravilna ishrana jako važna. Želudac ne smije biti ni pun ni prazan. Posebno u jutarnjim satima savjetuje se da na noćnom ormariću trudnica ima keksić ili badem i to uzeti prije nego što se ustane. S druge strane volimo preporučiti i čaj od džumbira. Međutim, sad na tržištu imamo olakšicu, Antimetil koji se može uzeti u vidu tablete da olakša mučnine.”
Mnoge žene brinu ako ne osjećaju mučninu uopće. Dr. Dženita je tu dilemu odmah razjasnila:
"Ukoliko nema mučnine u trudnoći, trudnice trebaju da znaju da to nije ništa opasno, ali s druge strane imamo statistike ukoliko su mučnine prisutne da je manja šansa da dođe do gubitka trudnoće. Čak do 80% je mučnina prisutna unutar prvih sedmica zato što raste taj nivo humanog horionskog gonadotropina."
Istaknula je da je odsustvo mučnine jednako normalno kao i njena prisutnost.
Kada smo pitali dr. Dženitu šta najčešće pogoršava mučninu, vrlo konkretno je odgovorila: “Najčešće mučninu pogoršava neugodan miris kroz intenzivne parfeme, prženu hranu. Ako tome pridodamo još stres, mučnina je zatim jako intenzivna.”
Doktorica je posebno izdvojila trenutke kada mučnina prelazi granicu očekivanog: “Ukoliko žene imaju uredan kvalitet života, jednostavno imaju povremene mučnine, ne povraćaju pretjerano i mogu da jedu i piju, onda to nije neki veći problem.”
U razgovoru je doktorica pojasnila i kada mučnine prelaze granicu uobičajenog. Kaže da se u vrlo malom broju trudnoća javljaju izuzetno jaki oblici povraćanja, poznati kao hyperemesis gravidarum. U takvim situacijama trudnice ponekad ne mogu zadržati ni tečnost ni hranu, pa je potrebna bolnička njega kako bi se nadoknadili elektroliti i nutrijenti.
Naglasila je da je ovaj oblik mučnina rijedak, ali je važno prepoznati ga na vrijeme.
Kako kaže doktorica, neke reakcije trudnica nastaju iz dobre namjere, ali ne donesu olakšanje:
“Ono što ne pomaže protiv mučnine je da trudnice izbjegavaju da jedu ili da konzumiraju odjednom veće količine tečnosti i nekad koriste prenatalne vitamine sa visokom dozom željeza.”
Naglasila je da tijelo bolje reaguje na male, česte obroke i postepeni unos tečnosti.
Prve sedmice trudnoće donose najviše pitanja, ali i najviše prostora za razumijevanje vlastitog tijela. Mučnine, koliko god neugodne bile, najčešće su dio prirodnog ritma koji hormoni stvaraju u ovom periodu.
Iz odgovora dr. Dženite Kurtćehajić jasno je da rani period trudnoće postaje lakši onda kada trudnice razumiju šta se u tijelu događa i kada pronađu rutinu koja im odgovara. Nekima to znači promjenu prehrane, nekima mali jutarnji trik poput keksića prije ustajanja, a nekima prirodan oblik đumbira u Antimetilu, koji se pokazao kao blaga i praktična pomoć kod mučnina.
Važno je osluškivati svoje tijelo i dati sebi mogućnost da isprobate ono što vam može olakšati dan. Ponekad upravo takvi mali izbori naprave razliku i pretvore jutro u tren koji je mnogo nježniji i lakši za započeti.
U razgovoru je doktorica spomenula da đumbir, posebno u standardiziranim oblicima, može biti blaga pomoć kod mučnina u ranoj trudnoći. Za trudnice koje žele isprobati ovu vrstu podrške, dostupna su dva oblika Antimetila, proizvoda na bazi ekstrakta đumbira, namijenjena za održavanje lakoće želuca tokom trudnoće i putovanja.
Antimetil® tablete
Oblik sa standardiziranim ekstraktom đumbira (50 mg), namijenjen odraslima, trudnicama od prvog dana trudnoće i dojiljama. Ne izaziva pospanost.*
Antimetil® gom tablete za žvakanje
Praktičan oblik (25 mg ekstrakta đumbira) koji se lagano otapa u ustima i može se koristiti i kada voda nije dostupna. Prikladan za djecu od 4 godine, trudnice i dojilje. *
*Antimetil® ne smiju uzimati osobe sa opstrukcijom žučnog voda. Osobe koje uzimaju lijekove trebaju se prije korištenja posavjetovati sa ljekarom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
