Sve je počelo davne 1948. godine, na međunarodnom natječaju za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, za dizajn takozvanog „low-cost“ ili povoljnog namještaja.

Tragalo se za modernim dizajnom, umjerenom cijenom i namještajem koji će se jednostavno održavati, pomjerati i skladištiti. Prilozi su trebali sadržavati crteže ne veće od 50x75cm, skice s pogledima, presjecima i konstruktivnim detaljima, kao i radni model natječajnog prijedloga ne manji od ¼ stvarne veličine.

Na natječaj je pristiglo skoro 3000 prijedloga.

Iz današnje perspektive zanimljivo je spomenuti da su u žiriju bile domaćice, inženjeri, arhitekti i kustosi. Na tom natječaju svjetlo dana je ugledala, i osvojila drugu nagradu, prva Eames stolica. Stolica je to na kojoj je bračni i dizajnerski par prezimena Eames radio godinama: organski dizajn i materijali metal i aluminij za izradu postolja. Izrada prototipa bila je skuplja nego što su Ray i Charles planirali, pa su metalni dio zamijenili bijelim fiberglasom. Da bi dobili ljusku napravljenu iz jednog komada, a koja će savršeno odgovarati konturama ljudskog tijela, sami su improvizirali mašinu za izradu školjke. Dakle, sredinom prošlog stoljeća.

Ugovor kojim je naručeno prvih 2000 komada bio je sastavljen na svega jednoj stranici, što je Charles jednostavno objasnio: „...ako ne stane na jednu stranicu, nije prijateljski ugovor“. Nakon prvih 2000 komada, stolica Eames postaje prva stolica u masovnoj proizvodnji; stolica koja odgovara svakom tijelu, prostoru i vremenu. Do danas!

Iako su prve Eamesove stolice bile napravljene od mateijala udomaćenog naziva „fiberglas“, još se od 80ih godina iz ekoloških razloga proizvode od polipropilena zbog čega su i udobnije, izbor boja  je veći, kao i različit oblik baze: s naslonom za ruke i bez.  

Upravo prema oblicima sjedišta, odnosno školjke, kao i prema različitim bazama, stolice nose različite nazive: Eames Plastic Said Chair DSW, DSX, DSR, PSCC i Eames Armchair RAR, DAL, DAW, DAR i DAX i PACC. Tako ćete vidjeti baze koje asociraju na Eiffelov toranj, u metalnoj ili drvenoj varijanti, one radne na kotačiće ili udobne za ljuljanje. Karakteristika svih je ergonomska udobnost koja ubrzo postaje standard.

Za poznavatelje dizajna Ray i Charles Eames su nešto kao Coco Chanel u modi ili Aston Martin u autoindustriji. Povijest dizajna prošlog stoljeća nezamisliva je bez njih i njihovih kultnih komada.

Vjenčali su se 1941. Charles je imao 33 godine, jedan brak, dijete i karijeru u arhitekturi. Ray je imala 29 godina i studij apstraktnog slikarstva u New Yorku. Upoznali su se na Cranbrook Academy of Art, gdje su zajedno studirali; ona kako bi proširila svoje horizonte na druge grane umjetnosti, a on kako bi dovršio započeti studij arhitekture.



Postali su arhitektonsko-umjetničko-dizajnerski par, stvarali su arhitekturu, knjige, filmove, namještaj, grafike, izložbe, fotografije i igračke. A sudeći po slijedećim fotografijama, možemo ih nazvati i ikonama stila?!

Dizajnirala je Ray i tekstil: geometrijski uzorci koji bi i danas dobro prošli na modnim pistama, a tada su se našli na zavjesama, jastučnicama, stolnjacima, torbicama. Zapravo, tema ove kolumne su stolice, a ne najpoznatiji dizajnerski par u povijesti. Ipak, za modni portal ide još par fotografija tekstila i jedna modna skica by Ray Eames.

Vratimo se stolicama. Našle su se Eames stolice u knjigama o dizajnu 20. stoljeća. Stalna su postavka muzeja u New Yorku, modernih interijera i lista želja. Danas se stolice proizvode u tvornicama Vitra i Herman Miller i to u različitim kombinacijama postolja, boja školjke i tapeciranja. Nakon tolikog izbora koji je u ponudi, ugađa se i najrazličitijim ukusima, ali i različitim namjenama: od dnevnih soba, blagovaonica, ureda, preko sala za sastanke i konferencije, do kafića, restorana, terasa i vrtova.

Zašto ova tema? Zato što je riječ o vjerojatno „najkopiranijim“ stolicama na svijetu! Cijena stolice koja je proizvedena u spomenutim tvornicama se kreće od oko 300€, pa na više: zavisno od oblika, izbora postolja, školjke, tapecirunga.

Iako su Eamsovi upozoravali na pojavu plagijata još davne 1962. godine, u zadnjih nekoliko godina replike su poharale i naše trgovine namještaja, a time i interijere. Radi se o jednostavnijoj izvedbi i puno manjem izboru boja i tkanina nego što to nude „originalne tvornice“, što je jasno i iz cijene, koja se kreće oko 50€, opet zavisno od modela. Kako smo posljednjih godina svjedoci popularnosti jednostavnog i ekonomičnog stila u uređenju, logično je da je replika Eames stolice preplavila tržište. Nisu li replike koje su izgledom na tragu čistih organskih linija kakve su stvorili Ray i Charles, a koje se sviđaju i pristupačne su širokim masama, dokaz da dobar dizajn nema rok trajanja, ni nakon 65 godina?!

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor fotografija:  www.eamesoffice.com; www.vitra.com; www.hermanmiller.com}

U svijetu interijera rijetko se dogodi trenutak kada zid prestane biti pozadina i postane priča. Ovog proljeća, tapete preuzimaju upravo tu ulogu, pretvarajući prostor u intimnu galeriju ilustracije, emocije i pažljivo oblikovanog dizajna.

Nova kolekcija zidnih tapeta Ringišpil života donosi susret dviju autorskih vizija koje su se spojile u zajedničku priču o umjetnosti, prostoru i identitetu. Riječ je o prvoj saradnji Josipe Maras, osnivačice brenda Studijo i ilustratorice Mateje Kovač, koje su odlučile spojiti svoje prepoznatljive rukopise u kolekciju koja briše granicu između ilustracije i interijera. 

Svaka sa svojim estetskim potpisom, ali vođene zajedničkom strašću, predstavile su liniju tapeta koja unosi novu dimenziju na zidove savremenih domova. 

Njihova saradnja rezultat je promišljanja, povjerenja i želje da se kreativnost podijeli bez gubitka identiteta, već naprotiv, da se njime dodatno osnaži.

Mateja Kovač sa Josipom Maras  
 

Tapete kao spoj ilustracije i dizajnerskog potpisa

U umjetnosti, pa tako i u svijetu dizajna interijera, rijetko dolazi do susreta zajedničkih autorskih vizija. Svaki umjetnik svoj rad doživljava kao ličnu priču, jedinstven izraz i intiman proces. No dijeljenjem kreativnosti identitet se ne gubi, već se dodatno osnažuje, upravo tom filozofijom vodile su se autorice ove kolekcije.

Osnivačica brenda Studijo, Josipa Maras i ilustratorica Mateja Kovač dvije su snažne kreativne osobnosti čiji se profesionalni putevi već godinama razvijaju paralelno, svaka u svom svijetu, ali s istim nivoom posvećenosti autentičnosti. 

Josipa Maras već dvadeset godina svoju ljubav prema slikarstvu razvija u inspirativnu karijeru, stvarajući umjetnost na zidnim tapetama nagrađivanu brojnim svjetskim dizajnerskim priznanjima. S druge strane, Mateja Kovač jedna je od vodećih digitalnih ilustratorica u Hrvatskoj, s više od dvanaest godina iskustva i preko 230 realiziranih projekata širom svijeta. 

Poznata je po prozračnom i rafiniranom stilu koji spaja životnost i odmjerenu eleganciju, oblikujući ideje u intimne narative i suptilne geste šarmantnih figura.




 
Nova kolekcija sastoji se od četrnaest Matejinih ilustracija koje su preoblikovane u posebnu Studijo liniju zidnih tapeta. Riječ je o njihovoj prvoj zajedničkoj saradnji.

„Priča o kolaboraciji počela je prije gotovo godinu dana. Iako su u Studijo kontinuirano stizali upiti za saradnje umjetnika iz cijelog svijeta, nijedna ideja mi nije kliknula. 

Sve dok jednog dana, čitajući još jedan mail s otvorenom molbom za collab, nisam osjetila da odgovor već znam. Nešto me vuklo javiti se Mateji. Njezin rad pratim već desetak godina i oduvijek sam bila zaljubljena u njezin umjetnički izričaj. 

Za mene je Mateja najbolja ilustratorica ovih prostora. Kada smo stupile u kontakt oko saradnje, moja želja bila je jasna, da taj umjetnički izričaj i vrijednost koju Mateja stvara postanu dio Studija u nekom obliku. I evo nas danas, ponosne ispred nečeg velikog što će Hrvatsku još ljepše predstaviti svijetu i pokazati raskoš talenta nastalog našim potezima kista“, istaknula je Josipa Maras.




Josipa je za kolekciju odabrala Matejin autorski rad, ilustracije koje je stvarala izvan narudžbi, za sebe. Suradnja je nastala na postojećim ilustracijama, onima u koje se Josipa zaljubila na prvi pogled.

„Moja želja bila je zadržati Matejin jedinstven slikarski izričaj, a kroz izmjene kompozicija, tekstura i unošenje dodatnih elemenata prilagoditi radove zahtjevima interijera. 

Vjerujem da neću biti jedina koja će zavoljeti njezin umjetnički rukopis i da će ova kolekcija osvojiti srca mnogih zaljubljenika u umjetnost i interijere. Usudila bih se reći da je ovo kolekcija tapeta kakvoj trenutno nema pandana“, izdvojila je osnivačica Studija.

 

Za Mateju Kovač saradnja sa Studijom imala je posebno značenje, ne samo kao profesionalni iskorak, već i kao povratak njenoj izvornoj želji da ilustraciju snažnije prenese u svijet interijera.

„Ova saradnja me vraća na tračnice s kojih sam krenula. Svoju prvu zidnu dekoraciju radila sam za jednu slastičarnicu, uključujući i prve tapete. Iako me područje tapeta oduvijek privlačilo, nikada mi nije bila želja ulaziti u proizvodnju. Htjela sam svoju umjetnost zadržati u kreativnom izričaju, ondje gdje sam najslobodnija. Upravo zato mi je ova saradnja posebno važna. 

Da je Studijo postojao kada sam ja započinjala karijeru, vjerujem da bih kod Josipe tražila posao. Studijo sam oduvijek doživljavala kao brend čiji autor može biti samo ona. 

Drago mi je da me Josipa pozvala jer smo se obje odlučile na hrabar iskorak. Ona me i lično i profesionalno inspirira. Njezin profesionalni put najbolji je primjer kako se talent, dosljednost i vizija mogu pretvoriti u međunarodno relevantan brend. Ponosna sam što će naša zajednička vizija od sada krasiti domove širom svijeta“, naglasila je Mateja Kovač.





Dok kolekcija započinje svoj život među klijentima širom svijeta, u Studiju se paralelno odvija intenzivan razvoj poslovanja. Brend je danas prisutan u više od trideset zemalja, a kalendar izlaganja za 2026. godinu gotovo je u potpunosti popunjen. 

Nakon uspješnog predstavljanja u Parizu, u toku su pripreme za nastup na Salone del Mobile u Milanu, jednom od najutjecajnijih svjetskih sajmova dizajna interijera. Nakon Milana slijede još četiri sajma, a godina će biti zaključena nastupom na Orgatecu u Kölnu.

„Puno planova na papiru i puno vjere u njedrima. Izlaganje u Milanu moja je želja već sedam godina, a nakon četiri godine na listi čekanja napokon je došlo naše vrijeme. 

Danas, kada nam na sajmovima prilaze ljudi iz svih krajeva svijeta i kažu da znaju za Studijo, osjećam ogromnu zahvalnost. Upravo zato vjerujem da je najvažnije čuvati i graditi odnose s ljudima, jer oni su početak i kraj svakog uspješnog poslovanja i življenja“, zaključila je Josipa Maras.






Paralelno, Mateja Kovač sve više otvara prostor za home decor segment i povratak slikarstvu.

„Dizajn tapeta, tekstila i proizvoda za interijere oduvijek me privlačio, iako sam se time dosad najmanje bavila. Upravo zato ovaj segment vidim kao prirodan sljedeći korak u svom profesionalnom razvoju i prostor u kojem želim graditi velike projekte. 

Preda mnom je razdoblje u kojem želim sistematičnije razvijati prisutnost u području home decora, paralelno s jačanjem vlastitog slikarskog izraza. 

Moji prvi digitalni crteži nastali su kao skice za platno, a možda je napokon vrijeme da digitalni radovi postanu temelj novih slika i otvore novo poglavlje mog stvaralaštva.“

Njihova zajednička kolekcija Ringišpil života dostupna je na službenoj stranici brenda Studijo.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Foto: Jelena Balić