Sve je počelo davne 1948. godine, na međunarodnom natječaju za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, za dizajn takozvanog „low-cost“ ili povoljnog namještaja.

Tragalo se za modernim dizajnom, umjerenom cijenom i namještajem koji će se jednostavno održavati, pomjerati i skladištiti. Prilozi su trebali sadržavati crteže ne veće od 50x75cm, skice s pogledima, presjecima i konstruktivnim detaljima, kao i radni model natječajnog prijedloga ne manji od ¼ stvarne veličine.

Na natječaj je pristiglo skoro 3000 prijedloga.

Iz današnje perspektive zanimljivo je spomenuti da su u žiriju bile domaćice, inženjeri, arhitekti i kustosi. Na tom natječaju svjetlo dana je ugledala, i osvojila drugu nagradu, prva Eames stolica. Stolica je to na kojoj je bračni i dizajnerski par prezimena Eames radio godinama: organski dizajn i materijali metal i aluminij za izradu postolja. Izrada prototipa bila je skuplja nego što su Ray i Charles planirali, pa su metalni dio zamijenili bijelim fiberglasom. Da bi dobili ljusku napravljenu iz jednog komada, a koja će savršeno odgovarati konturama ljudskog tijela, sami su improvizirali mašinu za izradu školjke. Dakle, sredinom prošlog stoljeća.

Ugovor kojim je naručeno prvih 2000 komada bio je sastavljen na svega jednoj stranici, što je Charles jednostavno objasnio: „...ako ne stane na jednu stranicu, nije prijateljski ugovor“. Nakon prvih 2000 komada, stolica Eames postaje prva stolica u masovnoj proizvodnji; stolica koja odgovara svakom tijelu, prostoru i vremenu. Do danas!

Iako su prve Eamesove stolice bile napravljene od mateijala udomaćenog naziva „fiberglas“, još se od 80ih godina iz ekoloških razloga proizvode od polipropilena zbog čega su i udobnije, izbor boja  je veći, kao i različit oblik baze: s naslonom za ruke i bez.  

Upravo prema oblicima sjedišta, odnosno školjke, kao i prema različitim bazama, stolice nose različite nazive: Eames Plastic Said Chair DSW, DSX, DSR, PSCC i Eames Armchair RAR, DAL, DAW, DAR i DAX i PACC. Tako ćete vidjeti baze koje asociraju na Eiffelov toranj, u metalnoj ili drvenoj varijanti, one radne na kotačiće ili udobne za ljuljanje. Karakteristika svih je ergonomska udobnost koja ubrzo postaje standard.

Za poznavatelje dizajna Ray i Charles Eames su nešto kao Coco Chanel u modi ili Aston Martin u autoindustriji. Povijest dizajna prošlog stoljeća nezamisliva je bez njih i njihovih kultnih komada.

Vjenčali su se 1941. Charles je imao 33 godine, jedan brak, dijete i karijeru u arhitekturi. Ray je imala 29 godina i studij apstraktnog slikarstva u New Yorku. Upoznali su se na Cranbrook Academy of Art, gdje su zajedno studirali; ona kako bi proširila svoje horizonte na druge grane umjetnosti, a on kako bi dovršio započeti studij arhitekture.



Postali su arhitektonsko-umjetničko-dizajnerski par, stvarali su arhitekturu, knjige, filmove, namještaj, grafike, izložbe, fotografije i igračke. A sudeći po slijedećim fotografijama, možemo ih nazvati i ikonama stila?!

Dizajnirala je Ray i tekstil: geometrijski uzorci koji bi i danas dobro prošli na modnim pistama, a tada su se našli na zavjesama, jastučnicama, stolnjacima, torbicama. Zapravo, tema ove kolumne su stolice, a ne najpoznatiji dizajnerski par u povijesti. Ipak, za modni portal ide još par fotografija tekstila i jedna modna skica by Ray Eames.

Vratimo se stolicama. Našle su se Eames stolice u knjigama o dizajnu 20. stoljeća. Stalna su postavka muzeja u New Yorku, modernih interijera i lista želja. Danas se stolice proizvode u tvornicama Vitra i Herman Miller i to u različitim kombinacijama postolja, boja školjke i tapeciranja. Nakon tolikog izbora koji je u ponudi, ugađa se i najrazličitijim ukusima, ali i različitim namjenama: od dnevnih soba, blagovaonica, ureda, preko sala za sastanke i konferencije, do kafića, restorana, terasa i vrtova.

