Ehlimana Dedić ima 26 godina i trenutno radi kao PR za odnose s javnošću u IT kompaniji Symphony u Sarajevu.

Radila je i u marketing sektoru u bankarskoj i farmaceutskoj industriji, a bila je i na profesionalnom usavršavanju na Al Jazeera Media Network u Dohi.

Uz to, Ehlimana je zaljubljenica u kvalitetan dizajn te rado promovira i podržava brojne pozitivne priče iz regije. Poseže najradije za urbanim i neobičnim odjevnim komadima i dodacima te između ostalog, ne krije oduševljenje The House Of Zoo proizvodima. Rekla nam je da iste kupuje online, putem njihovog shopa, kao i u Oxette radnji u BBI Centru u Sarajevu gdje možete pronaći brendove koje zastupa The House of Zoo. Osvojili su je svojim dizajnom te organskim i eco friendly materijalima. Cjenovno su prihvatljivi, urbani i idealni za svaku damu u pokretu.
Upravo zato smo u razgovoru sa Ehlimanom saznali kako izgleda jedan njen radni dan, s kojim se izazovima i projektima susrela, koji su njeni favoriti iz The House Of Zoo ponude kao i što uvijek nosi u svom ruksaku.

 

***

Kako biste se opisali u tri riječi?

Svaki put kada mi neko postavi ovakvo pitanje, nasmijem se i kažem kako na to pitanje za mene trebaju odgovoriti ljudi sa kojima provodim najviše vremena. Ovog puta je moja sestra bila ta koju sam zamolila za odgovor, pa mi je rekla sljedeće: kreativna, sva svoja i sretna. Ja bih rekla da mi je kreativnost inspiracija i vodilja u svemu što radim, “sva svoja” je osobina koju su mi roditelji pripisali kada sam napravila prve korake i već tada se izdvojila po karakteru u odnosu na svoje vršnjake, a radost u meni je posljedica svega što jesam i što živim. 

Ehlimana nosi ruksak koji možete kupiti klikom OVDJE

Koje su 3 stvari koje uvijek napravite ujutro?

Trudim se uvijek dan započeti sa finim doručkom i kafom, bez telefona ili laptopa, kako bih barem tih sat vremena bila posvećena sebi i u miru isplanirala obaveze za taj dan. Poslije toga pregledam vijesti iz industrije i društvene mreže u potrazi za inspiracijom i korisnim informacijama. Nakon toga kreću sastanci, dnevne obaveze i dan – svaki put drugačiji.

Što vam pomaže da zadržite motivaciju?

Nakon skoro pet godina rada u jako dinamičnim sredinama i rada na terenu, prelazak na rad od kuće je za mene bio veliki izazov. Ranije sam inspiraciju i motivaciju za rad pronalazila u ljudima i dešavanjima oko sebe. Sa dolaskom pandemije ostala sam uskraćena za sve susrete sa dragim ljudima i energijama koje pokreću te ostala zatvorena u svoja četiri zida. Jako dugo nisam mogla odvojiti privatno od poslovnog, radno vrijeme je izgubilo smisao, a motivacija za rad je postala faktor na kojem sam morala svakodnevno da radim.

S vremenom sam naučila da su dobra organizacija, praktičnost, fleksibilnost i briga o sebi ključni za postizanje dobrih rezultata i očuvanje motivacije. Iako ponekad može biti stresno, osoba koja radi u sektoru marketinga i komunikacija, posebno u IT industriji, mora znati da je svaki dan potpuno drugačiji te da osoba mora biti spremna na stalne promjene i izazove. Za mene je činjenica da je svaki dan sam po sebi poseban i drugačiji dovoljna da ujutro ustanem motivirana, puna elana i spremna za novi dan.

Kako ste znali da je upravo rad u IT sektoru idealan za vas? Koje ste nedoumice imali i što bi preporučili svim damama koje imaju iste?

Prije nego sam zaplovila morem prilika koje IT industrija nudi, imala sam sreću da radim u marketing sektorima u bankarskoj i farmaceutskoj industriji. Osim sjajnih poznanstava i prijateljstava koje su se rodili iz tih iskustava, naučila sam šta znači raditi u korporativnim sredinama i sredinama koje imaju jasno uređena pravila i principe rada. Upravo u tome se krije i odgovor na ovo pitanje. Iako je moje prethodno iskustvo bilo neizmjerno korisno, sloboda i mogućnosti koje IT industrija nudi u meni su probudili neku novu kreativnu energiju i dali mi širinu i prostor za napredovanje, eksperimentisanje i istraživanje područja koja si mi do tada uglavnom bila nepoznata.

Ehlimana nosi ruksak i naočale koje možete kupiti klikom OVDJE

Symphony, kompanija u kojoj radim, je fokusirana na zajednicu, odnosno na članove naše zajednice sa fokusom na razmjenu znanja i iskustava te dobrobit svih uposlenika. Prilike su jednake za sve i podjela na muški i ženski posao nema, poenta je samo u tome koliko osoba svoja znanja dobro primjenjuje te koliko drugačija i inovativnija rješenja donosi. Trud, rad, vjera i ulaganje u sebe su recept za uspjeh.

Koji je bio vaš prvi veliki projekt i što ste naučili iz njega?

Projektima bih nazvala baš svaki korak koji sam napravila u svojoj karijeri jer je svaki zahtijevao jako puno hrabrosti, volje za učenjem i napredovanjem i mrvicu ludosti da napravim baš to što sam si zamislila. Pored svakodnevnih rezultata koje postižem sa svojim timom u Symphonyju, pamtim jako puno većih i manjih projekata i uspjeha. Jedan od prvih i najdražih u dosadašnjoj karijeri zasigurno jeste odlazak na profesionalno usavršavanje na Al Jazeera Media Network u Dohi.

To je bilo pred sami kraj fakulteta, sa nepune dvije godine radnog iskustva i, čini mi se, nikad više hrabrosti. Ono što sam tada vidjela i naučila ostavilo je na mene traga za cijeli život. Shvatila sam da nemoguće ne postoji i da svako od nas svoju sudbinu kroji sam – svojim znanjem, trudom, energijom i otvorenog srca i uma. Istina je da sam se svaki put bojala napraviti prvi korak onoliko koliko sam kasnije sretna bila što nisam nikada odustala. Čini mi se kako sam baš zbog takvog stava prema poslu i životu uvijek na radnom mjestu bila okružena neustrašivim, ustrajnim i jako vrijednim ljudima koji su svoje znanje i iskustva nesebično dijelili. Presretna sam jer i danas radim u timu sa ljudima čija me ekspertiza, kreativnost i upornost svakodnevno inspirišu da budem bolja verzija sebe.

Što je po vama ključno kako bi bili uspješni u ovom poslu?

Uvijek biti korak ispred! IT industrija jako brzo napreduje, razvija se i zahtijeva kontinuirano učenje i istraživanje. Smatram da ne treba da prođe niti jedan dan a da ne naučimo nešto novo ili ne otkrijemo nešto što bismo voljeli više istražiti. Toliko korisnih stvari i alatki nam je danas dostupno, na nama je da tome posvetimo vrijeme i isto počnemo primjenjivati.

Koji segment posla vam se najviše dopada?

Posao kojim se bavim zahtijeva jako puno energije, proaktivnosti i mašte pa je jako bitno biti u korak sa vremenom i trendovima te osluškivati potrebe tržišta. Ponosna sam što mogu reći da sam dio zajednice koja je na preko 17 događaja koje smo organizovali prošle godine, pričala o tehnološkim inovacijama i znanjima stečenim na projektima za neke od najpoznatijih startupa iz Silicijske doline, svjetske lidere i korporacije. Kroz različite radionice, sesije i diskusije s fokusom na razmjenu znanja i iskustava, dosegnuli smo preko 200 000 ljudi iz lokalne i regionalne IT zajednice. Upijati znanje i rasti profesionalno i privatno uz takve ljude je ono što mi se u mom poslu najviše dopada.

Primijetili smo i da su ruksaci neizostavan dio vaših izdanja. Riječ je o dodacima iz House of Zoo ponude. Koji je vaš favorit i zašto?

Budući da je laptop s vremenom postao neizostavan dio mojih outfita, odlučila sam potražiti ruksak koji će pasati uz sve moje odjevne kombinacije, koji će biti praktičan, kvalitetan i primjetan. Prilikom biranja odjeće, torbi ili nakita uvijek najprije posežem za ručno rađenim stvarima, te brendovima koji su sa svojom pričom odraz onoga što ja živim. Volim praktične i udobne stvari u kojima mi ne bi bilo neugodno otići na opuštenu kafu sa prijateljima, na posao ili pak na neki zanimljiv događaj. Tako sam naišla i na The House of Zoo i Ucon Acrobatics ruksake. HAJO Mini u kombinaciji pastelno roze i sive je bio moj izbor i čini mi se, ljubav na prvi pogled, a jedan zeleni već planiram pokloniti dragoj osobi.

Osim toga, kao i svaka žena, nisam mogla da odolim ni drugim proizvodima iz The House of Zoo asortimana proizvoda, pa sada u ruksaku nosim i Komono sunčane naočale, a kosu njegujem sa Doers of London proizvodima.

A što se uvijek krije u ruksaku dame koja radi u IT industriji?

Punjač – nigdje ne idem bez njega! Gotovo uvijek nosim laptop i telefon sa sobom, radim tamo gdje se zateknem pa mi je bitno imati svu opremu u ruksaku. Osim toga, nigdje ne idem bez kremice za ruke, ruža i parfema. Često sa sobom nosim i knjige koje čitam u tom trenutku pa mi je bitno da moja torba ili ruksak uvijek imaju dovoljno prostora i da ništa ne nosim u rukama. Praktičnost na prvom mjestu – uvijek i svuda! :) Na svu sreću, u moj Ucon Acrobatics ruksak stane baš sve!

Najbolji savjet koji ste dobili?

“Šta god da radiš radi najbolje što možeš, teži uvijek tome da budeš iznad prosjeka,” rekao mi je jedne prilike jedan divan doktor pa mi se uvuklo pod kožu. Sa druge strane, životna filozofija kojom se vodim već godinama temelji se na apsolutnoj iskrenosti osobe prema samoj sebi, učenju iz grešaka i padova, ustrajnosti i čistom srcu. Također, jedan od savjeta koji ja često pomenem svojim prijateljima, braći i sestri kaže: “Bitno je imati svijest o tome da se niko od nas nije rodio ičemu naučen – upijaj i primjenjuj korisne stvari koje vidiš i čuješ oko sebe.” Smatram da svako od nas može naučiti mnogo toga samo posmatrajući i osluškujući ljude, njihova ponašanja i pojave.

Knjiga koju možete uvijek iznova čitati?

Nedavno sam na jednom druženju svom prijatelju Krumetu deseti put, kako on kaže, predložila da pročita knjigu “Pas” od Ivana Tokina i “Čovjek po imenu Uve” od  Fredrika Bakmana. Volim jednostavna štiva sa porukama primjenjivim na svaki aspekt života, a ove dvije su baš takve – jedna pričana iz perspektive psa, a druga iz perspektive samozatajnog čovjeka, naizgled čangrizavca, koji su sebi krije neizmjerna iskustva, ljubav i dobrotu.

***
Razgovarala: Dijana Ćavar

 

Postoje trenuci kada prisustvo žene u liderskoj ulozi nije samo odgovor na sistemsku promjenu nego osjećaj sigurnosti, jasnoće i smisla u prostoru u kojem se donose odluke. Ti trenuci nemaju efekt eksplozije.

Više nalikuju tihoj snazi kada neko zna da sluša, da osjeti dinamiku tima, da pogleda ispod površine brojki i kreira okruženje u kojem ljudi ne ostaju jer moraju, već jer žele.

 

 

U okviru kampanje ASA Banke kojom otvaramo prostor za stvarne priče žena koje oblikuju bankarski sektor, razgovarali smo s Aidom Mušić, lidericom koja vodi tim od preko 300 ljudi i 61 poslovnicu. 

 

Aida Mušić, Direktorica Sektora za poslovanje sa fizičkim licima i poduzetnicima u ASA Banci

 

5 pravila tima koji „diše zajedno“

Njen pristup poslu i ljudima ruši predrasude o bankarstvu, ali i podsjeća da autoritet ne dolazi iz kontrole, već iz povjerenja.

