Ljeto, ono mediteransko, pravo i sjevernohemisfersko, simbolično dolazi kada se pruži crveni tepih u Cannesu, kada stranice modnih magazina preplave slike blockbusterskih zvijezda i nešto manjih zvjezdica kako se kupaju na mondenskim “Majestic Beach”, “Le Plage 45”, “Plage Royale” i meni posebno dragoj – “Z Plage”.

Nakon što se uruče i posljednje Zlatne Palme (Palme d’or) i postave trendovi za sezonu koja tek počinje, možemo bez ustručavanja obuti baš te fantastične sandale kupljene za početak ljeta punog očekivanja i reći “Voilà”!

Sezona u Cannesu, ali i na cijeloj Azurnoj obali, praktično ne prestaje. Istina, ljeto je vrijeme kada europska, ali i svjetska elita ovdje parkira privatne i glamurozne jahte, sve od Monaka pa do St. Tropeza. Međutim, odlučite li provesti najluđu (novogodišnju) noć bas u Cannesu ili pak začiniti jesen nekim vikendom na Azurnoj obali, nećete se razočarati. Turistička zajednica na ovom dijelu Mediterana zna kako udovoljiti posjetiocima i savršeno su brendirali dašak luksuza i hedonizma, nešto što svi žele osjetiti, pa makar to bilo jednom ili ponekad.

Postoji  vjerovanje kako je jako skupo boraviti u nekom od gradova na Azurnoj obali, te da su ovakva mjesta dio luksuza koji sebi prosječan Balkanac ne može priuštiti. Guess what? Ne mora biti tako, ukoliko se pravovremeno i dobro organizujete. Naime, za početak idite na stranice kao što su Airbnb.com, gdje možete naći široku ponudu stanova, garsonijera ili privatnih soba koje iznajmljuju provjerene stranke i cijeli proces je nevjerojatno jednostavan, povoljan i brz. Posjetite čak i Booking.com gdje vrlo često izlaze ponude u boutique hotelima i apartmanskom smještaju, a koje su nevjerojatno povoljne. Ukoliko sebi postavite kao želju jedno ovakvo putovanje, mogućnosti je bezbroj.

Sam odlazak na jug Francuske je individualan i stoga zavisi od vašeg slobodnog vremena i želja. Odlazak automobilom, preko Sjevera Italije gdje prolazite pored nekih od najljepših evropskih jezera (o čemu ću pisati dodatno), može biti samo dodatna avantura. Ukoliko želite što prije stići i sve svoje slobodno vrijeme iskoristiti na zlatnom pijesku Cannesa, avionski saobraćaj je najbolja opcija. Putujete li iz Sarajeva, najbrža konekcija bi bila sa Austrian Airlinesom, s presjedanjem u Beču, a koje traje neka 2,5 sata. Prednost ove konekcije je to što stignete imati jutarnju kafu u Sarajevu, snack na aerodromu u Beču i već kada je vrijeme za tu drugu kafu – vi ste u Nici. Aerodrom u Cannesu ne postoji, tako da se sve avio konekcije prema Azurnoj obali dešavaju preko Nice. Postoje i druge opcije kada je riječ o ovom tipu transporta, preko Munchena ili pak Beograda. Više informacija možete pronaći na http://www.expedia.com ili http://www.cheapair.com.

Za prevoz sa aerodroma u Nici pa do Cannesa, Monaka ili St. Tropeza, opcija je mnogo. Najpovoljniji  su shuttle autobusi koji u oba pravca idu na svakih 30 minuta (cijena povratne karte iznosi 30 EUR). Za one koji žele imati nezaboravno iskustvo, postoji mogućnost iznajmljivanja helikoptera s kojim do Cannesa stižete za 10 minuta. Takvo zadovoljstvo košta, u prosjeku, 180 EUR po osobi, a vjerujem da postoje oni koji žele probati ovakvu avanturu i možda napraviti baš te nezaboravne fotografije, vidjeti svu ljepotu panorame preko koje letite i doživjeti VIP tretman.

Baš tu, po dolasku, vaša avantura počinje. Moja lična preporuka bi bila da doživite Cannes u drugoj polovini avgusta. Osim što će more biti za koji stepen toplije, a nesnosne gužve ipak prihvatljivije, cijela atmosfera je za nijansu zrelija. To daje mogućnost potpunog opuštanja i užitka u svim prirodnim i gastronomskim ljepotama ovog živopisnog grada.

Gdje početi, pitate se?

Od hrane, naravno! Ja sam lično zaljubljenik francuske kuhinje. Pri samoj pomisli na sve što ista nudi, otima se ono poznato: “Oh la, mon Dieu”! Jug Francuske ne nudi ništa manje opcija, a ako ne i više, od samog Pariza koji je ponos svakog pravog francuskog gastronomskog patriote. Poznate pâtisseries, kao što su Laduree ili pak Salon de Gourmandises Intuitions By J (da ne zaboravimo Jean Luc Pele Patisserie ili Lenôtre) nude svoje tipično francuske delicije kao što su popularni macaroons, nezaobilazni croissants, tarts ili pak kombinacije salata i sendviča, brižljivo pravljenih od strane specijaliziranih francuskih kuhara. Zaista, gastronomija u Francuskoj ima status umjetnosti, ništa manje popularne i cijenjene od modne industrije, dizajna ili pak umjetničke fotografije. Dakle, kontemporarni dojam ljepote i vrsta poštovanja. Kuhari su zvijezde, ali i kuhinja u Francuskoj ima božanski okus kao i nevjerojatan vizuelni dojam. Živjeti, a ne doživjeti nekoliko dana gastro istraživanja, u bilo kojem dijelu Francuske, je ogroman gubitak.

Kafa. Mnogi ljubitelji cappuccina ovaj užitak vezuju za Italiju, međutim najbolji cappucchino možete popiti u Francuskoj. Zamislite tek, ispijati fantastični cappucchino pored obale mora, upijati miris Mediterana dok čujete žamor na melodičnom francuskom jeziku. U predvečerje. Ujutro. Fantastique! Oui…!

Ponos ovog dijela svijetu su – vina! Piće bogova, rekli bismo. Punog okusa, suha ili slatka, različite starosti i boje, strast su mnogih dobrih poznavaoca i ljubitelja. Vino se ne pije, u vinu se uživa. Uz razgovore koji inspiriraju, podstiču, sjećaju i podsjećaju. Pravo vino i pravo društvo. Koncept dobro poznat onima koji znaju prepoznati čari zdravog hedonizma. Međutim, šampanjac je nezaobilazan u dnevnom i noćnom životu Cannesa. Taj poseban eliksir pjenušavog zadovoljstva poziva na zdravicu. Moët & Chandon i Dom Pérignon se piju i na plaži i u barovima i u klubovima. Kao radost, kao slavlje, kao užitak i kao statusni simbol. Oni profinjenijeg ukusa, radije će se odlučiti za Veuve Clicquot ili pak Bollinger. Manje će ga slikati i objavljivati na Instagramu i više će uživati u osjećaju i prilici za koju je flaša ovakvog prestižnog pjenušaca i otvorena.

Oduševit će vas činjenica da su butici najprestižnijih svjetskih brendova, snabdjeveni apsolutno najnovijim kolekcijama, tik uz obalu, plaže i centralnu šetnicu - Boulevard de la Croisette. Moda i stil, kao bitni elementi ovog mondenskog grada, su sveprisutni. I u odjevanju, i dekoru, arhitekturi, ponačanju i usvojenim ili stečenim navikama. Sve je sa stilom!

Boulevard de la Croisette ili kolokvijalno - Promenade, je srce Kana. Onog prometnog, urbanog, brzog. Onog koji se želi pokazati i nametnuti. Ovdje se dešava parada najskupljih i najluksuznijih automobila; prestižnih brendiranih komada nošenih s lakoćom i nonšalantno, a sve dok se u popodnevnim satima šetaju kućni ljubimci, koji kao da su obavezan modni detalj. Ovaj centralni bulevar razdvaja plaže i obalu od reda luksuznih hotela. „Majestic“, „Carlton“, „JW Marriott Cannes“ neki su od hotela sa odličnim koktel barovima i restoranima. Preporučila bih „Majestic“ zbog sjajne usluge, ali i samog dizajna njihovog restorana/bara. Cijeli objekt je na travnjaku, dominiraju bijela i svijetlo roza boja, a dizajner ovog enterijera se potrudio da osjetite kako modernizam, tako i udobnost.

