TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 2.6.2021.
Ehlimana Dedić ima 26 godina i trenutno radi kao PR za odnose s javnošću u IT kompaniji Symphony u Sarajevu.
Radila je i u marketing sektoru u bankarskoj i farmaceutskoj industriji, a bila je i na profesionalnom usavršavanju na Al Jazeera Media Network u Dohi.
Uz to, Ehlimana je zaljubljenica u kvalitetan dizajn te rado promovira i podržava brojne pozitivne priče iz regije. Poseže najradije za urbanim i neobičnim odjevnim komadima i dodacima te između ostalog, ne krije oduševljenje The House Of Zoo proizvodima. Rekla nam je da iste kupuje online, putem njihovog shopa, kao i u Oxette radnji u BBI Centru u Sarajevu gdje možete pronaći brendove koje zastupa The House of Zoo. Osvojili su je svojim dizajnom te organskim i eco friendly materijalima. Cjenovno su prihvatljivi, urbani i idealni za svaku damu u pokretu.
Upravo zato smo u razgovoru sa Ehlimanom saznali kako izgleda jedan njen radni dan, s kojim se izazovima i projektima susrela, koji su njeni favoriti iz The House Of Zoo ponude kao i što uvijek nosi u svom ruksaku.
***
Kako biste se opisali u tri riječi?
Svaki put kada mi neko postavi ovakvo pitanje, nasmijem se i kažem kako na to pitanje za mene trebaju odgovoriti ljudi sa kojima provodim najviše vremena. Ovog puta je moja sestra bila ta koju sam zamolila za odgovor, pa mi je rekla sljedeće: kreativna, sva svoja i sretna. Ja bih rekla da mi je kreativnost inspiracija i vodilja u svemu što radim, “sva svoja” je osobina koju su mi roditelji pripisali kada sam napravila prve korake i već tada se izdvojila po karakteru u odnosu na svoje vršnjake, a radost u meni je posljedica svega što jesam i što živim.
Ehlimana nosi ruksak koji možete kupiti klikom OVDJE
Koje su 3 stvari koje uvijek napravite ujutro?
Trudim se uvijek dan započeti sa finim doručkom i kafom, bez telefona ili laptopa, kako bih barem tih sat vremena bila posvećena sebi i u miru isplanirala obaveze za taj dan. Poslije toga pregledam vijesti iz industrije i društvene mreže u potrazi za inspiracijom i korisnim informacijama. Nakon toga kreću sastanci, dnevne obaveze i dan – svaki put drugačiji.
Što vam pomaže da zadržite motivaciju?
Nakon skoro pet godina rada u jako dinamičnim sredinama i rada na terenu, prelazak na rad od kuće je za mene bio veliki izazov. Ranije sam inspiraciju i motivaciju za rad pronalazila u ljudima i dešavanjima oko sebe. Sa dolaskom pandemije ostala sam uskraćena za sve susrete sa dragim ljudima i energijama koje pokreću te ostala zatvorena u svoja četiri zida. Jako dugo nisam mogla odvojiti privatno od poslovnog, radno vrijeme je izgubilo smisao, a motivacija za rad je postala faktor na kojem sam morala svakodnevno da radim.
S vremenom sam naučila da su dobra organizacija, praktičnost, fleksibilnost i briga o sebi ključni za postizanje dobrih rezultata i očuvanje motivacije. Iako ponekad može biti stresno, osoba koja radi u sektoru marketinga i komunikacija, posebno u IT industriji, mora znati da je svaki dan potpuno drugačiji te da osoba mora biti spremna na stalne promjene i izazove. Za mene je činjenica da je svaki dan sam po sebi poseban i drugačiji dovoljna da ujutro ustanem motivirana, puna elana i spremna za novi dan.
Kako ste znali da je upravo rad u IT sektoru idealan za vas? Koje ste nedoumice imali i što bi preporučili svim damama koje imaju iste?
Prije nego sam zaplovila morem prilika koje IT industrija nudi, imala sam sreću da radim u marketing sektorima u bankarskoj i farmaceutskoj industriji. Osim sjajnih poznanstava i prijateljstava koje su se rodili iz tih iskustava, naučila sam šta znači raditi u korporativnim sredinama i sredinama koje imaju jasno uređena pravila i principe rada. Upravo u tome se krije i odgovor na ovo pitanje. Iako je moje prethodno iskustvo bilo neizmjerno korisno, sloboda i mogućnosti koje IT industrija nudi u meni su probudili neku novu kreativnu energiju i dali mi širinu i prostor za napredovanje, eksperimentisanje i istraživanje područja koja si mi do tada uglavnom bila nepoznata.
Ehlimana nosi ruksak i naočale koje možete kupiti klikom OVDJE
Symphony, kompanija u kojoj radim, je fokusirana na zajednicu, odnosno na članove naše zajednice sa fokusom na razmjenu znanja i iskustava te dobrobit svih uposlenika. Prilike su jednake za sve i podjela na muški i ženski posao nema, poenta je samo u tome koliko osoba svoja znanja dobro primjenjuje te koliko drugačija i inovativnija rješenja donosi. Trud, rad, vjera i ulaganje u sebe su recept za uspjeh.
Koji je bio vaš prvi veliki projekt i što ste naučili iz njega?
Projektima bih nazvala baš svaki korak koji sam napravila u svojoj karijeri jer je svaki zahtijevao jako puno hrabrosti, volje za učenjem i napredovanjem i mrvicu ludosti da napravim baš to što sam si zamislila. Pored svakodnevnih rezultata koje postižem sa svojim timom u Symphonyju, pamtim jako puno većih i manjih projekata i uspjeha. Jedan od prvih i najdražih u dosadašnjoj karijeri zasigurno jeste odlazak na profesionalno usavršavanje na Al Jazeera Media Network u Dohi.
