TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 21.10.2014.
Kad gledamo njene kolačiće osjećamo se kao da smo ušetali u nekakvu slatku bajku. Makroni u pastelnim nijansama, čipkane posudice, kremaste ruže i čokoladne lizalice samo su dio aktera ove slatke priče. Njeno ime je Mara Cindrić, a njene slastice pronaći ćete ako potražite Noa cookies&cakes.
Premda je magistrirala hrvatski i njemački jezik, ova 27-godišnjakinja oduvijek je bila u potrazi za kreativnim načinom izražavanja. Crtala je, pisala, oslikavala posteljinu i majice, aranžirala cvijeće i ubacivala svoj dekorativni potpis gdje god je stigla.
Trenutno, njen život se vrti oko obitelji, davanja instrukcija iz njemačkog jezika i pravljenja slastica. No, unatrag par mjeseci, to nije bilo tako.
"Moja priča počinje sasvim spontano - prvim rođendanom mog sina. Ja i muž, inače također kreativna duša - zadužen za fotografiju i dizajn - smo odlučili napraviti „pravi“ dječji rođendan – sa zastavicama po cijeloj kući, šarenim kolačićima, tortom i sve što ide uz to, a obzirom na ekonomsku situaciju, odlučili smo sve napraviti sami. Tako da sam provodila sate i sate na internetu tražeći ideje. Ubrzo sam shvatila u kojem smjeru ići i upustila se u to. Nakon rođendana mi je draga prijateljica predložila da probam napraviti nešto slično za njeno vjenčanje i da se okušam u tom poslu. Naravno, nije mi trebalo dugo da pristanem. Shvatila sam da se i kroz slastice mogu kreativno izraziti, i to na više načina- od oblikovanja kolača, do slikanja po njima, a pogotovo mi je zadovoljstvo kada mi prepuste dekoriranje slatkog stola - tek tad nastaje potpuna slika - mogu stvoriti malu priču", otkrila nam je Mara.
Svaki taj "sweet table" inspiriran je određenom paletom boja zbog kojih Mara polako stječe ugled slastičarskog Wesa Andersona. Pored toga, primjetna je i njena pažljiva posvećenost detaljima: "Svaki „sweet table“ nastaje u dogovoru s mladencima (ili slavljenicima). Trudimo se udovoljiti željama kupaca. Ali naš pojam slatkog stola je nešto drugačiji od lokalnog. Ono što želimo prezentirati ne odnosi se samo na slastice nego i na dizajn i dekor stola. Važan nam je sveukupan dojam stola- da bude užitak za oko i nepce. Takva vrsta „slatkog stola" je relativna novina u svijetu,a pogotovo na našim prostorima. Svaki stol bi trebao biti priča za sebe i odraz onoga tko ga je naručio. Naravno da mi je drago kada mi prepuste da na svoju ruku radim (jer imam 101 ideju), ali na kraju je najvažnije da smo svi zadovoljni - i da su kolači pojedeni. Detalji su mi jako bitni, osobno jako volim cvijeće - smatram da ono zaokruži priču, pa se uvijek trudim da i ono nađe mjesta na slatkom stolu, i svijeće, knjige... ma svašta bih ja stavila."
Sve ove slastice potpisane su imenom njenog sina Noe, jer on je, kako kaže, njen najveći slatkiš i razlog zbog kojeg je cijela ova priča počela. Ipak, kolačići bi se slobodno mogli zvati i Mama, s obzirom da je Noinoj baki san bio okušati se u slastičarstvu: "Što se tiče recepata, ima tu svega, od maminih (kojoj je bio san postati slastičar!), do danas svima dostupnog interneta, 24h kitchen, susjeda - znači nema pravila, ako mi se učini zanimljivim, pišem recept, mijenjam po svojim željama, ubacujem, izbacujem, kombiniram - dok to ne bude to. Nemam neki veliki savjet, jedino da treba probati sve što vas zanima - nikad ne znate gdje leži talent. Da je meni netko prije pola godine rekao da ću ovo raditi ne bih mu vjerovala, ali eto - ne znaš dok ne probaš. Ipak, praksa čini majstora, a ja sam još daleko od toga..."
Od svih tih okusa kojima se svakodnevno poigrava teško je izabrati favorita: "Volim čokoladu. Ali, tko ne voli čokoladu? Ipak, možda mi nije omiljena, prije sam tip za kreme. Možda vanilija sa šumskim voćem. Da, da, to je to!"
Ali, bez obzira što voli, misli da je najbitnije igrati se i pustiti mašti na volju: "Volim eksperimentirati, jer nikad ne znaš što može nastati, u slastičarstvu je nekad i potreban eksperiment, nešto ne uspije – okreneš na nešto drugo - to je možda najvažniji savjet moje mame. Nikad ništa nije 'za baciti', snalažljivost je jako važna, kao i ideje, mašta..."
