TEKST: Bonjour.ba/PR
DATUM OBJAVE: 12.6.2024.
Bliži nam se i službeni početak ljeta: dugo planirani godišnji odmori konačno će se realizirati, fjaka dolazi u prvi plan i tražimo načine kako se opustiti i dobro se zabaviti.
Sve oči i ovog su puta uprte u jug koji iz godine u godinu bilježi fantastične turističke rezultate, a ima i plan za dobar provod. Zato se i najpopularniji regionalni street food festival – Burger fest seli u prekrasan Dubrovnik, kako bi na najbolji način obilježio prve dane kalendarskog ljeta.
Nakon uspjeha Pizza festivala u Dubrovniku, kada se u četiri dana trajanja festivala pojelo više od 10 tisuća pizza, došao je red i na burgere. Tako će od 20. do 30. lipnja Lazareti postati središte za sve ljubitelje izvrsne hrane.
Kroz protekle godine, Burger festival postao je sinonim za mjesto fantastične hrane, sjajne ponude pića i genijalne atmosfere, a agencija Kokoš ili jaje ugođaj je odlučila preseliti i na more i za Dubrovčane i njihove goste pripremiti pravi gastro - spektakl. Ova ekipa strastvenih gurmana i event majstora stoji iza svima dobro znanog Fuliranja kao i zagrebačkog izdanja Burger festa kojeg svake godine posjeti preko 150 000 posjetitelja.
U svojih osam godina – Burger festival uvelike je pridonio razvoju domaće burger scene, podigao standard kvalitete i predstavio se - osim u Zagrebu, još i u Zadru, Puli, Varaždinu, Bjelovaru – a sada premijerno stiže i u Dubrovniku.
Lazareti su se dosad pokazali kao savršena kulisa za razna druženja pa će krajem lipnja ugostiti brojne majstore burgera: neka su imena Dubrovčanima već dobro poznata, dok će neke delicije tek upoznati!
Dakle, što donosi Burger festival u Dubrovniku?
Krenimo s izlagačima. Posjetitelji će moći uživati u burger specijalitetima koje pripremaju Institut za burgere by Mate Janković, Chef's burger by Ivan Pažanin, Guloso Burgers&More, Picnic - mingle&fun, kDogs, Kenova? by Branko Kusovac te Beg's Plant Based. Za raskošnu ponudu pića bit će zaduženi Beer&Cocktail Bar i Gingle Bells.
Burgeri s potpisom Mate Jankovića već su na nekoliko festivalskih izdanja bili proglašeni najboljima pa ih i dubrovačka publika s nestrpljenjem očekuje. Poznati chef sa svojim timom priprema delicije za ljubitelje mesa, a bit će dostupne i jednako ukusne vege varijante.
Mati Jankoviću na festivalu u Lazaretima pridružit će se još jedno poznato ime, Ivan Pažanin sa svojim Chef's burgerom. Sam je ljubitelj dobrog street fooda, a publika posebno voli hit burger Crispy Kapula koji je odnio i titulu najboljeg hamburgera na prijašnjim izdanjima festivala u drugim gradovima.
Dubrovačke boje branit će kućice Guloso Burgers&More i Kenova? chefa Branka Kusovca, jednog od naših najhvaljenijih i najperspektivnijih mladih kuhara.
Guloso je dosad pomeo konkurenciju na raznim festivalskim izdanjima, od Zagreba do Beograda. Posebne preporuke idu za Cheesy Special, koji je dosad oduševio nepca i posjetitelja i žirija, a osim po kombinaciji čistog junećeg mesa, dvije vrste sira, karameliziranog luka, poseban je i po Guloso umaku napravljenog od čak 11 tajnih sastojaka!
Kenova? će zazubice stvarati s burgerom Blue cheese koji se sastoji od junećeg mesa, chedara, BBQ blue cheese umaka, karameliziranog luka, slanine, iceberg salate i kiselih krastavaca.
Iz Zadra u Dubrovnik dolazi Picnic - mingle&fun, poznati food truck s burgerima, spreman ponuditi posjetiteljima najbolje od lokalnih i svježih namirnica. Favorit je Blackie burger, koji je 2023. proglašen drugim najboljim burgerom na festivalima, a tu su još i burger od kozica, Snow Burger i Frenchie burger.
Mesni „niz“ prekinut ćemo s plant based izlagačem jer će svoju ponudu u Dubrovniku predstaviti i Eduard Beg s Beg's kućicom koja je kroz godine postala među popularnijima na raznim festivalskim izdanjima. Burgeri bazirani na namirnicama biljnog porijekla pokazuju koliko kreativan street food može biti, a posjetitelji će moći isprobati Beg's Chicky Burger.
U Kroštulinom brioche plant based pecivu dolazi Amaze Food piletina marinirana u agave sirupu, tzatziki umak, svježi krastavci te iceberg salata.
Zainteresirani za dodatnu ponudu, uz burgere će imati priliku probati corn dog i poslastice s kDog kućice. Za one koji još nisu isprobali, corn dog je američki hot dog u kojem se hrenovka umoči u tekuće tijesto, a zatim prži u ulju do zlatnožute boje.
Osim hrenovke, u ponudi će biti opcija half&half – pola hrenovka, pola sir. Nakon slanog, na redu je slatko, a ekipa iz kDoga zna kako se to radi uz brioche punjen soft serve sladoledom, inspiriran talijanskim desertom.
Da žeđ nakon burgera bude utažena, pobrinut će se već dobro uhodane ekipe iz Beer&Cocktail Bara i Gingle Bellsa sa svojom širokom i interesantnom ponudom pića. Uz izvrsnu ponudu hrane i pića, tu je i bogat DJ program pa posjetitelji mogu očekivati sjajnu atmosferu.
Čak 11 dana - ovaj će najukusniji festival osim najljepše kulise i bogate gastronomske ponude - svojim posjetiteljima nuditi i bogat glazbeni program, a kako se poklapa i s održavanjem EURO-a 2024. u Njemačkoj, svakako neće nedostajati ni navijačke atmosfere!
Ulaz je slobodan za sve posjetitelje!
Posjetite Lazarete u Dubrovniku od 20. do 30 lipnja, a više informacija o Burger festivalu pratite na Facebooku i Instagramu festivala.
* * *
Foto: PR
Dodajte Bonjour u omiljene izvore na Googleu
Označite nas kao omiljeni izvor i naši će se članci češće pojavljivati među vašim vijestima na Google pretrazi.
TEKST: Lamija Muratagić
Mario Mandarić i Nikola Stojaković spojili su svoje autorske kuhinje na jednoj večeri u sarajevskom Amberu, uz vina Ateljea Šapat. Ada i ja vratile smo se za njihov sto, ovog puta s nešto više pitanja i ponekim iznenađujuće jednostavnim odgovorom.
Kada smo Maria Mandarića i Nikolu Stojakovića pitale šta je na večerašnjem meniju nastalo upravo zato što su radili zajedno, odgovor je bio kratak.
Ništa.
Za večeru koju pripremaju dvojica chefova s Michelin iskustvom očekivala sam barem malo kreativnog pregovaranja. Možda i pokoju raspravu oko menija. Ispostavilo se da je njima za cijeli meni trebalo manje dogovaranja nego meni da odlučim koja pitanja da im postavim.
Taj detalj je bio sjajan uvod u ono što smo Ada i ja te večeri doživjele u Amberu.
Samo osam dana ranije sjedile smo za istim stolom, isprobavale novi jesenski tasting meni i kasnije raspravljale o klepama, mliječnim redukcijama, neobičnim koktelima i Portobellu. Sada smo se vratile zbog posebne večere na kojoj je Mario, chef Ambera i nekadašnji chef zagrebačkog Noela, ugostio Nikolu Stojakovića, čovjeka iza kuhinje restorana Fleur de Sel u Novom Slankamenu, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom.