Zašto ova tema? Zato što je riječ o vjerojatno „najkopiranijim“ stolicama na svijetu! Cijena stolice koja je proizvedena u spomenutim tvornicama se kreće od oko 300€, pa na više: zavisno od oblika, izbora postolja, školjke, tapecirunga.

Iako su Eamsovi upozoravali na pojavu plagijata još davne 1962. godine, u zadnjih nekoliko godina replike su poharale i naše trgovine namještaja, a time i interijere. Radi se o jednostavnijoj izvedbi i puno manjem izboru boja i tkanina nego što to nude „originalne tvornice“, što je jasno i iz cijene, koja se kreće oko 50€, opet zavisno od modela. Kako smo posljednjih godina svjedoci popularnosti jednostavnog i ekonomičnog stila u uređenju, logično je da je replika Eames stolice preplavila tržište. Nisu li replike koje su izgledom na tragu čistih organskih linija kakve su stvorili Ray i Charles, a koje se sviđaju i pristupačne su širokim masama, dokaz da dobar dizajn nema rok trajanja, ni nakon 65 godina?!

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor fotografija:  www.eamesoffice.com; www.vitra.com; www.hermanmiller.com}

Neki prostori osvajaju lokacijom, drugi interijerom, a rijetki uspiju povezati arhitekturu, prirodu i svakodnevni život u jedno zaokruženo iskustvo.

Ova mala kuća, smještena tik iznad Baščaršije, nudi upravo to osjećaj privatnosti i mira, a da grad nikada nije daleko.

Iako površinom odgovara stanu, način na koji je prostor organizovan i otvoren prema vrtu daje joj karakter prave kuće. Ovdje kvadrati nisu ograničenje, već alat: svaki element ima svoju funkciju, ali i estetsku ulogu u cjelini.

Veliki zeleni vrt nije samo kulisa, već aktivni dio prostora, mjesto gdje se interijer prirodno prelijeva prema vani i gdje se život usporava.





Pametan raspored kao ključ cijelog koncepta

Osnovu prostora čini otvoreni dnevni boravak povezan s terasom i vrtom, čime se briše granica između unutrašnjeg i vanjskog. Velike staklene stijene propuštaju obilje prirodnog svjetla i čine da prostor djeluje znatno veće nego što jeste.

Mala kuhinja ili kitchenette je diskretno pozicioniran kao funkcionalna pregrada između dnevnog i spavaćeg dijela. Umjesto klasičnih zidova, upravo ovaj element definiše zone, zadržavajući otvorenost i protočnost prostora. 

Minimalistički pristup kuhinji osigurava da ona ne dominira vizualno, ali ostaje potpuno funkcionalna za svakodnevnu upotrebu.







Zid od opeke kao vizualno sidro interijera

Spavaća soba donosi potpuno drugačiji, intimniji ton. Fokus zida od opeke unosi toplinu, teksturu i osjećaj trajnosti, stvarajući kontrast u odnosu na savremene, čiste linije ostatka prostora.

Jednostavan namještaj, neutralna paleta i pažljivo odabrana rasvjeta doprinose smirenoj atmosferi. Ovo nije prostor koji pokušava biti dekorativan već mjesto odmora, tišine i povlačenja iz gradske vreve.

Cijeli interijer oslanja se na prirodne materijale i nenametljive tonove. Drvo, opeka, tekstil i prigušena rasvjeta zajedno stvaraju ambijent koji djeluje ugodno, ali promišljeno. Ništa nije suvišno, ali ništa nije ni slučajno.

Posebna pažnja posvećena je detaljima: diskretna rasvjeta uz zidove, perzijski tepisi koji razbijaju hladnoću poda, te komadi namještaja koji su birani više zbog proporcija nego zbog trenda.
 



Vrt kao produžetak životnog prostora

Najveća vrijednost ove male kuće krije se upravo izvan njenih zidova. Vrt, bogat zelenilom i cvijećem, djeluje kao privatna oaza u samom srcu starog grada. On nije samo pogled, već aktivan prostor za boravak, jutarnju kafu ili večernje opuštanje.

U kombinaciji s promišljenim interijerom, vrt daje ovom prostoru ono što je danas rijetkost u urbanim sredinama, osjećaj da ste istovremeno u gradu i izvan njega.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb