Sve je počelo davne 1948. godine, na međunarodnom natječaju za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, za dizajn takozvanog „low-cost“ ili povoljnog namještaja.

Tragalo se za modernim dizajnom, umjerenom cijenom i namještajem koji će se jednostavno održavati, pomjerati i skladištiti. Prilozi su trebali sadržavati crteže ne veće od 50x75cm, skice s pogledima, presjecima i konstruktivnim detaljima, kao i radni model natječajnog prijedloga ne manji od ¼ stvarne veličine.

Na natječaj je pristiglo skoro 3000 prijedloga.

Iz današnje perspektive zanimljivo je spomenuti da su u žiriju bile domaćice, inženjeri, arhitekti i kustosi. Na tom natječaju svjetlo dana je ugledala, i osvojila drugu nagradu, prva Eames stolica. Stolica je to na kojoj je bračni i dizajnerski par prezimena Eames radio godinama: organski dizajn i materijali metal i aluminij za izradu postolja. Izrada prototipa bila je skuplja nego što su Ray i Charles planirali, pa su metalni dio zamijenili bijelim fiberglasom. Da bi dobili ljusku napravljenu iz jednog komada, a koja će savršeno odgovarati konturama ljudskog tijela, sami su improvizirali mašinu za izradu školjke. Dakle, sredinom prošlog stoljeća.

Ugovor kojim je naručeno prvih 2000 komada bio je sastavljen na svega jednoj stranici, što je Charles jednostavno objasnio: „...ako ne stane na jednu stranicu, nije prijateljski ugovor“. Nakon prvih 2000 komada, stolica Eames postaje prva stolica u masovnoj proizvodnji; stolica koja odgovara svakom tijelu, prostoru i vremenu. Do danas!

Iako su prve Eamesove stolice bile napravljene od mateijala udomaćenog naziva „fiberglas“, još se od 80ih godina iz ekoloških razloga proizvode od polipropilena zbog čega su i udobnije, izbor boja  je veći, kao i različit oblik baze: s naslonom za ruke i bez.  

Upravo prema oblicima sjedišta, odnosno školjke, kao i prema različitim bazama, stolice nose različite nazive: Eames Plastic Said Chair DSW, DSX, DSR, PSCC i Eames Armchair RAR, DAL, DAW, DAR i DAX i PACC. Tako ćete vidjeti baze koje asociraju na Eiffelov toranj, u metalnoj ili drvenoj varijanti, one radne na kotačiće ili udobne za ljuljanje. Karakteristika svih je ergonomska udobnost koja ubrzo postaje standard.

Za poznavatelje dizajna Ray i Charles Eames su nešto kao Coco Chanel u modi ili Aston Martin u autoindustriji. Povijest dizajna prošlog stoljeća nezamisliva je bez njih i njihovih kultnih komada.

Vjenčali su se 1941. Charles je imao 33 godine, jedan brak, dijete i karijeru u arhitekturi. Ray je imala 29 godina i studij apstraktnog slikarstva u New Yorku. Upoznali su se na Cranbrook Academy of Art, gdje su zajedno studirali; ona kako bi proširila svoje horizonte na druge grane umjetnosti, a on kako bi dovršio započeti studij arhitekture.



Postali su arhitektonsko-umjetničko-dizajnerski par, stvarali su arhitekturu, knjige, filmove, namještaj, grafike, izložbe, fotografije i igračke. A sudeći po slijedećim fotografijama, možemo ih nazvati i ikonama stila?!

Dizajnirala je Ray i tekstil: geometrijski uzorci koji bi i danas dobro prošli na modnim pistama, a tada su se našli na zavjesama, jastučnicama, stolnjacima, torbicama. Zapravo, tema ove kolumne su stolice, a ne najpoznatiji dizajnerski par u povijesti. Ipak, za modni portal ide još par fotografija tekstila i jedna modna skica by Ray Eames.

Vratimo se stolicama. Našle su se Eames stolice u knjigama o dizajnu 20. stoljeća. Stalna su postavka muzeja u New Yorku, modernih interijera i lista želja. Danas se stolice proizvode u tvornicama Vitra i Herman Miller i to u različitim kombinacijama postolja, boja školjke i tapeciranja. Nakon tolikog izbora koji je u ponudi, ugađa se i najrazličitijim ukusima, ali i različitim namjenama: od dnevnih soba, blagovaonica, ureda, preko sala za sastanke i konferencije, do kafića, restorana, terasa i vrtova.

Zašto ova tema? Zato što je riječ o vjerojatno „najkopiranijim“ stolicama na svijetu! Cijena stolice koja je proizvedena u spomenutim tvornicama se kreće od oko 300€, pa na više: zavisno od oblika, izbora postolja, školjke, tapecirunga.

