TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 26.4.2016.
Dalal Midhat Talakić je kantautorica pred kojoj se nalazi usitinu izazovan zadatak – kao dio tima koji predstavlja Bosnu i Hercegovinu na ovogodišnjem Eurosongu, Dalal ima odgovornu ulogu izvesti stihove pjesme 'Ljubav je' pred cijelom Europom. Dalal je davno prikupila simpatije bh.publike kao članica grupe Erato svojim sjajnim vokalnim sposobnostima, ali i komunikacijom s publikom.
Njen raspored je ovih dana ispunjen i pripremama za njen solo album, a budući da se kalendarski približava početak Eurosonga (svakako si zabilježite u rokovnik datum 10. 5.), nismo mogli odoljeti da ne saznamo više o tome kako teku probe Dalal, Deena, Ane i Jasmina, čiji dizajn će nositi tijekom nastupa, ali i da saznamo koje bh.dizajnere Dalal privatno voli, te koji nastup s Eurosonga je ukrao njene simaptije.
Već neko vrijeme djelujete kao solo izvođačica. Što ste naučili o glazbi kroz taj period? Koji je najveći izazov, a koji strah s kojim ste se suočili?
Glazba je ostala ista, ali se sve ostalo promijenilo, a tome su najviše doprinijele društvene mreže koje su se u BiH tek pojavile kada se grupa Erato povukla sa scene. Također cijeli svijet se promijenio, masovna muzička produkcija i internet su proizveli instant zvijezde i sve se počelo svoditi na nekoliko minuta slave. Pjesme ne stignete zapamtiti, ne ostaju da traju niti možete razlikovati autore i pjevače jer svi zvuče isto. Za to je kriv pretjerani konzumerizam i to se odrazilo i na muzičku industriju. Mišljenja sam da kvalitet uvijek ispliva što nam je nedavno dokazala Adele sa svojim povratničkim singlom, a prije nje i Amy Winehouse, Jessie J, Emeli Sande, Sam Smith. Ne osjećam strah jer radim bez ikakvih kalkulacija, i jer me vodi ljubav prema glazbi i publika koja voli slušati moje pjesme. Najveći izazov mi je opstati na sceni, a trajem već 16 godina, i na tome sam jako zahvalna.
Mnogi vas često uspoređuju i s Adele. Koje emocije vi želite prenijeti i dočarati kroz vaše pjesme?
Adele je autor svojih pjesama i proslavila se baladama, pa moguće da je to poveznica, što mi jako laska jer Adele iznimno cijenim, pratim njen rad i redovito čitam njene intervjue u kojima nekad i pronađem malo sebe. Moje pjesme su iskrene – voljela bih da mogu samo pisati o sreći, ali život je puno više bol i tuga, a to moja publika savršeno osjeti.
Koju pjesmu najradije izvodite?
Moj prvi solo single „Gdje sam ja?“.
Pred vama je jedan od najvećih profesionalnih izazova, Eurosong. Okupili ste zanimljiv tim ljudi. Kako teku vaše probe? Imate li već podijeljene poslove? Tko je najsmiješniji, a tko se najbolje nosi s pritiskom?
Ono što je bitno istaći da smo mi u projekat Eurosong ušli srcem, a to je jako teško kada su vam iznad glave rokovi za plaćanje, a tako jednostavno stvari danas funkcionišu u Evropi. Tim ljudi koji je okupljen su ljudi s kojima smo prije surađivali i Deen i ja i naši dragi prijatelji koji nam žele pomoći u vraćanju naše zastave na ovaj prestižni evropski događaj. Naše vokalne i koreografske probe prolaze uvijek u super atmosferi i smijehu, ali kad radimo, radimo i tako će biti svih 14 dana u Stockholmu.
Snimljen je i spot za pjesmu koju ćete izvesti na Eurosongu, Ljubav je, a javnost ima samo pozitivne kritike na vaš nastup i izvedbu. Kako se nosite s izazovom da predstavljate Bosnu i Hercegovinu na prestižnom europskom pjevačkom natjecanju?
