TEKST: Bonjour.kolumnist
DATUM OBJAVE: 22.2.2021.
Radeći posao koji volimo, vjenčanu fotografiju i film, upoznali smo mnogo divnih ljudi i stekli nova prijateljstva, ali to nije jedina prednost ovog posla.
On nam je priuštio puno zanimljivih avantura i road tripova kroz različite države, gradove kao i mala mjesta za koja nikada prije nismo ni čuli, a sada su postale nezaboravni dio naših uspomena.
Jedno od takvih malih mjesta je definitivno Roussillon. Neki su možda čuli za njega, neki su možda bili, ali ipak mislim da će za dosta ljudi biti jedno otkriće i možda ih potaknuti da, čim se malo situacija normalizira, zapute u smjeru Provanse. Naravno, to je samo jedno u moru živopisnih i toplih gradića i mjesta u koja možete zalutati na jugu Francuske.
Kako je nas put doveo u Roussillon?
Jakov, Deni i ja smo započeli desetodnevni roadtrip, a središnja točka bio je Lupiac, mjesto na jugozapadu Francuske iz kojeg smo vam donijeli predivnu priču o Ilse i Ivanu koju možete vidjeti ovdje. Na povratku smo imali par opcija kuda ići nazad. Neki putevi su nas vodili Azurnom obalom, neki prema Ženevi, a na kraju je ipak presudila želja da vidimo dio Provanse. Malo smo istraživali na putu prema Provansi, jer nismo imali mnogo vremena za obilazak, pa smo tražili nešto posebno i drugačije. Sezona lavande u punom cvatu je već završila tako da smo tražili nešto drugo što bi nas privuklo. Fascinirala nas je informacija da negdje malo više kontinentalno, u brdima koja se isprepliću sa poljima lavande, postoji jako zanimljiv predio sa posebnim crvenim stijenama, totalno netipičnim za europsko tlo, a nalazi se par stotina metara od isto tako posebnog malog francuskog mjesta pod imenom Roussillon.
Sama vožnja kroz Provansu je već bila predivan doživljaj. Daleko od autoceste, lokalnim putevima voziti se kroz francuska sela i male gradove povezane poljima i brežuljcima je nešto što bi svi ljubitelji putovanja trebali imati na svojoj listi želja. Više puta smo se zaustavljali do odredišta, uživali u pogledu i mirisu Mediterana u zraku. Na takvim mjestima nema žurbe, nego poželite da se vozite što duže. Na kraju dolazimo do brdovitog predjela i put nas polako uspinje do samog Roussillona. Nakon što smo se parkirali, započeli smo višesatnu šetnju malim šarmantnim ulicama. Gradić je jako mali i pun autentičnih zbijenih kuća u toplim zemljanim bojama. Nalazi se na uzvisini, okružen dolinama tako da sa svakog dijela grada imate predivan i drugačiji pogled. Par umjetničkih galerija, malih trgovina i suvenirnica, vinarija, starih francuskih automobila i stari mlin čine šetnju još ugodnijom. Nezaobilazna je naravno bila i jutarnja kafa i kroasan u jednom od malih lokalnih bistroa.
Nakon obilaska gotovo svake ulice u ovom malom raju, vrijeme je i za posjet onoga što ovo mjesto izdvaja od ostalih gradića u Provansi. Na samo par minuta šetnje dolazite u totalno netaknuto prirodno okruženje - Le Sentier des Ocres. Priča o samom nastanku ovog fenomena vraća nas 230 milijuna godina unatrag kada je cijela Provansa bila pod vodom. Prije 100 milijuna godina se voda povukla, a novi kopneni dio nakon toliko godina oblikovanja pod morem bio je sada izložen stalnim kišama koje su stvorile oblike kakve vidimo danas. Oker i narančaste boje su i dalje tajnovite te se istražuje njihovo porijeklo. Nedugo nakon što ušetate u park, osjećate se kao na nekom drugom kraju svijeta. Naše oko jednostavno nije naviklo na ovako posebne boje u prirodi tako da je pravi doživljaj biti na takvom mjestu.
Narančasta zemlja podsjeća na glinu, ali u nekim dijelovima parka nalazi se sitni puderasti pijesak nalik onome u pustinji. Zelenilo svuda okolo u kombinaciji sa zemljanim tonovima, čini ovaj park pravim remek djelom prirode. U parku smo proveli jednako vremena, kao i u samom gradiću. Svi ti prizori vas jednostavno drže da se ne možete nagledati, tako da vrijeme jako brzo prođe.
