TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 21.10.2014.
Kad gledamo njene kolačiće osjećamo se kao da smo ušetali u nekakvu slatku bajku. Makroni u pastelnim nijansama, čipkane posudice, kremaste ruže i čokoladne lizalice samo su dio aktera ove slatke priče. Njeno ime je Mara Cindrić, a njene slastice pronaći ćete ako potražite Noa cookies&cakes.
Premda je magistrirala hrvatski i njemački jezik, ova 27-godišnjakinja oduvijek je bila u potrazi za kreativnim načinom izražavanja. Crtala je, pisala, oslikavala posteljinu i majice, aranžirala cvijeće i ubacivala svoj dekorativni potpis gdje god je stigla.
Trenutno, njen život se vrti oko obitelji, davanja instrukcija iz njemačkog jezika i pravljenja slastica. No, unatrag par mjeseci, to nije bilo tako.
"Moja priča počinje sasvim spontano - prvim rođendanom mog sina. Ja i muž, inače također kreativna duša - zadužen za fotografiju i dizajn - smo odlučili napraviti „pravi“ dječji rođendan – sa zastavicama po cijeloj kući, šarenim kolačićima, tortom i sve što ide uz to, a obzirom na ekonomsku situaciju, odlučili smo sve napraviti sami. Tako da sam provodila sate i sate na internetu tražeći ideje. Ubrzo sam shvatila u kojem smjeru ići i upustila se u to. Nakon rođendana mi je draga prijateljica predložila da probam napraviti nešto slično za njeno vjenčanje i da se okušam u tom poslu. Naravno, nije mi trebalo dugo da pristanem. Shvatila sam da se i kroz slastice mogu kreativno izraziti, i to na više načina- od oblikovanja kolača, do slikanja po njima, a pogotovo mi je zadovoljstvo kada mi prepuste dekoriranje slatkog stola - tek tad nastaje potpuna slika - mogu stvoriti malu priču", otkrila nam je Mara.
Svaki taj "sweet table" inspiriran je određenom paletom boja zbog kojih Mara polako stječe ugled slastičarskog Wesa Andersona. Pored toga, primjetna je i njena pažljiva posvećenost detaljima: "Svaki „sweet table“ nastaje u dogovoru s mladencima (ili slavljenicima). Trudimo se udovoljiti željama kupaca. Ali naš pojam slatkog stola je nešto drugačiji od lokalnog. Ono što želimo prezentirati ne odnosi se samo na slastice nego i na dizajn i dekor stola. Važan nam je sveukupan dojam stola- da bude užitak za oko i nepce. Takva vrsta „slatkog stola" je relativna novina u svijetu,a pogotovo na našim prostorima. Svaki stol bi trebao biti priča za sebe i odraz onoga tko ga je naručio. Naravno da mi je drago kada mi prepuste da na svoju ruku radim (jer imam 101 ideju), ali na kraju je najvažnije da smo svi zadovoljni - i da su kolači pojedeni. Detalji su mi jako bitni, osobno jako volim cvijeće - smatram da ono zaokruži priču, pa se uvijek trudim da i ono nađe mjesta na slatkom stolu, i svijeće, knjige... ma svašta bih ja stavila."
Sve ove slastice potpisane su imenom njenog sina Noe, jer on je, kako kaže, njen najveći slatkiš i razlog zbog kojeg je cijela ova priča počela. Ipak, kolačići bi se slobodno mogli zvati i Mama, s obzirom da je Noinoj baki san bio okušati se u slastičarstvu: "Što se tiče recepata, ima tu svega, od maminih (kojoj je bio san postati slastičar!), do danas svima dostupnog interneta, 24h kitchen, susjeda - znači nema pravila, ako mi se učini zanimljivim, pišem recept, mijenjam po svojim željama, ubacujem, izbacujem, kombiniram - dok to ne bude to. Nemam neki veliki savjet, jedino da treba probati sve što vas zanima - nikad ne znate gdje leži talent. Da je meni netko prije pola godine rekao da ću ovo raditi ne bih mu vjerovala, ali eto - ne znaš dok ne probaš. Ipak, praksa čini majstora, a ja sam još daleko od toga..."
Od svih tih okusa kojima se svakodnevno poigrava teško je izabrati favorita: "Volim čokoladu. Ali, tko ne voli čokoladu? Ipak, možda mi nije omiljena, prije sam tip za kreme. Možda vanilija sa šumskim voćem. Da, da, to je to!"
Ali, bez obzira što voli, misli da je najbitnije igrati se i pustiti mašti na volju: "Volim eksperimentirati, jer nikad ne znaš što može nastati, u slastičarstvu je nekad i potreban eksperiment, nešto ne uspije – okreneš na nešto drugo - to je možda najvažniji savjet moje mame. Nikad ništa nije 'za baciti', snalažljivost je jako važna, kao i ideje, mašta..."
Kada je u pitanju interes lokalaca za njene kolačiće, Mara otkriva: "Ugodno smo iznenađeni, interes postoji, posebno s obzirom da smo počeli krajem sedmog mjeseca. Već smo imali dosta narudžbi, a nadamo se da će ih biti još. Mnogi još nisu ni čuli za stranicu, mnogi si ne mogu zamisliti, naručili bi „na kilo“, ali nadam se da će zaživjeti, jer mislim da se mlađim generacijama jako sviđa. Najveći izazov je da uspije sve što je naručeno (najveće sitnice u slastičarstvu znaju pokvariti sve), zadovoljiti kupca i stići sve na vrijeme. Kada se radi s hranom, sve se radi u zadnji tren, bar je to moja praksa, da bi bilo što svježije kada se posluži, tako da je trka s vremenom moj najveći izazov u ovom poslu."
