Dnevnik jedne mame: Kako se nositi s energetskim vampirima u našoj svakodnevnici?

Ovo je tema koju ste sigurno već vidjeli, možda i pročitali na raznim lifestyle&health portalima. Priča o tzv. energetskim vampirima je opće poznata, kao i razne podjele tih istih na različite tipove, a sukladno tome i načini kako bi se trebali ponašati prema njima. Sve je to super i vjerojatno korisno ljudima u svakodnevnoj odbrani od istih. Meni osobno je pomagalo u početku rada na sebi, prvenstveno kao pomoć pri shvaćanju kako stvarno nismo svi isti i da postoje ti neki tamo ljudi koji nas jednostavno iscijede kao naranču.

Jedno od najboljih objašnjenja na moj upit - zašto s nekim ljudima tako jednostavno razgovaram, tj. imamo tako tečnu komunikaciju poput predivnog plesa, a s nekima „čim zinemo, odmah za oči“ – sam dobila od jednog prijatelja: „Pa niste na istim talasima“. Možda to ovako zvuči previše pojednostavljeno, ali to je to. Ja sam na višoj vibri/talasu, a taj netko je na nižoj (ili obratno). Da bismo imali skladnu komunikaciju ili se on mora dići ili ja sići. A kako ja silazim tako se u meni pale emocije i govore: „Ne radi to! Ljepše ti je gore.“ Ma to je ona unutrašnja borba koju svi jako dobro znate. E pa, ono o čemu bih ja htjela pričati je taj NAGLASAK NA „BORBI I OBRANI“. Onom podizanju našeg štita koji sam i sama godinama dizala, a što me je samo dovodilo do novog crpljenja energije.

Zašto?

PA SVE PROTIV ČEGA SE „BORIMO“ SE POVEĆAVA dok mi gledamo na to kao nešto negativno ili nešto što trebamo iskorijeniti/promijeniti. Samim tim potvrđujemo da je to nešto loše u našim životima i ono se samo još više rasplamćuje, jer nam je naš glavni fokus svako malo na tome. Ali, kako se izdići iz svega toga i „ne boriti se“ kad nam je šef ili kolega ili čak roditelj ili svekrva/ punica onaj pravi energetski parazit poslije čije posjete ili poziva budem kao iscijeđena krpa?

Pa kao prvo trebamo se vratiti na onu prvu lekciju – SVE JE DO NAS I SVE SE DOGAĐA S RAZLOGOM! Mi smo odgovorni zašto se tako osjećamo, tj. mi se uopće ne ljutimo na njih, nego na nas same što se osjećamo tako ošamućeno nakon komunikacije s tim ljudima. Da ne bih sada ovdje filozofirala, preuzet ću tekst od jedne predivne duše, koja je to tako jednostavno napisala (kao da sam i sama to pisala) na ovu temu.

Nikada vas ne ljuti netko drugi, niti vas ikada nešto izvan vas "izbaci iz takta..." Ništa u tom smislu izvan vas ne postoji.
Vas zapravo ljuti što izgubite vlastitu konekciju s Izvorom i samim sobom. Vas izbaci iz takta vaša vlastita nekontrola misli i emocija.
Ne razočara vas nečiji postupak. Razočarate sami sebe.
Svaki pokušaj da izvana riješite bilo koji problem, situaciju, odnos ili događaj, pogrešan je put do rješenja.
I to duboko u sebi znate.
Vaš jedini posao je kontrola vaših misli, emocija, riječi i djela.
Kada na primjer imate sukob s nekim "izvana", pokušavati promijeniti tu osobu uvjetovanjem kako bi se ona morala ponašati da zadovolji vaše kriterije, taj put je osuđen na propast. Zato i ne uspijevate.
Evo kako izgleda Istina o tome.
Vi bi zapravo svakome u takvoj situaciji trebali reći – „Oprosti što prebacujem svoju odgovornost na tebe i očekujem da me ti učiniš sretnim, a to mogu samo i jedino ja. Neovisno od tebe.
Oprosti što te unaprijed osuđujem na mržnju, jer tražim od tebe nešto što je nemoguće i samim tim što je nemoguće uskoro ću te mrziti, jer to nećeš moći uraditi.
Idi i budi slobodan, jer to nije tvoj dio posla...
Ovo je Istina o svemu.
I vi to znate. I to vas ljuti i to vas razočara i to vas izbaci iz takta.
Vi sami sebe.
A pokušavate odgovornost prebaciti na drugoga...
Kada razumijete energiju i vibraciju i zakon privlačenja, tada u potpunosti shvaćate o čemu vam govorim.
Tada svakom događaju, osobi ili situaciji i svjedočite upravo zato jer je u potpunom skladu s vašom vibracijom.
Ostavite druge ljude na miru, oni su tek vaše ogledalo.
Brinite se radije koliko je to ogledalo čisto i pustite da vibracija i zakon privlačenja odradi svoje. Jer hoće.
To je zakon Univerzuma...
Ne budite kao loš političar, koji ne provodi savršen zakon stvoren da vam služi...

Nada Bučević

Kada osvijestimo da je do nas kako ćemo se osjećati tijekom komunikacije s nekom osobom, onda smo i slobodni da tako uradimo. Sama sam to iskusila tijekom nekih rasprava sa suprugom, gdje bih odjednom počela vrištati. On bi me pitao zašto se odjednom derem. A ja bih mu odgovorila kako se ne derem na njega, nego na sebe jer sam sebi dozvolila da me obuzmu sve te emocije, pa se derem jer se derem.

Da, prvi put kad sam mu to rekla pogledao me zaista čudno (iako je navikao na moje filozofsko-psihološke rečenice- i mimo PMS-a). Ali zaista čim bih postala svjesna toga da me isisava ta rasprava rekla bih da je dosta i da ne želim nastaviti s bespotrebnim trošenjem energije (ono kad vam se želudac ckvrči, a glava počne pulsirati). I to je za mene zaista jedino ispravno. Vratim se u svoju „normalu“, smirim se, pustim da izađe iz mene ta emocija i onda u miru nastavim ono što smo trebali riješiti. Najčešće i druga strana se „ispuše“ pa sve bude puno bolje nego što smo i zamišljali.

A po pitanju onih ljudi koji kukaju, što su nesigurni, jadni i što nam pale naše alarme dobročinstva kako bismo ih izvukli iz te stege života? Pa moje najčešće iskustvo je takvo da su to obično osobe koje su u biti samo duboko nezahvalne i nesretne. Koliko god im mi pružali našu ruku i usmjeravali ih ka svjetlosti, oni je ne vide. A naše je da to poštujemo i shvatimo kako je to njihova lekcija. Oni jednostavno nisu spremni za te neke korake koje mi jasno vidimo. POKUŠAJMO IH RAZUMJETI KAKO JE NJIMA U NJIHOVIM CIPELAMA, ALI NIKAKO IH ŽALITI. Šaljimo im ljubav i u njima stalno pronalazimo nešto pozitivno, na što ćemo se fokusirati. Ali to isto ne znači da za njih trebamo biti tu 24/7, tj. da ćemo biti zločeste osobe ako odbijemo njihov poziv za kuknjavičku kavu, rame za plakanje, posuđivanje novaca i sl.

"You can be a good person with a kind heart and still say no!“

I oni su tu u našim životima da bi nas naučili nekoj lekciji. Možda da i sami budemo zahvalniji za sve što imamo, da shvatimo koliko kvalitetnije živimo, da naučimo sagledavati širu sliku i u svemu vidjeti ljubav ili pak da naučimo voljeti sebi i biti u stalnoj konekciji sa sobom. Samim time i tome nekome pokazujemo primjer svjesnog i odgovornog življenja, a ta osoba može samo nastaviti živjeti uz nas, tražeći savjete ili jednostavno nestati iz naših života.

BITNO JE DA SE NE LJUTIMO NA SEBE, BRANIMO I BORIMO SAMI SA SOBOM. Nema borbe s ljutnjom i krivnjom, čak ni ako se pitamo „otkud tako negativna osoba u mom životu“, pa čak ni ako nas je netko isisao do dna ili ako smo nekome rekli da nemamo vremena za njega ili ako smo „pukli po šavovima“. BITNO JE DA PRIGRLIMO SVOJE EMOCIJE I MISLI MA KAKVE GOD BILE, ZAHVALIMO IM SE I IZABEREMO ONE LJEPŠE KOJIMA TEŽIMO. NA NAMA JE IZBOR. A ovo je vjerojatno i tema sljedećeg druženja.

Volite. Smijte se. Živite.