TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.2.2016.
Sve je počelo davne 1948. godine, na međunarodnom natječaju za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, za dizajn takozvanog „low-cost“ ili povoljnog namještaja.
Tragalo se za modernim dizajnom, umjerenom cijenom i namještajem koji će se jednostavno održavati, pomjerati i skladištiti. Prilozi su trebali sadržavati crteže ne veće od 50x75cm, skice s pogledima, presjecima i konstruktivnim detaljima, kao i radni model natječajnog prijedloga ne manji od ¼ stvarne veličine.
Na natječaj je pristiglo skoro 3000 prijedloga.
Iz današnje perspektive zanimljivo je spomenuti da su u žiriju bile domaćice, inženjeri, arhitekti i kustosi. Na tom natječaju svjetlo dana je ugledala, i osvojila drugu nagradu, prva Eames stolica. Stolica je to na kojoj je bračni i dizajnerski par prezimena Eames radio godinama: organski dizajn i materijali metal i aluminij za izradu postolja. Izrada prototipa bila je skuplja nego što su Ray i Charles planirali, pa su metalni dio zamijenili bijelim fiberglasom. Da bi dobili ljusku napravljenu iz jednog komada, a koja će savršeno odgovarati konturama ljudskog tijela, sami su improvizirali mašinu za izradu školjke. Dakle, sredinom prošlog stoljeća.
Ugovor kojim je naručeno prvih 2000 komada bio je sastavljen na svega jednoj stranici, što je Charles jednostavno objasnio: „...ako ne stane na jednu stranicu, nije prijateljski ugovor“. Nakon prvih 2000 komada, stolica Eames postaje prva stolica u masovnoj proizvodnji; stolica koja odgovara svakom tijelu, prostoru i vremenu. Do danas!
Iako su prve Eamesove stolice bile napravljene od mateijala udomaćenog naziva „fiberglas“, još se od 80ih godina iz ekoloških razloga proizvode od polipropilena zbog čega su i udobnije, izbor boja je veći, kao i različit oblik baze: s naslonom za ruke i bez.
Upravo prema oblicima sjedišta, odnosno školjke, kao i prema različitim bazama, stolice nose različite nazive: Eames Plastic Said Chair DSW, DSX, DSR, PSCC i Eames Armchair RAR, DAL, DAW, DAR i DAX i PACC. Tako ćete vidjeti baze koje asociraju na Eiffelov toranj, u metalnoj ili drvenoj varijanti, one radne na kotačiće ili udobne za ljuljanje. Karakteristika svih je ergonomska udobnost koja ubrzo postaje standard.
Za poznavatelje dizajna Ray i Charles Eames su nešto kao Coco Chanel u modi ili Aston Martin u autoindustriji. Povijest dizajna prošlog stoljeća nezamisliva je bez njih i njihovih kultnih komada.
Vjenčali su se 1941. Charles je imao 33 godine, jedan brak, dijete i karijeru u arhitekturi. Ray je imala 29 godina i studij apstraktnog slikarstva u New Yorku. Upoznali su se na Cranbrook Academy of Art, gdje su zajedno studirali; ona kako bi proširila svoje horizonte na druge grane umjetnosti, a on kako bi dovršio započeti studij arhitekture. 
Postali su arhitektonsko-umjetničko-dizajnerski par, stvarali su arhitekturu, knjige, filmove, namještaj, grafike, izložbe, fotografije i igračke. A sudeći po slijedećim fotografijama, možemo ih nazvati i ikonama stila?!
Dizajnirala je Ray i tekstil: geometrijski uzorci koji bi i danas dobro prošli na modnim pistama, a tada su se našli na zavjesama, jastučnicama, stolnjacima, torbicama. Zapravo, tema ove kolumne su stolice, a ne najpoznatiji dizajnerski par u povijesti. Ipak, za modni portal ide još par fotografija tekstila i jedna modna skica by Ray Eames.
Vratimo se stolicama. Našle su se Eames stolice u knjigama o dizajnu 20. stoljeća. Stalna su postavka muzeja u New Yorku, modernih interijera i lista želja. Danas se stolice proizvode u tvornicama Vitra i Herman Miller i to u različitim kombinacijama postolja, boja školjke i tapeciranja. Nakon tolikog izbora koji je u ponudi, ugađa se i najrazličitijim ukusima, ali i različitim namjenama: od dnevnih soba, blagovaonica, ureda, preko sala za sastanke i konferencije, do kafića, restorana, terasa i vrtova.
Zašto ova tema? Zato što je riječ o vjerojatno „najkopiranijim“ stolicama na svijetu! Cijena stolice koja je proizvedena u spomenutim tvornicama se kreće od oko 300€, pa na više: zavisno od oblika, izbora postolja, školjke, tapecirunga.
Iako su Eamsovi upozoravali na pojavu plagijata još davne 1962. godine, u zadnjih nekoliko godina replike su poharale i naše trgovine namještaja, a time i interijere. Radi se o jednostavnijoj izvedbi i puno manjem izboru boja i tkanina nego što to nude „originalne tvornice“, što je jasno i iz cijene, koja se kreće oko 50€, opet zavisno od modela. Kako smo posljednjih godina svjedoci popularnosti jednostavnog i ekonomičnog stila u uređenju, logično je da je replika Eames stolice preplavila tržište. Nisu li replike koje su izgledom na tragu čistih organskih linija kakve su stvorili Ray i Charles, a koje se sviđaju i pristupačne su širokim masama, dokaz da dobar dizajn nema rok trajanja, ni nakon 65 godina?!
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Izvor fotografija: www.eamesoffice.com; www.vitra.com; www.hermanmiller.com
TEKST: Ada Ćeremida
Postoje interijeri koji vas ne osvoje dramom, nego osjećajem da biste u njima mogli ostati duže nego što ste planirali.
U trenutku kada se savremeni interijeri sve češće vraćaju teksturi, slojevitosti i toplijim materijalima, ovakvi prostori postaju nova referenca urbanog življenja.
The Cosy Brick je 48 m² pažljivo dizajniranog stana u Sarajevu koji industrijski jezik ne koristi kao stilsku pozu, već kao osnovu za stvaranje intime.
Izložena cigla, crni akcenti i prirodno drvo ovdje ne djeluju hladno, već uravnoteženo i smireno. Iza projekta stoji FO4A Architecture , studio koji dosljedno gradi interijere s jasnim identitetom i dugoročnom estetikom, ako se sjećate stana na Ferhadiji, da to su oni.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
Cigla kao nosilac atmosfere
Centralni zid od izložene cigle postaje vizualna i emocionalna osovina dnevnog boravka. Umjesto da dominira prostorom, ona mu daje ritam i dubinu, dok mekani tekstili, produžna sofa i neutralna paleta boja balansiraju industrijski karakter.
Namještaj je odmjeren, funkcionalan i taktilan, s jasnim fokusom na udobnost. Ovo je boravak koji jednako dobro funkcioniše za tihe večeri i za goste koji ostaju duže.
Tamni tonovi koji zadržavaju toplinu
Kuhinja nastavlja istu priču kroz crne fronte, drvene radne plohe i precizno postavljenu ambijentalnu rasvjetu. Iako tamna, djeluje čisto, organizirano i izuzetno ugodno za svakodnevnu upotrebu.
Trpezarijski dio s okruglim stolom i toplim kožnim stolicama mekša kompoziciju i uvodi osjećaj doma. Ovo je primjer kako se mali prostor može dizajnirati bez kompromisa između estetike i funkcije.
Smirenost bez dekorativnog viška
Spavaća soba je najtiši dio stana, dizajnirana kao prostor za reset. Neutralni zidovi, mekana posteljina i diskretni drveni detalji stvaraju atmosferu u kojoj ništa ne odvlači pažnju.
Rasvjeta je topla i nenametljiva, a ormari su integrirani tako da prostor ostane vizualno čist. Ovdje se jasno vidi FO4A pristup: manje elemenata, ali svaki s razlogom.
Mali produžetak dnevnog ritma
Iako skromne kvadrature, balkon je tretiran kao ravnopravan dio stana. Jednostavan namještaj, prirodni materijali i pogled na grad čine ga mjestom za jutarnju kafu ili kratku pauzu tokom dana.
Ovakvi prostori često su zanemareni, ali ovdje funkcionišu kao mali luksuz svakodnevice.
The Cosy Brick pokazuje kako industrijski elementi mogu biti topli, smireni i dugoročno održivi kada su pravilno balansirani. Ovo je stan koji ne zavisi od trendova, već od osjećaja mjere i razumijevanja prostora.
Još jedan projekat FO4A Architecture koji potvrđuje da savremeni interijeri u Sarajevu imaju sve jasniji i zreliji identitet.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