Noa cookies&cakes potražite na njihovoj Facebook stranici ili kontaktirajte Maru direktno na +387 63 260759.
{gallery}2014_10/noacookies{/gallery}
Foto: NOA cookies&cakes
TEKST: Lamija Muratagić
Među prvima smo posjetili novi Strossa Fine Bistro, smješten u Strossmayerovoj 3. Adresu s upečatljivim interijerom koji potpisuje Studio ZEC i kuhinjom koju predvodi chef Safet Salihović. Zbog onoga što smo probali s menija, brzo ćete razumjeti zašto je na The Bonjour. list.
Strossa Fine Bistro je nova sarajevska adresa za koju se već sada vidi da neće ostati samo odgovor na pitanje gdje večerati ove sedmice. Upravo takva mjesta čuvamo za The Bonjour.list, naš izbor adresa koje imaju karakter, atmosferu i razlog zbog kojeg im se želite vratiti.
Među prvima smo imali priliku posjetiti ovaj restoran i izašli s vrlo jasnim zaključkom: o interijeru ćete vjerovatno pričati odmah, ali zbog kuhinje ćete se vratiti.
Probali smo nekoliko jela s menija koji potpisuje chef Safet Salihović, a prostor, iza kojeg stoji Studio ZEC, već na prvom koraku daje do znanja da je Strossa zamišljena kao restoran s više od jednog raspoloženja. Ovdje ambijent ne radi samo kao pozadina. On uvodi u priču, mijenja ritam boravka i daje svakom dijelu dana svoj ugao.
Strossa se ne otkriva odjednom. Prostor je osmišljen u nekoliko ambijentalnih cjelina, pa restoran ne djeluje kao samo jedna scena, nego kao mjesto koje mijenja ritam ovisno o tome gdje sjedite i u kojem dijelu dana ga posjećujete.
Prvi dio, odmah pri ulazu, je okrenut dnevnim susretima. Svijetao je, otvoren i dovoljno topao da u njemu odmah možete zamisliti brunch, jutarnju kafu ili susret koji počne kao kratka pauza, a nastavi se dugo u dan zbog prostora koji ima mirnu, nenametljivu dinamiku. 
Drugi ambijent, oblikovan kroz dublje bordo tonove, uvodi potpuno drugačiju atmosferu. Intimniji je i taktilniji, s dozom filmske energije koja se oslanja na boju, svjetlo i osjećaj izdvojenosti. To je prostor za koktel, duži razgovor i večeru u kojoj se tempo namjerno usporava.
Na spratu se otvara treća perspektiva. Pogled odozgo daje restoranu novu prostornu dubinu, dok izdvojeniji lounge dio djeluje kao diskretna zona za ručak, privatni susret ili trenutak u kojem želite ostati dio atmosfere, ali je posmatrati iz malo mirnijeg ugla.
Kod restorana koji već na ulazu postavi ovako snažan vizuelni standard, kuhinja prirodno postaje dio istog očekivanja. Zanimalo nas je može li kuhinja izdržati isti nivo očekivanja ?
U Strossi, može. I to vrlo sigurno. 
S menija smo probali krokete od piletine, beef tartare, Biftek & Pomme Anna i sticky toffee pudding. Dovoljno različit izbor da se osjeti smjer kuhinje chefa Safeta Salihovića. Ono što možemo reći je: precizna izvedba, pažnja prema teksturi i detalji koji svakom jelu daju dodatni sloj. 
Kroketi od piletine stigli su prvi i odmah pokazali da Strossa poznate okuse ne tretira kao sigurnu zonu. Piletina, bešamel, tartuff mayo i pileći jus složeni su u zalogaj koji ima udobnost comfort hrane, ali i preciznost dobrog bistroa. Hrskava korica, mekana sredina i jus koji daje dublji, slaniji završetak. Dovoljno jednostavno da ga poželite odmah, a ujedno izvedeno tako da ga zapamtite.
Beef tartare dolazi sa sjeckanim biftekom, koštanom srži, integralnom focacciom sa ružmarinom, aiolijem i kiselim shallotom. Bogat i odmjeren. Koštana srž daje punoću, shallot unosi svježiji rez, focaccia donosi teksturu, a aioli sve povezuje bez teške ruke. 
Biftek & Pomme Anna donosi klasični restoranski trenutak, izveden s mirnom sigurnošću. Sous vide biftek, pomme Anna, jus i peršun aioli složeni su tako da svaki element ima jasnu ulogu. Meso ostaje centar tanjira, pomme donosi slojevitu, puterastu teksturu, a jus daje dubinu koja jelu ostavlja lijep, zaokružen završetak.
Za kraj, sticky toffee pudding. Biskvit od hurme i rogača, toffee karamela i sladoled od pečene banane. Ovo je desert koji se jede polako prvih nekoliko sekundi, a onda već razmišljate da li je okej naručiti još jedan. Topao, taman, karamelast, s dubinom rogača i sladoledom od pečene banane koji zvuči kao prilog, a završi kao razlog zbog kojeg ga pamtite. 
Nakon onoga što smo probali, jasno je zašto Strossa Fine Bistro ima mjesto na The Bonjour. list. Zbog upečatljivog interijera, kuhinje koja prati isti nivo pažnje i tanjira zbog kojih novu sarajevsku adresu već sada preporučujemo dalje.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
