Pri ulazu u Majin dom za jedan od najtoplijih, a možda i najslađih dočeka pobrinut će se njezin mačak Blackie koji već na ulazu znatiželjno promatra tko je novi gost obiteljskog doma Maje i Osmana. 

Majin dom nam je već kroz kadrove na društvenim mrežama izgledao kreativno, šaroliko i vibrantno, što nam je i bio povod da jedno poslijepodne zajedno s našim fotografom Markom Jovančićem zavirimo u njen prostor i otkrijemo sve detalje o njenom domu, ali i razgovaramo o fotografiji, freelancingu, kao i radu od doma. 

***

Što ti je bila inspiracija za uređenje dnevnog boravka?

Svijet koji nas okružuje, teži ravnoteži i skladu. Upravo tu ravnotežu, sklad, proporciju i harmoniju treba uvesti u prostor u kome živimo. Ja sam vizuelni tip, pa prostor u kojem živim mora da bude lijep kako bi me inspirisao na kreativni rad. Zaljubljena sam u industrijski stil. Počela sam da radim na kompletnom preuređenju stana. Jedva čekam da vam pokažem kuhinju koja će biti kombinacija drva i čeličnih konstrukcija, bez gornjih elemenata, sa šankom koji visi s plafona. 

Koji je po tebi ključan element za dodavanje osobnog toucha domu?

Umjetnost. Mislim da su važni detalji koje ispune prostor, ali i vašu dušu. Oni vas inspirišu, bude nove osjećaje i potaknu vašu kreativnost. Za mene su to fotografije na zidu, kao i knjige na policama sa mojom fotografijom kao naslovnom. To mogu biti i skulpture, vaze, kao i biljke koje znaju dosta uljepšati prostor, ali i neki detalji koji su specifični samo za vas. Tako na mojim policama pored knjiga, stoje i analogni aparati.

Koliko je tvoj posao utjecao na stil uređenja tvog doma? Gdje pronalaziš inspiraciju za uređenje doma?

Fotografija konstantno utječe na sve oko mene, pa tako i na prostor u kojem boravim. Volim da često unesem nešto novo u stan. Putovanja su oduvijek donosila nadahnuća i novu stvaralačku energiju te se svi nakon njih osjećamo zrelijima i bogatijima. Upoznavanje različitih kultura, običaja, zemalja, arhitektonskih dostignuća i svega ostaloga, idealno će poslužiti onima koji traže izvor inspiracije i za uređenje vlastitog doma.
 

A što ti je bilo ključno za uređenje radnog kutka?

Neobičan radni stol, koji je kombinacija drva i čelika. Mnoštvo polaroida na zidu iznad stola koji su bili u radnoj sobi, kao i uokvirene fotografije na zidu. S druge strane police na kojima stoji foto oprema. Sada je stol premješten u dnevni boravak, jer je radna soba preuzela naziv dječja soba. :)

Najdraži kutak u domu?

Definitivno radni stol, gdje mogu da ispoljim svoju kreativnost, ali i da pravim nove poslovne planove.

I dječja soba polako dobiva kreativne obrise. Raznježili smo se nad prvim komadima odjeće koje si uzela za bebu. Što po tebi mora imati svaka dječja soba? Čime si se vodila/vodiš pri kupovini i odabiru detalja za dječju sobu?

Ja sam već kupila sve sitnice zbog kojih će dječja soba izgledati drugačije. Zamislila sam okruglo ogledalo i komodu s cvijećem na njoj. Stol za odlaganje i igračke u jednom ćošku. U drugom krevetić s baldahinom, a iznad njega zidna lampa u obliku malog oblaka. Police s igračkama i malim kaktusima koji se naizmjenično mijenjaju. Duge zavjese od bijelog tila, a možda i fotelja s tabureom, ako uspije stati. Želim da paleta boja budu nježna i neutralna.

Koliko je bilo izazovno uskladiti prve mjesece trudnoće s radnim obvezama? Što ti je pomagalo da ostaneš fokusirana i energična u obavljanju svih zadataka?

Prva tri mjeseca su bila jako, jako teška. Organizam odjednom stane na 10% i sva se energija usmjeri na stvaranje novog života u tebi. Nije mi bilo jasno zašto ne mogu da se pomjerim danima i zašto nemam volje za radom niti bilo kakvom aktivnošću. Ja sam stvarno hiperaktivna osoba, moram da budem produktivna i korisna, a nisam se tako osjećala. Kasnije sam shvatila da je to potpuno prirodan proces i svaka trudna žena mora da prođe kroz njega. Meni je to zaista teško palo jer volim da sam konstantno na nogama, a i u avionu. Nakon 3 mjeseca vratila sam se na staro i radila sve do 7. mjeseca. Sada sam konačno na 'trudničkom' bolovanju, ali pomalo i radim, samo ono što želim.

Pri dolasku imali smo i topao doček tvoje mace. Koje su prednosti i mane kućnog ljubimca u domu?

Prednosti su višestruke. Maca je divno biće koje upija negativnu energiju. Dokazano je da frekvencija na kojoj mačke predu jača kosti i poboljšava rad organa. Najviše mi se kod mačaka sviđa to što su samostalne i karakterne. Nisu ovisne o nikome, i ne zahtijevaju pretjeranu brigu. Iako sam ja svog razmazila, ali to je druga priča hahaha. To je drugačija vrsta ljubavi i sada ne mogu zamisliti dan bez njega. Mane… koje mane? Po meni ih nema!

Kako izgleda tvoja jutarnja rutina?

Ispijanje kafe barem sat vremena, pa sve ostalo. Nisam jutarnji tip, strašno se teško budim i pokrećem u jutarnjim satima. Ali kada popijem prvu kafu, spremna sam za sve! Dosta ljudi ima najviše energije ujutro, kod mene je obratno. Ja sam noćni tip. Najbolje funkcionišem i radim od 22 sata. Tada sam i najkreativnija, pa nekad znam otići u krevet u 5 ujutro. Valjda je to tako kod kreativaca. :)

3 stvari bez kojih ne možeš zamisliti dan?

Bosanska kafa. Mačak. Fotografija.

Najbolji savjet o fotografiji koji si dobila?

'Ako si dobar, istaknut ćeš se.' Kao i: 'Usmjeri SVU energiju na ono što ti najbolje ide i što najviše voliš. Ne obaziri se na NIŠTA drugo.' U stvari ovo je moj savjet. :)

Prepoznatljiva si po portretima. Kako je počela tvoja ljubav prema ovom tipu fotografije? 

Moj put je počeo prije 10 godina, kada sam fotkala sa mobitelom. Već smo svi toga svjesni i lagano postaje klišej, da nam za dobru fotku ne treba najskuplja i najbolja oprema. Bitno je oko. Bitna je vizija. Bitna je emocija koju preneseš i kako je predstaviš. Umjetnost je katarza, ona nas pročisti, zato je jako važno da je osjetimo, ako ne kreiramo. Ja sam taj put pronašla kroz portrete, kroz koje kanališem sve što zamislim. 

Prednosti freelancinga i mane?

Sretna sam što me odabrao posao koji dozvoljava da sama sebi organizujem vrijeme i rad. Po prirodi sam slobodnjak i ne volim ograničenja. Čim osjetim da me nešto sputava, ja to blokiram. Takođe sam sretna i zbog toga što mogu da putujem svijetom i radim ono što volim. Vratim se puna kreativne energije i spremna za rad. Prednosti freelancinga su mnoge, poput toga da možeš uzeti slobodan dan kad želiš, da putuješ koliko želiš i radiš dok si na putu, organiziraš sebi obaveze itd. Ali, zato si i sam svoj menadžer, računovođa, agent, radiš sam sebi marketing i planove. Nije jednostavno, ali meni mnogo više primamljivo od suhoparne kancelarije koja bi me ugušila.

Lekcija o poslu koju si naučila na teži način…

Nemaju svi poslovnu etiku niti se vode njom. Neki jednostavno gaze preko svih. Naučila sam da takve ignoriram i život mi je ljepši. 

Produktivnost i motiviranost je izazov s kojim se svi susrećemo, a cijela stvar je još izraženija kada radimo od doma. Koji je tvoj trik?

Moja inspiracija je život. Upijam sve što doživljavam i vidim oko sebe, i projiciram to kroz svoj rad. Najviše me pokreće kada radim za svoju dušu. Kreativna fotografija za posljedicu ima osjećaj neusporediv s bilo kojim drugim. Najsretnija sam kada uradim nešto s čime sam zadovoljna. 

Cilj koji si zapisala za 2020.godinu?

Ne volim da planiram, koliko god to smiješno zvučalo. Volim dinamičnost i konstantne promjene. Ambicije uvijek imam i težim da budem što bolja na poslovnom i privatnom planu. Mislim da se meni cilj sam po sebi odredio, jer će iduće godine stići mala osobica s našim DNK-om koja će nas učiniti sretnijima nego ikad, a nadam se i mi nju. Drugi cilj mi ne treba!

