TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 21.10.2014.
Kad gledamo njene kolačiće osjećamo se kao da smo ušetali u nekakvu slatku bajku. Makroni u pastelnim nijansama, čipkane posudice, kremaste ruže i čokoladne lizalice samo su dio aktera ove slatke priče. Njeno ime je Mara Cindrić, a njene slastice pronaći ćete ako potražite Noa cookies&cakes.
Premda je magistrirala hrvatski i njemački jezik, ova 27-godišnjakinja oduvijek je bila u potrazi za kreativnim načinom izražavanja. Crtala je, pisala, oslikavala posteljinu i majice, aranžirala cvijeće i ubacivala svoj dekorativni potpis gdje god je stigla.
Trenutno, njen život se vrti oko obitelji, davanja instrukcija iz njemačkog jezika i pravljenja slastica. No, unatrag par mjeseci, to nije bilo tako.
"Moja priča počinje sasvim spontano - prvim rođendanom mog sina. Ja i muž, inače također kreativna duša - zadužen za fotografiju i dizajn - smo odlučili napraviti „pravi“ dječji rođendan – sa zastavicama po cijeloj kući, šarenim kolačićima, tortom i sve što ide uz to, a obzirom na ekonomsku situaciju, odlučili smo sve napraviti sami. Tako da sam provodila sate i sate na internetu tražeći ideje. Ubrzo sam shvatila u kojem smjeru ići i upustila se u to. Nakon rođendana mi je draga prijateljica predložila da probam napraviti nešto slično za njeno vjenčanje i da se okušam u tom poslu. Naravno, nije mi trebalo dugo da pristanem. Shvatila sam da se i kroz slastice mogu kreativno izraziti, i to na više načina- od oblikovanja kolača, do slikanja po njima, a pogotovo mi je zadovoljstvo kada mi prepuste dekoriranje slatkog stola - tek tad nastaje potpuna slika - mogu stvoriti malu priču", otkrila nam je Mara.
Svaki taj "sweet table" inspiriran je određenom paletom boja zbog kojih Mara polako stječe ugled slastičarskog Wesa Andersona. Pored toga, primjetna je i njena pažljiva posvećenost detaljima: "Svaki „sweet table“ nastaje u dogovoru s mladencima (ili slavljenicima). Trudimo se udovoljiti željama kupaca. Ali naš pojam slatkog stola je nešto drugačiji od lokalnog. Ono što želimo prezentirati ne odnosi se samo na slastice nego i na dizajn i dekor stola. Važan nam je sveukupan dojam stola- da bude užitak za oko i nepce. Takva vrsta „slatkog stola" je relativna novina u svijetu,a pogotovo na našim prostorima. Svaki stol bi trebao biti priča za sebe i odraz onoga tko ga je naručio. Naravno da mi je drago kada mi prepuste da na svoju ruku radim (jer imam 101 ideju), ali na kraju je najvažnije da smo svi zadovoljni - i da su kolači pojedeni. Detalji su mi jako bitni, osobno jako volim cvijeće - smatram da ono zaokruži priču, pa se uvijek trudim da i ono nađe mjesta na slatkom stolu, i svijeće, knjige... ma svašta bih ja stavila."
Sve ove slastice potpisane su imenom njenog sina Noe, jer on je, kako kaže, njen najveći slatkiš i razlog zbog kojeg je cijela ova priča počela. Ipak, kolačići bi se slobodno mogli zvati i Mama, s obzirom da je Noinoj baki san bio okušati se u slastičarstvu: "Što se tiče recepata, ima tu svega, od maminih (kojoj je bio san postati slastičar!), do danas svima dostupnog interneta, 24h kitchen, susjeda - znači nema pravila, ako mi se učini zanimljivim, pišem recept, mijenjam po svojim željama, ubacujem, izbacujem, kombiniram - dok to ne bude to. Nemam neki veliki savjet, jedino da treba probati sve što vas zanima - nikad ne znate gdje leži talent. Da je meni netko prije pola godine rekao da ću ovo raditi ne bih mu vjerovala, ali eto - ne znaš dok ne probaš. Ipak, praksa čini majstora, a ja sam još daleko od toga..."

