TEKST: Ana Rotim
DATUM OBJAVE: 16.1.2023.
Mnogi će se složiti da su slatkiši nešto čemu teško možemo odoljeti još od malih nogu. Baš zato bez obzira na dob i dan danas brojni vole eksperimentirati s različitim okusima koji će nas osvježiti, ali i dati nam onaj potrebni boost energije.
Tragajući za nešto drugačijim slasticama, kao i onim koje pamtimo još od najranijih dana koje smo ušuškani pod dekicom grickali uz omiljene animirane serije zavirili smo na jednu lokaciju koja je slatkoljupcima posljednjih dana izmamila osmijeh na lice.
Riječ je o novootvorenom candy shopu Slatkish koji se nalazi u Tuzli, a koji svojim kupcima nudi različite vrste slatkih proizvoda. Stoga, kako bismo otkrili kako je izgledao sami proces otvorenja u našoj rubrici Gourmet ugostili smo Mirzu Mustafagića koji stoji iza samog projekta, te koji nam je podijelio brojne zanimljivosti, kao i što bi se trebalo naći u vašoj Slatkish košarici.
Prvenstveno bismo željeli čestitati na otvorenju Slatskisha. Možete li nam otkriti kako ste došli na ovu ideju te kako je izgledao sami proces otvorenja?
Draga Bonjour ekipa, prije svega hvala vam pa podržavate lijepe domaće priče, kao i uvijek. Na ideju sam nadolazio dugi vremenski period, da budem iskren. U razgovoru sa mojom prijateljicom, direktoricom Bingo city centra Tuzla, Lidijom Zulić sam došao na ideju da to bude upravo Slatkish u ovom obliku kakav je danas.
Naravno, bilo je dosta varijacija na temu, ali sam sretan sa finalnim proizvodom. Htio sam nešto drugačije i neočekivano od influencera jer kada kažete influencer, najčešće očekujete merch odjeće ili šminku i sličan proizvod, protiv čega nemam ništa, naprotiv i podržavam, ali ja sam u privatnom biznisu već pet godina i dosta sam poduzetan pa sam uvijek tražio priliku da tu svoju poduzetnost dodatno ispoljim i evo, tako sam došao do Slatkisha!
Koju lokaciju ste odabrali za Slatkish?
Ništa u životu nije slučajno, tako da sam i ja izabrao da to bude moj dugogodišnji suradnik, najveći shopping centar u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, Bingo City Centar Tuzla.
Moji prijatelji i saradnici iz BCC Tuzla su još jednom dokazali koliki su profesionalci i znalci svog posla te sam dobio rekao bih jednu od najboljih pozicija u centru, a to je kod uvijek popularnog Food courta. Slatkish se nalazi na drugom spratu i neizbježan je ukoliko dolazite u centar.
Što biste izdvojili kao najveći izazov s kojim ste se susreli tijekom realizacije projekta?
Huh! Puno ih je, da budem iskren. Najveći izazov je bila birokracija u našoj državi i suočavanje sa velikim broj potvrda, priznanica, rješenja i sličnog, ali ja sam osoba kojoj je uvijek čaša na pola puna tako da ćemo pričati o onim malo ljepšim izazovima, a to je kako u 6m2 smjestiti što više proizvoda i da to izgleda vizualno prijemčivo i mislim da smo uspjeli.
Arhitektica koja je radila na ovom projektu je Sofija iz Koncept studia iz Bijeljine i jako sam zadovoljan kako se isto realiziralo. Mislim da smo uz moje sugestije izvukli maksimum iz prostora i jako mi je drago da sam u Tuzlu donio nešto što do sada nije postojalo u mom gradu, candy shop!
S obzirom da smo i sami ljubitelji slastica, možete li nam otkriti koje sve proizvode nudi Slatkish?
Najslađa tema, definitivno! Trudio sam se pri nabavci proizvoda da što budemo dostupni ka što većoj skupini osoba, te da nemamo samo slatkiše za djecu, nego i za nas koji smo djeca u duši zauvijek.
Veliki dio radnje čine gumene bombone koje do sada nisu bile dostupne u Tuzli u ovom obimu, preko 90 vrsta gumenih bombona, od kojih je 90% halal, a oko 50 vrsta bez glutena je nešto na što sam posebno ponosan. Osobe koje su intolerantne na gluten su u ovih prvih nekoliko dana presretne zbog toga što konačno mogu kupiti nešto i za sebe.
Pored toga, za osobe koje ne vole gumene bombone smo također pripremili veliki asortiman čokoladiranih zdravih namirnica kao što su bademi, grožđice, lješnjaci u čokoladi, a jedan od mojih favorita su hurme u čokoladi kao i praline punjene hurmama. Za osobe koje ne vole slatko smo pripremili veliki izbor i „slaniša“, a moj favorit u tom dijelu su slane pistacije koje su zaista iznimno ukusne.
