TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 2.6.2021.
Ehlimana Dedić ima 26 godina i trenutno radi kao PR za odnose s javnošću u IT kompaniji Symphony u Sarajevu.
Radila je i u marketing sektoru u bankarskoj i farmaceutskoj industriji, a bila je i na profesionalnom usavršavanju na Al Jazeera Media Network u Dohi.
Uz to, Ehlimana je zaljubljenica u kvalitetan dizajn te rado promovira i podržava brojne pozitivne priče iz regije. Poseže najradije za urbanim i neobičnim odjevnim komadima i dodacima te između ostalog, ne krije oduševljenje The House Of Zoo proizvodima. Rekla nam je da iste kupuje online, putem njihovog shopa, kao i u Oxette radnji u BBI Centru u Sarajevu gdje možete pronaći brendove koje zastupa The House of Zoo. Osvojili su je svojim dizajnom te organskim i eco friendly materijalima. Cjenovno su prihvatljivi, urbani i idealni za svaku damu u pokretu.
Upravo zato smo u razgovoru sa Ehlimanom saznali kako izgleda jedan njen radni dan, s kojim se izazovima i projektima susrela, koji su njeni favoriti iz The House Of Zoo ponude kao i što uvijek nosi u svom ruksaku.
***
Kako biste se opisali u tri riječi?
Svaki put kada mi neko postavi ovakvo pitanje, nasmijem se i kažem kako na to pitanje za mene trebaju odgovoriti ljudi sa kojima provodim najviše vremena. Ovog puta je moja sestra bila ta koju sam zamolila za odgovor, pa mi je rekla sljedeće: kreativna, sva svoja i sretna. Ja bih rekla da mi je kreativnost inspiracija i vodilja u svemu što radim, “sva svoja” je osobina koju su mi roditelji pripisali kada sam napravila prve korake i već tada se izdvojila po karakteru u odnosu na svoje vršnjake, a radost u meni je posljedica svega što jesam i što živim.
Ehlimana nosi ruksak koji možete kupiti klikom OVDJE
Koje su 3 stvari koje uvijek napravite ujutro?
Trudim se uvijek dan započeti sa finim doručkom i kafom, bez telefona ili laptopa, kako bih barem tih sat vremena bila posvećena sebi i u miru isplanirala obaveze za taj dan. Poslije toga pregledam vijesti iz industrije i društvene mreže u potrazi za inspiracijom i korisnim informacijama. Nakon toga kreću sastanci, dnevne obaveze i dan – svaki put drugačiji.
Što vam pomaže da zadržite motivaciju?
Nakon skoro pet godina rada u jako dinamičnim sredinama i rada na terenu, prelazak na rad od kuće je za mene bio veliki izazov. Ranije sam inspiraciju i motivaciju za rad pronalazila u ljudima i dešavanjima oko sebe. Sa dolaskom pandemije ostala sam uskraćena za sve susrete sa dragim ljudima i energijama koje pokreću te ostala zatvorena u svoja četiri zida. Jako dugo nisam mogla odvojiti privatno od poslovnog, radno vrijeme je izgubilo smisao, a motivacija za rad je postala faktor na kojem sam morala svakodnevno da radim.
S vremenom sam naučila da su dobra organizacija, praktičnost, fleksibilnost i briga o sebi ključni za postizanje dobrih rezultata i očuvanje motivacije. Iako ponekad može biti stresno, osoba koja radi u sektoru marketinga i komunikacija, posebno u IT industriji, mora znati da je svaki dan potpuno drugačiji te da osoba mora biti spremna na stalne promjene i izazove. Za mene je činjenica da je svaki dan sam po sebi poseban i drugačiji dovoljna da ujutro ustanem motivirana, puna elana i spremna za novi dan.
Kako ste znali da je upravo rad u IT sektoru idealan za vas? Koje ste nedoumice imali i što bi preporučili svim damama koje imaju iste?
Prije nego sam zaplovila morem prilika koje IT industrija nudi, imala sam sreću da radim u marketing sektorima u bankarskoj i farmaceutskoj industriji. Osim sjajnih poznanstava i prijateljstava koje su se rodili iz tih iskustava, naučila sam šta znači raditi u korporativnim sredinama i sredinama koje imaju jasno uređena pravila i principe rada. Upravo u tome se krije i odgovor na ovo pitanje. Iako je moje prethodno iskustvo bilo neizmjerno korisno, sloboda i mogućnosti koje IT industrija nudi u meni su probudili neku novu kreativnu energiju i dali mi širinu i prostor za napredovanje, eksperimentisanje i istraživanje područja koja si mi do tada uglavnom bila nepoznata.