Spot je radio moj dragi prijatelj Vedad Jašarević s kojim sam dosad surađivala na reklamnim spotovima, te na spotu „Putujemo snovima“ s Jacquesom Houdekom i mom singlu „Bombon“, i znala sam da je on prava osoba za ekranizaciju pjesme u koju svi toliko vjeruju. Kula Ostrožac je mene oduvijek podsjećala na Game of Thrones, seriju koju obožavam, i ako su oni mogli snimati u Dubrovniku, pa mogu doći i do Cazina u novoj sezoni. (smijeh)
Spot je već oduševio evropsku publiku, pa se nadamo da će neko znati prepoznati ljepote naše države i investirati u obnovu objekta koji je čaroban. Oduvijek sam sanjala o Eurosongu, a na onome što će javnost da vidi u tri minute, mi radimo već 6 mjeseci, tako da se zaista nadam da će se svima svidjeti naš nastup. Na oficijelnom videu iz Vijećnice imamo preko 2 miliona pregleda i među 5 smo najgledanijih spotova od 43 zemlje koje učestvuju, a dosta dugo smo držali prvo mjesto, uradili smo bezbroj intervjua za strane medije, američki Huffington post nas je proglasio favoritima, podržao nas je Metro(UK), BBC je došao u Sarajevo da radi reportažu o nama, gostovali smo u Amsterdamu na Eurovision in concert gdje su se mediji i fanovi otimali za nas, na najpoznatijim portalima i blogovima sjajno kotiramo, a i držimo odlično mjesto na kladionicama - mislim da smo uradili dobar posao, kakav god finalni ishod bio. Ono što je zanimljivo je da po prvi put BiH ima redatelja nastupa – Harisa Pašovića koji je osmislio sjajan koncept i užitak je surađivati s njim.
Koji je vaš omiljeni nastup s Eurosonga? A tko vas je od bh. izvođača najviše oduševio svojim nastupom na Eurosongu?
Molitva – Marije Šerifović, a od naših predstavnika Hari – Lejla.
Vjerujemo da već radite i na pripremi same kostimografije za nastup. Možete li nam otkriti nešto više o tom dijelu vašeg nastupa? Nosite li bh.dizajn?
S obzirom da je Deen studirao na prestižnom Marangoni Istituto, dizajner koji je zadužen za muški dio ekipe je Tom Rebl, Deenov prijatelj iz Milana i jedan od najpoznatijih evropskih dizajnera za muškarce, a kako u ekipi imamo Anu Rucner iz susjedne Hrvatske, odlučili smo da ženski dio ekipe oblači njen prijatelj i omiljeni dizajner Juraj Zigman. Na spotu za „Ljubav je“ nosim kreaciju Selme Berisalić – Starfinger, A.I design i nakit Werkstatt studio, a za šminku je zadužen Sanjin Egon, koji s nama putuje i u Stockholm. BH dizajneri su za mene pripremili jako puno kreacija koje ću promovirati na oficijelnim partijima i Bosanskoj Noći u Stockholmu, a za odabir svega što nosim u emisijama, na nastupima, i svih 14 dana boravka u Švedskoj zadužena je kreatorka i stilistica Adela Hodžić.
A koji komadi su najzastupljeniji u vašem ormaru? Koje bh.dizajnere privatno nosite?
Za svakodnevne kombinacije i emisije nosim Lindex u koji sam se davno zaljubila a od bh dizajnera to su A.I design(Adela Hodžić i Irma Mirvić), Selma Berisalić – Starfinger, Ana Lukenda(MOA Baggeek), Nina Varga, Neira Sinanbašić (She:You), nakit Werkstatt studio i Tribal accesories, torbe Coco pat i Madam Jolie.
Dalal nosi A.I design by Adela Hodžić haljinu, make-up potpisuje Sanjin Egon, a frizuru Ensar Dervišbegović
Rad i karijeru kojeg bh.glazbenika osobno cijenite?
One and only – Dino Merlin.
A koji su planovi na polju solo karijere Dalal Midhat-Talakić? Možemo li uskoro očekivati i vaš album?
Eurosong je sad prioritet, a ja vrijedno radim na novim pjesmama koje će se naći na mom prvom solo albumu.
Vjerujemo da u vašem radu veliku ulogu ima i podrška obitelji. Kako spajate privatne i poslovne obveze?
Zasad je sve funkcioniralo izvrsno, mnogo je teže otkad često putujem i ne mogu se posvetiti kćerki May onoliko koliko sam nekad mogla, ali srećom ostavljam je u dobrim rukama – njenog tate, njegove ili moje mame, i naše drage babysitterke Samire koju smatram članom obitelji. Ovih dana aktuelan je upis u školu i jako smo uzbuđeni oko toga.
Gdje pronalazite inspiraciju? Što vas motivira?
Motivira me moja porodica koja mi je ogromna podrška čak i kad stvari izgledaju najgore, a i kad su sjajne da me spuste na zemlju i publika koja me prati sve ove godine.
Foto: Armin Čolo, Vanja Lisac
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
