TEKST: Bonjour.kolumnist
DATUM OBJAVE: 22.2.2021.
Radeći posao koji volimo, vjenčanu fotografiju i film, upoznali smo mnogo divnih ljudi i stekli nova prijateljstva, ali to nije jedina prednost ovog posla.
On nam je priuštio puno zanimljivih avantura i road tripova kroz različite države, gradove kao i mala mjesta za koja nikada prije nismo ni čuli, a sada su postale nezaboravni dio naših uspomena.
Jedno od takvih malih mjesta je definitivno Roussillon. Neki su možda čuli za njega, neki su možda bili, ali ipak mislim da će za dosta ljudi biti jedno otkriće i možda ih potaknuti da, čim se malo situacija normalizira, zapute u smjeru Provanse. Naravno, to je samo jedno u moru živopisnih i toplih gradića i mjesta u koja možete zalutati na jugu Francuske.
Kako je nas put doveo u Roussillon?
Jakov, Deni i ja smo započeli desetodnevni roadtrip, a središnja točka bio je Lupiac, mjesto na jugozapadu Francuske iz kojeg smo vam donijeli predivnu priču o Ilse i Ivanu koju možete vidjeti ovdje. Na povratku smo imali par opcija kuda ići nazad. Neki putevi su nas vodili Azurnom obalom, neki prema Ženevi, a na kraju je ipak presudila želja da vidimo dio Provanse. Malo smo istraživali na putu prema Provansi, jer nismo imali mnogo vremena za obilazak, pa smo tražili nešto posebno i drugačije. Sezona lavande u punom cvatu je već završila tako da smo tražili nešto drugo što bi nas privuklo. Fascinirala nas je informacija da negdje malo više kontinentalno, u brdima koja se isprepliću sa poljima lavande, postoji jako zanimljiv predio sa posebnim crvenim stijenama, totalno netipičnim za europsko tlo, a nalazi se par stotina metara od isto tako posebnog malog francuskog mjesta pod imenom Roussillon.
Sama vožnja kroz Provansu je već bila predivan doživljaj. Daleko od autoceste, lokalnim putevima voziti se kroz francuska sela i male gradove povezane poljima i brežuljcima je nešto što bi svi ljubitelji putovanja trebali imati na svojoj listi želja. Više puta smo se zaustavljali do odredišta, uživali u pogledu i mirisu Mediterana u zraku. Na takvim mjestima nema žurbe, nego poželite da se vozite što duže. Na kraju dolazimo do brdovitog predjela i put nas polako uspinje do samog Roussillona. Nakon što smo se parkirali, započeli smo višesatnu šetnju malim šarmantnim ulicama. Gradić je jako mali i pun autentičnih zbijenih kuća u toplim zemljanim bojama. Nalazi se na uzvisini, okružen dolinama tako da sa svakog dijela grada imate predivan i drugačiji pogled. Par umjetničkih galerija, malih trgovina i suvenirnica, vinarija, starih francuskih automobila i stari mlin čine šetnju još ugodnijom. Nezaobilazna je naravno bila i jutarnja kafa i kroasan u jednom od malih lokalnih bistroa.
Nakon obilaska gotovo svake ulice u ovom malom raju, vrijeme je i za posjet onoga što ovo mjesto izdvaja od ostalih gradića u Provansi. Na samo par minuta šetnje dolazite u totalno netaknuto prirodno okruženje - Le Sentier des Ocres. Priča o samom nastanku ovog fenomena vraća nas 230 milijuna godina unatrag kada je cijela Provansa bila pod vodom. Prije 100 milijuna godina se voda povukla, a novi kopneni dio nakon toliko godina oblikovanja pod morem bio je sada izložen stalnim kišama koje su stvorile oblike kakve vidimo danas. Oker i narančaste boje su i dalje tajnovite te se istražuje njihovo porijeklo. Nedugo nakon što ušetate u park, osjećate se kao na nekom drugom kraju svijeta. Naše oko jednostavno nije naviklo na ovako posebne boje u prirodi tako da je pravi doživljaj biti na takvom mjestu.