Ehlimana nosi ruksak i naočale koje možete kupiti klikom OVDJE
Symphony, kompanija u kojoj radim, je fokusirana na zajednicu, odnosno na članove naše zajednice sa fokusom na razmjenu znanja i iskustava te dobrobit svih uposlenika. Prilike su jednake za sve i podjela na muški i ženski posao nema, poenta je samo u tome koliko osoba svoja znanja dobro primjenjuje te koliko drugačija i inovativnija rješenja donosi. Trud, rad, vjera i ulaganje u sebe su recept za uspjeh.
Koji je bio vaš prvi veliki projekt i što ste naučili iz njega?
Projektima bih nazvala baš svaki korak koji sam napravila u svojoj karijeri jer je svaki zahtijevao jako puno hrabrosti, volje za učenjem i napredovanjem i mrvicu ludosti da napravim baš to što sam si zamislila. Pored svakodnevnih rezultata koje postižem sa svojim timom u Symphonyju, pamtim jako puno većih i manjih projekata i uspjeha. Jedan od prvih i najdražih u dosadašnjoj karijeri zasigurno jeste odlazak na profesionalno usavršavanje na Al Jazeera Media Network u Dohi.
To je bilo pred sami kraj fakulteta, sa nepune dvije godine radnog iskustva i, čini mi se, nikad više hrabrosti. Ono što sam tada vidjela i naučila ostavilo je na mene traga za cijeli život. Shvatila sam da nemoguće ne postoji i da svako od nas svoju sudbinu kroji sam – svojim znanjem, trudom, energijom i otvorenog srca i uma. Istina je da sam se svaki put bojala napraviti prvi korak onoliko koliko sam kasnije sretna bila što nisam nikada odustala. Čini mi se kako sam baš zbog takvog stava prema poslu i životu uvijek na radnom mjestu bila okružena neustrašivim, ustrajnim i jako vrijednim ljudima koji su svoje znanje i iskustva nesebično dijelili. Presretna sam jer i danas radim u timu sa ljudima čija me ekspertiza, kreativnost i upornost svakodnevno inspirišu da budem bolja verzija sebe.
Što je po vama ključno kako bi bili uspješni u ovom poslu?
Uvijek biti korak ispred! IT industrija jako brzo napreduje, razvija se i zahtijeva kontinuirano učenje i istraživanje. Smatram da ne treba da prođe niti jedan dan a da ne naučimo nešto novo ili ne otkrijemo nešto što bismo voljeli više istražiti. Toliko korisnih stvari i alatki nam je danas dostupno, na nama je da tome posvetimo vrijeme i isto počnemo primjenjivati.
Koji segment posla vam se najviše dopada?
Posao kojim se bavim zahtijeva jako puno energije, proaktivnosti i mašte pa je jako bitno biti u korak sa vremenom i trendovima te osluškivati potrebe tržišta. Ponosna sam što mogu reći da sam dio zajednice koja je na preko 17 događaja koje smo organizovali prošle godine, pričala o tehnološkim inovacijama i znanjima stečenim na projektima za neke od najpoznatijih startupa iz Silicijske doline, svjetske lidere i korporacije. Kroz različite radionice, sesije i diskusije s fokusom na razmjenu znanja i iskustava, dosegnuli smo preko 200 000 ljudi iz lokalne i regionalne IT zajednice. Upijati znanje i rasti profesionalno i privatno uz takve ljude je ono što mi se u mom poslu najviše dopada.
Primijetili smo i da su ruksaci neizostavan dio vaših izdanja. Riječ je o dodacima iz House of Zoo ponude. Koji je vaš favorit i zašto?
Budući da je laptop s vremenom postao neizostavan dio mojih outfita, odlučila sam potražiti ruksak koji će pasati uz sve moje odjevne kombinacije, koji će biti praktičan, kvalitetan i primjetan. Prilikom biranja odjeće, torbi ili nakita uvijek najprije posežem za ručno rađenim stvarima, te brendovima koji su sa svojom pričom odraz onoga što ja živim. Volim praktične i udobne stvari u kojima mi ne bi bilo neugodno otići na opuštenu kafu sa prijateljima, na posao ili pak na neki zanimljiv događaj. Tako sam naišla i na The House of Zoo i Ucon Acrobatics ruksake. HAJO Mini u kombinaciji pastelno roze i sive je bio moj izbor i čini mi se, ljubav na prvi pogled, a jedan zeleni već planiram pokloniti dragoj osobi.
Osim toga, kao i svaka žena, nisam mogla da odolim ni drugim proizvodima iz The House of Zoo asortimana proizvoda, pa sada u ruksaku nosim i Komono sunčane naočale, a kosu njegujem sa Doers of London proizvodima.
A što se uvijek krije u ruksaku dame koja radi u IT industriji?
Punjač – nigdje ne idem bez njega! Gotovo uvijek nosim laptop i telefon sa sobom, radim tamo gdje se zateknem pa mi je bitno imati svu opremu u ruksaku. Osim toga, nigdje ne idem bez kremice za ruke, ruža i parfema. Često sa sobom nosim i knjige koje čitam u tom trenutku pa mi je bitno da moja torba ili ruksak uvijek imaju dovoljno prostora i da ništa ne nosim u rukama. Praktičnost na prvom mjestu – uvijek i svuda! :) Na svu sreću, u moj Ucon Acrobatics ruksak stane baš sve!
Najbolji savjet koji ste dobili?
“Šta god da radiš radi najbolje što možeš, teži uvijek tome da budeš iznad prosjeka,” rekao mi je jedne prilike jedan divan doktor pa mi se uvuklo pod kožu. Sa druge strane, životna filozofija kojom se vodim već godinama temelji se na apsolutnoj iskrenosti osobe prema samoj sebi, učenju iz grešaka i padova, ustrajnosti i čistom srcu. Također, jedan od savjeta koji ja često pomenem svojim prijateljima, braći i sestri kaže: “Bitno je imati svijest o tome da se niko od nas nije rodio ičemu naučen – upijaj i primjenjuj korisne stvari koje vidiš i čuješ oko sebe.” Smatram da svako od nas može naučiti mnogo toga samo posmatrajući i osluškujući ljude, njihova ponašanja i pojave.
Knjiga koju možete uvijek iznova čitati?
Nedavno sam na jednom druženju svom prijatelju Krumetu deseti put, kako on kaže, predložila da pročita knjigu “Pas” od Ivana Tokina i “Čovjek po imenu Uve” od Fredrika Bakmana. Volim jednostavna štiva sa porukama primjenjivim na svaki aspekt života, a ove dvije su baš takve – jedna pričana iz perspektive psa, a druga iz perspektive samozatajnog čovjeka, naizgled čangrizavca, koji su sebi krije neizmjerna iskustva, ljubav i dobrotu.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
TEKST: Bonjour.ba
Postoje događaji koji ti daju znanje, a postoje i oni koji te vrate sebi. Akademija by dm drogerie markt i Bonjour.ba bio je upravo takav dan, dan nakon kojeg se kući ne vraćaš ista, nego malo sigurnija, malo odlučnija i nekako povezanija sa svojim putem.
Žene su dolazile jedna po jedna, bez velike pompe, ali sa nečim što se moglo naslutiti u koraku i pogledu, željom da naprave prostor za sebe. 
Nije bilo važno ko je odakle stigao, koliko dugo radi ili u kojoj je fazi biznisa. U tim prvim minutama, dok su skidale kapute, tražile svoja mjesta i razmjenjivale kratke pozdrave, stvarao se osjećaj pripadanja koji se ne može isplanirati.
Kao da se u toj sali konačno spojilo sve ono što su dugo pokušavale držati same.
Kada podrška postane ključni trenutak dana
Upravo tokom umrežavanja, u onom neformalnom dijelu koji se najčešće pokaže najiskrenijim, dogodio se trenutak koji je ostavio trag. Jedna učesnica je, gotovo bez zadrške, rekla rečenicu koja je mnogima zvučala poznato:
"Podrška žena tokom upoznavanja danas… to mi je bio trenutak kada sam prvi put osjetila da mogu više. Kada mi neko kaže: ‘Super ti ide’, ‘Pratim tvoj biznis’, odjednom sve izgleda lakše. Shvatiš da si već dogurala do ovdje, i nekako te pomisao na sljedeći korak više ne plaši."
To je bio onaj tihi, ali snažan trenutak u kojem se samopouzdanje vrati na mjesto, u kojem shvatiš da nisi sama u svojim pokušajima i da ponekad nekoliko rečenica izgovorenih u prolazu može značiti više od cijelog plana.
