TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.8.2020.
Vijest o dolasku filmova sa Sarajevo Film Festivala u Mostar oduševila je sve ljubitelje sedme umjetnosti.
Posebice jer se filmovi gledaju pod zvjezdanim nebom, u magičnom ambijentu koji vlada na platou centra Plaza gdje se nalaze ležaljke koje uživanje u pomičnim slikama čini još posebnijim.
Od četvrtka, kompletan organizacijski tim pazi da svi detalji budu u skladu s preporučenim epidemiološkim mjerama. Večeras je ujedno i zadnji dan festivala koji prati projekcija filma 'Koncentriši se, baba, a više detalja o ulaznicama možete saznati ovdje.
Kako bi dobili sve informacije o ugođaju koji vlada na Festivalu, kao i potrebne detalje o filmovima, zaslužna je Dajana Jorgić, novinarka i voditeljica koja je ujedno i PR managerica Sarajevo Film Festivala u Mostaru.
Plato u industrijskoj zoni već je nekoliko dana njeni radni prostor, a laptop i mobitel obavezni modni dodaci.
Dajana nam je otkrila kako je SFF dodatno obogatio ljeto u Mostaru, od kojih aktivnosti se sada sastoji jedan njezin radni dan te kako zadržava motivaciju.
***
Kako je započela tvoja veza s novinarstvom? Na kojim projektima trenutno radiš?
Veza s novinarstvom je počela nekako od malih nogu. Možda zvuči kao kliše, ali oduvijek sam htjela biti novinarka.
Kroz školovanje sam često bila moderatorica i voditeljica brojnih projekata, voljela sam pisati za školske novine, pa tako sam i kod izbora fakulteta odmah znala što želim upisati. Okušala sam se u radijskom, televizijskom i tiskanom novinarstvu, a trenutačno radim na najčitanijem portalu u Hrvatskoj i u ovom trenutku sam više nego zadovoljna.
Sada radim kao novinarka na portalu, kao PR za Sarajevo Film Festival u Mostaru te sam također PR za Mostar Summer Fest koji je, nažalost zbog situacije s pandemijom, otkazan za ovu godinu.
Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan? Koji su izazovi s kojima se susrećeš?
Na početku mi se nije bilo jednostavno naviknuti se na rad od kuće, jer dok sam radila na televiziji, tereni su bili svakodnevica. Međutim, kako je se dogodila situacija s pandemijom koronavirusa, rad od kuće je bio više nego poželjna opcija, tako da su mi se baš karte posložile. Kroz vrlo kratko vrijeme ušla sam u rutinu. Volim imati taj neki ustaljeni raspored. Bez obzira na to koja sam smjena taj dan, satak vremena prije posla, napravim kavu, pregledam što su kolege radile u prethodnoj smjeni, pročitam portale koje inače pratimo i nakon toga sam spremna za rad. I još jedna stvar – iako radim od kuće i mogu biti i u pidžami, uvijek se volim spremiti za posao. :)
Kako započinješ jutro i zadržavaš motivaciju kroz dan?
Bez kave ne mogu zamisliti početak dana, čak ni doručak nije važan koliko kava. Posao zahtjeva puno sjedenja za računalom, pa se potrudim odraditi i nekoliko jednostavnijih vježbi kako bi lakše 8 sati provela u tom položaju. Zapravo najviše motivacije imam kada ima najviše posla i tad mi smjena brzo prođe. Uz to, pratim i analitiku čitanja i kad napišem članak koji se puno čita, to mi je najveća motivacija za dalje.
Kako bi opisala atmosferu koja vlada u Mostaru na Sarajevo Film Festivalu?
Atmosfera na festivalu je, bez pretjerivanja, čarobna. Organizacijski tim se potrudio oko svakog detalja i to se jednostavno osjeti. Prekrasan ambijent na platou tržnog centra Plaza izgleda pomalo nestvarno, jer smo prije svake projekcije organizirali i druženje za posjetitelje, uz glazbu, kokice i piće. Nakon toga uživanje u vrhunskim filmskim projekcijama, na udobnim ležaljkama i pod zvjezdanim nebom je nešto što je ljeto u Mostaru učinilo posebnim.
