TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 5.2.2016.
Sve je počelo davne 1948. godine, na međunarodnom natječaju za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, za dizajn takozvanog „low-cost“ ili povoljnog namještaja.
Tragalo se za modernim dizajnom, umjerenom cijenom i namještajem koji će se jednostavno održavati, pomjerati i skladištiti. Prilozi su trebali sadržavati crteže ne veće od 50x75cm, skice s pogledima, presjecima i konstruktivnim detaljima, kao i radni model natječajnog prijedloga ne manji od ¼ stvarne veličine.
Na natječaj je pristiglo skoro 3000 prijedloga.
Iz današnje perspektive zanimljivo je spomenuti da su u žiriju bile domaćice, inženjeri, arhitekti i kustosi. Na tom natječaju svjetlo dana je ugledala, i osvojila drugu nagradu, prva Eames stolica. Stolica je to na kojoj je bračni i dizajnerski par prezimena Eames radio godinama: organski dizajn i materijali metal i aluminij za izradu postolja. Izrada prototipa bila je skuplja nego što su Ray i Charles planirali, pa su metalni dio zamijenili bijelim fiberglasom. Da bi dobili ljusku napravljenu iz jednog komada, a koja će savršeno odgovarati konturama ljudskog tijela, sami su improvizirali mašinu za izradu školjke. Dakle, sredinom prošlog stoljeća.
Ugovor kojim je naručeno prvih 2000 komada bio je sastavljen na svega jednoj stranici, što je Charles jednostavno objasnio: „...ako ne stane na jednu stranicu, nije prijateljski ugovor“. Nakon prvih 2000 komada, stolica Eames postaje prva stolica u masovnoj proizvodnji; stolica koja odgovara svakom tijelu, prostoru i vremenu. Do danas!
Iako su prve Eamesove stolice bile napravljene od mateijala udomaćenog naziva „fiberglas“, još se od 80ih godina iz ekoloških razloga proizvode od polipropilena zbog čega su i udobnije, izbor boja je veći, kao i različit oblik baze: s naslonom za ruke i bez.
Upravo prema oblicima sjedišta, odnosno školjke, kao i prema različitim bazama, stolice nose različite nazive: Eames Plastic Said Chair DSW, DSX, DSR, PSCC i Eames Armchair RAR, DAL, DAW, DAR i DAX i PACC. Tako ćete vidjeti baze koje asociraju na Eiffelov toranj, u metalnoj ili drvenoj varijanti, one radne na kotačiće ili udobne za ljuljanje. Karakteristika svih je ergonomska udobnost koja ubrzo postaje standard.
Za poznavatelje dizajna Ray i Charles Eames su nešto kao Coco Chanel u modi ili Aston Martin u autoindustriji. Povijest dizajna prošlog stoljeća nezamisliva je bez njih i njihovih kultnih komada.
Vjenčali su se 1941. Charles je imao 33 godine, jedan brak, dijete i karijeru u arhitekturi. Ray je imala 29 godina i studij apstraktnog slikarstva u New Yorku. Upoznali su se na Cranbrook Academy of Art, gdje su zajedno studirali; ona kako bi proširila svoje horizonte na druge grane umjetnosti, a on kako bi dovršio započeti studij arhitekture. 
Postali su arhitektonsko-umjetničko-dizajnerski par, stvarali su arhitekturu, knjige, filmove, namještaj, grafike, izložbe, fotografije i igračke. A sudeći po slijedećim fotografijama, možemo ih nazvati i ikonama stila?!
Dizajnirala je Ray i tekstil: geometrijski uzorci koji bi i danas dobro prošli na modnim pistama, a tada su se našli na zavjesama, jastučnicama, stolnjacima, torbicama. Zapravo, tema ove kolumne su stolice, a ne najpoznatiji dizajnerski par u povijesti. Ipak, za modni portal ide još par fotografija tekstila i jedna modna skica by Ray Eames.
