Svi oni koji su bili dio Festivala savremene žene u Tuzli s ovog eventa nose brojna nova poznanstva, kao i inspirativne savjete i priče.

Kroz četiri dana trajanja Festivala, na panelima se, uz uspješne dame (i muškarce) iz regije i svijeta u ulozi govornika, razgovara o kulturi, kreativnim industrijama, medijima, politici, ali i trendovima u svijetu marketinga, menadžmenta i prodaje.

Festival je zamišljen kao platforma otvorenog dijaloga, a ove godine, održava se u nešto drugačijem, no, jednako inspirativnom formatu od 8.-11.10. u Tuzli. Već je poznat i sam program s gotovo 80 govornica iz cijelog svijeta. 
O pripremama za Festival više smo saznali od umjetnice i direktorice Festivala, Edine Selesković, koja nam je otkrila i kako započinje radni dan, kao i koje tri navike ne preskače bez obzira koliko zahtjevan dan bio. 

Edina Selesković
Foto: Una Storia

***
Kada započinju pripreme za Festival Savremene Žene?

Festival savremene žene je ove godine u svom trećem izdanju. Kako je organizacija jako kompleksna, jer pored konferencijskog dijela koji uključuje stotinu govornica, organizujemo i mnoštvo kulturnih dešavanja, kako jedan Festival okončamo tako počinjemo na organizaciji sljedećeg.

Inače smo navikli da se družimo u četvrtom mjesecu, no Covid-19 je pomjerio ovogodišnji datum. Kako ste se izborili s izazovima organizacije eventa u ovom periodu?

Zaista živimo u ‘interesantnim vremenima’. Termin Festivala smo ove godine morali pomjeriti, ali smo ostali duboko uvjereni da ga trebamo održati ove godine. Da bi to uspjeli morali smo biti dodatno inovativni, kreativni i fleksibilni. Naš tim i svi koji su dio Festival se zaista nada da će ovaj Festival donijeti ogromnu dozu pozitivne energije koja nam je svima potrebna.

Foto: Una Storia

Kako započinje vaš radni dan u finalnim pripremama za Festival?

Radni sastanci sa svim timovima koji rade na određenim segmentima organizacije Festivala su neizostavni početak mog dana, ovih dana. Ponosim se njihovim radom, trudom i energijom. Komunikacija u finalnim danima prije početka Festivala je ključ uspjeha.

Amra Avdić, PR menadžerica Festivala i Edina
Foto: Una Storia

Koje su tri navike koje ne preskačete bez obzira koliko zahtjevan dan bio?

Druženje s kćerkom Ayom, jutarnja kafa sa suprugom i ako vrijeme dopušta, vožnja biciklom.

Edina s kćerkom Ayom
Foto: Una Storia

Foto: Una Storia

Što je prvo što napravite dan nakon Festivala?

U teoriji, nakon Festivala, pokušam da nadoknadim izgubljeni san. Ali u suštini, vratim se drugim projektima i svom ateljeu, koji me ljubomorno čeka da ispratim naše drage gošće.

U ateljeu
Foto: Una Storia

Neke priče ne počinju velikim planom, već osjećajem da nešto ne štima.

Iz tog osjećaja krenula je priča Goce i Danke, psihološkinja i psihoterapeutkinja iz Banja Luke koje su odlučile da mentalno zdravlje prestane biti tema rezervisana za 'četiri zida' i stručne termine.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Njihov rad ne pokušava biti 'lak za konzumiranje'. Nije tu da vam bude ugodno u svakom trenutku, nego da vas zadrži dovoljno dugo da se desi nešto stvarno i to se osjeti već u načinu na koji govore o svojim počecima.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

‘Narativ je nastao iz čistog bunta prema površnosti’, kažu, prisjećajući se trenutka kada su shvatile da mnogi ljudi nakon edukacija odlaze sa još većim osjećajem nedovoljnosti nego prije. Umjesto stvarne promjene, ostajala bi samo kratkotrajna inspiracija koja se izgubi čim se vratimo u realnost.

‘Inspiracija je jeftina droga’, dodaju, bez potrebe da ublaže poruku, jer njihov fokus nikada nije bio na tome kako da se osjećamo bolje na kratko, nego kako da izdržimo ono što stvarno jesmo, bez uljepšavanja.





