TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 9.7.2020.
Svi istinski gurmani složit će se da je jedna od slađih poslastica upravo čokolada u formi pralina i raskošnih truffle. Posebnu šarm imaju ove slatke delicije ručno izrađene u malim serijama koje su idealan poklon sebi, ali i dragim osobama.
Ekatarina Musa se prije nekoliko godina iz Uzbekistana doselila u Sarajevo gdje je pokrenula svoju malu čokoladarnicu. Sama izrađuje ukusne poslastice od kvalitetne čokolade koje dolaze uz neodoljiva punjenja, od šumskog voća do kave i sezonskih začina. Uz to okus, tekstura i forma čokolade dozvoljava različite načine oblikovanja, zbog čega praline i truffle u njenom potpisu dolaze sa zanimljivim ukrasima. Više detalja otkrivamo u nastavku.
***
Kada si se odlučila da pokreneš svoju čokoladnu manufakturu?
Uvijek sam voljela praviti slatkiše i slatke stvari. Kad sam došla u Bosnu, izrađivanje slatkiša bila je jedna od stvari koja mi je pomogla da se adaptiram i ne padnem u depresiju. Kasnije, razvijajući svoje znanje u slastičarstvu, izabrala sam čokoladu kao svoj prioritet.
Počela sam praviti domaće praline za svoje prijatelje i porodicu, a kasnije sam na nagovor početkom 2019. godine počela sa online prodajom domaćih pralina. Tako da ja sam i osnivač i inspirator "SweetTreat by Katya". Moja online prodavnica za izradu ručno rađenih čokolada nudi kupcima najukusnije i neobične praline i truffle od najkvalitetnije belgijske čokolade.
Tko čini tvoj tim i koji su izazovi s kojim si se susrela u početku?
Moj tim sam samo ja, Ekaterina. :)
Moj najveći izazov bio je da počnem prodavati svoje praline ljudima, pronaći svoje kupce, spremiti najbolji proizvod i izgled čokoladne bombonijere. Ali i dalje radim u svim mogućim smjerovima za razvoj, promociju i poboljšanje svog proizvoda.
Koliko je vremena potrebno za izradu pralina i koje sirovine koristiš za izradu?
Čokolada je vrlo poseban proizvod za koji treba vremena i naravno, ljubavi. Da napravim malu količinu pralina, treba mi najmanje 3 dana.
U svojoj proizvodnji koristim najkvalitetniju belgijsku čokoladu, voćni pire, svježu kremu, različite paste od orašastih plodova. Ne upotrebljavam nijedan konzervans u svojim pralinama, samo svježe i jednostavne sastojke što je u jednu ruku hendikep jer je rok trajanja znatno skraćen, ali opet moji kupci mogu biti sigurni da dobivaju najsvježije praline bez ikakvih neželjenih primjesa.
U kojem djelu kompletnog procesa najviše uživaš?
Zaista ne mogu odrediti poseban dio procesa pravljenja čokolade u kojem najviše uživam. Ali ako trebam odabrati, to bih je bilo stvarajući dizajn koji će privući pažnju kupca i naglasiti ukus slatkiša.
Gdje najčešće pronalaziš inspiraciju za nove recepture?
Inspiraciju za svoj rad pronalazim u svemu, moji najveći inspiratori su moje troje djece i vrijeme provedeno s njima, raznorazne dogodovštine su najbolja inspiracija, mada inspiraciju pronalazim u svemu oko sebe, prirodi, knjigama, radovima svjetski poznatih majstora čokolade...
Koje sve slatke kombinacije okusa možemo pronaći u ponudi SweetTreat by Katya?
Obično više volim prilagođavati ukus svojih pralina ovisno sezoni.
Koristim više "laganog" ukusa tokom ljeta i toplog ukusa tokom hladnog vremena.
Uglavnom koristim jagode, maline, mango, različite paste od orašastih plodova, kahvu, karamelu, jednostavne, ali ukusne kombinacije.
Koja je pralina tvoj omiljeni odabir, a koja krade najviše simpatija dama?
Moj omiljeni odabir je klasični tamni truffle.
Po mom mišljenju najpopularnija je hrskava lješnjak pasta s mliječnom čokoladom.
Kako skladištimo tvoje slastice?
Ručno rađena čokolada ne spada u proizvode za dugoročno skladištenje. Koriste se isključivo prirodni sastojci i komponente; nema konzervansa, zbog kojih je rok trajanja slatkiša od tri sedmice do dva mjeseca maksimalno (zavisno od komponenata koje se koriste).
Čokolada je osjetljiva na vlagu i mirise. Čokolada mora biti zaštićena od svjetlosti i vazduha i treba je čuvati na hladnom i suhom mjestu na stabilnoj temperaturi između 12⁰C i 20°C.
Uvijek zapamtite da ambalaža u kojoj se čokolada čuva mora biti zatvorena.
Također se ne preporučuje čuvanje čokolade u hladnjaku jer mirisi drugih proizvoda mogu komunicirati s čokoladom.
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put smo vas kroz Pical Resort, Valamar Collection u Poreču provele kao kroz travel priču.
Rooftop bazen, wellness, more, otvorenje uz plažu i Parenzana kao nit koja se provlači kroz cijeli resort.
Ovaj put se vraćamo za sto.
Jer ako putovanje pamtite i po tome šta ste probale, gdje ste sjedile, koji zalogaj ste komentarisale još sutradan i koji desert vam se vratio u mislima na putu kući, onda gourmet strana Picala zaslužuje poseban tekst.
Tokom boravka izdvojile su se dvije adrese.
Jedna je opuštenija, dnevna, topla i zamišljena za dijeljenje.
Druga je večernja, precizna i fine dining u pravom smislu.
Zajedno su nam pokazale da se Poreč ne oslanja samo na more, stare ulice i ljetni ritam. Ovdje se ozbiljno počinje graditi i gourmet priča.
Prva adresa vodi nas u Jadran Heritage Hotel, Valamar Collection, u starom dijelu Poreča.
Već sam dolazak ima drugačiji osjećaj od resorta. Poreč, kamen, more, fasade, malo sporiji hod i hotel koji više liči na elegantnu gradsku adresu nego na klasični hotelski prostor.
U njemu se nalazi JAZ by Ana Roš Poreč , restoran koji nosi tri Michelinove zvjezdice. Riječ je o najvišem priznanju koje restoran može osvojiti, a kroz povijest je tek mali broj žena chefica ostvario ovaj izniman uspjeh.
Iza koncepta stoji Ana Roš, jedna od najpoznatijih evropskih chefica, ali JAZ ne ide u smjeru ukočenog fine dininga. Nema osjećaja da morate sjediti previše ravno i čekati objašnjenje svakog detalja.
Ovdje se jela dijele.
Komentarišu.
Vraćaju na sredinu stola.
Ručak se više ponaša kao razgovor nego kao ceremonija, što nam se posebno svidjelo.
Ako bismo iz JAZ-a morale izdvojiti jedan zalogaj, bila bi to brusketa.
Na njihovom Instagramu je opisuju kao jedno od onih jela koje se ne preskače i razumijemo zašto.
Brusketa s majonezom od kamenica, mariniranim lokalnim srdelama i salatom od rajčice i bosiljka donosi sve ono što želite od prvog zalogaja na Jadranu: slano, svježe, puno okusa i dovoljno jednostavno da odmah poželite još jedan komad.
To je jelo koje može otvoriti dugi ručak, stajati uz čašu vina ili koktel, ali i prebrzo nestati sa stola.
Baš to je ono što JAZ dobro radi.
Uzima poznate ideje i daje im jasnu, adriatic verziju.
Nakon toga probale smo vitello tonnato s kaparima, sjemenkama i sokovima bundeve, zatim romb pečen na kosti sa šparogama, pancetom i krušnim mrvicama.
A onda je stiglo jelo s imenom koje odmah podigne očekivanja: najbolji teleći odrezak.
Napuhani teleći bečki odrezak u krušnim mrvicama iz Pekarne Ana, uz pire krompir Robuchon.
To je comfort food, ali u verziji koja zna tačno gdje se nalazi. Poznato, ali pažljivije. Domaće u osjećaju, a potpuno restoranski izvedeno.
Za kraj je stigla rožata, ali u JAZ interpretaciji.
Kestenov med joj daje dubinu, suha šljiva donosi zaokruženu slatkoću, a prah od crnog limuna sve lijepo podigne i izbalansira.
Uz nju dolaze i organske jagode s porodične farme nedaleko od Poreča, začinjene uljem bosiljka, malo soli, svježe mljevenim crnim biberom i džemom od jagoda koji rade u kući.
To je onaj detalj koji lijepo objašnjava JAZ: sezona se prati, namirnica se koristi promišljeno, a desert ne završava samo na “nešto slatko za kraj”.