Kako je pred nama bio još dug put prema Torinu koji je bio sljedeća destinacija, morali smo krenuti. Nadam se da sam prenio bar mali dio onoga što će vas dočekati ako se zaputite u ovom smjeru, a mi se nadamo prvom prilikom još jedan krug kroz Provansu u potrazi za novim mjestima i prirodnim ljepotama.
***
Za BONJOUR.ba piše: Dario Šišul
Foto: Dario & Jakov
TEKST: Adelisa Mašić
Neke priče ne počinju planom, nego osjećajem da treba uraditi nešto ispravno.
Upravo tako je nastala inicijativa koju vodi Alem Hadžić; student i sportaš na Middlebury Collegeu u Sjedinjenim Američkim Državama, koji je odlučio svoju svakodnevnicu, već ispunjenu obavezama, pretvoriti u prostor za nešto mnogo veće, a to je pružanje podrške djeci oboljeloj od raka u Bosni i Hercegovini.
U saradnji s organizacijom Srce za djecu, ova ideja je u samo 15 dana prerasla u globalnu akciju. Uz podršku ljudi iz različitih dijelova svijeta, prikupljeno je više od 20.000 KM, dok je video lansiranja kampanje dosegao preko 330.000 pregleda.
U razgovoru s nama, Alem ističe kako iza tih brojki se krije mnogo više od uspjeha na društvenim mrežama, krije se zajedništvo koje prelazi granice.
Priča koja je brzo prerasla okvire
Zanimljivo je da je Alem vrlo brzo shvatio da ovo više nije samo njegova priča.
Već u prvim satima nakon pokretanja kampanje postalo je jasno da ideja dobija razmjere koje nije mogao unaprijed predvidjeti.
Reakcije na društvenim mrežama, kao i donacije koje su počele pristizati iz različitih dijelova svijeta, pokazale su koliko snažno ljudi prepoznaju ovakve inicijative kada su iskrene i jasno vođene ciljem.
'Shvatio sam to već u prvih nekoliko sati nakon pokretanja kampanje. Ogroman odaziv na društvenim mrežama, kao i donacije koje su dolazile iz cijelog svijeta, pokazali su mi da ovo prerasta u nešto mnogo veće,’ kaže.
Posebno upečatljiv bio je trenutak kada je postalo jasno da podrška dolazi i od ljudi koje nikada nije upoznao; mnogi su se uključili samo na osnovu jedne objave ili letka, što dodatno potvrđuje koliko jedna dobra ideja može povezati potpune strance oko zajedničkog cilja.
Između svakodnevnice i veće priče
Njegova svakodnevica, i bez ove inicijative, već je ispunjena različitim obavezama. Između studija, treninga i posla na fakultetu, Alem uspijeva pronaći prostor i za projekte koji imaju dublji smisao.
Kada smo ga pitali kako uspijeva uskladiti sve obaveze, rekao nam je da mu dani često znaju biti dinamični, ali da ga u balansu drži jasna namjera da radi ispravne stvari u svom životu i karijeri.
U toj jednostavnoj misli zapravo se krije i suština cijele priče, da ono što radimo svakodnevno, kada ima jasnu namjeru, može prerasti u nešto što nadilazi lične okvire.
Mostarski maraton kao trenutak koji je sve zaokružio
Kao sportaš kojem polumaratoni nisu nepoznanica, Alem je ovu priču odlučio završiti upravo tamo gdje ona dobija najviše smisla, u Mostaru, kroz polumaraton koji je istrčao u čast djece oboljele od raka i njihovih porodica.
Ovaj put, utrka nije bila o rezultatu, tempu ili ličnom rekordu.
Bila je način da sve ono što je započeo dobije svoj najkonkretniji oblik. Tokom boravka u Bosni i Hercegovini, Alem je dokumentovao cijelo iskustvo, bilježeći priče koje nose nevjerovatnu snagu.
Poruka koja ostaje
Možda najemotivniji dio ove inicijative krije se u jednoj jednostavnoj gesti.
Na Middlebury Collegeu, Alem je organizovao događaj tokom kojeg su studenti napisali 109 kartica podrške za djecu u Bosni i Hercegovini.
‘Svi smo uz vas i nikada niste sami,’ poruka je koju nosi sa sobom i koju je, kako kaže, nosio i dok je bio na stazi.
U svijetu koji često djeluje podijeljeno, ovakve priče podsjećaju koliko je zapravo malo potrebno da se ljudi povežu. I koliko jedna ideja, kada je iskrena, može otići mnogo dalje nego što smo na početku mogli zamisliti.
Foto: Alem Hadžić
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
