Vijest o dolasku filmova sa Sarajevo Film Festivala u Mostar oduševila je sve ljubitelje sedme umjetnosti. 

Posebice jer se filmovi gledaju pod zvjezdanim nebom, u magičnom ambijentu koji vlada na platou centra Plaza gdje se nalaze ležaljke koje uživanje u pomičnim slikama čini još posebnijim.

Od četvrtka, kompletan organizacijski tim pazi da svi detalji budu u skladu s preporučenim epidemiološkim mjerama. Večeras je ujedno i zadnji dan festivala koji prati projekcija filma 'Koncentriši se, baba, a više detalja o ulaznicama možete saznati ovdje.
Kako bi dobili sve informacije o ugođaju koji vlada na Festivalu, kao i potrebne detalje o filmovima, zaslužna je Dajana Jorgić, novinarka i voditeljica koja je ujedno i PR managerica Sarajevo Film Festivala u Mostaru.
Plato u industrijskoj zoni već je nekoliko dana njeni radni prostor, a laptop i mobitel obavezni modni dodaci.
Dajana nam je otkrila kako je SFF dodatno obogatio ljeto u Mostaru, od kojih aktivnosti se sada sastoji jedan njezin radni dan te kako zadržava motivaciju. 

***

Kako je započela tvoja veza s novinarstvom? Na kojim projektima trenutno radiš?

Veza s novinarstvom je počela nekako od malih nogu. Možda zvuči kao kliše, ali oduvijek sam htjela biti novinarka. 
Kroz školovanje sam često bila moderatorica i voditeljica brojnih projekata, voljela sam pisati za školske novine, pa tako sam i kod izbora fakulteta odmah znala što želim upisati. Okušala sam se u radijskom, televizijskom i tiskanom novinarstvu, a trenutačno radim na najčitanijem portalu u Hrvatskoj i u ovom trenutku sam više nego zadovoljna. 

Sada radim kao novinarka na portalu, kao PR za Sarajevo Film Festival u Mostaru te sam također PR za Mostar Summer Fest koji je, nažalost zbog situacije s pandemijom, otkazan za ovu godinu. 

Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan? Koji su izazovi s kojima se susrećeš?

Na početku mi se nije bilo jednostavno naviknuti se na rad od kuće, jer dok sam radila na televiziji, tereni su bili svakodnevica. Međutim, kako je se dogodila situacija s pandemijom koronavirusa, rad od kuće je bio više nego poželjna opcija, tako da su mi se baš karte posložile. Kroz vrlo kratko vrijeme ušla sam u rutinu. Volim imati taj neki ustaljeni raspored. Bez obzira na to koja sam smjena taj dan, satak vremena prije posla, napravim kavu, pregledam što su kolege radile u prethodnoj smjeni, pročitam portale koje inače pratimo i nakon toga sam spremna za rad. I još jedna stvar – iako radim od kuće i mogu biti i u pidžami, uvijek se volim spremiti za posao. :)

Kako započinješ jutro i zadržavaš motivaciju kroz dan?

Bez kave ne mogu zamisliti početak dana, čak ni doručak nije važan koliko kava. Posao zahtjeva puno sjedenja za računalom, pa se potrudim odraditi i nekoliko jednostavnijih vježbi kako bi lakše 8 sati provela u tom položaju. Zapravo najviše motivacije imam kada ima najviše posla i tad mi smjena brzo prođe. Uz to, pratim i analitiku čitanja i kad napišem članak koji se puno čita, to mi je najveća motivacija za dalje.

Kako bi opisala atmosferu koja vlada u Mostaru na Sarajevo Film Festivalu?

Atmosfera na festivalu je, bez pretjerivanja, čarobna. Organizacijski tim se potrudio oko svakog detalja i to se jednostavno osjeti. Prekrasan ambijent na platou tržnog centra Plaza izgleda pomalo nestvarno, jer smo prije svake projekcije organizirali i druženje za posjetitelje, uz glazbu, kokice i piće. Nakon toga uživanje u vrhunskim filmskim projekcijama, na udobnim ležaljkama i pod zvjezdanim nebom je nešto što je ljeto u Mostaru učinilo posebnim.

Najzanimljivija anegdota s ovogodišnjeg Festivala?

Srećom, nismo imali nekih većih problema kojima bismo se kasnije nasmijali, sve je teklo onako kako je planirano. Vremenske prilike su nas poslužile, a to nam je bio jedan od najvećih izazova s obzirom da je to nešto na što ne možemo utjecati. Osobno meni najdraži dio je kada smo kolega Antonio i ja radili na tekstu i fotografijama u McDonaldsu, a sve je moralo biti gotovo prije 23 sata, jer objekti zbog epidemiološke situacije imaju strogo propisano radno vrijeme. Tako da je bilo nekoliko situacija u kojima smo razmišljali ako ne stignemo sve završiti na vrijeme, da sjednemo na parking i nastavimo s uređivanjem fotki ili pisanjem teksta, međutim sve je prošlo u najboljem redu i svaku večer smo uspjeli završiti prije 23h.

Film s ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala koji ti se najviše dopao do sada? A koji se veseliš pogledati?

Zbog posla, čim bi projekcije počele, ja sam morala ići pisati tekst tako da nisam imala priliku pogledati nijedan film. Ali svakako planiram u skorije vrijeme pogledati svih 5 filmova koji su prikazani na festivalu. Prema reakcijama publike, rekla bih da su ih se najviše dojmili filmovi Otac i Koncentriši se, baba. 

Koji su tvoji rituali nakon uspješnog radnog dana? Kako se odmaraš?

Nemam nekakvih posebnih ili određenih rituala. Nakon posla volim prošetati ako je večer lijepa ili pogledati neku seriju na Netflixu, to me najviše opušta. Ako ne završim kasno s poslom, volim i kuhati ili spremati stan, uživam u tim stvarima.

