TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.7.2017.
Prirodnost, srčanost i radoznalost su tri osobine s kojima bismo najlakše opisali Džejnu. Džejna je rođena i živi u Sarajevu, a studij Studij Internacionalne ekonomije završila je u SAD-u. Nakon povratka, profesionalna karijera se razvijala u oblasti marketinga i komunikacija, a njen put duhovnog razvoja odveo ju je u šestomjesečnu izolaciju na Tajland, gdje je i stekla zvanje učiteljice transce
Trenutno je u procesu izgradnje vlastitog studija uz veliku podršku prijatelja, partnera i porodice, a osim toga, Džejna je u suradnji s kolegicom Lanom pokrenula i projekt 180 Retreat, o čemu više saznajte u nastavku.
Što bi svaki početnik trebao znati o meditaciji?
Tko god može da misli, može i da meditira. Svaka osoba bez obzira na dob, spol, religiju, nacionalnost, može naučiti i prakticirati meditaciju. Meditacija ne mijenja vaš životni stil, niti vas tjera na bilo kakva odricanja.
Koja je njena najveća prednost?
Prirodna, jednostavna, zabavna... to je tehnika transcendentalne meditacije. Prakticiranje ove vrste meditacije povećava osjećaj unutrašnje sreće, smirenosti i kreativnosti, to je alat koji koristimo u borbi protiv stresa, anksioznosti i depresije.
Kako se pripremiti za meditaciju?
„Ja želim da meditiram“ je prvi i osnovni korak ka uspješnoj meditaciji. Kada se nauči tehnika meditacije, dovoljno je sjesti, zatvoriti oči i putovanje počinje.
Postoji li nekoliko oblika meditacije?
Danas ima na hiljade tehnika meditacije (i stalno se izmišljaju neke nove), možemo ih podijeliti na tri osnovne grupe, a u skladu sa tri vrste misaonih procesa: koncentracija, kontemplacija i transcendentalna meditacija. Svaki od ova tri tipa meditacije imaju svoju ulogu i svrhu. Svrha TMa je razvoj potpunog psiho-fizičkog potencijala individue.
Kakve su reakcije bh.dama i muškaraca na ovaj oblik vježbe?
Na našu radost, sve više osoba pronalazi identitet, značenje i svrhu u životu kroz povezanost sa porodicom, zajednicom, prirodnim svijetom i duhovnim vrijednostima kao što su saosjećanje i mir, stoga se meditacija prirodno uklopila u današnjicu. Građani postaju svjesni da nove generacije zaslužuju neki bolji svijet, i da promjena društva počinje od pojedinca.
Možete li nam reći nešto više o vašem događaju 180 Retreat?
Projekat „180 Retreat“ je nastao u partnerstvu sa Lanom Redžić, certificiranom yoga učiteljicom, sa ciljem da polaznicima, u 180 minuta, prenesemo naše znanje i da spoznaju šta je to yoga, meditacija, pranayama. Program je prilagođen i početnicima i naprednijim vježbačima, koncipiran je na smjeni muzike i tišine, yoge i meditacije, uz jednu misiju - unutrašnja sreća.
A vi, što vas čini sretnim?
Volim da volim J, ljubav mi je izvor inspiracije, motivacije i sreće.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Svako jutro počinje sa meditacijom, koja me pripremi za dan koji dolazi. Planer, mobitel, laptop... pregled e-pošte, društvenih medija, sastanci, pisanje izvještaja, predavanje, kurs meditacije, izrada narukvica, planiranje Retreata... tko zna šta me taj dan čeka, ali znam da sve i svi zaslužuju moje najbolje izdanje. Trenutno mi je svaki dan - radni dan i uživam u tome!
Foto: Abel A.
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
