Sve je počelo davne 1948. godine, na međunarodnom natječaju za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, za dizajn takozvanog „low-cost“ ili povoljnog namještaja.

Tragalo se za modernim dizajnom, umjerenom cijenom i namještajem koji će se jednostavno održavati, pomjerati i skladištiti. Prilozi su trebali sadržavati crteže ne veće od 50x75cm, skice s pogledima, presjecima i konstruktivnim detaljima, kao i radni model natječajnog prijedloga ne manji od ¼ stvarne veličine.

Na natječaj je pristiglo skoro 3000 prijedloga.

Iz današnje perspektive zanimljivo je spomenuti da su u žiriju bile domaćice, inženjeri, arhitekti i kustosi. Na tom natječaju svjetlo dana je ugledala, i osvojila drugu nagradu, prva Eames stolica. Stolica je to na kojoj je bračni i dizajnerski par prezimena Eames radio godinama: organski dizajn i materijali metal i aluminij za izradu postolja. Izrada prototipa bila je skuplja nego što su Ray i Charles planirali, pa su metalni dio zamijenili bijelim fiberglasom. Da bi dobili ljusku napravljenu iz jednog komada, a koja će savršeno odgovarati konturama ljudskog tijela, sami su improvizirali mašinu za izradu školjke. Dakle, sredinom prošlog stoljeća.

Ugovor kojim je naručeno prvih 2000 komada bio je sastavljen na svega jednoj stranici, što je Charles jednostavno objasnio: „...ako ne stane na jednu stranicu, nije prijateljski ugovor“. Nakon prvih 2000 komada, stolica Eames postaje prva stolica u masovnoj proizvodnji; stolica koja odgovara svakom tijelu, prostoru i vremenu. Do danas!

Iako su prve Eamesove stolice bile napravljene od mateijala udomaćenog naziva „fiberglas“, još se od 80ih godina iz ekoloških razloga proizvode od polipropilena zbog čega su i udobnije, izbor boja  je veći, kao i različit oblik baze: s naslonom za ruke i bez.  

Upravo prema oblicima sjedišta, odnosno školjke, kao i prema različitim bazama, stolice nose različite nazive: Eames Plastic Said Chair DSW, DSX, DSR, PSCC i Eames Armchair RAR, DAL, DAW, DAR i DAX i PACC. Tako ćete vidjeti baze koje asociraju na Eiffelov toranj, u metalnoj ili drvenoj varijanti, one radne na kotačiće ili udobne za ljuljanje. Karakteristika svih je ergonomska udobnost koja ubrzo postaje standard.

Za poznavatelje dizajna Ray i Charles Eames su nešto kao Coco Chanel u modi ili Aston Martin u autoindustriji. Povijest dizajna prošlog stoljeća nezamisliva je bez njih i njihovih kultnih komada.

Vjenčali su se 1941. Charles je imao 33 godine, jedan brak, dijete i karijeru u arhitekturi. Ray je imala 29 godina i studij apstraktnog slikarstva u New Yorku. Upoznali su se na Cranbrook Academy of Art, gdje su zajedno studirali; ona kako bi proširila svoje horizonte na druge grane umjetnosti, a on kako bi dovršio započeti studij arhitekture.



Postali su arhitektonsko-umjetničko-dizajnerski par, stvarali su arhitekturu, knjige, filmove, namještaj, grafike, izložbe, fotografije i igračke. A sudeći po slijedećim fotografijama, možemo ih nazvati i ikonama stila?!

Dizajnirala je Ray i tekstil: geometrijski uzorci koji bi i danas dobro prošli na modnim pistama, a tada su se našli na zavjesama, jastučnicama, stolnjacima, torbicama. Zapravo, tema ove kolumne su stolice, a ne najpoznatiji dizajnerski par u povijesti. Ipak, za modni portal ide još par fotografija tekstila i jedna modna skica by Ray Eames.

Vratimo se stolicama. Našle su se Eames stolice u knjigama o dizajnu 20. stoljeća. Stalna su postavka muzeja u New Yorku, modernih interijera i lista želja. Danas se stolice proizvode u tvornicama Vitra i Herman Miller i to u različitim kombinacijama postolja, boja školjke i tapeciranja. Nakon tolikog izbora koji je u ponudi, ugađa se i najrazličitijim ukusima, ali i različitim namjenama: od dnevnih soba, blagovaonica, ureda, preko sala za sastanke i konferencije, do kafića, restorana, terasa i vrtova.

Zašto ova tema? Zato što je riječ o vjerojatno „najkopiranijim“ stolicama na svijetu! Cijena stolice koja je proizvedena u spomenutim tvornicama se kreće od oko 300€, pa na više: zavisno od oblika, izbora postolja, školjke, tapecirunga.