Na meniju smo prepoznale nekoliko jela iz prethodne posjete. Moglo je biti malo déjà vua, ali zapravo smo im se ponovo obradovale. Ponovljeno gradivo, i dalje čista petica.
Ovog puta nekim poznatim okusima pridružila se Nikolina kuhinja, a svaki slijed pratilo je vino iz Ateljea Šapat.
I tako smo krenule.
Mario je prije otprilike godinu dana posjetio Nikolin Fleur de Sel sa suprugom i kćerkom. Nikola nam je ispričao da su tada imali priliku upoznati se kroz njegovu kuhinju, a kasnije je stigao poziv za Sarajevo.
Kada je došlo vrijeme da slože meni, svaki je predložio svoja jela. Uskladili su ih s vinima, malo promijenili redoslijed sljedova i završili dogovor.
Tri poruke, prema Nikolinoj procjeni.
Razlike između njihovih stilova bile su očigledne. Mario Nikolino kuhanje opisuje kroz snažne umake, intenzivne okuse i klasične francuske tehnike. Za sebe kaže da kuha nešto laganije. Nikola je, govoreći o Mariovoj tartaleti s tartarom od gljiva, odmah počeo nabrajati ono što je u njoj prepoznao: odnos kiselosti i slatkoće, teksturu gljiva, hrskavost tijesta.
Posebno mi se dopalo koliko precizno govore jedan o drugome. Kada Nikola hvali Mariovo jelo, zna tačno šta mu se sviđa. Kada Mario govori o Nikolinom kuhanju, odmah prepoznaje njegov rukopis.
Nije mala stvar imati vlastiti stil koji kolega može prepoznati i bez potpisa na meniju.
Tokom večeri obojica su prilazili gostima, razgovarali, pratili posluživanje. Timovi Ambera i Šapata radili su zajedno, a posebno je bilo zanimljivo posmatrati Nikolu i njegov tim kako uživo završavaju posljednje jelo, juneći pithivier.
Volimo zamišljati chefa kao jedinog autora onoga što stigne na sto. Onda gledate završno serviranje jednog slijeda i shvatite koliko ruku učestvuje u toj naizgled jednostavnoj radnji. Nečije ime ostaje na jelovniku, ali dobar servis nije nužno solo nastup.
S hranom uglavnom nemam mnogo pravila. Znatiželja mi je češće jača strana od izbirljivosti, mada presovana teleća glava i goveđi jezik teško da bi se našli u mojoj narudžbi da sam sama birala.
Na degustacijskom meniju nemate taj luksuz, ili ga barem svjesno prepuštate nekome drugom.
Tako su se pred nama našli Nikolina presovana teleća glava i riječni rakovi s kremom od komorača, uz Mariovu tartaletu, japrak s raguom od teleće džigerice i srca te goveđi jezik s kinojom i punjenom datulom. Za kraj je stigao Nikolin juneći pithivier.
Okusi su bili puni i intenzivni, a prelazak s jednog autorskog pristupa na drugi nije prolazio nezapaženo.
Kod ovakvih večera zanimljivo mi je koliko se vlastiti odnos prema hrani mijenja čim prestanete sami sastavljati narudžbu. Namirnica koju biste možda zaobišli na jelovniku odjednom je pred vama, pripremljena onako kako ju je zamislio neko ko s njom radi godinama.
Ne moram poželjeti da kod kuće pripremam teleću glavu da bih razumjela zašto je neko odlučio staviti je na svoj meni. Sasvim mi odgovara da taj dio posla prepustim Nikoli.
Uz svaki slijed dolazilo je i drugo vino iz Ateljea Šapat, od pjenušavog Trofeja 2023 i Grašca 2025, preko Sauvignona Blanca i Chardonnaya iz linije Atila, do Atila Plavog, Nera Merlota i Caberneta Atila.
