TEKST: Bonjour.kolumnist
DATUM OBJAVE: 22.2.2021.
Radeći posao koji volimo, vjenčanu fotografiju i film, upoznali smo mnogo divnih ljudi i stekli nova prijateljstva, ali to nije jedina prednost ovog posla.
On nam je priuštio puno zanimljivih avantura i road tripova kroz različite države, gradove kao i mala mjesta za koja nikada prije nismo ni čuli, a sada su postale nezaboravni dio naših uspomena.
Jedno od takvih malih mjesta je definitivno Roussillon. Neki su možda čuli za njega, neki su možda bili, ali ipak mislim da će za dosta ljudi biti jedno otkriće i možda ih potaknuti da, čim se malo situacija normalizira, zapute u smjeru Provanse. Naravno, to je samo jedno u moru živopisnih i toplih gradića i mjesta u koja možete zalutati na jugu Francuske.
Kako je nas put doveo u Roussillon?
Jakov, Deni i ja smo započeli desetodnevni roadtrip, a središnja točka bio je Lupiac, mjesto na jugozapadu Francuske iz kojeg smo vam donijeli predivnu priču o Ilse i Ivanu koju možete vidjeti ovdje. Na povratku smo imali par opcija kuda ići nazad. Neki putevi su nas vodili Azurnom obalom, neki prema Ženevi, a na kraju je ipak presudila želja da vidimo dio Provanse. Malo smo istraživali na putu prema Provansi, jer nismo imali mnogo vremena za obilazak, pa smo tražili nešto posebno i drugačije. Sezona lavande u punom cvatu je već završila tako da smo tražili nešto drugo što bi nas privuklo. Fascinirala nas je informacija da negdje malo više kontinentalno, u brdima koja se isprepliću sa poljima lavande, postoji jako zanimljiv predio sa posebnim crvenim stijenama, totalno netipičnim za europsko tlo, a nalazi se par stotina metara od isto tako posebnog malog francuskog mjesta pod imenom Roussillon.
Sama vožnja kroz Provansu je već bila predivan doživljaj. Daleko od autoceste, lokalnim putevima voziti se kroz francuska sela i male gradove povezane poljima i brežuljcima je nešto što bi svi ljubitelji putovanja trebali imati na svojoj listi želja. Više puta smo se zaustavljali do odredišta, uživali u pogledu i mirisu Mediterana u zraku. Na takvim mjestima nema žurbe, nego poželite da se vozite što duže. Na kraju dolazimo do brdovitog predjela i put nas polako uspinje do samog Roussillona. Nakon što smo se parkirali, započeli smo višesatnu šetnju malim šarmantnim ulicama. Gradić je jako mali i pun autentičnih zbijenih kuća u toplim zemljanim bojama. Nalazi se na uzvisini, okružen dolinama tako da sa svakog dijela grada imate predivan i drugačiji pogled. Par umjetničkih galerija, malih trgovina i suvenirnica, vinarija, starih francuskih automobila i stari mlin čine šetnju još ugodnijom. Nezaobilazna je naravno bila i jutarnja kafa i kroasan u jednom od malih lokalnih bistroa.
Nakon obilaska gotovo svake ulice u ovom malom raju, vrijeme je i za posjet onoga što ovo mjesto izdvaja od ostalih gradića u Provansi. Na samo par minuta šetnje dolazite u totalno netaknuto prirodno okruženje - Le Sentier des Ocres. Priča o samom nastanku ovog fenomena vraća nas 230 milijuna godina unatrag kada je cijela Provansa bila pod vodom. Prije 100 milijuna godina se voda povukla, a novi kopneni dio nakon toliko godina oblikovanja pod morem bio je sada izložen stalnim kišama koje su stvorile oblike kakve vidimo danas. Oker i narančaste boje su i dalje tajnovite te se istražuje njihovo porijeklo. Nedugo nakon što ušetate u park, osjećate se kao na nekom drugom kraju svijeta. Naše oko jednostavno nije naviklo na ovako posebne boje u prirodi tako da je pravi doživljaj biti na takvom mjestu.
Narančasta zemlja podsjeća na glinu, ali u nekim dijelovima parka nalazi se sitni puderasti pijesak nalik onome u pustinji. Zelenilo svuda okolo u kombinaciji sa zemljanim tonovima, čini ovaj park pravim remek djelom prirode. U parku smo proveli jednako vremena, kao i u samom gradiću. Svi ti prizori vas jednostavno drže da se ne možete nagledati, tako da vrijeme jako brzo prođe.
Kako je pred nama bio još dug put prema Torinu koji je bio sljedeća destinacija, morali smo krenuti. Nadam se da sam prenio bar mali dio onoga što će vas dočekati ako se zaputite u ovom smjeru, a mi se nadamo prvom prilikom još jedan krug kroz Provansu u potrazi za novim mjestima i prirodnim ljepotama.
***
Za BONJOUR.ba piše: Dario Šišul
Foto: Dario & Jakov
TEKST: Ada Ćeremida
Makarska ovog ljeta ima novi odgovor na pitanje: gdje na kafu, brunch ili koktel nakon plaže? Zove se February 30, otvoren je u maju i izgleda kao mjesto koje ćete prvo spremiti, a zatim poslati prijateljima.
Prošlog ljeta najviše smo voljeli ona mala otkrića na obali: mjesta koja nisu samo adresa, nego cijeli mini ljetni mood. Ove godine Makarska ima jedno novo ime koje se vrlo lako pamti, baš zato što zvuči kao datum koji ne postoji.
February 30 otvoren je u maju na adresi Trg Hrpina 5 i donosi spoj bruncha, kafe, koktela, hrvatskih vina i terase koja izgleda kao da je nastala za duge ljetne razgovore.
Na njihovom profilu stoji “Art & Taste in the heart of Makarska”, a po fotografijama je jasno da ovdje ne idete samo zbog menija, nego i zbog atmosfere. U nastavku donosimo zašto nam je February 30 već sada među adresama koje bismo dodali na ljetnu mapu Makarske.
Vizuelno, February 30 igra na kartu mediteranskog šarma, ali bez osjećaja da je sve već viđeno. Terasa s bijelim stolicama, bordo detaljima, prugastim jastucima i velikim suncobranima djeluje kao prirodan produžetak trga, dok palme i kamene fasade stvaraju onaj kadar koji odmah želite fotografisati.
Interijer nastavlja istu priču: kamen, topli tonovi, osvijetljeni logo i bar koji izgleda dovoljno elegantno za večernji izlazak, ali i dovoljno opušteno za dnevnu kafu.
Sve zajedno ima vibe mjesta koje možete posjetiti u lanenoj košulji, kupaćem ispod haljine ili nakon večernje šetnje rivom. Nije previše formalno, ali nije ni obično.
February 30 je zamišljen kao mjesto za više dijelova dana, pa se meni kreće od kafe i doručka do laganih zalogaja, salata i deserata.
Za brunch ćete pronaći jaja Benedict, omlet s povrćem, shakshuku, English breakfast, club sendviče i kroasane, što ga čini dobrom adresom za ono jutro kada ne želite “samo kafu”.
Na meniju su i bruschette, grčka i caprese salata, selekcija sireva, mesna i riblja plata, kao i deserti poput pistachio semifredda, cheesecakea sa šumskim voćem i torte Makarane.
Ako vam je ljetni plan više večernji nego jutarnji, February 30 ima dosta jak argument: signature cocktail listu barmena Aleksei Pyshcheva.
Među koktelima su Agua de Makarska, Fermented Mojito, Coffee after sunset, Garden Paloma, Adriatic Highball, Cherry Ritual i koktel koji nosi ime samog lokala, February 30.
Tu su i klasici poput Aperol Spritza, Negronija, Old Fashioned, Margarita, New York Sour, Cosmopolitan, Clover Club i Espresso Martinija.
Dobra stvar je i što imaju bezalkoholne koktele, pa mjesto nije rezervisano samo za one koji žele večernji drink. Ovo je više “dođemo na jedan, ostanemo na još jedan” vibe.
February 30 nalazi se na Trgu Hrpina 5, što ga čini praktičnim za one dane kada ste već u centru Makarske i ne želite komplikovati plan. Možete ga ubaciti između jutarnje šetnje, odlaska na plažu ili večernjeg izlaska, bez osjećaja da morate praviti veliki detour.
Baš zato nam djeluje kao adresa koja će ovog ljeta lako postati meeting point. Ono mjesto za “čekam te ispod suncobrana”, “idemo prvo na kafu” ili “samo jedan koktel prije večere”. A znamo kako to obično završi.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
