TEKST: Bonjour.kolumnist
DATUM OBJAVE: 22.2.2021.
Radeći posao koji volimo, vjenčanu fotografiju i film, upoznali smo mnogo divnih ljudi i stekli nova prijateljstva, ali to nije jedina prednost ovog posla.
On nam je priuštio puno zanimljivih avantura i road tripova kroz različite države, gradove kao i mala mjesta za koja nikada prije nismo ni čuli, a sada su postale nezaboravni dio naših uspomena.
Jedno od takvih malih mjesta je definitivno Roussillon. Neki su možda čuli za njega, neki su možda bili, ali ipak mislim da će za dosta ljudi biti jedno otkriće i možda ih potaknuti da, čim se malo situacija normalizira, zapute u smjeru Provanse. Naravno, to je samo jedno u moru živopisnih i toplih gradića i mjesta u koja možete zalutati na jugu Francuske.
Kako je nas put doveo u Roussillon?
Jakov, Deni i ja smo započeli desetodnevni roadtrip, a središnja točka bio je Lupiac, mjesto na jugozapadu Francuske iz kojeg smo vam donijeli predivnu priču o Ilse i Ivanu koju možete vidjeti ovdje. Na povratku smo imali par opcija kuda ići nazad. Neki putevi su nas vodili Azurnom obalom, neki prema Ženevi, a na kraju je ipak presudila želja da vidimo dio Provanse. Malo smo istraživali na putu prema Provansi, jer nismo imali mnogo vremena za obilazak, pa smo tražili nešto posebno i drugačije. Sezona lavande u punom cvatu je već završila tako da smo tražili nešto drugo što bi nas privuklo. Fascinirala nas je informacija da negdje malo više kontinentalno, u brdima koja se isprepliću sa poljima lavande, postoji jako zanimljiv predio sa posebnim crvenim stijenama, totalno netipičnim za europsko tlo, a nalazi se par stotina metara od isto tako posebnog malog francuskog mjesta pod imenom Roussillon.
Sama vožnja kroz Provansu je već bila predivan doživljaj. Daleko od autoceste, lokalnim putevima voziti se kroz francuska sela i male gradove povezane poljima i brežuljcima je nešto što bi svi ljubitelji putovanja trebali imati na svojoj listi želja. Više puta smo se zaustavljali do odredišta, uživali u pogledu i mirisu Mediterana u zraku. Na takvim mjestima nema žurbe, nego poželite da se vozite što duže. Na kraju dolazimo do brdovitog predjela i put nas polako uspinje do samog Roussillona. Nakon što smo se parkirali, započeli smo višesatnu šetnju malim šarmantnim ulicama. Gradić je jako mali i pun autentičnih zbijenih kuća u toplim zemljanim bojama. Nalazi se na uzvisini, okružen dolinama tako da sa svakog dijela grada imate predivan i drugačiji pogled. Par umjetničkih galerija, malih trgovina i suvenirnica, vinarija, starih francuskih automobila i stari mlin čine šetnju još ugodnijom. Nezaobilazna je naravno bila i jutarnja kafa i kroasan u jednom od malih lokalnih bistroa.
Nakon obilaska gotovo svake ulice u ovom malom raju, vrijeme je i za posjet onoga što ovo mjesto izdvaja od ostalih gradića u Provansi. Na samo par minuta šetnje dolazite u totalno netaknuto prirodno okruženje - Le Sentier des Ocres. Priča o samom nastanku ovog fenomena vraća nas 230 milijuna godina unatrag kada je cijela Provansa bila pod vodom. Prije 100 milijuna godina se voda povukla, a novi kopneni dio nakon toliko godina oblikovanja pod morem bio je sada izložen stalnim kišama koje su stvorile oblike kakve vidimo danas. Oker i narančaste boje su i dalje tajnovite te se istražuje njihovo porijeklo. Nedugo nakon što ušetate u park, osjećate se kao na nekom drugom kraju svijeta. Naše oko jednostavno nije naviklo na ovako posebne boje u prirodi tako da je pravi doživljaj biti na takvom mjestu.