Ono što je uparivanja učinilo zanimljivijim bila su objašnjenja tima Šapata. Uz svaku čašu dobile smo kontekst o vinu i razlog zbog kojeg se našlo upravo uz to jelo.
Postoji velika razlika između toga da vam neko natoči vino i da vam objasni šta biste mogli primijetiti kada ga probate uz hranu. A kada su objašnjenja dovoljno razumljiva da ih možete pratiti bez malog rječnika vinskih termina, utoliko bolje.
Michelinova zvjezdica prilično je moćna stvar. Dovoljno je spomenuti je uz ime restorana i razgovor vrlo brzo počne uključivati standarde, preciznost, očekivanja i gotovo vojničku disciplinu.
Zato nas je zanimalo koliko ta vrsta priznanja može ograničiti kreativnu slobodu.
„Michelinova zvjezdica je nagrada za rad koji ti radiš, za koji ti smatraš da je dobar. To ne bi trebala biti nekakva vodilja kako ćeš ti kuhati.“
Nikola je bio jednako jasan.
„Ti ako dobro kuvaš i dobro sklapaš ukuse, Michelinova zvezdica će doći svakako.“
Michelin je u njihovim odgovorima zauzimao mjesto priznanja koje dolazi nakon rada. Nisu govorili o kuhanju kao pokušaju da ispune nečiju unaprijed zadanu sliku savršenog tanjira.
Naravno, jednostavno je to reći nakon godina profesionalnog iskustva. Ali možda je baš zato vrijedilo čuti.
A onda smo ih pitale za neko gastronomsko mišljenje s kojim se drugi možda ne bi složili.
Mario:
„Da je gost uvijek u pravu. Jer nije.“
Nikolu smo zatim pitale koji mu kompliment gosta najviše znači.
“Da se vrati.”
Ispričao nam je kako u restoranima koje vodi postoje jela koja su gosti toliko prihvatili da ih više gotovo i ne smiju mijenjati.
Zadržavanje tih jela na meniju možda je i najkonkretniji odgovor na pitanje kako izgleda dugoročan odnos između chefa i njegovih gostiju. Neka jela jednostavno prerastu početnu ideju autora i postanu razlog zbog kojeg ljudi ponovo rezervišu sto.
Razgovor je u međuvremenu stigao i do nešto prizemnijih tema. Recimo, šta dvojica profesionalnih chefova kuhaju kada im se ne kuha?
Nikola je odabrao pastu aglio, olio e peperoncino.
Mario je odgovorio:
„Ništa. Naručim.“ :)
Ada i ja nastavile smo večer tamo gdje smo završile i prethodnu posjetu Amberu, u Sans Cesseu.
Ada ima posebnu slabost prema viskiju i koktelima na njegovoj bazi, pa je ostala pri Platinum Old Fashionedu, a ja sam završila s Boulevardierom. Kao neko ko u koktel-karti gotovo instinktivno traži Negroni ili nešto iz njegove porodice, teško da sam ikoga iznenadila izborom. Sebe najmanje.
Iza nas je ostala još jedna lijepa večer u Amberu. Ponovo smo uživale u poznatim Mariovim jelima, upoznale Nikolin kulinarski rukopis i kroz vina Šapat otkrile još jednu dimenziju cijelog menija. Jednako su nam zanimljivi bili razgovori između sljedova, međusobno poštovanje dvojice chefova i način na koji su funkcionirali sa svojim timovima. Ovog puta imale smo podjednako mnogo toga za reći o hrani i o ljudima koji stoje iza nje.
A nakon svih novih okusa i ponekog izlaska iz vlastitih gastronomskih navika, za posljednju narudžbu obje smo se vratile prilično poznatim izborima.
Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba
Foto: Bonjour.ba
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