 

Lojalnost nije ostajanje. Lojalnost je trud dok si tu.

Šta znači lojalnost tima u današnjem poslovnom okruženju?

Za Aidu Mušić, lojalnost nije pitanje dužine staža, već prisutnosti i truda koji pojedinac ulaže dok je dio tima. “Smatram da lojalnost tima ne znači ostati, znači biti najbolji dok si u timu”, ističe Aida i dodaje da je zadatak lidera da stvori okruženje u kojem ljudi ostaju ne zato što moraju, nego zato što to žele.

 

 

Dobar tim “diše” kad se ljudi ne boje misliti drugačije

300 ljudi i 61 poslovnica. Kako znate da sistem “diše kako treba”?

U velikim sistemima poput ASA Banke nije moguće biti svuda prisutan. Aida naglašava: “Ja se oslanjam na ljude. Ako su ljudi slobodni, dolaze sa problemima i sa idejama i onda znam da dišemo zajedno.”

Osim formalnih kontrola, izvještaja i analiza zadovoljstva klijenata, Aida osluškuje ono između redova: raspoloženje i energiju svojih kolega.

 

 

Odlučnost lidera ne isključuje tim, nego ga osnažuje

Kada lider treba prestati slušati tim i donijeti odluku sam?

U izazovnim trenucima, kada mišljenja unutar tima ostaju podijeljena, lider mora preuzeti odgovornost.

„Dešavaju se i takve situacije kada se mora presjeći i donijeti odluka“, kaže Aida, naglašavajući da se ni tada tim ne isključuje. „Bitno je da lider stoji iza te odluke. Isto tako je bitno da se odluke donose na osnovu prethodnih iskustava zajednički sa timom.“
 

 

U bankarstvu je brzina precijenjena. Strpljenje je ono što gradi povjerenje

Šta najčešće govorite mladim kolegama, ali Vas ipak ne poslušaju?

Entuzijazam mladih kolega Aida vidi kao snagu, ali ih uči da uspjeh u bankarstvu ne dolazi preko noći. „Mladi ljudi žele brzo napredovanje, žele sve jako, jako brzo“, objašnjava Aida. 

 

 

Kako kaže, bankarstvo se ipak gradi drugačije: „To je profesija u kojoj je zaista bitno strpljenje. Bankarstvo se gradi kroz iskustvo, kroz pouzdanost, kroz istrajnost.“ I dok priznaje da često ne poslušaju odmah, poručuje im: „Moraju osjetiti teren, naučiti procedure, sisteme i najvažnije… razumjeti klijenta.“

 

Bankarstvo su ljudi, ne brojke

 

Koja je najveća zabluda koju ljudi imaju o bankama?

Aida smatra da je pogrešno misliti kako banke funkcionišu isključivo po principu profita. „Mislim da je najveća zabluda o ljudima u bankama upravo da se sve gleda kroz profit, ali ustvari to su ljudi.“ U svom dugogodišnjem radu, svjedočila je mnogim važnim životnim trenucima svojih klijenata. „Bitno je da klijent osjeti da nije sam, da ima neko ko ga vodi kroz taj proces.“ Upravo u toj relaciji – klijent i savjetnik – krije se pravi smisao bankarstva koje ona živi.

 

 

U njenom pristupu nema mjesta za pretvaranje da emocije nisu važne, da brojke govore sve ili da je dovoljno biti prisutan samo na papiru. Upravo suprotno, prisutnost, slušanje, empatija i odgovornost čine temelj njenog vođenja.

U vremenu u kojem se često traže brzi rezultati, Aida nas podsjeća da istinske promjene dolaze iznutra – iz povjerenja koje gradimo s ljudima s kojima radimo i za koje radimo.

Ove žene svakodnevno grade ASA Banku. Tiho, posvećeno, sa stavom koji se ne mjeri volumenom glasa, nego uticajem koji ostavljaju.

 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa ASA Bankom

 

Bonjour.ba produkcija  
Foto i video za Bonjour.ba: Marko Jovančić