Od svih tih okusa kojima se svakodnevno poigrava teško je izabrati favorita: "Volim čokoladu. Ali, tko ne voli čokoladu? Ipak, možda mi nije omiljena, prije sam tip za kreme. Možda vanilija sa šumskim voćem. Da, da, to je to!"

Ali, bez obzira što voli, misli da je najbitnije igrati se i pustiti mašti na volju: "Volim eksperimentirati, jer nikad ne znaš što može nastati, u slastičarstvu je nekad i potreban eksperiment, nešto ne uspije – okreneš na nešto drugo - to je možda najvažniji savjet moje mame. Nikad ništa nije 'za baciti', snalažljivost je jako važna, kao i ideje, mašta..."

Kada je u pitanju interes lokalaca za njene kolačiće, Mara otkriva: "Ugodno smo iznenađeni, interes postoji, posebno s obzirom da smo počeli krajem sedmog mjeseca. Već smo imali dosta narudžbi, a nadamo se da će ih biti još. Mnogi još nisu ni čuli za stranicu, mnogi si ne mogu zamisliti, naručili bi „na kilo“, ali nadam se da će zaživjeti, jer mislim da se mlađim generacijama jako sviđa. Najveći izazov je da uspije sve što je naručeno (najveće sitnice u slastičarstvu znaju pokvariti sve), zadovoljiti kupca i stići sve na vrijeme. Kada se radi s hranom, sve se radi u zadnji tren, bar je to moja praksa, da bi bilo što svježije kada se posluži, tako da je trka s vremenom moj najveći izazov u ovom poslu."