Fantastična atmosfera na sinoćnjoj projekciji filma u Mostaru. Drago nam je da je publika Sarajevo Film Festivala i ove godine, ipak bila u kinu :) Fantastic atmosphere at the last night’s screening in Mostar. We are happy to see the audience of Sarajevo Film Festival enjoying the cinema after all :)
Posted by SARAJEVO FILM FESTIVAL on Saturday, 15 August 2020
Najzanimljivija anegdota s ovogodišnjeg Festivala?
Srećom, nismo imali nekih većih problema kojima bismo se kasnije nasmijali, sve je teklo onako kako je planirano. Vremenske prilike su nas poslužile, a to nam je bio jedan od najvećih izazova s obzirom da je to nešto na što ne možemo utjecati. Osobno meni najdraži dio je kada smo kolega Antonio i ja radili na tekstu i fotografijama u McDonaldsu, a sve je moralo biti gotovo prije 23 sata, jer objekti zbog epidemiološke situacije imaju strogo propisano radno vrijeme. Tako da je bilo nekoliko situacija u kojima smo razmišljali ako ne stignemo sve završiti na vrijeme, da sjednemo na parking i nastavimo s uređivanjem fotki ili pisanjem teksta, međutim sve je prošlo u najboljem redu i svaku večer smo uspjeli završiti prije 23h.
Film s ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala koji ti se najviše dopao do sada? A koji se veseliš pogledati?
Zbog posla, čim bi projekcije počele, ja sam morala ići pisati tekst tako da nisam imala priliku pogledati nijedan film. Ali svakako planiram u skorije vrijeme pogledati svih 5 filmova koji su prikazani na festivalu. Prema reakcijama publike, rekla bih da su ih se najviše dojmili filmovi Otac i Koncentriši se, baba.
Koji su tvoji rituali nakon uspješnog radnog dana? Kako se odmaraš?
Nemam nekakvih posebnih ili određenih rituala. Nakon posla volim prošetati ako je večer lijepa ili pogledati neku seriju na Netflixu, to me najviše opušta. Ako ne završim kasno s poslom, volim i kuhati ili spremati stan, uživam u tim stvarima.
Kada bi mogla izdvojiti tri pozitivne stvari ovog projekta, koje bi to bile?
Pokušat ću sažeti nekako to u samo tri najpozitivnije stvari. Drago mi je što je organizacijski tim, na čelu s vrijednom Ines Radić, uspio napraviti sve u kratkom vremenu kako bi festival prošao bez ijedne greške. Posebno mi se sviđa što je okupio mlade ljude, koji su nesebično danonoćno radili i taj rezultat je jednostavno vidljiv, sve večeri su bile popunjene do zadnjeg mjesta, čak smo morali organizirati i još jednu projekciju filma "Koncentriši se, baba", jer je zainteresiranost velika.
Dajana Jorgić i Ines Radić
Druga stvar je ta da je jedan od najvećih regionalnih festivala došao u Mostar, a odaziv publike pokazuje da Mostar ima puno ljubitelja filma i da je ova ideja pun pogodak te da će prerasti u tradiciju.
I posljednja, ali nikako manje važna stvar je ta da je se ovakav događaj uspio organizirati u ovim izazovnim vremenima u kojima smo se svi našli zbog pandemije koronavirusa. Organizatori i posjetitelji su pokazali veliku odgovornost i ozbiljnost, tako da su se sve epidemiološke mjere poštovale kako ne bi ugrozili ni sebe, a ni druge. Sretna sam što je Sarajevo Film Festival došao u Mostar i vjerujem kako će se ovaj događaj u budućnosti upisati na mapu nezaobilaznih festivala u Hercegovini.
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