Kada je u pitanju interes lokalaca za njene kolačiće, Mara otkriva: "Ugodno smo iznenađeni, interes postoji, posebno s obzirom da smo počeli krajem sedmog mjeseca. Već smo imali dosta narudžbi, a nadamo se da će ih biti još. Mnogi još nisu ni čuli za stranicu, mnogi si ne mogu zamisliti, naručili bi „na kilo“, ali nadam se da će zaživjeti, jer mislim da se mlađim generacijama jako sviđa. Najveći izazov je da uspije sve što je naručeno (najveće sitnice u slastičarstvu znaju pokvariti sve), zadovoljiti kupca i stići sve na vrijeme. Kada se radi s hranom, sve se radi u zadnji tren, bar je to moja praksa, da bi bilo što svježije kada se posluži, tako da je trka s vremenom moj najveći izazov u ovom poslu."
Noa cookies&cakes potražite na njihovoj Facebook stranici ili kontaktirajte Maru direktno na +387 63 260759.
{gallery}2014_10/noacookies{/gallery}
Foto: NOA cookies&cakes
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Jedan dobro poznat okus, tri sasvim različite pripreme i dvoje ljudi kojima smo namjerno zakomplikovali zadatak. S Eminom Tsiligkros i Nedžadom Elkazom provjerili smo mogu li zatvorenih očiju pogoditi koja se Čokolino ekstenzija krije u svakoj pripremi.
Postoje stvari oko kojih ljudi imaju iznenađujuće čvrste stavove.
Kod Čokolina je to, recimo, redoslijed.
Prvo mlijeko pa Čokolino ili obrnuto? Gust toliko da kašika može stajati ili dovoljno rijedak da posljednji zalogaj praktično popijete? Topao ili hladan?
Vrlo brzo shvatite da ne postoji samo jedan način da se jede Čokolino, ali gotovo svako vjeruje da je njegov pravi.
Zato smo odlučili poznati okus staviti u malo zahtjevniji kontekst.
Pakovanje se ne vidi. Zdjela se ne proučava. A svaka priprema donosi dodatne sastojke i teksture koji mogu odvesti u pogrešnom smjeru.
Ideja je bila jednostavna: ne provjeravamo poznaju li Čokolino, nego mogu li među svim tim tragovima pogoditi koji je korišten u svakoj pripremi.
Pred Eminu Tsiligkros i Nedžada Elkaza stavili smo tri različite pripreme Čokolina, povezali im oči i pustili da okus odradi ostatak. Njihov zadatak bio je prepoznati šta jedu, pogoditi koji je Čokolino korišten i, usput, pokušati ostati pri prvom odgovoru.
Pokazalo se da je ovo posljednje možda bilo najteže.
Prva runda počela je tamo gdje bi vjerovatno počela i većina naših Čokolino priča: s Čokolino Classicom.
Samo što su ga dodaci i drugačija tekstura dovoljno zakomplikovali da tačan odgovor ne bude očigledan.
Krenula su nagađanja. Čokolino Dark? Čokolino Fit? Nešto sa žitaricama? Nešto što „krcka“? Nakon nekoliko pokušaja stigao je reveal i Eminina vrlo iskrena reakcija:
„Čokolino Classic. Mislila sam da znam bolje.“
Poznat okus je bio tu, ali su ga dodaci dovoljno pomjerili da prvi odgovor više ne bude sasvim siguran.
Povez je tada mogao dolje, a razgovor je otišao u puno poznatiji smjer.
Nedžad je Čokolino kao dijete jeo stalno, zatim napravio dužu pauzu. Emina, s druge strane, nije imala neku veliku nostalgičnu reunion priču.
„Meni je bilo prije dvije sedmice. Ja stalno jedem Čokolino.“
To nam je možda i omiljeni detalj cijelog razgovora. Jer Čokolino zaista može biti okus koji vas vraća u djetinjstvo, ali isto tako može biti samo ono što ste doručkovali prošlog utorka.
Tu se možda najbolje vidi i ideja kampanje „Čokolino. Za veliku i malu djecu.“ Nekome je okus djetinjstva, nekome doručak koji i danas bez razmišljanja ulazi u rutinu.
Na pitanje na šta ih je prva priprema podsjetila, jedan odgovor bio je djetinjstvo, drugi topla deka i jesen.
I, naravno, pojavilo se pitanje koje vjerovatno može podijeliti jedan stol brže od bilo kojeg blind taste testa.
Nedžad je otkrio svoj sistem: prvo Čokolino, zatim mlijeko, a volio ga je i zagrijati.
O raspravi o ispravnom redoslijedu ovaj put ćemo se diplomatski suzdržati.
