Svi oni koji su bili dio Festivala savremene žene u Tuzli s ovog eventa nose brojna nova poznanstva, kao i inspirativne savjete i priče.

Kroz četiri dana trajanja Festivala, na panelima se, uz uspješne dame (i muškarce) iz regije i svijeta u ulozi govornika, razgovara o kulturi, kreativnim industrijama, medijima, politici, ali i trendovima u svijetu marketinga, menadžmenta i prodaje.

Festival je zamišljen kao platforma otvorenog dijaloga, a ove godine, održava se u nešto drugačijem, no, jednako inspirativnom formatu od 8.-11.10. u Tuzli. Već je poznat i sam program s gotovo 80 govornica iz cijelog svijeta. 
O pripremama za Festival više smo saznali od umjetnice i direktorice Festivala, Edine Selesković, koja nam je otkrila i kako započinje radni dan, kao i koje tri navike ne preskače bez obzira koliko zahtjevan dan bio. 

Edina Selesković
Foto: Una Storia

***
Kada započinju pripreme za Festival Savremene Žene?

Festival savremene žene je ove godine u svom trećem izdanju. Kako je organizacija jako kompleksna, jer pored konferencijskog dijela koji uključuje stotinu govornica, organizujemo i mnoštvo kulturnih dešavanja, kako jedan Festival okončamo tako počinjemo na organizaciji sljedećeg.

Inače smo navikli da se družimo u četvrtom mjesecu, no Covid-19 je pomjerio ovogodišnji datum. Kako ste se izborili s izazovima organizacije eventa u ovom periodu?

Zaista živimo u ‘interesantnim vremenima’. Termin Festivala smo ove godine morali pomjeriti, ali smo ostali duboko uvjereni da ga trebamo održati ove godine. Da bi to uspjeli morali smo biti dodatno inovativni, kreativni i fleksibilni. Naš tim i svi koji su dio Festival se zaista nada da će ovaj Festival donijeti ogromnu dozu pozitivne energije koja nam je svima potrebna.

Foto: Una Storia

Kako započinje vaš radni dan u finalnim pripremama za Festival?

Radni sastanci sa svim timovima koji rade na određenim segmentima organizacije Festivala su neizostavni početak mog dana, ovih dana. Ponosim se njihovim radom, trudom i energijom. Komunikacija u finalnim danima prije početka Festivala je ključ uspjeha.

Amra Avdić, PR menadžerica Festivala i Edina
Foto: Una Storia

Koje su tri navike koje ne preskačete bez obzira koliko zahtjevan dan bio?

Druženje s kćerkom Ayom, jutarnja kafa sa suprugom i ako vrijeme dopušta, vožnja biciklom.

Edina s kćerkom Ayom
Foto: Una Storia

Foto: Una Storia

Što je prvo što napravite dan nakon Festivala?

U teoriji, nakon Festivala, pokušam da nadoknadim izgubljeni san. Ali u suštini, vratim se drugim projektima i svom ateljeu, koji me ljubomorno čeka da ispratim naše drage gošće.

U ateljeu
Foto: Una Storia

Vjerovatno smo danas nečiji dan učinile lakšim. Samo to nismo zapisale nigdje.

Pomogle smo komšinici da unese kese sa stepenica. 

Otkazale smo sastanak da nazovemo prijateljicu kojoj je dan bio loš. 

Pokupile smo kesu u parku koja nije naša. 
 

Sve smo to već zaboravile do večeri. Neko drugi nije.

Mala djela koja ne objavljujemo i o kojima rijetko pričamo, baš ona najčešće razlikuju neki dan od običnog.

Velika djela su ona koja se vide. 

Volonterski izlasci, donacije, akcije, intervjui. Pored njih postoji cijeli sloj sitnica koje nikome ne padaju na pamet kao priče. 
 

Pridržali smo vrata onome ko je žurio. 

Nazvale smo nanu iako nemamo ništa novo da kažemo. 

Pustile smo nekoga ispred sebe u red, čak i kad smo umorne. 

Predale smo izgubljeni novčanik bez fotografisanja "dobrog djela".

Takve geste obično prolaze neopažene. Radimo ih jer nam se u tom trenutku čini ispravnim, i tu staje sva motivacija.

Najlakše ih je odbaciti uz “nije to ništa”, ali na drugom kraju, neko zna. 

Zna komšinica kojoj smo pomogle. 

Zna prijateljica koja se večeras osjeća manje sama. 

Zna i djevojčica iz komšiluka koja nas je vidjela. 

Znamo i mi, prije nego što smo zaboravile.
 

Mala djela ne mijenjaju svijet odjednom. Skupljaju se polako, neprimjetno. Kada ih dovoljno ljudi radi dovoljno često, neki dijelovi grada i neki životi izgledaju drugačije nego što bi inače.

Ako bismo ih ipak zapisale, izgledale bi otprilike ovako:

Danas sam čuvala djecu prijateljici dva sata i osjećala sam se sjajno zbog toga.

Trknula sam do dm trgovine umjesto komšinice. Danas joj nije bio dan.

Sjela sam s kolegicom u pauzi i samo slušala. Toliko joj je trebalo.

Očistila sam park ispred zgrade, deset minuta, a svi smo disali lakše.

Donijela sam supu komšinici koja živi sama. Nije mi tražila.

Niti jedna od ovih rečenica nije spektakularna. Sve su tačne i sve su nečiji dan učinile boljim.
 

Upravo zato dm već dvadeset godina ulaže u zajednicu, a sada kroz platformu Žar za budućnost otvara prostor da se priče zabilježe. 

One koje obično ne dospiju nigdje, ali možda baš zato i imaju težinu.

Svako može podijeliti svoju priču ovdje. 

Dovoljno je da je istinita.
 

Pored prijava pojedinaca, platforma je otvorena i za udruženja, organizacije i institucije koje već vode konkretne projekte u zajednici. 

Projekte koje dm podrži objavit će na jesen 2026., a prijava se podnosi preko iste stranice.

Ako u našem okruženju postoji inicijativa, udruženje ili projekt koji zaslužuje da bude viđen, prijava traje nekoliko minuta, a nečiji tihi rad može dobiti vidljivost koja mu nedostaje.

Ima dana kada učinimo malo više nego što sebi priznajemo. 

Možda je vrijeme da se to ponekad i zapiše. 

Možda baš zato da nekoga drugog podsjeti da i svoje dane računa drugačije.
 

Ovaj sadržaj je nastao u suradnji sa dm drogerie markt

Bonjour.ba produkcija:  
Voditeljica projekta: Inka Šehić
Autorica & vizualni dizajn članka: Ilda Lihić-Isović