Pored toga, jako mi je bitno da za sebe nešto mogu pronaći i dijabetičari koji barem u Tuzli rijetko šta mogu pronaći, te sam u stalnim pregovorima za nove dobavljače u tom sektoru. Ponosan sam i na asortiman limitiranih slatkisha koji su dostupni samo u zemljama EU. Ako ćemo iskreno, ponosan sam na sve. U Bosni i Hercegovini otvoriti nešto i truditi se da to uspije je sam uspjeh za sebe i ovo će da razumije svako ko ima svoju firmu.
Sigurni smo da ste već pronašli svoj omiljeni slatkiš. Što biste preporučili našim čitateljima da moraju probati?
Sve, haha, šalim se! Zavisi šta volite, ali evo dati ću vam prijedlog iz svakog segmenta. Ako su gumene bombone u pitanju, onda je lubenica moj favorit. Od limitiranih slatkiša moj favorit je Manner limitirana verzija Salt caramel. Ako pričamo o slanom programu, jako volim slane pistacije, a kod zdravih slatkisha volim jako hurme u čokoladi i pekmez od presanih hurmi.
Jako sam sretan što sam uspio da povežem što više bh. proizvođača, ali i jednu od najuspješnijih bh. dizajnerica, moju dragu prijateljicu Irmu Kohel koja je uradila uniforme za moje uposlenice i koja je savršeno zaokružila cijelu priču.
Ekskluzivno za vas, ovo je prva napunjena poklon kutija koja će od sada biti dostupna u Slatkishu, a koja će biti sa naljepnicama personalizirana do kraja.
Također, narudžbe za cijelu BiH su već sada dostupne putem Instagram profila ili na Facebook stranici, uskoro će biti dostupan i webshop.
* * *
Foto: Promo Slatkish
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Novi jesenji tasting meni, live plating pred gostima, nekoliko poznatih okusa u potpuno novom izdanju i dva favorita oko kojih se, naravno, nismo složile.
Sinoć u Amberu nismo puno pitale šta slijedi. To se vrlo brzo pokazalo kao najbolji način da se prođe kroz tasting meni.
U Amberu je novi jesenji tasting meni Marija Mandarića vodio od klepa, raštike i ajvara do tanjira na kojima su ti isti okusi izgledali kao da su proveli neko vrijeme daleko od kuće i vratili se s novim navikama.
Neke stvari smo prepoznale odmah. Druge tek nakon prvog zalogaja.
To je, otprilike, bio ritam cijele večeri.
Tasting meni traži jednu malu stvar koja nam inače baš i nije prirodna. Da prepustimo kontrolu.
Nema pregledavanja menija deset minuta da bismo na kraju opet naručile nešto poznato. Redoslijed je već složen, tempo određuje kuhinja i jedino što preostaje jeste vidjeti gdje će vas odvesti.
Večer je počela grisinijima s okusom gljive i finim prahom od gljiva, a onda su počeli stizati prvi ozbiljniji zalogaji.
Među njima i jedan zbog kojeg je Ada vrlo brzo morala preispitati vlastita pravila o hrani.
Mozak na maloj, hrskavoj francuskoj prženici.
“Cijeli život gledam nenu kako ga jede kao najnormalniju stvar na svijetu, dok je meni to uvijek bilo u kategoriji ‘ne, hvala’. Onda vam neko dovoljno ležerno objasni šta je pred vama i odjednom ga ipak probate. Kremasta, nježna tekstura mozga na hrskavoj prženici bila je definitivno najveći izlazak iz moje gastronomske zone komfora te večeri.”
I, da, na kraju je završio u kategoriji stvari koje nam je bilo drago probati.
Novi meni potpisuje Mario Mandarić, čiji je put kroz profesionalne kuhinje vodio od Tajlanda do Velike Britanije i rada u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, uključujući The Fat Duck. Danas je jedan od projekata na kojima radi upravo Amber u Sarajevu.
Uz njega je u kuhinji bio i Bruno Mišljenčević, mladi chef koji trenutno vodi svakodnevni rad Amberove kuhinje.
Njihov meni vrlo brzo pokaže da poznato ovdje uglavnom znači samo početnu tačku.
Mandarić nam je kroz razgovor objasnio da mu nije naročito važno da jelo vizualno podsjeća na svoju tradicionalnu verziju. Puno mu je važnije da se u njemu zadrži ono zbog čega taj okus prepoznajemo, samo prevedeno u drugačiju tehniku, teksturu ili formu. Ideja, kaže, nije napraviti nešto neprepoznatljivo radi efekta, nego poznati okus dati gostu na način na koji ga možda još nije doživio.
Jedan od prvih primjera bile su klepe s mesom i sirom, karamelizovanim mlijekom i prahom od mlijeka.
To su još uvijek klepe. Meso, sir i tijesto ne ostavljaju puno prostora za zabunu. Ali reducirano mlijeko ide gotovo u smjeru karamele, dok hrskavi mliječni element potpuno mijenja teksturu koju od tog jela očekujemo.