Narančasta zemlja podsjeća na glinu, ali u nekim dijelovima parka nalazi se sitni puderasti pijesak nalik onome u pustinji. Zelenilo svuda okolo u kombinaciji sa zemljanim tonovima, čini ovaj park pravim remek djelom prirode. U parku smo proveli jednako vremena, kao i u samom gradiću. Svi ti prizori vas jednostavno drže da se ne možete nagledati, tako da vrijeme jako brzo prođe.
Kako je pred nama bio još dug put prema Torinu koji je bio sljedeća destinacija, morali smo krenuti. Nadam se da sam prenio bar mali dio onoga što će vas dočekati ako se zaputite u ovom smjeru, a mi se nadamo prvom prilikom još jedan krug kroz Provansu u potrazi za novim mjestima i prirodnim ljepotama.
***
Za BONJOUR.ba piše: Dario Šišul
Foto: Dario & Jakov
TEKST: Adelisa Mašić
Ovog proljeća sve više ljudi pretražuje Durmitor kao ideju za bijeg iz grada, i iskreno, nije teško shvatiti zašto.
Dok društvene mreže ponovo pune fotografije planinskih kućica, jezera i pogleda koji izgledaju nestvarno, Durmitor se vraća na travel liste svih koji traže kombinaciju mira, prirode i aktivnog odmora.
Ono što ovu planinu čini posebnom nije samo njena ljepota, već osjećaj koji imate kada stignete tamo.
Vazduh je hladniji i čistiji, tempo sporiji, a dani nekako duži. Sve djeluje kao potpuni reset nakon sedmica provedenih između obaveza, ekrana i gradske gužve…
Crno jezero je prvo mjesto koje većina poželi vidjeti
Ako ste ikada gledali fotografije Durmitora, velike su šanse da je upravo Crno jezero bilo među njima. Okruženo borovom šumom i planinskim vrhovima, djeluje gotovo nestvarno u proljetnim mjesecima kada priroda postane intenzivno zelena, a voda potpuno mirna.
Šetnja oko jezera jedna je od onih stvari koje zvuče jednostavno, ali ostanu među najljepšim dijelovima cijelog putovanja.
Durmitor nije samo za planinare
Iako ga mnogi povezuju s planinarenjem i avanturama, Durmitor jednako privlači i ljude koji samo žele nekoliko dana tišine i prirode.
Naravno, oni željni adrenalina ovdje mogu pronaći rafting na Tari, hiking staze, zipline i brojne vidikovce, ali jednako je lijepo samo sjediti na terasi planinske kućice uz kafu i pogled na šumu.
Upravo ta kombinacija mira i aktivnosti razlog je zašto se toliko ljudi vraća ovom mjestu iznova.
Pogledi zbog kojih telefon ostaje po strani
Kanjon Tare, most Đurđevića Tara, vidikovac Čurevac i brojni planinski vrhovi daju Durmitoru onu filmsku atmosferu zbog koje imate osjećaj da ste mnogo dalje od Balkana nego što zapravo jeste.
A možda je najbolji dio svega činjenica da signal na pojedinim dijelovima gotovo nestane. U nekom drugom trenutku to bi vjerovatno nerviralo, ali ovdje upravo to postaje dio iskustva.
Žabljak kao baza za proljetni reset
Većina putovanja na Durmitor počinje iz Žabljaka, malog planinskog grada koji tokom proljeća i ljeta postaje baza za sve, od laganih šetnji do ozbiljnijih avantura.
Odatle je najlakše istraživati jezera, vidikovce i planinske staze, ali i pronaći cozy smještaj koji cijelom putovanju daje dodatni šarm.
Uz domaću hranu, jutra koja mirišu na borove i večeri koje traže duks čak i kada je ostatak regiona već u ljetu, Durmitor djeluje kao mjesto na kojem se baterije pune mnogo brže nego inače.
I možda upravo zato ovog proljeća svi ponovo guglaju Durmitor…
Foto: @thediaryof2
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