Noa cookies&cakes potražite na njihovoj Facebook stranici ili kontaktirajte Maru direktno na +387 63 260759.
{gallery}2014_10/noacookies{/gallery}
Foto: NOA cookies&cakes
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
L’Amandier nas je prvo zaustavio izlogom, a onda desertima koji spajaju poznate okuse na dovoljno neočekivan način da smo brzo zaboravili šta smo prvobitno planirali naručiti.
L’Amandier vas uhvati prije nego što uopće stignete odlučiti jeste li raspoloženi za desert.
Ime na francuskom znači stablo badema, ali pravi uvod u priču ipak daje vitrina okrenuta direktno prema ulici. Ne morate ni zakoračiti unutra da biste počeli vagati između pistacije, čokolade, voća i karamela.
Malo nezgodno ako ste samo krenuli negdje drugo.
Već kroz staklo čekaju vrlo uvjerljivi argumenti: pistacija i bijela čokolada, višnja s mascarponeom, tropsko voće u desertu koji se zove Dior i tart od kruške koji smo prvobitno vrlo lako mogli preskočiti.
Srećom, nismo.
The Bonjour.list je naš serijal posvećen adresama kojima se vrijedi vratiti. Restoranima, bistroima, coffee barovima i slastičarnicama kod kojih postoji onaj jedan detalj, okus ili iskustvo zbog kojeg ih nakon prvog dolaska počnete preporučivati dalje.
U L’Amandieru ih je bilo nekoliko.
Ako bismo morali izdvojiti jedno iznenađenje ovog odlaska, bio bi to Tarte Aux Poires.
Na papiru kombinacija djeluje gotovo klasično: puter tart, kruška, slana karamela i badem. Tek kada ga presiječete, postaje jasno da se mnogo više toga događa između prvog i posljednjeg sloja.
Ispod ružičastog dijela krije se nježna krema od vanilije, zatim sloj čokolade, pa biskvitna baza. Kruška donosi sočnost, badem orašastu toplinu, a slana karamela taman dovoljno kontrasta da slatkoća ne postane monotona.
Upravo je ovaj tart napravio najveći obrat za stolom: kruška, koju bismo inače lako preskočili, ovdje je postala dio kombinacije kojoj smo se vraćali zalogaj po zalogaj.
Ono što joj je najviše privuklo pažnju bila je izmjena tekstura. Kremasto, sočno, mekano, pa čokolada i biskvit koji cijelom desertu daju strukturu. Kruška pritom ne dominira, nego funkcionira kao dio mnogo šire kombinacije.
Neke deserte poželimo fotografisati prije nego što ih probamo. Dior je jedan od njih.
Dolazi u formi jajeta, a unutra spaja mango, marakuju, ananas i kokos, uz tamnu čokoladu koja tropsku svježinu vodi u dubljem smjeru. Marakuja donosi kiselost, kokos mekoću, a čokolada taman dovoljno gorčine da sve ostane izbalansirano.
Cherry ide poznatijim putem: mascarpone, višnja i čokolada. Kremoznost mascarponea, kiselost višnje i dubina čokolade daju upravo onaj balans koji od ove kombinacije očekujemo.
Kod Pistachia smo, pak, imale vrlo jednostavan kriterij: ako je pistacija u imenu, želimo je jasno osjetiti. Pasta od pistacije ovdje nosi desert, dok bijela čokolada samo omekšava njen izražen, orašasti karakter.
Tri sasvim različita profila, ali svaki dovoljno jasan u onome što želi biti.
Naravno da nismo otišli praznih ruku.
Le Bon završio je u kutiji za ponijeti, sa šumskim voćem, bijelom čokoladom i nježnom vanilijom.
Kiselost voća i mekša slatkoća bijele čokolade i vanilije daju mu dovoljno kontrasta da ostane svjež, a ne samo sladak.
A činjenica da smo nakon svega za stolom ipak odlučili ponijeti još jedan desert govori dovoljno sama za sebe.
Interijer L’Amandiera je nenametljiv i ugodan, dovoljno miran da glavnu ulogu bez problema prepusti vitrini.
A ona je ovdje zapravo najjači dio prostora. Okrenuta je direktno prema ulici, pa je ponudu moguće proučiti i prije nego što zakoračite unutra. Dovoljno je usporiti pored izloga i plan za ostatak dana vrlo lako dobije desertnu digresiju.
Jednako dobar utisak ostavlja i usluga. Tim je pažljiv, strpljiv i dobro upućen u ponudu, što posebno znači kada se izbor iz jednog deserta vrlo brzo proširi na nekoliko ozbiljnih kandidata.

Uz raspon koji ide od svježijih voćnih kombinacija do pistacije, čokolade i karamela, dobra preporuka ovdje zaista pomaže da se izbor suzi prema onome što vam se tog dana najviše jede.
Najjasniji odgovor dobile smo od deserta od kojeg smo ga najmanje očekivale.
Tarte Aux Poires.
Kruška, vanilija, čokolada, badem i slana karamela pokazali su se kao najzaokruženija kombinacija večeri, slojevita taman toliko da svaki novi zalogaj otkrije nešto drugo.
Dior nas je osvojio vizualom i tropskim kontrastima, Pistachio preciznošću okusa, a Cherry klasičnim balansom višnje, mascarponea i čokolade. Ipak, tart s kruškom ostao je onaj desert kojem smo se vraćale i u razgovoru nakon posljednjeg zalogaja.
A upravo takve detalje tražimo kada neku adresu uvrstimo na The Bonjour.list. Ne samo lijep prostor ili atraktivnu vitrinu, nego mjesto koje ostavi dovoljno snažan gastronomski utisak da već pri izlasku razmišljamo šta bismo sljedeći put probale.
Kod L’Amandiera prvi impuls dolazi iz izloga.
Razlog za povratak pronašli smo nekoliko slojeva dublje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!