TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 20.8.2020.
Vijest o dolasku filmova sa Sarajevo Film Festivala u Mostar oduševila je sve ljubitelje sedme umjetnosti.
Posebice jer se filmovi gledaju pod zvjezdanim nebom, u magičnom ambijentu koji vlada na platou centra Plaza gdje se nalaze ležaljke koje uživanje u pomičnim slikama čini još posebnijim.
Od četvrtka, kompletan organizacijski tim pazi da svi detalji budu u skladu s preporučenim epidemiološkim mjerama. Večeras je ujedno i zadnji dan festivala koji prati projekcija filma 'Koncentriši se, baba, a više detalja o ulaznicama možete saznati ovdje.
Kako bi dobili sve informacije o ugođaju koji vlada na Festivalu, kao i potrebne detalje o filmovima, zaslužna je Dajana Jorgić, novinarka i voditeljica koja je ujedno i PR managerica Sarajevo Film Festivala u Mostaru.
Plato u industrijskoj zoni već je nekoliko dana njeni radni prostor, a laptop i mobitel obavezni modni dodaci.
Dajana nam je otkrila kako je SFF dodatno obogatio ljeto u Mostaru, od kojih aktivnosti se sada sastoji jedan njezin radni dan te kako zadržava motivaciju.
***
Kako je započela tvoja veza s novinarstvom? Na kojim projektima trenutno radiš?
Veza s novinarstvom je počela nekako od malih nogu. Možda zvuči kao kliše, ali oduvijek sam htjela biti novinarka.
Kroz školovanje sam često bila moderatorica i voditeljica brojnih projekata, voljela sam pisati za školske novine, pa tako sam i kod izbora fakulteta odmah znala što želim upisati. Okušala sam se u radijskom, televizijskom i tiskanom novinarstvu, a trenutačno radim na najčitanijem portalu u Hrvatskoj i u ovom trenutku sam više nego zadovoljna.
Sada radim kao novinarka na portalu, kao PR za Sarajevo Film Festival u Mostaru te sam također PR za Mostar Summer Fest koji je, nažalost zbog situacije s pandemijom, otkazan za ovu godinu.
Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan? Koji su izazovi s kojima se susrećeš?
Na početku mi se nije bilo jednostavno naviknuti se na rad od kuće, jer dok sam radila na televiziji, tereni su bili svakodnevica. Međutim, kako je se dogodila situacija s pandemijom koronavirusa, rad od kuće je bio više nego poželjna opcija, tako da su mi se baš karte posložile. Kroz vrlo kratko vrijeme ušla sam u rutinu. Volim imati taj neki ustaljeni raspored. Bez obzira na to koja sam smjena taj dan, satak vremena prije posla, napravim kavu, pregledam što su kolege radile u prethodnoj smjeni, pročitam portale koje inače pratimo i nakon toga sam spremna za rad. I još jedna stvar – iako radim od kuće i mogu biti i u pidžami, uvijek se volim spremiti za posao. :)
Kako započinješ jutro i zadržavaš motivaciju kroz dan?
Bez kave ne mogu zamisliti početak dana, čak ni doručak nije važan koliko kava. Posao zahtjeva puno sjedenja za računalom, pa se potrudim odraditi i nekoliko jednostavnijih vježbi kako bi lakše 8 sati provela u tom položaju. Zapravo najviše motivacije imam kada ima najviše posla i tad mi smjena brzo prođe. Uz to, pratim i analitiku čitanja i kad napišem članak koji se puno čita, to mi je najveća motivacija za dalje.
Kako bi opisala atmosferu koja vlada u Mostaru na Sarajevo Film Festivalu?
Atmosfera na festivalu je, bez pretjerivanja, čarobna. Organizacijski tim se potrudio oko svakog detalja i to se jednostavno osjeti. Prekrasan ambijent na platou tržnog centra Plaza izgleda pomalo nestvarno, jer smo prije svake projekcije organizirali i druženje za posjetitelje, uz glazbu, kokice i piće. Nakon toga uživanje u vrhunskim filmskim projekcijama, na udobnim ležaljkama i pod zvjezdanim nebom je nešto što je ljeto u Mostaru učinilo posebnim.