Iako su Eamsovi upozoravali na pojavu plagijata još davne 1962. godine, u zadnjih nekoliko godina replike su poharale i naše trgovine namještaja, a time i interijere. Radi se o jednostavnijoj izvedbi i puno manjem izboru boja i tkanina nego što to nude „originalne tvornice“, što je jasno i iz cijene, koja se kreće oko 50€, opet zavisno od modela. Kako smo posljednjih godina svjedoci popularnosti jednostavnog i ekonomičnog stila u uređenju, logično je da je replika Eames stolice preplavila tržište. Nisu li replike koje su izgledom na tragu čistih organskih linija kakve su stvorili Ray i Charles, a koje se sviđaju i pristupačne su širokim masama, dokaz da dobar dizajn nema rok trajanja, ni nakon 65 godina?!

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor fotografija:  www.eamesoffice.com; www.vitra.com; www.hermanmiller.com}

Interijer sadržaj na Bonjour.ba ima posebno mjesto jer znamo koliko dobar prostor može promijeniti osjećaj doma. 

Ne govorimo samo o estetici, nego o rješenjima koja prate stvarni život, ritam porodice i potrebe svakodnevice. Zato su nam zanimljive priče koje iza lijepog dizajna donose i ozbiljno promišljen koncept.

Brend DanKüchen , poznat širom Evrope kao sinonim za pouzdan austrijski kvalitet, započinje novo poglavlje na tržištu Bosne i Hercegovine.  
 

Za Bonjour.ba su otkrili da je nakon povlačenja dosadašnjih vlasnika franšize u penziju, poslovanje brenda u Sarajevu i regiji preuzela domaća kompanija Stroping d.o.o. 

Saznali smo i da se iza ove priče nalazi dipl. ing. arh. Faris Pašić, koji dugogodišnje iskustvo iz svijeta velike gradnje sada prenosi na jedan sasvim drugačiji, ali jednako važan prostor, kuhinju.  
 

dipl. ing. arh. Faris Pašić  
 

Zanimljivo je da ova promjena ne podrazumijeva samo novu upravljačku strukturu, nego i drugačiji pristup samom planiranju prostora. 

Umjesto da se kuhinja posmatra isključivo kao dio enterijera koji treba uklopiti u ostatak doma, fokus je stavljen na funkcionalnost, preciznost i dugoročnu vrijednost.  
 

Kako su nam pojasnili, kroz rad na velikim građevinskim projektima postalo je jasno da u završnim fazama opremanja često nedostaje sistem, dugoročno razmišljanje i pravi kvalitet. 

Upravo tu se DanKüchen prirodno uklapa s fokusom na ergonomiju, trajnost i preciznu integraciju u cjelokupan arhitektonski proces; od projektne razrade do finalne realizacije, u potpunosti koordinirano i izvedeno na najvišem nivou.   
 

Posebnu pažnju privukla nam je i informacija o novom showroomu u Sarajevu. Riječ je o savremeno opremljenom prostoru u kojem je proces projektovanja u potpunosti digitalizovan. 

Za Bonjour.ba su otkrili i da klijenti već na prvom sastanku mogu, zahvaljujući VR tehnologiji, “prošetati” kroz svoju buduću kuhinju.  
 

To u praksi znači da prostor ne moraju samo zamišljati kroz nacrte i uzorke, nego ga mogu doživjeti mnogo konkretnije: provjeriti raspored, otvoriti elemente i steći jasniju sliku prije nego što kuhinja ode u proizvodnju.
 

Saznali smo i da na projektima rade obrazovane i iskusne arhitektice i arhitekte, što ovom procesu daje dodatnu dimenziju. 

Svaki prostor posmatra se cjelovito, od instalacija i planiranja do izbora materijala i njihove dugovječnosti. 

Cilj, kako ističu, nije samo vizuelno lijepa kuhinja, već pametno rješenje koje će pratiti ritam porodice godinama.   
 

Također, istaknuli su da su ovlašteni uvoznik Miele i Liebherr uređaja. 

Uz logističku i organizacijsku podršku kompanije Stroping d.o.o., klijentima su osigurani i precizna montaža te visoki standardi izvedbe po kojima je ovaj austrijski brend i prepoznatljiv.

Sve zajedno otvara zanimljivu priču o tome kako se kuhinja danas sve manje posmatra samo kao komad namještaja, a sve više kao prostor koji treba biti pažljivo osmišljen, funkcionalan i prilagođen životu koji se u njemu zaista događa.

DanKüchen kuhinje po mjeri moguće je dizajnirati na adresi Alipašina 55 u Sarajevu.

Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba