Sve je počelo davne 1948. godine, na međunarodnom natječaju za Muzej moderne umjetnosti u New Yorku, za dizajn takozvanog „low-cost“ ili povoljnog namještaja.

Tragalo se za modernim dizajnom, umjerenom cijenom i namještajem koji će se jednostavno održavati, pomjerati i skladištiti. Prilozi su trebali sadržavati crteže ne veće od 50x75cm, skice s pogledima, presjecima i konstruktivnim detaljima, kao i radni model natječajnog prijedloga ne manji od ¼ stvarne veličine.

Na natječaj je pristiglo skoro 3000 prijedloga.

Iz današnje perspektive zanimljivo je spomenuti da su u žiriju bile domaćice, inženjeri, arhitekti i kustosi. Na tom natječaju svjetlo dana je ugledala, i osvojila drugu nagradu, prva Eames stolica. Stolica je to na kojoj je bračni i dizajnerski par prezimena Eames radio godinama: organski dizajn i materijali metal i aluminij za izradu postolja. Izrada prototipa bila je skuplja nego što su Ray i Charles planirali, pa su metalni dio zamijenili bijelim fiberglasom. Da bi dobili ljusku napravljenu iz jednog komada, a koja će savršeno odgovarati konturama ljudskog tijela, sami su improvizirali mašinu za izradu školjke. Dakle, sredinom prošlog stoljeća.

Ugovor kojim je naručeno prvih 2000 komada bio je sastavljen na svega jednoj stranici, što je Charles jednostavno objasnio: „...ako ne stane na jednu stranicu, nije prijateljski ugovor“. Nakon prvih 2000 komada, stolica Eames postaje prva stolica u masovnoj proizvodnji; stolica koja odgovara svakom tijelu, prostoru i vremenu. Do danas!

Iako su prve Eamesove stolice bile napravljene od mateijala udomaćenog naziva „fiberglas“, još se od 80ih godina iz ekoloških razloga proizvode od polipropilena zbog čega su i udobnije, izbor boja  je veći, kao i različit oblik baze: s naslonom za ruke i bez.  

Upravo prema oblicima sjedišta, odnosno školjke, kao i prema različitim bazama, stolice nose različite nazive: Eames Plastic Said Chair DSW, DSX, DSR, PSCC i Eames Armchair RAR, DAL, DAW, DAR i DAX i PACC. Tako ćete vidjeti baze koje asociraju na Eiffelov toranj, u metalnoj ili drvenoj varijanti, one radne na kotačiće ili udobne za ljuljanje. Karakteristika svih je ergonomska udobnost koja ubrzo postaje standard.

Za poznavatelje dizajna Ray i Charles Eames su nešto kao Coco Chanel u modi ili Aston Martin u autoindustriji. Povijest dizajna prošlog stoljeća nezamisliva je bez njih i njihovih kultnih komada.

Vjenčali su se 1941. Charles je imao 33 godine, jedan brak, dijete i karijeru u arhitekturi. Ray je imala 29 godina i studij apstraktnog slikarstva u New Yorku. Upoznali su se na Cranbrook Academy of Art, gdje su zajedno studirali; ona kako bi proširila svoje horizonte na druge grane umjetnosti, a on kako bi dovršio započeti studij arhitekture.



Postali su arhitektonsko-umjetničko-dizajnerski par, stvarali su arhitekturu, knjige, filmove, namještaj, grafike, izložbe, fotografije i igračke. A sudeći po slijedećim fotografijama, možemo ih nazvati i ikonama stila?!

Dizajnirala je Ray i tekstil: geometrijski uzorci koji bi i danas dobro prošli na modnim pistama, a tada su se našli na zavjesama, jastučnicama, stolnjacima, torbicama. Zapravo, tema ove kolumne su stolice, a ne najpoznatiji dizajnerski par u povijesti. Ipak, za modni portal ide još par fotografija tekstila i jedna modna skica by Ray Eames.

Vratimo se stolicama. Našle su se Eames stolice u knjigama o dizajnu 20. stoljeća. Stalna su postavka muzeja u New Yorku, modernih interijera i lista želja. Danas se stolice proizvode u tvornicama Vitra i Herman Miller i to u različitim kombinacijama postolja, boja školjke i tapeciranja. Nakon tolikog izbora koji je u ponudi, ugađa se i najrazličitijim ukusima, ali i različitim namjenama: od dnevnih soba, blagovaonica, ureda, preko sala za sastanke i konferencije, do kafića, restorana, terasa i vrtova.

Zašto ova tema? Zato što je riječ o vjerojatno „najkopiranijim“ stolicama na svijetu! Cijena stolice koja je proizvedena u spomenutim tvornicama se kreće od oko 300€, pa na više: zavisno od oblika, izbora postolja, školjke, tapecirunga.

Iako su Eamsovi upozoravali na pojavu plagijata još davne 1962. godine, u zadnjih nekoliko godina replike su poharale i naše trgovine namještaja, a time i interijere. Radi se o jednostavnijoj izvedbi i puno manjem izboru boja i tkanina nego što to nude „originalne tvornice“, što je jasno i iz cijene, koja se kreće oko 50€, opet zavisno od modela. Kako smo posljednjih godina svjedoci popularnosti jednostavnog i ekonomičnog stila u uređenju, logično je da je replika Eames stolice preplavila tržište. Nisu li replike koje su izgledom na tragu čistih organskih linija kakve su stvorili Ray i Charles, a koje se sviđaju i pristupačne su širokim masama, dokaz da dobar dizajn nema rok trajanja, ni nakon 65 godina?!

Za MODAMO.info piše: Martina Penava

_{Izvor fotografija:  www.eamesoffice.com; www.vitra.com; www.hermanmiller.com}

Postoje domovi u kojima ukrašavanje jelke nikad nije samo početak blagdanske sezone.

To je mali porodični ritual, trenutak u kojem se vraćamo onim dragim navikama koje smo ponijeli iz djetinjstva: biranje kuglica, slaganje lampica, potraga za 'onim jednim ukrasom' bez kojeg jelka nije potpuna.




To je i trenutak u kojem dom na kratko zastane. Lampice zamijene dnevnu svjetlost, prostor postane topliji, a oni tihi razgovori i smijeh stvaraju atmosferu zbog koje sve izgleda nježnije nego inače.




Možda baš zato, iz godine u godinu, mnogi od nas traže mjesto koje može probuditi tu istu emocionalnu iskru. Prostor u kojem počinje sezona ideja, inspiracije i onog poznatog blagdanskog uzbuđenja.

Ove godine, ta priča dobila je novo poglavlje. Oli Living, novootvoreni odjel prodajnog centra Oli koji se nalazi na adresi Vukovarska 68 u Posušju, okuplja sve što dom čini domom: od predmeta koje svakodnevno koristimo do detalja koji mijenjaju atmosferu prostora.






Kako je mala ideja postala početak blagdanske sezone  

Prije nego što je Oli Living dobio svoje ime i prostor, postojala je mala porodična trgovina u kojoj je svako ukrašavanje polica donosilo isto ono iskreno uzbuđenje koje i danas osjećamo u blagdanskom periodu. 

Ivana Begić, kreativna direktorica Oli Living tima

Nekoliko pažljivo odabranih dekoracija, puno mašte i želja da se ljudima donese komadić topline bili su temelj ove priče.

Godinama kasnije, iza ideje i koncepta uređenja stoji Ivanina vizija, koju je cijeli tim pretvorio u ono što danas vidimo. Putovanja na evropske sajmove, istraživanje trendova i biranje kolekcija u showroomima oblikovali su današnji asortiman: spoj nordijske jednostavnosti, londonskog šarma i topline juga. 

Ivana Begić, kreativna direktorica Oli Living tima

Zato se u Oli Living ne ulazi samo radi kupovine, nego radi osjećaja. Upravo tu počinje božićni dio priče, onaj zbog kojeg se svake godine vraćamo.

Osam priča, jedna sezona: Kako izgleda Božić u Oli Livingu?  

Blagdanske dekoracije u ovom prostoru nisu samo izložene, već pretvorene u osam tematskih svjetova, od kojih svaki ima svoju boju, atmosferu i emociju. Posjetitelji gotovo uvijek prepoznaju 'svoju temu' čim zakorače u prostor.

Među njima je i Ralphie’s, cozy estetika koja je ove godine osvojila internet: topli tonovi, meke teksture i doza nostalgije koja podsjeća na filmske praznike kakve pamtimo iz djetinjstva.

Tu je i novi koncept 50/50: jedna polovina jelke uređena je u stilu snježne šume, s bijelim i srebrnim tonovima, dok druga donosi toplu, klasičnu blagdansku atmosferu doma. 

Dva jasno različita stila spojena su u jednu jelku, tako da posjetitelji mogu vidjeti kako obje estetike funkcionišu u praksi.




Kako bi ove priče doživjeli svi, uvedeno je i novo pravilo: ukrašene jelke i dekoracije na njima nisu na prodaju. 

Godinama su upravo one prve nestajale, često prije nego što ih je većina posjetitelja uopće stigla vidjeti. Ove sezone, želja je bila jednostavna, da svako ko zakorači u Oli Living može doživjeti cijelu čaroliju, bez žurbe i straha da je zakasnio.




Kada se tihi rad pretvorio u blagdanski prizor  

Blagdanski izlog u Oliju otvoren je 15. novembra, i već prvih sati bilo je jasno da to nije samo još jedno otvaranje. Ljudi nisu prolazili, vraćali su se. Neki da bolje pogledaju, drugi da zastanu još malo, treći da povedu nekoga kome žele pokazati ono što su upravo doživjeli.

U stvaranju ovogodišnjeg izloga učestvovali su svi koji godinama grade ovu priču: porodica, tim zaposlenih i ljudi koji stoje iza svakog detalja. Birali su lampice, usklađivali boje, slagali ukras po ukras, i upravo je taj zajednički rad dao prostoru posebnu toplinu.




Svako je donio dio sebe, i možda je baš zbog toga ovogodišnji izlog toliko topao. Ne topao svjetlom, nego osjećajem.

Prvog dana, posjetitelji su se zadržavali satima. Šetali su polako, gledali detalje, fotografisali, a najviše vremena provodili su pred jaslicama koje su ove godine dobile središnje mjesto. 




Vidljive još s glavne ceste, jaslice su postale mali magnet za sve generacije: djeca su prilazila širokih očiju, odrasli s tihim smiješkom, kao da se u njima probudi zaboravljena uspomena.



 

U vrijeme otvaranja, saksofon Borisa Bomoštara ispunio je prostor božićnim klasicima. Tonovi su se spojili s toplinom svjetla, stvarajući atmosferu koja je djelovala gotovo filmski, kao prizor koji bismo najradije zaustavili na trenutak duže.




Među jelkama, dvije su odmah pronašle svoju publiku: bordo, duboka i sofisticirana, i klasična crvena, ona bez koje blagdani jednostavno nisu potpuni. Različite po tonu, a iste po emociji koju bude.

A priča još nije završena. Tek nas čeka glavni detalj: raskošna jelka u Ralph stilu, koja će zaokružiti cijeli izlog i označiti trenutak kada blagdanska sezona u Oliju zvanično počinje. 

Ako je suditi po prvom danu, ova sezona će trajati malo duže, izgledati još toplije i ostaviti utisak koji se pamti.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa Oli d.o.o. Prodajni Centar Posušje.

Foto: Ivan Gudić