To je bilo pred sami kraj fakulteta, sa nepune dvije godine radnog iskustva i, čini mi se, nikad više hrabrosti. Ono što sam tada vidjela i naučila ostavilo je na mene traga za cijeli život. Shvatila sam da nemoguće ne postoji i da svako od nas svoju sudbinu kroji sam – svojim znanjem, trudom, energijom i otvorenog srca i uma. Istina je da sam se svaki put bojala napraviti prvi korak onoliko koliko sam kasnije sretna bila što nisam nikada odustala. Čini mi se kako sam baš zbog takvog stava prema poslu i životu uvijek na radnom mjestu bila okružena neustrašivim, ustrajnim i jako vrijednim ljudima koji su svoje znanje i iskustva nesebično dijelili. Presretna sam jer i danas radim u timu sa ljudima čija me ekspertiza, kreativnost i upornost svakodnevno inspirišu da budem bolja verzija sebe.
Što je po vama ključno kako bi bili uspješni u ovom poslu?
Uvijek biti korak ispred! IT industrija jako brzo napreduje, razvija se i zahtijeva kontinuirano učenje i istraživanje. Smatram da ne treba da prođe niti jedan dan a da ne naučimo nešto novo ili ne otkrijemo nešto što bismo voljeli više istražiti. Toliko korisnih stvari i alatki nam je danas dostupno, na nama je da tome posvetimo vrijeme i isto počnemo primjenjivati.
Koji segment posla vam se najviše dopada?
Posao kojim se bavim zahtijeva jako puno energije, proaktivnosti i mašte pa je jako bitno biti u korak sa vremenom i trendovima te osluškivati potrebe tržišta. Ponosna sam što mogu reći da sam dio zajednice koja je na preko 17 događaja koje smo organizovali prošle godine, pričala o tehnološkim inovacijama i znanjima stečenim na projektima za neke od najpoznatijih startupa iz Silicijske doline, svjetske lidere i korporacije. Kroz različite radionice, sesije i diskusije s fokusom na razmjenu znanja i iskustava, dosegnuli smo preko 200 000 ljudi iz lokalne i regionalne IT zajednice. Upijati znanje i rasti profesionalno i privatno uz takve ljude je ono što mi se u mom poslu najviše dopada.
Primijetili smo i da su ruksaci neizostavan dio vaših izdanja. Riječ je o dodacima iz House of Zoo ponude. Koji je vaš favorit i zašto?
Budući da je laptop s vremenom postao neizostavan dio mojih outfita, odlučila sam potražiti ruksak koji će pasati uz sve moje odjevne kombinacije, koji će biti praktičan, kvalitetan i primjetan. Prilikom biranja odjeće, torbi ili nakita uvijek najprije posežem za ručno rađenim stvarima, te brendovima koji su sa svojom pričom odraz onoga što ja živim. Volim praktične i udobne stvari u kojima mi ne bi bilo neugodno otići na opuštenu kafu sa prijateljima, na posao ili pak na neki zanimljiv događaj. Tako sam naišla i na The House of Zoo i Ucon Acrobatics ruksake. HAJO Mini u kombinaciji pastelno roze i sive je bio moj izbor i čini mi se, ljubav na prvi pogled, a jedan zeleni već planiram pokloniti dragoj osobi.
Osim toga, kao i svaka žena, nisam mogla da odolim ni drugim proizvodima iz The House of Zoo asortimana proizvoda, pa sada u ruksaku nosim i Komono sunčane naočale, a kosu njegujem sa Doers of London proizvodima.
A što se uvijek krije u ruksaku dame koja radi u IT industriji?
Punjač – nigdje ne idem bez njega! Gotovo uvijek nosim laptop i telefon sa sobom, radim tamo gdje se zateknem pa mi je bitno imati svu opremu u ruksaku. Osim toga, nigdje ne idem bez kremice za ruke, ruža i parfema. Često sa sobom nosim i knjige koje čitam u tom trenutku pa mi je bitno da moja torba ili ruksak uvijek imaju dovoljno prostora i da ništa ne nosim u rukama. Praktičnost na prvom mjestu – uvijek i svuda! :) Na svu sreću, u moj Ucon Acrobatics ruksak stane baš sve!
Najbolji savjet koji ste dobili?
“Šta god da radiš radi najbolje što možeš, teži uvijek tome da budeš iznad prosjeka,” rekao mi je jedne prilike jedan divan doktor pa mi se uvuklo pod kožu. Sa druge strane, životna filozofija kojom se vodim već godinama temelji se na apsolutnoj iskrenosti osobe prema samoj sebi, učenju iz grešaka i padova, ustrajnosti i čistom srcu. Također, jedan od savjeta koji ja često pomenem svojim prijateljima, braći i sestri kaže: “Bitno je imati svijest o tome da se niko od nas nije rodio ičemu naučen – upijaj i primjenjuj korisne stvari koje vidiš i čuješ oko sebe.” Smatram da svako od nas može naučiti mnogo toga samo posmatrajući i osluškujući ljude, njihova ponašanja i pojave.
Knjiga koju možete uvijek iznova čitati?
Nedavno sam na jednom druženju svom prijatelju Krumetu deseti put, kako on kaže, predložila da pročita knjigu “Pas” od Ivana Tokina i “Čovjek po imenu Uve” od Fredrika Bakmana. Volim jednostavna štiva sa porukama primjenjivim na svaki aspekt života, a ove dvije su baš takve – jedna pričana iz perspektive psa, a druga iz perspektive samozatajnog čovjeka, naizgled čangrizavca, koji su sebi krije neizmjerna iskustva, ljubav i dobrotu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
