TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 27.4.2016.
Ljeto, ono mediteransko, pravo i sjevernohemisfersko, simbolično dolazi kada se pruži crveni tepih u Cannesu, kada stranice modnih magazina preplave slike blockbusterskih zvijezda i nešto manjih zvjezdica kako se kupaju na mondenskim “Majestic Beach”, “Le Plage 45”, “Plage Royale” i meni posebno dragoj – “Z Plage”.
Nakon što se uruče i posljednje Zlatne Palme (Palme d’or) i postave trendovi za sezonu koja tek počinje, možemo bez ustručavanja obuti baš te fantastične sandale kupljene za početak ljeta punog očekivanja i reći “Voilà”!
Sezona u Cannesu, ali i na cijeloj Azurnoj obali, praktično ne prestaje. Istina, ljeto je vrijeme kada europska, ali i svjetska elita ovdje parkira privatne i glamurozne jahte, sve od Monaka pa do St. Tropeza. Međutim, odlučite li provesti najluđu (novogodišnju) noć bas u Cannesu ili pak začiniti jesen nekim vikendom na Azurnoj obali, nećete se razočarati. Turistička zajednica na ovom dijelu Mediterana zna kako udovoljiti posjetiocima i savršeno su brendirali dašak luksuza i hedonizma, nešto što svi žele osjetiti, pa makar to bilo jednom ili ponekad.
Postoji vjerovanje kako je jako skupo boraviti u nekom od gradova na Azurnoj obali, te da su ovakva mjesta dio luksuza koji sebi prosječan Balkanac ne može priuštiti. Guess what? Ne mora biti tako, ukoliko se pravovremeno i dobro organizujete. Naime, za početak idite na stranice kao što su Airbnb.com, gdje možete naći široku ponudu stanova, garsonijera ili privatnih soba koje iznajmljuju provjerene stranke i cijeli proces je nevjerojatno jednostavan, povoljan i brz. Posjetite čak i Booking.com gdje vrlo često izlaze ponude u boutique hotelima i apartmanskom smještaju, a koje su nevjerojatno povoljne. Ukoliko sebi postavite kao želju jedno ovakvo putovanje, mogućnosti je bezbroj.
Sam odlazak na jug Francuske je individualan i stoga zavisi od vašeg slobodnog vremena i želja. Odlazak automobilom, preko Sjevera Italije gdje prolazite pored nekih od najljepših evropskih jezera (o čemu ću pisati dodatno), može biti samo dodatna avantura. Ukoliko želite što prije stići i sve svoje slobodno vrijeme iskoristiti na zlatnom pijesku Cannesa, avionski saobraćaj je najbolja opcija. Putujete li iz Sarajeva, najbrža konekcija bi bila sa Austrian Airlinesom, s presjedanjem u Beču, a koje traje neka 2,5 sata. Prednost ove konekcije je to što stignete imati jutarnju kafu u Sarajevu, snack na aerodromu u Beču i već kada je vrijeme za tu drugu kafu – vi ste u Nici. Aerodrom u Cannesu ne postoji, tako da se sve avio konekcije prema Azurnoj obali dešavaju preko Nice. Postoje i druge opcije kada je riječ o ovom tipu transporta, preko Munchena ili pak Beograda. Više informacija možete pronaći na http://www.expedia.com ili http://www.cheapair.com.
Za prevoz sa aerodroma u Nici pa do Cannesa, Monaka ili St. Tropeza, opcija je mnogo. Najpovoljniji su shuttle autobusi koji u oba pravca idu na svakih 30 minuta (cijena povratne karte iznosi 30 EUR). Za one koji žele imati nezaboravno iskustvo, postoji mogućnost iznajmljivanja helikoptera s kojim do Cannesa stižete za 10 minuta. Takvo zadovoljstvo košta, u prosjeku, 180 EUR po osobi, a vjerujem da postoje oni koji žele probati ovakvu avanturu i možda napraviti baš te nezaboravne fotografije, vidjeti svu ljepotu panorame preko koje letite i doživjeti VIP tretman.
Baš tu, po dolasku, vaša avantura počinje. Moja lična preporuka bi bila da doživite Cannes u drugoj polovini avgusta. Osim što će more biti za koji stepen toplije, a nesnosne gužve ipak prihvatljivije, cijela atmosfera je za nijansu zrelija. To daje mogućnost potpunog opuštanja i užitka u svim prirodnim i gastronomskim ljepotama ovog živopisnog grada.
Gdje početi, pitate se?
Od hrane, naravno! Ja sam lično zaljubljenik francuske kuhinje. Pri samoj pomisli na sve što ista nudi, otima se ono poznato: “Oh la, mon Dieu”! Jug Francuske ne nudi ništa manje opcija, a ako ne i više, od samog Pariza koji je ponos svakog pravog francuskog gastronomskog patriote. Poznate pâtisseries, kao što su Laduree ili pak Salon de Gourmandises Intuitions By J (da ne zaboravimo Jean Luc Pele Patisserie ili Lenôtre) nude svoje tipično francuske delicije kao što su popularni macaroons, nezaobilazni croissants, tarts ili pak kombinacije salata i sendviča, brižljivo pravljenih od strane specijaliziranih francuskih kuhara. Zaista, gastronomija u Francuskoj ima status umjetnosti, ništa manje popularne i cijenjene od modne industrije, dizajna ili pak umjetničke fotografije. Dakle, kontemporarni dojam ljepote i vrsta poštovanja. Kuhari su zvijezde, ali i kuhinja u Francuskoj ima božanski okus kao i nevjerojatan vizuelni dojam. Živjeti, a ne doživjeti nekoliko dana gastro istraživanja, u bilo kojem dijelu Francuske, je ogroman gubitak.
Kafa. Mnogi ljubitelji cappuccina ovaj užitak vezuju za Italiju, međutim najbolji cappucchino možete popiti u Francuskoj. Zamislite tek, ispijati fantastični cappucchino pored obale mora, upijati miris Mediterana dok čujete žamor na melodičnom francuskom jeziku. U predvečerje. Ujutro. Fantastique! Oui…!
Ponos ovog dijela svijetu su – vina! Piće bogova, rekli bismo. Punog okusa, suha ili slatka, različite starosti i boje, strast su mnogih dobrih poznavaoca i ljubitelja. Vino se ne pije, u vinu se uživa. Uz razgovore koji inspiriraju, podstiču, sjećaju i podsjećaju. Pravo vino i pravo društvo. Koncept dobro poznat onima koji znaju prepoznati čari zdravog hedonizma. Međutim, šampanjac je nezaobilazan u dnevnom i noćnom životu Cannesa. Taj poseban eliksir pjenušavog zadovoljstva poziva na zdravicu. Moët & Chandon i Dom Pérignon se piju i na plaži i u barovima i u klubovima. Kao radost, kao slavlje, kao užitak i kao statusni simbol. Oni profinjenijeg ukusa, radije će se odlučiti za Veuve Clicquot ili pak Bollinger. Manje će ga slikati i objavljivati na Instagramu i više će uživati u osjećaju i prilici za koju je flaša ovakvog prestižnog pjenušaca i otvorena.
Oduševit će vas činjenica da su butici najprestižnijih svjetskih brendova, snabdjeveni apsolutno najnovijim kolekcijama, tik uz obalu, plaže i centralnu šetnicu - Boulevard de la Croisette. Moda i stil, kao bitni elementi ovog mondenskog grada, su sveprisutni. I u odjevanju, i dekoru, arhitekturi, ponačanju i usvojenim ili stečenim navikama. Sve je sa stilom!
Boulevard de la Croisette ili kolokvijalno - Promenade, je srce Kana. Onog prometnog, urbanog, brzog. Onog koji se želi pokazati i nametnuti. Ovdje se dešava parada najskupljih i najluksuznijih automobila; prestižnih brendiranih komada nošenih s lakoćom i nonšalantno, a sve dok se u popodnevnim satima šetaju kućni ljubimci, koji kao da su obavezan modni detalj. Ovaj centralni bulevar razdvaja plaže i obalu od reda luksuznih hotela. „Majestic“, „Carlton“, „JW Marriott Cannes“ neki su od hotela sa odličnim koktel barovima i restoranima. Preporučila bih „Majestic“ zbog sjajne usluge, ali i samog dizajna njihovog restorana/bara. Cijeli objekt je na travnjaku, dominiraju bijela i svijetlo roza boja, a dizajner ovog enterijera se potrudio da osjetite kako modernizam, tako i udobnost.
Ovaj bulevar je možda i najpoznatiji zbog Palais des Festivals et des Congrès, odnosno kongresne dvorane gdje se održava Filmski Festival u Cannesu (Le Festival International du Film de Cannes). Tokom cijelog ljeta tu je položen crveni tepih na kojem se imaju priliku slikati brojni turisti i posjetioci.
Malo gdje se osjeća apsolutna težnja za prisustvom u svakom momentu i užitku u svakom udisaju postojanja, kao što je to u Cannesu. Sveprisutna je želja da se upamti i intenzivno doživi svaki okus, osjećaj i osmjeh. Ovakva atmosfera, ne samo da se da jasno nazrijeti, već je i zarazna. Horacijev – Carpe diem, kao da je izrečen na Azurnoj obali!
Foto i tekst: Milena Radenović
TEKST: Ada Ćeremida
Marie-Louise Sciò, žena iza Pellicano Hotels grupe, gradi novu mapu luksuzne Italije kroz hotele Il Pellicano, La Posta Vecchia, Mezzatorre i nove adrese La Suvera i La Badia.
Hotel Il Pellicano već decenijama ima status kultne italijanske adrese, ali priča Marie-Louise Sciò ne završava na toj čuvenoj terasi iznad Tirenskog mora.
Ona je odrasla unutar svijeta hotela, studirala arhitekturu i dizajn, a zatim porodično naslijeđe pretvorila u mnogo širu viziju savremenog luksuza.
Danas Pellicano Hotels nisu samo mjesta za odmor, već pažljivo režirane adrese u kojima se spajaju historija, dizajn, moda, more, umjetnost i osjećaj privatnog doma.
Hotel Il Pellicano je ona vrsta adrese koja ne mora mnogo objašnjavati svoj status. Smješten u Porto Ercoleu, na obali Toskane, ovaj hotel nosi atmosferu glamura koji ne pokušava izgledati novo, nego njegovano, filmski i bezvremenski.
Njegove terase, bazen, pogled na more i prepoznatljiva mediteranska estetika stvorili su vizuelni jezik koji se danas često kopira, ali rijetko dostiže.
Za porodicu Sciò, Il Pellicano nije bio samo poslovni projekat. Marie-Louisein otac Roberto Sciò kupio je hotel nakon što se u njega zaljubio kao gost, a ona je kasnije upravo tu adresu preuzela i usmjerila prema novoj generaciji putnika. Umjesto da promijeni njegov karakter, sačuvala je osjećaj mjesta koje izgleda kao da je uvijek bilo tu, samo sada govori i jezikom savremenog dizajna, mode i kulture.
Pellicano Hotels priča mnogo je šira od jednog kultnog hotela. La Posta Vecchia, smještena u Palo Lazialeu nedaleko od Rima, nekada je bila porodični dom, a danas djeluje kao morska palača u kojoj se luksuz ne mjeri veličinom, nego osjećajem da ste ušli u nečiju privatnu, historijsku rezidenciju.
Riječ je o adresi koja ima arhitekturu, umjetnine, more i onu tišinu koju je sve teže pronaći na popularnim italijanskim rutama.
Zatim je tu Mezzatorre Hotel & Thermal Spa na Ischiji, smješten u nekadašnjem tornju iznad vulkanske obale. To je potpuno drugačiji scenarij: termalni spa, dramatična litica, more i ostrvska energija koja djeluje opuštenije, ali i dalje vrlo precizno režirano. Zajedno, La Posta Vecchia i Mezzatorre pokazuju da Sciò ne gradi hotele po jednoj formuli, već svaku adresu tretira kao karakter za sebe.
Marie-Louise Sciò je studirala arhitekturu i dizajn na Rhode Island School of Design, što se jasno vidi u načinu na koji pristupa hotelima.
Kod nje hospitality nije samo usluga, već cjelokupan vizuelni i emotivni doživljaj: kako izgleda soba, kakav je pogled s terase, šta se nalazi u hotelskoj radnji, kakav je osjećaj večere, koje knjige stoje na stolu i zašto sve djeluje kao da nije slučajno.
Ona pripada maloj grupi savremenih hotelijera koji ne prodaju samo noćenje, nego cijeli svijet. Njen pristup je generacijski zanimljiv jer luksuz ne tumači kao hladnu perfekciju, nego kao kombinaciju intime, naslijeđa, estetike i diskretne nonšalancije. Pellicano Hotels zbog toga imaju posebnu publiku: putnike koji žele Italiju s karakterom, a ne samo još jedan lijep hotel s dobrim pogledom.
Među novim projektima Pellicano Hotels grupe posebno se izdvaja La Suvera, renesansno imanje u blizini Siene.
Već sama lokacija zvuči kao savršen nastavak Pellicano priče: toskanska brda, historijska arhitektura i dovoljno distance od klasičnih turističkih ruta da cijela ideja djeluje intimnije.
Ono što možemo očekivati nije hotel koji briše tragove prošlosti, već obnova koja staroj arhitekturi daje novu funkciju. Ako je suditi po dosadašnjem radu Marie-Louise Sciò, La Suvera bi mogla postati adresa za putnike koji žele Toskanu bez klišea: manje razglednica, više atmosfere, tekstura, umjetnosti, vrta, dobrog stola i osjećaja da ste negdje gdje se vrijeme kreće sporije.
Drugi veliki projekat je La Badia, drevna opatija u Umbriji najavljena kao nova Pellicano adresa. To je možda i najzanimljiviji smjer za grupu jer Umbrija već ima potpuno drugačiji ritam od obalne Toskane ili Ischije.
Manje je očigledna, tiša, zelenija i vezana za sporiji tip putovanja.
La Badia zato ima potencijal da postane hotel za one koji luksuz više ne traže u grandioznosti, nego u miru, arhitekturi i prostoru koji ima dubinu. Stara opatija, pejzaž Umbrije i Pellicano pristup dizajnu mogli bi donijeti jednu od najpoželjnijih novih adresa za putnike koji žele Italiju bez gužve, ali s jakim osjećajem mjesta.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