Meni su upravo one bile favorit večeri.
Od svih tanjira, njima bih se vratila prvim. Dovoljno su pomjerene da se zapitate šta se upravo dogodilo, ali ne toliko da prestanu biti ono zbog čega ste ih uopće poželjeli jesti.
Potom je stigla i sarmica od raštike s junećom džigericom, jogurtom i blago pikantnom pjenom od ajvara.
Na papiru gotovo sve poznajemo.
Na tanjiru, baš i ne.
To je motiv koji se kroz večer ponavlja nekoliko puta: sastojak poznajemo, okus nam nije stran, ali forma je dovoljna da zastanemo prije prvog zalogaja.
Nije sve pokušavalo biti lokalna reinterpretacija. I dobro je da nije.
Jedan od tanjira koji se potpuno odmaknuo od te priče bio je Portobello steak uz ragù od gljiva i jus od gljiva.
Portobello je imao onu dubinu zbog koje vrlo brzo zaboravite da na tanjiru nema mesa. Ragù i jus dodatno su pojačali zemljani karakter gljive, a cijeli tanjir ostao je bogat i intenzivan bez osjećaja težine.
Ada nije imala dilemu.
“Nisam baš neki mesojed, tako da je ovo bilo right up my alley. Taj meatiness gljive, nevjerovatno dobra redukcija i onaj pop of flavor koji donosi cvekla? TOP. Toliko bogat, intenzivan okus, a opet savršeno izbalansiran.”
Uz Jesen stiže, dunjo moja, koktel s Viljamovkom, cijela kombinacija joj je imala još više smisla.
Naravno da nismo odabrale isto.
Amber ima još jedan detalj zbog kojeg tasting meni ovdje ne ostaje samo ono što se nalazi na tanjiru.
Gotovo svaki slijed završavan je na velikom stolu u centru restorana, pred gostima.
Tu smo gledale posljednji sos, završni element, pincetu, tanjire koji se slažu jedan za drugim i kuhinju koja nekoliko minuta funkcionira gotovo koreografski prije nego što sve krene prema stolovima.
Najbolji dio je što kuhinja ne ostaje skrivena iza vrata.
Tanjir gledate dok dobija posljednji potez, a nekoliko trenutaka kasnije taj isti tanjir nestane u nekoliko zalogaja. Upravo taj nesrazmjer između količine rada i brzine kojom ga pojedete cijelo iskustvo čini još zanimljivijim.
Negdje nakon nekoliko slijedova prestanete pratiti samo šta jedete. Počnete pratiti ritam servisa, pogled prema centralnom stolu i ono kratko iščekivanje prije nego što stigne sljedeće.
Na meniju je bio i ragù od piletine s hollandaiseom od stout piva, pa i brioche s puterom od kestena, a večer se zatvarala slađim tonovima, među njima i mousseom od batata.
Nisu svi tanjiri morali postati favoriti da bi večer funkcionisala.
Zapravo, bilo bi prilično dosadno da jesu.
Kada smo ga pitale postoji li nešto iz bosanske kuhinje što ne bi pokušao provući kroz fine dining format, odgovor nije išao u smjeru postavljanja strogih granica. Naprotiv, djelovao je prilično otvoreno prema ideji da se tradicionalni okusi mogu dalje razvijati, sve dok promjena ima razlog i ne postoji samo radi iznenađenja. Upravo taj pristup objašnjava zašto se na istom meniju bez problema mogu naći klepe, raštika, džigerica i nekoliko potpuno drugačijih kombinacija.
Uz tasting meni posluženi su i kokteli iz jesenje karte Sans Cessea.
Probale smo Leaf of Love, kremastiji spoj Baileysa i Kahlúe, te Jesen stiže, dunjo moja s Viljamovkom.
Neke reference zaista ne traže dodatno objašnjenje.
Kokteli su se lijepo uklopili u večer koja je već cijelo vrijeme radila isto: uzimala nešto poznato i pomjerala ga nekoliko koraka dalje.
Pred kraj večeri razgovor se sasvim prirodno vrtio oko onoga što smo upravo pojele. Koji tanjir je najviše iznenadio, šta bismo naručile ponovo i oko čega se, naravno, nismo složile.
Ada bi bez razmišljanja ponovila Portobello steak.
Ja bih se vratila klepama.
Možda je upravo to i najbolji način da se objasni kako nam je bilo u Amberu. Nismo svaki slijed doživjele isto, niti smo izašle s istim favoritom, ali nekoliko tanjira nastavilo se provlačiti kroz razgovor i dugo nakon posljednjeg zalogaja.
A kada se o večeri priča i nakon što je završila, to je već prilično dobar znak.
Koje biste jelo koje poznajete cijeli život voljeli vidjeti u ovakvoj reinterpretaciji?
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