Mekana, bogata i slojevita, ali ne teška. Ukratko, desert zbog kojeg biste vrlo lako svratile i samo na kafu.
Druga adresa vodi nas nazad u Pical Resort .
Harry’s Piccolo Poreč smješten je unutar resorta, a svoju priču naslanja na tršćanski Harry’s Piccolo, restoran s dvije Michelinove zvjezdice.
Ovdje se ritam mijenja.
JAZ je ručak koji dijelite i komentarišete.
Harry’s Piccolo je večera koja ima slijed, koncentraciju i onu vrstu tihe preciznosti.
Mi smo probale tasting meni “Mare, mare, mare”.
Ime ne ostavlja mnogo dileme. More je glavna tema.
Ali ne na očekivan način.
Nije to samo riba, vino i lijep pogled, nego večera koja more prevodi kroz teksture, kiseline, slanost, umami i tanjire koji traže da zastanete prije nego nastavite.
Večera je počela pozdravom iz kuhinje.
Nećemo se praviti da smo zapamtile svaki mikro detalj.
Zapamtile smo da je početak bio savršen.
Nakon toga stigao je uvod prije predjela i maslinovo ulje Galić. Jedan od onih jednostavnih trenutaka koji odmah pokažu gdje ste. Dobro maslinovo ulje ne treba veliki nastup.
Dovoljno je hljeb, tanjir i nekoliko sekundi tišine za stolom.
Prvi veliki slijed bio je La Caesar Salad di Mare, morska interpretacija Caesar salate s grilanom rimskom salatom, gofom, kavijarom, vlascem, majonezom s mentom i koštanom srži gofa, čipsom od ekspandirane riže i spirulinom.
Zvuči kao mnogo toga.
Na tanjiru je imalo smisla.
Prepoznate ideju Caesar salate, ali sve nakon toga ide prema moru.
Harrysotto 2018 bio je jedan od najzanimljivijih slijedova večeri: rižoto na vodi od rajčice, s planktonom, kaparima, inćunima i bosiljkom.
Svježina rajčice, morska dubina, kapari i inćuni, sve dovoljno precizno da jelo ne postane teško.
Zatim je stigao Il Branzino: brancin, kamenice, tostirani pinjoli, rakovice i ZOI blitva.
To je tanjir koji ne igra na veliki efekt, nego na eleganciju. Morski, ali ne agresivan. Mediteranski, ali ne očekivan.
Između slijedova stigao je i kiseli zalogaj koji je pročistio nepce i resetovao okuse prije nastavka večere. Mali detalj, ali s odličnim tajmingom.
Slatki dio večeri otvorio je Il Bosco: sladoled od meda, aroma bora, jagoda, pinjoli i citrus baba.
To nije desert koji ide samo na slatkoću. Više je mirisan, borov, lagano citrusan, kao da na trenutak iz restorana pređete negdje bliže mediteranskoj šumi.
A onda je stigla Oda Parenzani.
I da, kada smo rekle da vas vodimo kroz detalje, mislile smo i na desert.
Ovaj desert nije bio dio standardnog menija koji smo pronašle online, nego posebno osmišljena završnica inspirisana nekadašnjom željezničkom rutom Parenzana.
Četiri deserta.
Četiri stanice na ruti od Poreča do Trsta.
Svaki sa svojim značenjem i vezom s mjestom koje predstavlja.
U prvom tekstu smo pisale kako Pical svoju priču gradi oko Parenzane. U Harry’s Piccolu ta priča nije ostala samo u dizajnu, historiji ili otvorenju.
Došla je na tanjir.
Za koga je ova gourmet strana Poreča?
Ako na putovanjima restorane ne doživljavate samo kao mjesto gdje ćete nešto pojesti između plaže i sobe, ova dva iskustva imaju smisla planirati unaprijed.
JAZ by Ana Roš je za ručak koji se dijeli, komentariše i pamti po jednom sjajnom zalogaju bruschette.
Harry’s Piccolo Poreč je za večer u kojoj želite slijedove, mirniji ritam, morsku preciznost i desert koji cijelu priču vraća na Parenzanu.
Jedan restoran ima dnevnu opuštenost.
Drugi večernju koncentraciju.
Zajedno pokazuju da Poreč više nije samo lijepa jadranska adresa za more, šetnju i zalazak sunca.
Ima i ozbiljan gourmet razlog za povratak.
A mi?
Mi bismo se prvo vratile po onu brusketu.
Pa onda, vrlo vjerovatno, opet završile na večeri koja se završava Parenzanom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