Narančasta zemlja podsjeća na glinu, ali u nekim dijelovima parka nalazi se sitni puderasti pijesak nalik onome u pustinji. Zelenilo svuda okolo u kombinaciji sa zemljanim tonovima, čini ovaj park pravim remek djelom prirode. U parku smo proveli jednako vremena, kao i u samom gradiću. Svi ti prizori vas jednostavno drže da se ne možete nagledati, tako da vrijeme jako brzo prođe.
Kako je pred nama bio još dug put prema Torinu koji je bio sljedeća destinacija, morali smo krenuti. Nadam se da sam prenio bar mali dio onoga što će vas dočekati ako se zaputite u ovom smjeru, a mi se nadamo prvom prilikom još jedan krug kroz Provansu u potrazi za novim mjestima i prirodnim ljepotama.
***
Za BONJOUR.ba piše: Dario Šišul
Foto: Dario & Jakov
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Ljeto je ušlo u onu fazu kada se feed puni tuđim morem, a mi računamo koliko je ostalo do septembra. Godišnji je ili prošao, ili se tek čeka, ili se dijeli sa tuđim rasporedom. Ostao nam je jedan slobodan dan.
Ispostavilo se da je jedan dan sasvim dovoljan.
Dobro došli u Bonjour.rides.
Spontanost je pripadala odluci da jedan slobodan dan pretvorimo u izlet. Za Bonjour.rides spoj smo birale precizno.
Novi Volkswagen T‑Roc povezale smo s jednom od vizuelno najupečatljivijih lokacija u BiH – Starry Night Retreatom kod Visokog.
Njegova snažna silueta tražila je prostor koji može izdržati isti kadar: spiralne staze, lavandu, vodu i pejzaž oblikovan prema Van Goghovoj „Zvjezdanoj noći“.
Jedan dan s novim T‑Rocom bio je dovoljan da izdvojimo ono što specifikacija teško može prenijeti: izuzetnu preglednost, udobna sjedišta, volan koji čvrsto leži u rukama i pogled od 360° zbog kojeg je parkiranje mnogo preciznije.
Novi T‑Roc prvo osvaja proporcijama. Silueta je izduženija i zategnutija, prednji dio preciznije oblikovan, a cijeli automobil djeluje stabilno i samouvjereno.
Naravno da smo za ovaj Bonjour.rides odabrale Canary žutu. Znale smo da Starry Night Retreat u kadar unosi zelenilo, prigušene tonove lavande i snažne organske linije, pa je T‑Roc morao imati jednako jasno prisustvo.
Kontrastni crni krov i styling koji smo odabrale dodatno su izoštrili cijeli vizuelni dojam. Na lokaciji je boja uradila tačno ono što smo željele: T‑Roc se vidi odmah, gotovo reže kadar i traži još jedan pogled.
Bonjour.ceker završio je u prtljažniku, vrata su se zatvorila i prešle smo u kabinu.
Dok je automobil još bio parkiran, namjestile smo sjedište i retrovizore, povezale telefon s multimedijalnim sistemom i odabrale rutu.
Tako je i kadar kontrolne ploče ostao ono što zaista jeste… priprema prije polaska.
Već tada pažnju je privukao spoj materijala. Površina instrumentne ploče presvučena je tkaninom, različite teksture kabini daju dubinu, a završna obrada ostavlja dojam više klase.
Ne djeluje uniformirano ni očekivano.
Svaka površina ima vlastiti karakter, a zajedno izgledaju promišljeno i ozbiljno.
Preglednost je prva stvar koju smo zapamtile.
Iz vozačke pozicije cesta se vidi široko i jasno, dok se granice automobila procjenjuju bez napora. Ta sigurnost posebno se osjetila na užem, uzbrdnom prilazu prema Lužnici, gdje svaki zavoj traži precizniju procjenu prostora.
