Kada pomislimo na vjenčanja inspirisana filmskim kadrovima mislimo baš na jedno ovakvo.

Mirzu su u Sarajevo iz Dubrovnika doveli posao i studiranje. Upravo za vrijeme studija, na Pravnom fakultetu je prije osam godina upoznao Eminu. Pri prvom pogledu na fotografije s njihovog vjenčanja misli su nam radile 100km/h i kreirali smo najljepše filmske scenarije u glavi.

Inspirisani morem, arhitekturom i nježnom energijom ovog para, poželjeli smo zaviriti u svaki detalj njihovog vjenčanja. 

Uzimajući u obzir mediteransku klimu, toplije vrijeme, ali i cjelokupan ambijent, Dubrovnik je bio jasan izbor za proslavu vjenčanja. Sve o planiranju i detaljima proslave, ispričali su nam Emina i Mirza.

"Od početka smo se složili da ne želimo veliko vjenčanje. Sama organizacija je protekla poprilično smireno i trudili smo se što više sebi olakšati posao. Od drugih ljudi stalno slušate kako je organizacija vjenčanja, pogotovo na lokaciji gdje ne boravite cijelo vrijeme, jako stresna. Mi nismo htjeli da ga tako pamtimo pa smo od početka sve radili na što je bilo moguće jednostavniji način. " - rekla je Emina Bonjour.ba timu.

"Na sreću, Dubrovnik je toliko lijep, da uz malo truda sve može izgledati spektakularno. Nismo imali ni organizatora vjenčanja, niti agenciju za dekoracije, ali smo imali podršku kumova i prijatelja, koji su uskočili taj dan za dekoraciju sale i koordinaciju samog događaja. Cilj nam je bio organizirati jednu lijepu zabavu bez puno ceremonijala i tradicionalnih svadbenih elemenata i mislimo da smo u tome i uspjeli." - dodali su Emina i Mirza.

 

Emina i Mirza su proslavu vjenčanja organizovali u prelijepom ljetnikovcu Bunić - Kaboga, koji je reprezentativni spomenik dubrovačke gotičko - renesansne arhitekture.




Kako bi nam što bolje približila ovu lokaciju, Emina dodaje: "Imućne dubrovačke obitelji gradile su takve ljetnikovce u okolici grada, kako bi u njima provodili topla ljeta, uživali u vrtovima i raskošnim zabavama. Upravo zbog svoje primarne namjene ljetnikovac Bunić - Kaboga na drugom katu ima veliki plesni salon s dekorativno uređenim zidovima i raskošnim otvorima, a uz koji se nalaze četiri manje pomoćne prostorije."

"Cijelom dužinom kata nalazi se terasa u okviru koje je jedan dio natkriven. Ljetnikovac je u potpunosti restauriran i činio nam se kao savršeno mjesto za organizaciju vjenčanja. Danas se nalazi u vlasništvu Grada Dubrovnika, a o njemu brine poduzeće Dubrovačka baština. Koristi se primarno za organizaciju kulturnih događaja, ali moguće ga je iznajmiti i za događaje poput vjenčanja." - rekao nam je Mirza.

Eminine i Mirzine fotografije nastale su kroz objektiv Enide Kajević. "Nismo htjeli klasične svadbene slike, već prikazati ljepotu i duh grada, a u isto vrijeme i zabilježiti uspomene – Enida je to uspjela."

Za cvjetne aranžmane bila je zadužena Cvjećara Džan iz Sarajeva, a papirni asortiman je radio Neon signs. U ljetnikovac su dodali svijeće koje su u interijer unijele posebnu toplinu. Drvene stolice i sitne stolne dekoracije su iznajmljene od Heritage Wedding Resorta iz Dubrovnika.

Morski meni cateringa Akademis iz Dubrovnika u potpunosti se uklopio u „morsku priču“ ovog para. Domaću čokoladnu tortu je pripremio REGO iz Mokošice.

Mirzino odijelo, košulju i kravatu brenda Granoff i cipele Massimo Dutti, su kupili spontano za vrijeme zajedničke šetnje. Eminin bridal look upotpunjen je efektnom kratkom vjenčanicom, dugim velom i Jimmy Choo cipelama.

"Ja sam znala da želim kratku vjenčanicu, nešto minimalno, ali u isto vrijeme efektno. Bilo je teško pronaći ono što sam otprilike zamislila, pa sam je dala skrojiti prema vlastitoj ideji. Kako sam na haljini uštedjela, odlučila sam uložiti u cipele.

Jimmy Choo je često sinonim za svadbenu obuću, a moje su posebne i po tome što sam ih kupila na djevojačkom putovanju u Beču."

* * *
Foto: Enida Kajević 

Sanela Zukić za Bonjour.ba otkriva kako je SAZU tim od moodboarda, svjetla i povjerenja oblikovao wedding editorial koji izgleda kao modna priča, a ostaje potpuno vjeran paru.

Unutar vjenčanja koje je SAZU tim snimio kao modni editorial

Bijele draperije, stakleni paviljon i Igman na rubu kadra odredili su izgled ovog vjenčanja prije nego što je nastala prva fotografija.

Iza serije stoje Sanela i Amir Zukić, koji čine SAZU Weddings tim, čiji se fotografski rukopis kreće između dokumentarne neposrednosti i editorijalne preciznosti. Sanela je za Bonjour.ba otkrila kako su pristupili vjenčanju koje nije započelo listom obaveznih kadrova, nego moodboardom i povjerenjem.