Iako su Eamsovi upozoravali na pojavu plagijata još davne 1962. godine, u zadnjih nekoliko godina replike su poharale i naše trgovine namještaja, a time i interijere. Radi se o jednostavnijoj izvedbi i puno manjem izboru boja i tkanina nego što to nude „originalne tvornice“, što je jasno i iz cijene, koja se kreće oko 50€, opet zavisno od modela. Kako smo posljednjih godina svjedoci popularnosti jednostavnog i ekonomičnog stila u uređenju, logično je da je replika Eames stolice preplavila tržište. Nisu li replike koje su izgledom na tragu čistih organskih linija kakve su stvorili Ray i Charles, a koje se sviđaju i pristupačne su širokim masama, dokaz da dobar dizajn nema rok trajanja, ni nakon 65 godina?!

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor fotografija:  www.eamesoffice.com; www.vitra.com; www.hermanmiller.com}

U ovom stanu u Starom gradu toplina nije dekoracija, nego pažljivo izgrađena atmosfera koja počinje od poda i završava u svjetlu.

Stan u Sarajevu smješten nekoliko minuta hoda od Baščaršije mogao je vrlo lako krenuti u smjeru neutralnog, sigurnog rješenja. Umjesto toga, ovaj interijer bira toplinu kao centralni koncept. 

Drvo, zemljani tonovi, slojevita rasvjeta i taktilne teksture grade prostor koji ne djeluje “uređeno”, nego nastanjeno. Upravo ta nenametljiva koherentnost čini ovaj stan primjerom kako se toplina planira, a ne improvizira.




Drvo kao temelj atmosfere

Prva stvar koju primijetite jeste kontinuitet drveta od parketa, preko kuhinjskih radnih ploha, do polica i ormara u spavaćoj sobi. Topli tonovi hrasta i prirodnih furnira uvode stabilnost i vizualnu povezanost između zona. 

Čak i kada su zidovi bijeli, drvo preuzima ulogu nosioca karaktera. U dnevnom boravku ono balansira narandžaste i smeđe tonove sofe i tepiha, dok u kuhinji omekšava čiste linije elemenata. Ovo je primjer kako materijal može biti snažniji od boje u stvaranju topline.

Inspiracija: Ako želite topliji dom, krenite od podova i većih komada namještaja u prirodnim tonovima prije nego dodate dekor.





Rasvjeta koja imitira zalazak sunca

Toplina u ovom stanu dolazi i iz pažljivo birane rasvjete. Nema hladnog, bijelog svjetla koje “pere” zidove. Umjesto toga, tu su ambijentalne lampe, podne svjetiljke i kuglaste noćne lampe koje stvaraju meke svjetlosne zone. 

U dnevnom boravku kombinacija visilice i ambijentalne lampe stvara osjećaj intime, dok u spavaćoj sobi difuzno svjetlo briše oštre sjene.

Rasvjeta ovdje nije samo funkcionalna, ona je emocionalni alat. Upravo to čini razliku između stana i doma.

Savjet: Uvedite barem tri izvora svjetla po prostoriji centralni, ambijentalni i dekorativni.





Teksture koje brišu sterilnost

Kravlja koža kao tepih, taktilne jastučnice, ratan fotelja, mekana sofa i slojevitost materijala daje prostoru dubinu. Iako je tlocrt jednostavan i otvoren, teksture razbijaju monotoniju. Kombinacija glatkog staklenog stolića, meke tkanine i grubog drveta stvara balans koji je vizualno zanimljiv, ali ne napadan.

Toplina se često krije upravo u tim kontrastima glatko naspram hrapavog, sjajno naspram mat. Ovdje je to postignuto bez viška detalja, samo kroz promišljen odabir.





Boje koje ostaju u spektru zemlje

Paleta ovog stana kreće se od bijele, preko medenih tonova drveta, do zagasitih narandžastih i smeđih nijansi. Čak i akcenti poput jastuka ili dekorativnih elemenata ostaju u toplom spektru. To znači da prostor nema vizualne “hladne prekide” koji bi narušili atmosferu.

U kuhinji i trpezariji bijeli elementi služe kao podloga, dok drvo i toplo svjetlo preuzimaju glavnu riječ. U dnevnoj zoni narandžasta sofa postaje fokus, ali bez agresije. Ova dosljednost u boji čini da stan djeluje skladno i povezano.





Ovaj stan u Starom gradu pokazuje da toplina nije rezultat jednog komada namještaja ili jedne boje. Ona nastaje iz kontinuiteta materijala, pažljivo planirane rasvjete i tekstura koje uvode osjećaj prisutnosti.

Ako razmišljate o osvježavanju vlastitog doma, možda rješenje nije u većim promjenama, nego u suptilnim slojevima koji zajedno grade atmosferu. Jer toplina se, kao i dobar dizajn, uvijek osjeti prije nego što se objasni.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Airbnb