Vijest o dolasku filmova sa Sarajevo Film Festivala u Mostar oduševila je sve ljubitelje sedme umjetnosti. 

Posebice jer se filmovi gledaju pod zvjezdanim nebom, u magičnom ambijentu koji vlada na platou centra Plaza gdje se nalaze ležaljke koje uživanje u pomičnim slikama čini još posebnijim.

Od četvrtka, kompletan organizacijski tim pazi da svi detalji budu u skladu s preporučenim epidemiološkim mjerama. Večeras je ujedno i zadnji dan festivala koji prati projekcija filma 'Koncentriši se, baba, a više detalja o ulaznicama možete saznati ovdje.
Kako bi dobili sve informacije o ugođaju koji vlada na Festivalu, kao i potrebne detalje o filmovima, zaslužna je Dajana Jorgić, novinarka i voditeljica koja je ujedno i PR managerica Sarajevo Film Festivala u Mostaru.
Plato u industrijskoj zoni već je nekoliko dana njeni radni prostor, a laptop i mobitel obavezni modni dodaci.
Dajana nam je otkrila kako je SFF dodatno obogatio ljeto u Mostaru, od kojih aktivnosti se sada sastoji jedan njezin radni dan te kako zadržava motivaciju. 

***

Kako je započela tvoja veza s novinarstvom? Na kojim projektima trenutno radiš?

Veza s novinarstvom je počela nekako od malih nogu. Možda zvuči kao kliše, ali oduvijek sam htjela biti novinarka. 
Kroz školovanje sam često bila moderatorica i voditeljica brojnih projekata, voljela sam pisati za školske novine, pa tako sam i kod izbora fakulteta odmah znala što želim upisati. Okušala sam se u radijskom, televizijskom i tiskanom novinarstvu, a trenutačno radim na najčitanijem portalu u Hrvatskoj i u ovom trenutku sam više nego zadovoljna. 

Sada radim kao novinarka na portalu, kao PR za Sarajevo Film Festival u Mostaru te sam također PR za Mostar Summer Fest koji je, nažalost zbog situacije s pandemijom, otkazan za ovu godinu. 

Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan? Koji su izazovi s kojima se susrećeš?

Na početku mi se nije bilo jednostavno naviknuti se na rad od kuće, jer dok sam radila na televiziji, tereni su bili svakodnevica. Međutim, kako je se dogodila situacija s pandemijom koronavirusa, rad od kuće je bio više nego poželjna opcija, tako da su mi se baš karte posložile. Kroz vrlo kratko vrijeme ušla sam u rutinu. Volim imati taj neki ustaljeni raspored. Bez obzira na to koja sam smjena taj dan, satak vremena prije posla, napravim kavu, pregledam što su kolege radile u prethodnoj smjeni, pročitam portale koje inače pratimo i nakon toga sam spremna za rad. I još jedna stvar – iako radim od kuće i mogu biti i u pidžami, uvijek se volim spremiti za posao. :)

Kako započinješ jutro i zadržavaš motivaciju kroz dan?

Bez kave ne mogu zamisliti početak dana, čak ni doručak nije važan koliko kava. Posao zahtjeva puno sjedenja za računalom, pa se potrudim odraditi i nekoliko jednostavnijih vježbi kako bi lakše 8 sati provela u tom položaju. Zapravo najviše motivacije imam kada ima najviše posla i tad mi smjena brzo prođe. Uz to, pratim i analitiku čitanja i kad napišem članak koji se puno čita, to mi je najveća motivacija za dalje.

Kako bi opisala atmosferu koja vlada u Mostaru na Sarajevo Film Festivalu?

Atmosfera na festivalu je, bez pretjerivanja, čarobna. Organizacijski tim se potrudio oko svakog detalja i to se jednostavno osjeti. Prekrasan ambijent na platou tržnog centra Plaza izgleda pomalo nestvarno, jer smo prije svake projekcije organizirali i druženje za posjetitelje, uz glazbu, kokice i piće. Nakon toga uživanje u vrhunskim filmskim projekcijama, na udobnim ležaljkama i pod zvjezdanim nebom je nešto što je ljeto u Mostaru učinilo posebnim.

Najzanimljivija anegdota s ovogodišnjeg Festivala?

Srećom, nismo imali nekih većih problema kojima bismo se kasnije nasmijali, sve je teklo onako kako je planirano. Vremenske prilike su nas poslužile, a to nam je bio jedan od najvećih izazova s obzirom da je to nešto na što ne možemo utjecati. Osobno meni najdraži dio je kada smo kolega Antonio i ja radili na tekstu i fotografijama u McDonaldsu, a sve je moralo biti gotovo prije 23 sata, jer objekti zbog epidemiološke situacije imaju strogo propisano radno vrijeme. Tako da je bilo nekoliko situacija u kojima smo razmišljali ako ne stignemo sve završiti na vrijeme, da sjednemo na parking i nastavimo s uređivanjem fotki ili pisanjem teksta, međutim sve je prošlo u najboljem redu i svaku večer smo uspjeli završiti prije 23h.

Film s ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala koji ti se najviše dopao do sada? A koji se veseliš pogledati?

Zbog posla, čim bi projekcije počele, ja sam morala ići pisati tekst tako da nisam imala priliku pogledati nijedan film. Ali svakako planiram u skorije vrijeme pogledati svih 5 filmova koji su prikazani na festivalu. Prema reakcijama publike, rekla bih da su ih se najviše dojmili filmovi Otac i Koncentriši se, baba. 

Koji su tvoji rituali nakon uspješnog radnog dana? Kako se odmaraš?

Nemam nekakvih posebnih ili određenih rituala. Nakon posla volim prošetati ako je večer lijepa ili pogledati neku seriju na Netflixu, to me najviše opušta. Ako ne završim kasno s poslom, volim i kuhati ili spremati stan, uživam u tim stvarima.

Kada bi mogla izdvojiti tri pozitivne stvari ovog projekta, koje bi to bile?

Pokušat ću sažeti nekako to u samo tri najpozitivnije stvari. Drago mi je što je organizacijski tim, na čelu s vrijednom Ines Radić, uspio napraviti sve u kratkom vremenu kako bi festival prošao bez ijedne greške. Posebno mi se sviđa što je okupio mlade ljude, koji su nesebično danonoćno radili i taj rezultat je jednostavno vidljiv, sve večeri su bile popunjene do zadnjeg mjesta, čak smo morali organizirati i još jednu projekciju filma "Koncentriši se, baba", jer je zainteresiranost velika.

Dajana Jorgić i Ines Radić

Druga stvar je ta da je jedan od najvećih regionalnih festivala došao u Mostar, a odaziv publike pokazuje da Mostar ima puno ljubitelja filma i da je ova ideja pun pogodak te da će prerasti u tradiciju.

I posljednja, ali nikako manje važna stvar je ta da je se ovakav događaj uspio organizirati u ovim izazovnim vremenima u kojima smo se svi našli zbog pandemije koronavirusa. Organizatori i posjetitelji su pokazali veliku odgovornost i ozbiljnost, tako da su se sve epidemiološke mjere poštovale kako ne bi ugrozili ni sebe, a ni druge. Sretna sam što je Sarajevo Film Festival došao u Mostar i vjerujem kako će se ovaj događaj u budućnosti upisati na mapu nezaobilaznih festivala u Hercegovini.

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club