Ovaj bulevar je možda i najpoznatiji zbog Palais des Festivals et des Congrès, odnosno kongresne dvorane gdje se održava Filmski Festival u Cannesu (Le Festival International du Film de Cannes). Tokom cijelog ljeta tu je položen crveni tepih na kojem se imaju priliku slikati brojni turisti i posjetioci.

Malo gdje se osjeća apsolutna težnja za prisustvom u svakom momentu i užitku u svakom udisaju postojanja, kao što je to u Cannesu. Sveprisutna je želja da se upamti i intenzivno doživi svaki okus, osjećaj i osmjeh. Ovakva atmosfera, ne samo da se da jasno nazrijeti, već je i zarazna. Horacijev – Carpe diem, kao da je izrečen na Azurnoj obali!

_{Foto i tekst: Milena Radenović}

Šest lokacija, nekoliko vrlo dobrih priča i Sarajevo kakvo poznaje Aida Islam. Od Birtije do autopijace, ovo je njena mapa grada.

Sarajevo mimo vodiča kroz šest omiljenih mjesta Aide Islam  

Sarajevo ima mnogo mjesta koja vrijedi posjetiti, ali ona koja zaista zavolimo rijetko biramo prema listama najboljih. Nekad je dovoljno da nas tamo uvijek čeka poznato lice, da smo upravo tu proslavili nešto važno ili da izađemo s predmetom za koji nismo ni znali da nam treba.

Aida Islam, osnivačica sarajevskog Katkus Shopa , kreativnog prostora koji okuplja lokalne umjetnike, dizajn i ljubav prema biljkama, dobro poznaje tu razliku. Njen odnos prema gradu oblikuju mjesta na kojima je odrasla, ljudi koje susreće i pomalo nepredvidivi rituali, poput odlaska na autopijacu u potrazi za još jednim keramičkim slonom.   



 

Prošetale smo s njom kroz šest sarajevskih adresa, od kultnih lokala do mjesta koja otkrivaju njenu slabost prema retro detaljima i lokalnom dizajnu. Usput smo razgovarale o odrastanju, promjenama koje grad prolazi i tome zašto poneka mjesta vrijedi sačuvati upravo onakvima kakva jesu.

Birtija  

Neke uspomene sasvim slučajno dobiju stalnu adresu. Za Aidu je jedna od njih Birtija, za koju je kao omiljenu uspomenu izdvojila proslavu diplomskog rada s petnaestak najbližih prijatelja.

„ To je bio dernek kojeg se svi jako rado sjećamo “, govori nam, prisjećajući se večeri koja je ovom mjestu osigurala posebno mjesto u njenoj ličnoj geografiji Sarajeva.  




 

A kada se sjetimo gdje smo izlazili prije deset godina, postaje jasno da odrastanje mijenja i naš odnos prema gradu. Neki lokali nestanu, neki novi postanu omiljeni, a pojedini ostaju gotovo nepomične tačke na našoj mapi.

Koliko se tvoje Sarajevo promijenilo zajedno s tobom? Postoji li mjesto koje si prije deset godina potpuno zaobilazila, a danas ti je među dražim adresama, ili neko koje voliš upravo zato što je ostalo isto?

Aida: S obzirom na to da sam prije 10 godina imala 18 i izlazila gdje mi raja izlazi i gdje je piva najjeftinija, mislim da sam dosta mjesta na koje danas izlazim zaobilazila, a većina mjesta gdje smo provodili vrijeme prije, kao npr. Ćumez i stari Mesh kod BKC-a, sada su zatvoreni. Celtic i Birtija su možda mjesta koja su ostala ista otkako ja znam za njih i čija mi atmosfera odgovara skoro uvijek.

Boardroom  

Boardroom ljeti ima nekoliko ozbiljnih prednosti: hladovinu tokom vrelih sarajevskih dana, grafite u prolazu i prilično velike šanse da ćete naletjeti na nekoga poznatog. Aidi Islam ta kombinacija sasvim je dovoljan razlog da ga uvrsti među omiljene sarajevske adrese.

„ Volim šarenilo, volim ovu neku street kulturu i volim ljude koje ovdje jako često sretnem“, govori nam.