Fantastična atmosfera na sinoćnjoj projekciji filma u Mostaru. Drago nam je da je publika Sarajevo Film Festivala i ove godine, ipak bila u kinu :) Fantastic atmosphere at the last night’s screening in Mostar. We are happy to see the audience of Sarajevo Film Festival enjoying the cinema after all :)
Posted by SARAJEVO FILM FESTIVAL on Saturday, 15 August 2020
Najzanimljivija anegdota s ovogodišnjeg Festivala?
Srećom, nismo imali nekih većih problema kojima bismo se kasnije nasmijali, sve je teklo onako kako je planirano. Vremenske prilike su nas poslužile, a to nam je bio jedan od najvećih izazova s obzirom da je to nešto na što ne možemo utjecati. Osobno meni najdraži dio je kada smo kolega Antonio i ja radili na tekstu i fotografijama u McDonaldsu, a sve je moralo biti gotovo prije 23 sata, jer objekti zbog epidemiološke situacije imaju strogo propisano radno vrijeme. Tako da je bilo nekoliko situacija u kojima smo razmišljali ako ne stignemo sve završiti na vrijeme, da sjednemo na parking i nastavimo s uređivanjem fotki ili pisanjem teksta, međutim sve je prošlo u najboljem redu i svaku večer smo uspjeli završiti prije 23h.
Film s ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala koji ti se najviše dopao do sada? A koji se veseliš pogledati?
Zbog posla, čim bi projekcije počele, ja sam morala ići pisati tekst tako da nisam imala priliku pogledati nijedan film. Ali svakako planiram u skorije vrijeme pogledati svih 5 filmova koji su prikazani na festivalu. Prema reakcijama publike, rekla bih da su ih se najviše dojmili filmovi Otac i Koncentriši se, baba.
Koji su tvoji rituali nakon uspješnog radnog dana? Kako se odmaraš?
Nemam nekakvih posebnih ili određenih rituala. Nakon posla volim prošetati ako je večer lijepa ili pogledati neku seriju na Netflixu, to me najviše opušta. Ako ne završim kasno s poslom, volim i kuhati ili spremati stan, uživam u tim stvarima.
Kada bi mogla izdvojiti tri pozitivne stvari ovog projekta, koje bi to bile?
Pokušat ću sažeti nekako to u samo tri najpozitivnije stvari. Drago mi je što je organizacijski tim, na čelu s vrijednom Ines Radić, uspio napraviti sve u kratkom vremenu kako bi festival prošao bez ijedne greške. Posebno mi se sviđa što je okupio mlade ljude, koji su nesebično danonoćno radili i taj rezultat je jednostavno vidljiv, sve večeri su bile popunjene do zadnjeg mjesta, čak smo morali organizirati i još jednu projekciju filma "Koncentriši se, baba", jer je zainteresiranost velika.
Dajana Jorgić i Ines Radić
Druga stvar je ta da je jedan od najvećih regionalnih festivala došao u Mostar, a odaziv publike pokazuje da Mostar ima puno ljubitelja filma i da je ova ideja pun pogodak te da će prerasti u tradiciju.
I posljednja, ali nikako manje važna stvar je ta da je se ovakav događaj uspio organizirati u ovim izazovnim vremenima u kojima smo se svi našli zbog pandemije koronavirusa. Organizatori i posjetitelji su pokazali veliku odgovornost i ozbiljnost, tako da su se sve epidemiološke mjere poštovale kako ne bi ugrozili ni sebe, a ni druge. Sretna sam što je Sarajevo Film Festival došao u Mostar i vjerujem kako će se ovaj događaj u budućnosti upisati na mapu nezaobilaznih festivala u Hercegovini.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