Mali koraci, velike spoznaje
Kasnije tokom dana, nakon jedne od sesija, u sali se čula misao koja je izazvala prepoznatljive osmijehe i tiha klimanja glavom. Bila je to rečenica koja je zvučala jednostavno, ali je nosila iskustvo koje mnoge žene dijele:
"Danas sam naučila da sam na dobrom putu. Moj poduzetnički put raste, samo svojim tempom. I ono što me posebno umirilo jeste da su i druge žene imale iste strahove, pitale su se gdje dalje, šta je sljedeći korak. Shvatila sam da je ‘small steps, easy going’ univerzalna vodilja i da je sasvim u redu ići sporije, ali sigurno."
Dok je govorila, činilo se kao da se u toj rečenici prepoznaje polovica sale. Bio je to podsjetnik da napredak ne mora izgledati glasno niti dramatično, da ne mora uvijek biti brz i linearan.
Ponekad se najvažniji pomaci dešavaju upravo u malim odlukama, tihim uvidima i prihvatanju ritma koji je samo tvoj.
Rečenica je zazvučala malo dublje jer se nije odnosila samo na biznis. Odnosila se na život, na hrabrost da ne žuriš, na dozvolu da napreduješ svojim tempom i na mir koji dođe kada shvatiš da nisi jedina koja balansira između želja, mogućnosti i strahova.
Odluke koje mijenjaju pogled na vlastiti put
Tokom dana, među svim razgovorima, smijehom i malim otkrićima, isticale su se i one rečenice koje djeluju jednostavno, a zapravo nose promjenu. Jedna učesnica se nasmijala, ali iza tog osmijeha se osjetila iskrena odluka:
"Moj prvi korak nakon akademije bit će marketing plan. Uvijek sam mislila da je to previše kompleksno, pa sam izbjegavala da uopšte pokušam. Danas ste me ohrabrili da dođem kući i da ga počnem pisati odmah."
Dok je govorila, bilo je jasno da ta misao ne ostaje u zraku. Bila je to odluka koja će, već večeras ili sutra ujutro, preći na papir i postati prvi konkretan korak.
Nedugo zatim, sasvim spontano, stigla je i druga rečenica koja je u sebi nosila onu vrstu hrabrosti koja se javi tek kad shvatiš da imaš podršku:
"Danas sam odlučila da sada zaista sjednem, zapišem i započnem. Nema više čekanja savršenog trenutka. Sad je vrijeme."
U te dvije misli stalo je sve ono što je akademija nastojala probuditi: spremnost da se počne, da se prihvati nesavršenost početka, da se prestane čekati idealni uvjeti koji nikada ne dođu.
To su one male rečenice koje djeluju tiho, ali nose ogroman pomak, jer mijenjaju pogled na vlastiti put upravo onoliko koliko je potrebno da se krene.
Misli koje ostaju i nakon što se vrata zatvore
Pred kraj dana, kada se energija u sali već smirila, a bilješke u notesima počele slagati u vlastite male priče, čula se rečenica koja je gotovo neprimjetno, ali snažno zaokružila sve što se dogodilo:
"Za sve koje razmišljaju da se prijave iduće godine, samo se prijavite. Doći ćete kući potpuno novi."
Izgovorena bez patetike, ali s uvjerenjem žene koja je nešto u sebi pomaknula, ta misao je u sali ostavila odobravanje, onaj osjećaj kada znaš da ništa nije pretjerano, jer je istina jednostavnija nego što mislimo.
Nedugo zatim stigla je i druga poruka, nježnija, ali podjednako snažna. Izgovorila ju je učesnica koja svoj brend gradi iz emocije i intuicije:
"Voljela bih da moj brend poručuje emociju, zabavu i energiju… i danas sam prvi put osjetila da to stvarno mogu prenijeti."
U tom trenutku mnoge su se prepoznale. Jer to nije bila samo ambicija, nego potvrda da se ideja može pretvoriti u nešto opipljivo kada joj daš prostor, znanje i podršku.
Ako bi se cijeli dan trebao opisati u nekoliko riječi, onda bi to bila misao koja se tiho provlačila među učesnicama dok su izlazile iz sale: akademija nije završila onog trenutka kada su se vrata zatvorila.
Ostala je u njima kao sigurnost da nisu same, kao hrabrost da počnu i kao nježan podsjetnik da se svaki put gradi, korak po korak, misao po misao, dan po dan.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