 

Kad psihoterapija prestane biti privatna stvar

Ono što Gordanu i Danku izdvaja nije samo znanje, nego način na koji ga dijele. Umjesto da ostane u okviru individualnog rada, psihoterapiju su odlučile iznijeti među ljude, u prostor gdje se lične teme ne skrivaju nego prepoznaju.

I tu dolazi do zanimljivog pomaka. Kada sjedite u sali i slušate tuđe priče, shvatite da ono što ste smatrali isključivo svojim nije ni rijetko ni neobično.




‘Vidjeti tuđu ranjivost uživo, bez filtera, je najbrži način da prestaneš mrziti sopstvenu’, objašnjavaju. U toj rečenici je možda najpreciznije objašnjeno zašto njihov pristup funkcioniše.

Ponekad nije dovoljno razumjeti sebe. Nekad je potrebno vidjeti sebe u drugima da bi stvari konačno sjele na svoje mjesto.



 

Odnosi nisu problem nego ogledalo

Ako postoji tema kojoj se uvijek vraćaju, to su odnosi. Ne kao nešto što treba ‘popraviti’, nego kao prostor u kojem se najjasnije vidi ko smo zapravo.

Partnerstvo, roditeljstvo, porodica… sve su to situacije u kojima izlazi na površinu ono što inače uspijevamo sakriti i tu nastaje ona poznata iscrpljenost.

Ne zato što su odnosi sami po sebi teški, nego zato što u njih unosimo sve ono što ne želimo nositi sami.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Kako kažu, ‘ne učimo kako da više voliš, nego kako da prestaneš koristiti druge da bi pobjegla od sopstvene praznine’. Nije najugodnija rečenica koju ćete čuti, ali je vjerovatno jedna od onih koje ostanu.

‘U trenutku kada prestanemo očekivati da nas drugi ‘spase’ od nas samih, odnosi počinju izgledati drugačije’, dodale su Gordana i Danka.



 

Onaj osjećaj da si ‘previše’

Ako postoji nešto što gotovo svi prepoznajemo, to je osjećaj da tražimo previše. Previše pažnje, previše razumijevanja, previše sigurnosti.

Goca i Danka taj osjećaj ne vide kao problem, nego kao posljedicu načina na koji smo naučeni da funkcionišemo. U svijetu u kojem se cijeni prilagodljivost, biti ‘lagan’ postaje ideal, a sve što odstupa od toga počinje izgledati kao višak.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Zato njihov pristup ide u potpuno drugom smjeru. ‘Ne učimo kako da tražiš manje da bi te lakše voljeli, nego kako da podneseš to što si nekome previše', kažu.

Ta promjena perspektive možda nije najlakša, ali nosi jedno tiho olakšanje, jer u trenutku kada prestanete smanjivati sebe, prestaje i potreba da stalno tražite potvrdu izvana.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Narativ kao logičan nastavak njihove priče

Iz svega što rade kroz svoj Terapeutov kutak, prostor u kojem godinama otvaraju teške, ali važne teme, prirodno je nastao i Narativ. Ne kao izdvojen projekat, nego kao produžetak njihovog rada, samo u formatu koji se doživljava uživo, među ljudima.

Narativ danas funkcioniše kao jednodnevno iskustvo koje okuplja učesnike oko tema koje svi živimo, ali ih rijetko izgovaramo naglas. Kako i same najavljuju, riječ je o ‘događaju koji mijenja odnose’ i ove godine održava se 16. maja u Banja Luci, a karte možete kupiti na njihovoj stranici.  

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Terapeutov kutak (@terapeutov.kutak)

Kroz predavanja, panel diskusije i pažljivo oblikovan prostor za razmjenu, Narativ ne nudi gotove odgovore, nego otvara pitanja koja ostaju i nakon što se dan završi.

Ne doživljava se kao klasičan event, nego kao prostor u kojem se razgovori o odnosima nastavljaju, ovaj put u prostoriji punoj ljudi spremnih da ga čuju i da se u njemu prepoznaju.

Foto:  @terapeutov.kutak