Vratimo se stolicama. Našle su se Eames stolice u knjigama o dizajnu 20. stoljeća. Stalna su postavka muzeja u New Yorku, modernih interijera i lista želja. Danas se stolice proizvode u tvornicama Vitra i Herman Miller i to u različitim kombinacijama postolja, boja školjke i tapeciranja. Nakon tolikog izbora koji je u ponudi, ugađa se i najrazličitijim ukusima, ali i različitim namjenama: od dnevnih soba, blagovaonica, ureda, preko sala za sastanke i konferencije, do kafića, restorana, terasa i vrtova.
Zašto ova tema? Zato što je riječ o vjerojatno „najkopiranijim“ stolicama na svijetu! Cijena stolice koja je proizvedena u spomenutim tvornicama se kreće od oko 300€, pa na više: zavisno od oblika, izbora postolja, školjke, tapecirunga.
Iako su Eamsovi upozoravali na pojavu plagijata još davne 1962. godine, u zadnjih nekoliko godina replike su poharale i naše trgovine namještaja, a time i interijere. Radi se o jednostavnijoj izvedbi i puno manjem izboru boja i tkanina nego što to nude „originalne tvornice“, što je jasno i iz cijene, koja se kreće oko 50€, opet zavisno od modela. Kako smo posljednjih godina svjedoci popularnosti jednostavnog i ekonomičnog stila u uređenju, logično je da je replika Eames stolice preplavila tržište. Nisu li replike koje su izgledom na tragu čistih organskih linija kakve su stvorili Ray i Charles, a koje se sviđaju i pristupačne su širokim masama, dokaz da dobar dizajn nema rok trajanja, ni nakon 65 godina?!
Za MODAMO.info piše: Martina Penava
Izvor fotografija: www.eamesoffice.com; www.vitra.com; www.hermanmiller.com
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Ada Ćeremida
Većina nas zna onaj osjećaj: pronaći stan iz snova, a zatim shvatiti da ga treba opremiti i to s ograničenim budžetom.
Upravo tu situaciju prepoznala je Phoebe Kut, kreatorica sadržaja s gotovo 200.000 pratilaca na TikToku, koja je u srcu Manhattana preuredila stan od 30 kvadrata s budžetom od svega oko 9.000 KM.
“Stan je već imao predivne kosti cigleni zidovi, drvene grede, velike prozore. Sve što smo trebali uraditi bilo je da mu udahnemo toplinu i funkcionalnost,” podijelila je Phoebe na svom Instagram profilu.
Rijetko koji prewar stan u Chinatownu ima ovako očuvan karakter. Zidovi od cigle i drveni okviri prozora daju prostoru teksturu i osjećaj autentičnosti, dok su svijetle nijanse na zidovima i namještaju stvorile kontrast koji širi prostor.
Središnji kutak okrugli sto od mramora uz “lebdeću” policu za knjige postao je epicentar stana. Tu se doručkuje, radi, čita, pa čak i ugosti prijatelje. Svaki detalj ima svoju svrhu.
Kut i njen partner pažljivo su birali svaki komad, dajući prednost onima koji imaju više namjena. Sofa se pretvara u prostor za spavanje, sto služi i kao radna površina, dok vertikalni ormari u spavaćoj sobi nude maksimalno skladište bez gušenja prostora.
Ovakav pristup ulaganje u manje, ali kvalitetne i promišljene komade pravi je recept za uređenje malih stanova.
Većina dekorativnih elemenata pronađena je na second-hand tržištu ili obnovljena DIY tehnikama. Zidne lampe u kuhinji Phoebe je sama postavila, a ogledalo u dnevnom boravku kupljeno je polovno i prilagođeno prostoru brušenjem ivica.
Takvi detalji daju interijeru karakter, dok kombinacija modernog i vintage stvara balans između topline i savremenosti.
U spavaćoj sobi dominira uzglavlje od bež tkanine s prugastim uzorkom i zidnim svjetlima u zlatnoj nijansi. Sve je svedeno, ali ugodno dokaz da minimalistički pristup ne mora biti hladan.
Na noćnom stoliću stoji tegla s cvijećem, mali ritual koji, kako Phoebe kaže, “uvijek donosi život u prostor”.
Ovaj newyorški stan pokazuje da luksuz nije u cijeni, već u kreativnosti. Uz 9.000 KM, nekoliko DIY projekata i dobar osjećaj za proporcije, Phoebe je stvorila prostor koji odiše stilom, toplinom i karakterom.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