Naša verzija Classica imala je ipak nekoliko dodataka zbog kojih ga nije bilo tako lako pogoditi. Uz Čokolino Classic i mlijeko, u zdjelu su išle chia sjemenke, bijela čokolada bez šećera, orasi, agavin sirup i karamel šećer, dok su kao završni dodatak stigli i Kviki pereci.
To je recept koji najmanje mijenja poznati ritual, ali ostavlja dovoljno prostora da istu zdjelu napravite malo drugačije.
Sljedeća priprema više nije ostavila mnogo poznatih tragova.
Na stol je stigao frape s Čokolino Protein Powerom i odjednom se pitanje promijenilo iz „koji je ovo Čokolino?“ u „čekaj, možemo li Čokolino raditi i ovako?“.
Čokolino Protein Power u tu priču ulazi sasvim prirodno. Bogat je proteinima, s dodatkom whey proteina, a jedan obrok osigurava 34% preporučenog dnevnog unosa proteina. Osnovu čine riža i zob, a može se pripremiti s običnim ili biljnim mlijekom, pa ideja da ga iz zdjele preselimo u blender zapravo i nije veliki zaokret.
Emina je do tog trenutka od Čokolina pravila samo klasičnu kašu. Nakon ove runde već je planirala smoothie. Nedžad je odmah otišao korak dalje i vidio ga u svom proteinskom shakeu.
Za verziju koju su probali Emina i Nedžad korišteni su zobeno mlijeko, Čokolino Protein Power, ekspandirani proso i menta.
Dakle, ako ga želite ponoviti kod kuće, lista je kratka: sve što je potrebno stane u jednu čašu blendera, a rezultat je potpuno drugačiji način da Čokolino uđe u doručak.
Nedžad je već znao gdje bi ga ponovo smjestio:
„Baš mi se svidio protein shake jer stalno pijem proteine, tako da ću sigurno ubaciti to u rutinu.“
Jedan bod za njega u testu. I, očigledno, novi doručak nakon njega.
Treća priprema odmah je promijenila tok razgovora:
„Izvinite, kakav je ovo Čokolino što se jede sa viljuškom?“
Na tanjiru su bile kuglice s Čokolino Plusom, a nakon prvog zalogaja krenuli su cimet, orašasti okusi, Čokolino Dark kao mogući odgovor i, najvažnije, pitanje ima li još.
Čokolino Plus je već u svojoj osnovnoj verziji teksturalno razigraniji član Čokolino porodice: uz čokoladne žitne pahuljice sadrži zobene i kukuruzne pahuljice te hrskavu rižu s čokoladom. U receptu za kuglice zato se posebno dobro slaže s dodatnim slojevima zobi, cimeta i ekspandiranog amaranta.
Ovdje je klasična skala od jedan do pet također prestala biti naročito korisna.
„Moja ocjena za ove bombice je šest od pet.“
Ako ih želite ponoviti, mi smo koristili: zobeno brašno, puter, mlijeko, zobene pahuljice, cimet, karamel šećer, bijelu čokoladu bez šećera, ekspandirani amarant i Čokolino Plus.
Tu se već prilično udaljavamo od ideje da Čokolino mora izgledati onako kako ga pamtimo.
Između Čokolino Classic kaše s dodacima, Čokolino Protein Power frapea i Čokolino Plus kuglica zapravo se nalazi cijela poenta ovog testa: isti ritual ne mora izgledati isto svaki put.
U Čokolino porodici danas su, uz Čokolino Classic, i ekstenzije Čokolino Fit, Čokolino Dark, Čokolino Plus, Čokolino Toffee i Čokolino Protein Power, a naš izbor od tri recepta bio je dovoljan da pokaže koliko različitih pravaca može nastati iz jednog dobro poznatog okusa.
Svaka od njih taj poznati okus vodi u malo drugačijem smjeru. Čokolino Fit ga zadržava uz smanjen udio šećera, Čokolino Dark se oslanja na cjelovito zobeno brašno, kakao i datulje za intenzivniji čokoladni profil, dok Čokolino Toffee spaja zob, datulje i med s okusom karamela i hrskavim dodacima.
Čokolino Plus i Čokolino Protein Power upoznali smo kroz naše recepte, pa se cijeli asortiman lijepo čita kao nekoliko različitih odgovora na isto pitanje: kako danas želite jesti svoj Čokolino?
Na kraju testa Emina i Nedžad nisu izabrali ni istog favorita.
Jednom je pobijedio proteinski shake, drugom slatka varijanta koju bi bez problema ponovo uvela u rutinu.
Što je, kada malo razmislimo, prilično dobar završetak.
Možda Čokolino poznajemo godinama. Samo ga više ne moramo svi jesti na isti način. Za veliku i malu djecu, ali i za sasvim različite rutine, ostaje onaj poznati okus kojem svako može dati svoju verziju.
A na pitanje iz naslova sada možemo dodati još jedno:
Da li biste vi pogodili sva tri?
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