Kada bi mogla izdvojiti tri pozitivne stvari ovog projekta, koje bi to bile?

Pokušat ću sažeti nekako to u samo tri najpozitivnije stvari. Drago mi je što je organizacijski tim, na čelu s vrijednom Ines Radić, uspio napraviti sve u kratkom vremenu kako bi festival prošao bez ijedne greške. Posebno mi se sviđa što je okupio mlade ljude, koji su nesebično danonoćno radili i taj rezultat je jednostavno vidljiv, sve večeri su bile popunjene do zadnjeg mjesta, čak smo morali organizirati i još jednu projekciju filma "Koncentriši se, baba", jer je zainteresiranost velika.

Dajana Jorgić i Ines Radić

Druga stvar je ta da je jedan od najvećih regionalnih festivala došao u Mostar, a odaziv publike pokazuje da Mostar ima puno ljubitelja filma i da je ova ideja pun pogodak te da će prerasti u tradiciju.

I posljednja, ali nikako manje važna stvar je ta da je se ovakav događaj uspio organizirati u ovim izazovnim vremenima u kojima smo se svi našli zbog pandemije koronavirusa. Organizatori i posjetitelji su pokazali veliku odgovornost i ozbiljnost, tako da su se sve epidemiološke mjere poštovale kako ne bi ugrozili ni sebe, a ni druge. Sretna sam što je Sarajevo Film Festival došao u Mostar i vjerujem kako će se ovaj događaj u budućnosti upisati na mapu nezaobilaznih festivala u Hercegovini.

Prije godinu dana njihov put tek je počinjao. Jedna u Mostaru, druga u Sarajevu, treća u Banjoj Luci. Različite priče, ali ista odluka da se krene. Danas su to žene koje u BiH grade vlastite brendove, korak po korak.

Iako su im putevi različiti, povezuje ih jedna važna tačka: akademija koju su zajednički organizovali dm drogerie markt Bosna i Hercegovina i Bonjour.ba. Upravo tu je nastala razlika između ideje koja ostane na papiru i brenda koji polako, ali sigurno, raste.
 

Jer često ne nedostaje ni znanje ni ideja, nego onaj dodatni poticaj da se prestane odgađati ono što već znamo da treba uraditi. Akademija je bila prostor u kojem žene jačaju žene, gdje podrška dolazi iz zajedništva, a govornice bez uljepšavanja dijele iskustva, greške i vrlo konkretne smjernice za naredne korake.

Ideja je super. Plan je još bolji.

Za Martinu Djordjevski, koja u Mostaru gradi brend tegla, edukacija je bila ključna u fazi kada je imala ideju, ali i mnogo nepoznanica. Učenje o osnovama poslovanja pomoglo joj je da sagleda širu sliku i da svoju ideju pretvori u nešto opipljivo.
 

“Na početku puta značajno mi je bilo to što sam prolazila kroz različite programe i akademije gdje sam učila o pisanju biznis plana i šta, zapravo, znači pokretati biznis. To mi je bilo značajno da razvijem ideju, razvijem biznis plan i da čujem od profesionalaca kako se to radi.”

Plan B je postojao. Ali ga nije izabrala.

Maja Topčagić danas svoj poslovni put razvija u Sarajevu i da, njen put je imao faze u koojima je sve djelovalo preteško. Došao je trenutak kada je odustajanje izgledalo kao najlogičnija opcija. Upravo tada donijela je odluku koja je promijenila smjer.
 

“Mislim da je to bio dan kad sam htjela da odustanem jer je bilo suviše teško, međutim rekla sam: ideš glavom kroz zid bez straha, jer strah je samo dodatni faktor koji te čini jačom. Tako sam prije par godina odlučila da pokrenem svoj studio: nešto drugačije, autentično i jednostavno ja.”

Poduzetničke vrline često se ne vide u uspjehu, nego u trenucima kada je najteže nastaviti.

Zašto “da” često nauči više od “razmislit ću”?

Dragana Rauš svoj profesionalni put započela je u Banjoj Luci s marketinškom agencijom raush.ba. Razvijala se kroz iskustvo i spremnost da isproba, pogriješi i nauči. Umjesto čekanja idealnih uslova, birala je praksu kao najbolju školu.
 

“Moj savjet ženama jeste da na svaku priliku kažu ‘da’. Jer ako ne kažeš da, ne možeš znati da li ti se nešto sviđa ili ne. Dovodite se u razne situacije, eksperimentišite sa svojim sposobnostima i mogućnostima jer ne postoji drugi način da se nauči nego iz prakse.”

U njenom slučaju, rast nije bio linearan, ali je bio stvaran i održiv.

Iako dolaze iz različitih sredina i imaju različite profesionalne puteve, Martinu, Maju i Draganu povezuje jedan važan trenutak. Ne kao početak njihovih ideja, nego kao tačka u kojoj su te ideje dobile potvrdu, strukturu i dodatni zamah.
 

Akademija je bila prostor u kojem su znanje, iskustva i razmjena s drugim ženama prvi put sjeli na svoje mjesto kao jasan signal da ono što rade ima smisla, da su pitanja koja postavljaju legitimna i da put kojim idu nije usamljen.
 

Upravo taj spoj edukacije, razgovora i stvarnih primjera dao je dodatni poticaj da se krene ozbiljnije, odlučnije i s više povjerenja u vlastite odluke. 

Iz „jednog dana ću“ u „krećem sada“!

 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija  
Voditeljica projekta: Dijana Ćavar
Autorica članka: Ilda Lihić-Isović
Fotografija: Enida Kajević i Monika Andrić
Video: Marko Jovančić