Boardroom je jedno od onih mjesta čija se atmosfera ne može sasvim objasniti enterijerom ili ponudom. Važan je i onaj nepredvidivi dio, ko će se pojaviti, koga ćete sresti i koliko će se planirano kratka kafa odužiti. Ali šta neko mjesto zapravo čini kultnim?  



 

Sarajevo voli vlastite mitove. Neka mjesta odavno imaju status kultnih, dok druga, jednako zanimljiva, prolaze gotovo neprimijećeno. Koji naizgled nevažan dio Sarajeva bi ti branila zauvijek? I postoji li mjesto koje za tebe najbolje pokazuje razliku između Sarajeva koje predstavljamo drugima i onog koje stvarno volimo?

Aida: Pa ja mislim da svako mjesto u Sarajevu može pronaći svoju klijentelu i postati kultno u tim krugovima. Znam za dosta mjesta koja ne žele neku “viralnost” ili instagramičnost, jer imaju svoje stalne klijente, i nije im cilj neka popularnost, već ugodnost u tom prostoru i da se posvete svakom gostu. 

Svi znamo barem jedno mjesto koje na jednom, dva stola uvijek drži znak REZERVISANO, iako svi dobro znamo da niko nije rezervisao ta mjesta, već se čuvaju za nekog “njihovog” ako naleti, ili jednostavno da imaju kontrolisan obim posla. Ja ne znam za neki nevažni dio Sarajeva, iskreno. Ja sam odrasla na Vratniku i volim ga mnogo, ne mogu reći da je neprimijećen, sama Kamarija je jedan od najljepših kafića u gradu, a tu su odmah i dvije tabije sa možda najljepšim pogledima. Samim tim, najviše vremena sam provela u Starom Gradu i Centru te mislim da većina mjesta na tim područjima već žive svoj život. 

Nadam se samo da nećemo previše početi pratiti trendove i šta je popularno na zapadu, jer iskreno najbolja mjesta su ona koja su autentična sebi i mjestu gdje se nalaze.

Von Habsburg  

Ispred Von Habsburga razgovor skreće prema tablama s porukama. Aidu pitamo šta bi napisala kada bi joj na jedan dan prepustili prostor da se obrati cijelom Sarajevu.

Njen odgovor staje u jednu rečenicu: „To be cringe is to be free.“

„ Svi se nekako bojimo, sve nam je nešto ofirno, a zapravo nikoga na kraju krajeva nije briga za vas “, objašnjava nam.  



 

U vremenu kada se čak i spontanost pažljivo oblikuje, Aidina poruka ima dovoljnu dozu prkosa. Strah od toga da ćemo ispasti smiješni često je dovoljan da odustanemo od stvari koje nas iskreno vesele. A možda je baš spremnost da ponekad budemo pomalo ofirni najbolji pokazatelj koliko smo se oslobodili potrebe za tuđim odobravanjem.  
 

Kutcha  

Pet minuta u Kutchi i Aidin ukus postaje poprilično jasan. Boje imaju prednost nad neutralnim tonovima, retro detalji nad predvidivim komadima, a posebno mjesto zauzima lokalni dizajn koji, kako sama kaže, ima funkciju i smisao.

Međutim, razgovor o lijepim predmetima kod Aide se vrlo brzo pretvara u razgovor o ljudima koji ih proizvode. Kao neko ko i sama vodi mali biznis, dobro zna koliko toga ostane nevidljivo iza gotovog proizvoda, posebno kada se domaći brendovi pokušavaju izboriti za pažnju pored mnogo većih međunarodnih imena.  





 

„ Voljela bih da ljudi malo više razmisle šta se sve dešava behind the scenes jednog biznisa i da više cijenimo to nešto lokalno nego nešto tuđe. “

Aidu posebno raduje kada u Sarajevu neko pokrene nešto novo, bilo da je riječ o umjetnicima, ručno rađenim predmetima ili proizvodima koje ranije nismo imali priliku vidjeti na domaćem tržištu.

Autopijaca  

Autopijacu smo očekivale na Aidinoj listi. Zapravo, više bi nas iznenadilo da je izostala. Njena ljubav prema antikvitetima, neobičnim predmetima i retro detaljima odavno je poznata, a sarajevska autopijaca pruža joj upravo ono što se teško može pronaći u klasičnim prodavnicama: nepredvidivost.  




