Vijest o dolasku filmova sa Sarajevo Film Festivala u Mostar oduševila je sve ljubitelje sedme umjetnosti. 

Posebice jer se filmovi gledaju pod zvjezdanim nebom, u magičnom ambijentu koji vlada na platou centra Plaza gdje se nalaze ležaljke koje uživanje u pomičnim slikama čini još posebnijim.

Od četvrtka, kompletan organizacijski tim pazi da svi detalji budu u skladu s preporučenim epidemiološkim mjerama. Večeras je ujedno i zadnji dan festivala koji prati projekcija filma 'Koncentriši se, baba, a više detalja o ulaznicama možete saznati ovdje.
Kako bi dobili sve informacije o ugođaju koji vlada na Festivalu, kao i potrebne detalje o filmovima, zaslužna je Dajana Jorgić, novinarka i voditeljica koja je ujedno i PR managerica Sarajevo Film Festivala u Mostaru.
Plato u industrijskoj zoni već je nekoliko dana njeni radni prostor, a laptop i mobitel obavezni modni dodaci.
Dajana nam je otkrila kako je SFF dodatno obogatio ljeto u Mostaru, od kojih aktivnosti se sada sastoji jedan njezin radni dan te kako zadržava motivaciju. 

***

Kako je započela tvoja veza s novinarstvom? Na kojim projektima trenutno radiš?

Veza s novinarstvom je počela nekako od malih nogu. Možda zvuči kao kliše, ali oduvijek sam htjela biti novinarka. 
Kroz školovanje sam često bila moderatorica i voditeljica brojnih projekata, voljela sam pisati za školske novine, pa tako sam i kod izbora fakulteta odmah znala što želim upisati. Okušala sam se u radijskom, televizijskom i tiskanom novinarstvu, a trenutačno radim na najčitanijem portalu u Hrvatskoj i u ovom trenutku sam više nego zadovoljna. 

Sada radim kao novinarka na portalu, kao PR za Sarajevo Film Festival u Mostaru te sam također PR za Mostar Summer Fest koji je, nažalost zbog situacije s pandemijom, otkazan za ovu godinu. 

Kako sada izgleda jedan tvoj radni dan? Koji su izazovi s kojima se susrećeš?

Na početku mi se nije bilo jednostavno naviknuti se na rad od kuće, jer dok sam radila na televiziji, tereni su bili svakodnevica. Međutim, kako je se dogodila situacija s pandemijom koronavirusa, rad od kuće je bio više nego poželjna opcija, tako da su mi se baš karte posložile. Kroz vrlo kratko vrijeme ušla sam u rutinu. Volim imati taj neki ustaljeni raspored. Bez obzira na to koja sam smjena taj dan, satak vremena prije posla, napravim kavu, pregledam što su kolege radile u prethodnoj smjeni, pročitam portale koje inače pratimo i nakon toga sam spremna za rad. I još jedna stvar – iako radim od kuće i mogu biti i u pidžami, uvijek se volim spremiti za posao. :)

Kako započinješ jutro i zadržavaš motivaciju kroz dan?

Bez kave ne mogu zamisliti početak dana, čak ni doručak nije važan koliko kava. Posao zahtjeva puno sjedenja za računalom, pa se potrudim odraditi i nekoliko jednostavnijih vježbi kako bi lakše 8 sati provela u tom položaju. Zapravo najviše motivacije imam kada ima najviše posla i tad mi smjena brzo prođe. Uz to, pratim i analitiku čitanja i kad napišem članak koji se puno čita, to mi je najveća motivacija za dalje.

Kako bi opisala atmosferu koja vlada u Mostaru na Sarajevo Film Festivalu?

Atmosfera na festivalu je, bez pretjerivanja, čarobna. Organizacijski tim se potrudio oko svakog detalja i to se jednostavno osjeti. Prekrasan ambijent na platou tržnog centra Plaza izgleda pomalo nestvarno, jer smo prije svake projekcije organizirali i druženje za posjetitelje, uz glazbu, kokice i piće. Nakon toga uživanje u vrhunskim filmskim projekcijama, na udobnim ležaljkama i pod zvjezdanim nebom je nešto što je ljeto u Mostaru učinilo posebnim.

Najzanimljivija anegdota s ovogodišnjeg Festivala?

Srećom, nismo imali nekih većih problema kojima bismo se kasnije nasmijali, sve je teklo onako kako je planirano. Vremenske prilike su nas poslužile, a to nam je bio jedan od najvećih izazova s obzirom da je to nešto na što ne možemo utjecati. Osobno meni najdraži dio je kada smo kolega Antonio i ja radili na tekstu i fotografijama u McDonaldsu, a sve je moralo biti gotovo prije 23 sata, jer objekti zbog epidemiološke situacije imaju strogo propisano radno vrijeme. Tako da je bilo nekoliko situacija u kojima smo razmišljali ako ne stignemo sve završiti na vrijeme, da sjednemo na parking i nastavimo s uređivanjem fotki ili pisanjem teksta, međutim sve je prošlo u najboljem redu i svaku večer smo uspjeli završiti prije 23h.

Film s ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala koji ti se najviše dopao do sada? A koji se veseliš pogledati?

Zbog posla, čim bi projekcije počele, ja sam morala ići pisati tekst tako da nisam imala priliku pogledati nijedan film. Ali svakako planiram u skorije vrijeme pogledati svih 5 filmova koji su prikazani na festivalu. Prema reakcijama publike, rekla bih da su ih se najviše dojmili filmovi Otac i Koncentriši se, baba. 

Koji su tvoji rituali nakon uspješnog radnog dana? Kako se odmaraš?

Nemam nekakvih posebnih ili određenih rituala. Nakon posla volim prošetati ako je večer lijepa ili pogledati neku seriju na Netflixu, to me najviše opušta. Ako ne završim kasno s poslom, volim i kuhati ili spremati stan, uživam u tim stvarima.

Kada bi mogla izdvojiti tri pozitivne stvari ovog projekta, koje bi to bile?

Pokušat ću sažeti nekako to u samo tri najpozitivnije stvari. Drago mi je što je organizacijski tim, na čelu s vrijednom Ines Radić, uspio napraviti sve u kratkom vremenu kako bi festival prošao bez ijedne greške. Posebno mi se sviđa što je okupio mlade ljude, koji su nesebično danonoćno radili i taj rezultat je jednostavno vidljiv, sve večeri su bile popunjene do zadnjeg mjesta, čak smo morali organizirati i još jednu projekciju filma "Koncentriši se, baba", jer je zainteresiranost velika.

Dajana Jorgić i Ines Radić

Druga stvar je ta da je jedan od najvećih regionalnih festivala došao u Mostar, a odaziv publike pokazuje da Mostar ima puno ljubitelja filma i da je ova ideja pun pogodak te da će prerasti u tradiciju.

I posljednja, ali nikako manje važna stvar je ta da je se ovakav događaj uspio organizirati u ovim izazovnim vremenima u kojima smo se svi našli zbog pandemije koronavirusa. Organizatori i posjetitelji su pokazali veliku odgovornost i ozbiljnost, tako da su se sve epidemiološke mjere poštovale kako ne bi ugrozili ni sebe, a ni druge. Sretna sam što je Sarajevo Film Festival došao u Mostar i vjerujem kako će se ovaj događaj u budućnosti upisati na mapu nezaobilaznih festivala u Hercegovini.

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR