TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 21.10.2014.
Kad gledamo njene kolačiće osjećamo se kao da smo ušetali u nekakvu slatku bajku. Makroni u pastelnim nijansama, čipkane posudice, kremaste ruže i čokoladne lizalice samo su dio aktera ove slatke priče. Njeno ime je Mara Cindrić, a njene slastice pronaći ćete ako potražite Noa cookies&cakes.
Premda je magistrirala hrvatski i njemački jezik, ova 27-godišnjakinja oduvijek je bila u potrazi za kreativnim načinom izražavanja. Crtala je, pisala, oslikavala posteljinu i majice, aranžirala cvijeće i ubacivala svoj dekorativni potpis gdje god je stigla.
Trenutno, njen život se vrti oko obitelji, davanja instrukcija iz njemačkog jezika i pravljenja slastica. No, unatrag par mjeseci, to nije bilo tako.
"Moja priča počinje sasvim spontano - prvim rođendanom mog sina. Ja i muž, inače također kreativna duša - zadužen za fotografiju i dizajn - smo odlučili napraviti „pravi“ dječji rođendan – sa zastavicama po cijeloj kući, šarenim kolačićima, tortom i sve što ide uz to, a obzirom na ekonomsku situaciju, odlučili smo sve napraviti sami. Tako da sam provodila sate i sate na internetu tražeći ideje. Ubrzo sam shvatila u kojem smjeru ići i upustila se u to. Nakon rođendana mi je draga prijateljica predložila da probam napraviti nešto slično za njeno vjenčanje i da se okušam u tom poslu. Naravno, nije mi trebalo dugo da pristanem. Shvatila sam da se i kroz slastice mogu kreativno izraziti, i to na više načina- od oblikovanja kolača, do slikanja po njima, a pogotovo mi je zadovoljstvo kada mi prepuste dekoriranje slatkog stola - tek tad nastaje potpuna slika - mogu stvoriti malu priču", otkrila nam je Mara.
Svaki taj "sweet table" inspiriran je određenom paletom boja zbog kojih Mara polako stječe ugled slastičarskog Wesa Andersona. Pored toga, primjetna je i njena pažljiva posvećenost detaljima: "Svaki „sweet table“ nastaje u dogovoru s mladencima (ili slavljenicima). Trudimo se udovoljiti željama kupaca. Ali naš pojam slatkog stola je nešto drugačiji od lokalnog. Ono što želimo prezentirati ne odnosi se samo na slastice nego i na dizajn i dekor stola. Važan nam je sveukupan dojam stola- da bude užitak za oko i nepce. Takva vrsta „slatkog stola" je relativna novina u svijetu,a pogotovo na našim prostorima. Svaki stol bi trebao biti priča za sebe i odraz onoga tko ga je naručio. Naravno da mi je drago kada mi prepuste da na svoju ruku radim (jer imam 101 ideju), ali na kraju je najvažnije da smo svi zadovoljni - i da su kolači pojedeni. Detalji su mi jako bitni, osobno jako volim cvijeće - smatram da ono zaokruži priču, pa se uvijek trudim da i ono nađe mjesta na slatkom stolu, i svijeće, knjige... ma svašta bih ja stavila."
Sve ove slastice potpisane su imenom njenog sina Noe, jer on je, kako kaže, njen najveći slatkiš i razlog zbog kojeg je cijela ova priča počela. Ipak, kolačići bi se slobodno mogli zvati i Mama, s obzirom da je Noinoj baki san bio okušati se u slastičarstvu: "Što se tiče recepata, ima tu svega, od maminih (kojoj je bio san postati slastičar!), do danas svima dostupnog interneta, 24h kitchen, susjeda - znači nema pravila, ako mi se učini zanimljivim, pišem recept, mijenjam po svojim željama, ubacujem, izbacujem, kombiniram - dok to ne bude to. Nemam neki veliki savjet, jedino da treba probati sve što vas zanima - nikad ne znate gdje leži talent. Da je meni netko prije pola godine rekao da ću ovo raditi ne bih mu vjerovala, ali eto - ne znaš dok ne probaš. Ipak, praksa čini majstora, a ja sam još daleko od toga..."
Od svih tih okusa kojima se svakodnevno poigrava teško je izabrati favorita: "Volim čokoladu. Ali, tko ne voli čokoladu? Ipak, možda mi nije omiljena, prije sam tip za kreme. Možda vanilija sa šumskim voćem. Da, da, to je to!"
Ali, bez obzira što voli, misli da je najbitnije igrati se i pustiti mašti na volju: "Volim eksperimentirati, jer nikad ne znaš što može nastati, u slastičarstvu je nekad i potreban eksperiment, nešto ne uspije – okreneš na nešto drugo - to je možda najvažniji savjet moje mame. Nikad ništa nije 'za baciti', snalažljivost je jako važna, kao i ideje, mašta..."
Kada je u pitanju interes lokalaca za njene kolačiće, Mara otkriva: "Ugodno smo iznenađeni, interes postoji, posebno s obzirom da smo počeli krajem sedmog mjeseca. Već smo imali dosta narudžbi, a nadamo se da će ih biti još. Mnogi još nisu ni čuli za stranicu, mnogi si ne mogu zamisliti, naručili bi „na kilo“, ali nadam se da će zaživjeti, jer mislim da se mlađim generacijama jako sviđa. Najveći izazov je da uspije sve što je naručeno (najveće sitnice u slastičarstvu znaju pokvariti sve), zadovoljiti kupca i stići sve na vrijeme. Kada se radi s hranom, sve se radi u zadnji tren, bar je to moja praksa, da bi bilo što svježije kada se posluži, tako da je trka s vremenom moj najveći izazov u ovom poslu."