Volan čvrsto leži u rukama i pojačava osjećaj potpune kontrole. T‑Roc reaguje sigurno i predvidivo, pa se automobil vrlo brzo prestane upoznavati i počne voziti prirodno, prema vlastitom osjećaju.
Automatski mjenjač promjene vodi glatko, bez prekidanja ritma. Pažnja ostaje na cesti, pogledu i samoj vožnji.
Sjedišta spajaju mekoću i precizan oslonac. Nakon četrdesetak minuta i dalje se osjećaju jednako udobno, bez potrebe za stalnim popravljanjem položaja.
Upravo se na takvim stvarima najbolje vidi razlika između kabine koja dobro izgleda i kabine u kojoj zaista želite ostati.
Multimedijalni sistem je velik, pregledan i jednostavan za snalaženje. Navigacija, muzika i informacije nalaze se tamo gdje ih očekujete, bez nepotrebnog traženja kroz menije.
Najkonkretniju prednost pokazao je kada smo stigle na parking.
T‑Roc koji smo vozile imao je opcijski Area View, sistem koji na centralnom ekranu prikazuje prostor oko vozila u 360°. Rubovi automobila, oznake parkinga i uglovi izvan direktnog vidnog polja odjednom su u istoj slici.
Svaki ugao lakše se procjenjuje, a parkiranje postaje precizan, miran potez bez nepotrebnog vraćanja i popravljanja. To je jedna od onih funkcija čiju vrijednost potpuno razumijete tek kada je zaista isprobate.
Dodatno, ono što Canary žuta radi danju, IQ.LIGHT preuzima navečer. Stražnja svjetla u 3D dizajnu, povezana kontinuiranom trakom, T‑Rocu nakon mraka daju potpuno drugačiji potpis.
Put prema Visokom je kratak. Toliko kratak da smo se zapitale kako nam je trebalo ovoliko vremena da odemo.
Na tom brdu neko je godinama strpljivo oblikovao zemlju dok od nje nije nastala slika. Staze prate poteze kista, lavanda raste u spiralama, a gledano odozgo, cijeli pejzaž slaže se u Van Goghovu „Zvjezdanu noć“, istu onu koju smo prvi put vidjele u udžbeniku iz likovnog.
Zove se Starry Night Retreat i daje sasvim dovoljno razloga da jedan slobodan dan pretvorite u izlet.
Krenule smo natrag kada je svjetlo postalo narandžasto.
Ambijentalno osvjetljenje promijenilo je ton kabine, naglasilo različite teksture i unutrašnjosti dalo još mirniji, elegantniji karakter. U automobilu je bilo tiho, a telefoni su ostali u torbi.
Nismo bile daleko, nismo potrošile godišnji odmor i vratile smo se prije mraka. Dan je, ipak, ostao u glavi kao da smo bile mnogo dalje.
Nagradu za vlastiti trud često ostavimo za bolji termin, a taj termin rijetko dođe. Ovog puta nismo čekale.
Na fotografiji je T‑Roc imao prisustvo koje smo tražile. Za volanom je ponudio ono zbog čega smo ga lako zamislile u vlastitom životu: preglednost u gradu, udobnost za duži put, automatski mjenjač koji prati ritam bez prekida i tehnologiju koja zaista olakšava svakodnevne situacije.
Podjednako ga lako možemo vidjeti u ponedjeljak pred kancelarijom i u subotu na putu koji smo odlučile produžiti.
Novi Volkswagen T-Roc možete vidjeti i probati u salonima Porsche BH.
Bonjour.rides je naš format o mjestima do kojih se stiže vožnjom, a ne planiranjem.
Ako imate jednu slobodnu subotu i pun rezervoar, već imate izlet.
Prva stanica: Lužnica kod Visokog.
Vozimo dalje.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