 

Kada smo prvi put pričale o ovom konceptu, autopijaca je bila prvo mjesto koje si spomenula. Šta te toliko vuče tamo? Imaš li neki posebno dobar ulov ili priču zbog koje se i danas smiješ kad je se sjetiš? Zanima nas i šta misliš da takva mjesta otkrivaju o Sarajevu, a što često promakne onima koji grad poznaju samo kroz njegove popularnije adrese.

Aida: Ja volim općenito autopijace, buvljake, najlone, kako ko hoće da ih naziva i kad putujem trudim se uvijek da nađem nešto tako u tom gradu. Jako puno volim điđe i antikvitete, a toga na tim mjestima ima more. Dosta stvari koje možete vidjeti u Katkus shopu su zapravo ulovi sa autopijace - ćilim, keramički slonovi, fotelje i razne sitnice. 

Nekako mi se sviđa što imaju neki karakter i što se ne mogu naći u prosječnim prodavnicama, jer pored buvljaka apsolutno nisam veliki fan shoppinga. Autopijaca je baš posebna jer možete naći bukvalno od igle do lokomotive. Ima jedan čiko koji prodaje antikvitete, a između ostalog ima neka stara pisma i razglednice, pa tu znam provesti dosta vremena čitajući to, dosta me inspiriše i osjetim neku nostalgiju za tim vremenom i ljudima s kojima nisam imala nikakvog dodira. 

Mislim da mi se sviđa ta nepredvidivost šta ću danas naći i mislim da zato općenito treba obilaziti manje posjećene ulice, lokale, prodavnice, jer nikad ne znate šta ćete zateći. Kod velikih prodavnica i uslužnih lanaca, kao i “instagramičnih” mjesta, je jako bitno da održavaju taj standard i da usluga, ponuda i izgled budu poprilično identični svaki put - što je baš dobro kad vam treba nešto poznato i možda komforno, ali treba istražiti nešto novo kad imate priliku, jer možda otkrijemo i nešto novo o sebi.

 Volim mjesta gdje imam osjećaj da pričam sa čovjekom, sa stvarnom osobom sa svojim individualnim životom, a ne mjesta gdje se osjećam kao kupac i pričam sa prodavačem i to je vrhunac našeg odnosa.

Na autopijaci se čuva jedna drugačija historija grada, sastavljena od sasvim običnih predmeta i tragova nečijih svakodnevica. Od starih pisama do razgovora koji se nikada ne bi dogodili da smo ostali na poznatoj ruti.  



 

Katkus Shop  

Dobar dio tih pronalazaka danas ima novu adresu. U Katkus Shopu Aidini ulovi s autopijace postali su dio interijera, od ćilima i fotelja do sitnica koje teško možemo svrstati u jednu estetsku kategoriju.

Posebno mjesto zauzima njena kolekcija keramičkih slonova. Aida je od potrage za njima napravila mali ritual: svaki odlazak na autopijacu prilika je da pronađe još jednog, u novoj boji, veličini ili s nekom neočekivanom funkcijom. Kolekcija se širi bez naročitog plana, što je vjerovatno i dio njenog šarma.  

Aidina kolekcija keramičkih slonova

Aida u svom Katkus shopu, Buka 8, Sarajevo  
 

Ipak, kada smo je zamolile da izdvoji jedan predmet koji najbolje opisuje njen karakter, pokazala nam je mali kaktus s natpisom „I am not a control freak, you're just doing it all wrong.“  



 

Katkus je prikladno mjesto za završetak naše šetnje. U njemu se susreću Aidina ljubav prema lokalnom dizajnu, predmetima s prošlošću i detaljima koji ne pokušavaju zadovoljiti svačiji ukus.

Nakon šest lokacija postaje jasno da je njena mapa Sarajeva sastavljena od mnogo više od omiljenih adresa. Tu su uspomene, ljudi, svakodnevni rituali i sasvim slučajna otkrića.

Aida nas je povela kroz svoje Sarajevo, ali nam je usput dala i dobar razlog da se ponovno osvrnemo na vlastito.  




 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba  
Foto: Bonjour.ba  
Autopijaca u Sarajevu | Foto: Privatna arhiva Aide Islam