Noa cookies&cakes potražite na njihovoj Facebook stranici ili kontaktirajte Maru direktno na +387 63 260759.
{gallery}2014_10/noacookies{/gallery}
Foto: NOA cookies&cakes
TEKST: Adelisa Mašić
Postoje restorani u koje dolazimo zbog pogleda i oni u koje se vraćamo zbog hrane. City View Sarajevo uspijeva spojiti oboje, ali ono što ga zaista izdvaja je osjećaj s kojim gost odlazi.
Osjećaj zbog kojeg ne gledate na sat i shvatite da vam je zapravo bilo jako lijepo.
Od prvog koraka na ulazu, preko pažljivo osmišljenog menija, pa sve do pogleda koji se otvara prema Sarajevu, ovaj restoran je zamišljen kao kompletno iskustvo, a ne samo kao mjesto za obrok.
Kako nam u razgovoru otkriva chef Antonio Radoš, filozofija restorana od početka je jasna: gost nije potrošač, već osoba kojoj se želi biti dobar domaćin.
„Kada sjednu za sto, želimo da osjete opuštenost, toplinu i sigurnost da su na mjestu gdje se svaki detalj radi s namjerom, pažnjom i ljubavlju“, objašnjava Radoš.
Od bruncha koji je nedostajao gradu do cjelodnevne kuhinje
City View, koji se nalazi na adresi Podcarina 1, je u startu zamišljen kao brunch mjesto kakvo je Sarajevu dugo nedostajalo. Fokus je bio na inovativnim jelima, lokalnim namirnicama te kvaliteti i prezentaciji, uz lagane obroke koji su jasno profilirani i lako prepoznatljivi.
„City View je primarno bio fokusiran na brunch, kakav nedostaje u gradu, s inovativnim jelima i hranom pripremljenom na unikatan način, uz fokus na lokalne namirnice, kvalitet i prezentaciju“, objašnjava chef Antonio Radoš.
S vremenom su, sasvim prirodno, počeli dolaziti i upiti za večeru. Gosti su željeli ostati duže i vratiti se i nakon radnog vremena koje je u početku bilo rezervisano za jutarnje i dnevne obroke. 
„Vremenom smo dobili dosta upita za služenje hrane i poslije našeg tadašnjeg radnog vremena, pa je prirodno došao sljedeći korak, a to je da služimo hranu cijeli dan“, dodaje Radoš.
Danas City View nudi hranu tokom cijelog dana, ali uz jasnu podjelu ritma:
„Jutro i rano popodne su posvećeni laganijim jelima koja se spremaju brzo, dok navečer pripremamo ozbiljnija i kompleksnija jela“, ističe Radoš, opisujući prelazak u večernji tempo u kojem, kako kaže, „nakon užurbanog dana sve pomalo usporava i nastupa čisti hedonizam“.
Pogled privuče, ali hrana zadrži
Iako sam naziv restorana često prvo privuče pažnju, reakcije gostiju su, kako kaže chef, gotovo uvijek iste: dođu zbog pogleda, a vraćaju se zbog hrane.
Turisti posebno cijene priliku da uz prelijep panoramski pogled na Sarajevo probaju jela koja nisu generična, dok domaći gosti brzo prepoznaju kvalitet i dosljednost. Upravo ta kombinacija, doživljaj prostora i ozbiljna kuhinja, čini City View mjestom koje se pamti.
Mali meni, jasna priča
Meni u City Viewu nije opširan i to je svjesna odluka. Devet jela za brunch i devet za večeru osmišljeni su tako da svako jelo nosi svoju priču i predstavlja restoran na poseban način.
Ako se mora izdvojiti favorit chefa, to je Meat the Chef, jelo koje okuplja njegove omiljene elemente i jasno se obraća ljubiteljima mesa. Kao apsolutni best seller, s druge strane, ističe se Eggsciting sataraš, jelo po kojem je City View već postao prepoznatljiv.
Gostoprimstvo kao suština koncepta
Osim hrane, poseban naglasak stavljen je na ono što tim City Viewa smatra pravom razlikom između dobrog restorana i mjesta kojem se gosti vraćaju, a to je gostoprimstvo.
Za njih to nije samo korektan servis, već iskrena pažnja, toplina i energija koja se osjeti, ali se ne nameće. Kroz stalne treninge i rad s timom, gradi se kultura u kojoj svi razumiju da gost najduže pamti kako se osjećao.
„Upravo taj ljudski faktor, odnos osoblja prema gostima i energija prostora, uz prepoznatljive ukuse, razlog su zbog kojeg nam se ljudi vraćaju“, ističe Radoš.
Bez žurbe, bez pretencioznosti
Kada je riječ o budućnosti, planovi su svjesno odmjereni. Širenje trenutno nije prioritet, jer je fokus na onome što se gradi ovdje i sada: kuhinji, iskustvu gosta i jasnom identitetu koji je smiren, dosljedan i iskren.
Kako ističe chef Antonio Radoš, City View ne teži buci ni velikim gestama. „Dobra večera ne mora biti bučna ni pretenciozna, nego smirena, topla i iskrena. Mjesto u koje se gosti vraćaju jer znaju šta mogu očekivati i jer im to prija.“
Ako ikada dođe do širenja, to je, prema njegovim riječima, nešto što može doći isključivo kao rezultat tog rada, a ne kao cilj sam po sebi.
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