Mlada im je pokazala fotografije koje voli, naglasila da prepoznaje njihov rad i prepustila im da taj vizuelni jezik prevedu u prostor, svjetlo i odnos para pred objektivom.

Za SAZU tim je to idealan brief. Moodboard služi da tim razumije estetiku koja privlači par, ali ne i da ponavlja već viđene kompozicije.

„Više nas zanima šta je to u tim fotografijama privuklo pažnju nego da napravimo iste kadrove “, objasnila nam je. Bilo je jasno da par želi nešto profinjeno i blago editorialno, ali da fotografije i dalje trebaju pripadati stvarnom vjenčanju.

Čista paleta, bijele draperije i stakleni paviljon vodili su kadar, dok je planina ostala precizno odmjerena kulisa.

„Ideja je bila da priroda bude okvir, a da mladenci i cijeli dizajn ostanu u prvom planu“, rekla nam je Sanela.

Između dokumentarnog pogleda i editorialnog kadra

Fotografije imaju preciznost modnog editorijala, ali ne gube lakoću stvarnog dana. Taj balans ne nastaje slučajno. Dan prije vjenčanja SAZU tim je s parom obišao cijeli prostor, pratio kako se svjetlo mijenja i unaprijed odabrao mjesta za first look i portrete.

Kada je dan počeo, više nije bilo potrebe za traženjem lokacija i donošenjem odluka u hodu. Priprema je SAZU Weddings timu ostavila dovoljno prostora da pažnju usmjere prema ljudima, pogledima i gestama koje se ne mogu ponoviti.




 
Gdje ste se oslonili na dokumentarni pristup, a gdje ste svjesno gradili editorijalniji kadar?

„Kod nas su ta dva pristupa uvijek isprepletena.

Sve što se dešava tokom priprema, ceremonije i zabave fotografišemo potpuno dokumentarno. Tu ne želimo prekidati trenutke niti usmjeravati ljude.

S druge strane, portreti su dio dana kada malo više vodimo par. Na ovom vjenčanju imali smo oko pola sata prije same ceremonije i još desetak minuta poslije, jer je sunce još uvijek bilo dosta jako. Zato smo portrete podijelili u dva dijela i iskoristili ono najbolje što nam je svjetlo nudilo u tom trenutku.“

Portreti su usmjeravani tek toliko da svjetlo i silueta pronađu svoju najbolju liniju. Sve ostalo je SAZU Weddings tim prepustio toku dana.





 

Vjenčanje su pratila dva fotografa i videograf. Dok je jedan objektiv ostajao uz glavne trenutke, drugi je bilježio reakcije porodice, poglede gostiju i detalje koje mladenci često vide tek kada otvore galeriju.

Sanela je njihov pristup sažela u rečenici koja bi mogla stajati kao potpis cijele galerije.

„Na kraju želimo da njihova galerija ne prikazuje samo kako je vjenčanje izgledalo, nego i kako se osjećalo.“

Bliskost koju kamera ne prekida

Scenografija određuje sliku, ali povjerenje odlučuje koliko će joj par dopustiti da priđe. Sanela nam je objasnila da se ta bliskost gradi mnogo prije prvog kadra.

Kako gradite osjećaj intimnosti u fotografijama, a da ne otkrivate više nego što par želi podijeliti?

„Mislim da to najviše dolazi iz povjerenja i osjećaja mira koje parovi imaju u radu sa nama.

Ovaj par nam je od početka dao potpunu slobodu i to se osjeti na fotografijama. Mi nikada ne pokušavamo napraviti nešto što paru nije prirodno. Radije posmatramo kako funkcionišu zajedno i onda ih samo malo usmjerimo kada vidimo da im je to potrebno.

Mislim da naše fotografije ljudi upravo zbog toga osjećaju iskreno, a da ipak dostojanstveno sačuvamo intimu kako para tako i njihove porodice i prijatelja.“

Kadar koji za Sanelu nosi cijelo vjenčanje nije nastao tokom pažljivo vođenog portreta. Riječ je o crno-bijeloj fotografiji na kojoj se mladenci spontano smiju između dva kadra.



 

U njoj vidi njihovu opuštenost, odnos i lakoću koju su dijelili s timom tokom cijelog dana. Fotografija je jednostavna, ali u njoj ostaje sve ono zbog čega se ovakvoj seriji vraća.

Sanelu danas najviše privlače vjenčanja koja imaju vlastiti identitet. Dizajn i estetika ostaju važni, ali tek kada odražavaju par. Takve fotografije s vremenom ne gube značenje jer ne pripadaju samo trenutku u kojem su nastale.

U rad SAZU studija sve češće ulazi i film fotografija. Privlači ih njen sporiji pristup i ograničen broj kadrova, zbog kojeg se svaka fotografija snima s većom namjerom. Taj način gledanja žele sve snažnije prenositi i u digitalni rad.




 

Kada smo Sanelu pitali koja bi pjesma pratila ovu seriju, odabrala je Tebe čuvam za kraj, pjesmu uz koju su mladenci plesali prvi ples.

Ipak, kadar kojem se najradije vraća nastao je između dva portreta, u smijehu koji niko nije morao režirati. Pjesma je pripala trenutku koji su svi gledali, a fotografija onome koji je ostao samo njihov.
 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Fotografija i video: @sazuweddings    
Planiranje: @weddings_by_nadira   
Venue: @hotelmonti.sarajevo   
Stakleni paviljon: @altera_event_tent   
Dekoracije i cvijeće: @studio.sare   
Content creation: @trulyyourscontent   
Make up: @petrabracicmakeup   
Kosa: @filipovich96   
Vjenčanice: @laperla_vjencanice