P.S. Hvala ti Majo na toploj dobrodošlici. Until next time...:) 
    

Holandski MVRDV gradi “The Grand Ballroom”, ogromnu sferu koja spaja arenu, stanove, hotel i park i već sada najavljuje novu eru urbanog dizajna u regionu.

U posljednjih nekoliko godina Tirana je postala poligon za velike međunarodne arhitektonske kuće: od ikoničnih stambenih zgrada do javnih prostora koji mijenjaju ritam grada. 

Sada stiže i možda najglasniji projekt do sada: ogromna sfera koja će zamijeniti postojeću dvoranu Asllan Rusi i ponuditi mješavinu arene, hotela, stanova i prizemnih sadržaja otvorenih prema gradu. 

Za regionalni kontekst ovo je važna vijest jer rijetko viđamo ovako snažno oblikovane urbane objekte koji su zaista multifunkcionalni.



The Grand Ballroom: Nova ikona bez uglova  

Zamišljena kao ogromna kugla, visoka više od 100 metara, nova zgrada djeluje kao arhitektonska metafora igre referenca na loptu, ali i na arhitektonske utopije prosvjetiteljstva. No, njena forma nije samo vizuelni potpis. Kružni oblik omogućava da zgrada nema “stražnju fasadu” nema iza, nema periferiju. Svaka strana komunicira s gradom podjednako, otvara se prema ulicama i stvarnim životima ljudi oko nje.



Upravo u toj ideji jednakosti, MVRDV pronalazi balans između urbanog spektakla i svakodnevne funkcionalnosti. Na relativno maloj parceli uspjeli su složiti čitav mali svijet: arena u središtu, hotel iznad nje, stambeni prostori u višim zonama, a prizemlje otvoreno svima. 

Kako se sfera sužava pri dnu, oslobađa prostor za trgove, male parkove i vanjske sportske terene koji će, barem prema vizijama arhitekata,ostati dostupni i djeci iz komšiluka. 

Donji dio sfere kao da se utisnuo u teren, stvarajući amfiteatarske stepenice i kafiće koji će funkcionisati i kada nema utakmica.

Sve to zajedno čini da The Grand Ballroom ne djeluje kao izolovana arena, već kao živa zgrada koja diše s gradom, koja ima ritam svakodnevice, a ne samo ritam sportskih događaja.



Interijer sfere: Vrt, arena i hotel u jednom  

Kada se uđe u unutrašnjost sfere, prvo što dočekuje pogled je ogromni oculus, stakleni otvor koji na vrhu propušta svjetlost i povezuje različite slojeve zgrade. 

U središtu je arena s 6.000 sjedišta, okružena tribinama i prostorima koji se mogu koristiti i za druge događaje. Iznad nje, u neobičnom arhitektonskom obratu, smješten je hotel čije sobe gledaju direktno na teren. Neki gosti će, doslovno, moći gledati utakmicu iz kreveta.



Još više fascinira ono što se krije iznad hotela: stambeni prstenovi koji formiraju dvostruku ljusku sfere. U toj debljini zida razvija se unutrašnji vrt, gotovo kao obrnut odraz arene ispod, mjesto s drvećem, klupama i tišinom. Taj prostor, iako unutar sfere, djeluje kao park pod nebom.

Kako se zgrada sužava prema vrhu, rastu i terase. Vanjski zidovi stanova blago su uvučeni unutar konstrukcije, pa svaka etaža iznad stvara prirodan hlad. Na samom vrhu nalaze se dupleksi s privatnim krovnim terasama i sky-bar koji obećava panoramski pogled na Tiranu, novu tačku s koje će se posmatrati grad koji ne prestaje da raste.



Život oko sfere  

Jedna od najvećih prednosti projekta leži u prizemlju prostoru koji je MVRDV pretvorio u park i javni trg. Kako se sfera sužava, otvara se prostor za sedenje, kafu, igru i druženje. Na betonskim platoima i zelenim “džepovima” očekuje se svakodnevni život: studenti s laptopima, djeca s lopticama, i svi oni koji žele biti dio grada čak i kada se ništa spektakularno ne dešava.

Sve je osmišljeno da se kreće pješke, polako. Kružne staze oko prizemlja vode posjetioce prema ulazu u arenu, ali i omogućavaju laganu šetnju za one koji samo prolaze. Zgrada ‘’diše'' sa velikim otvorima između slojeva sfere koji stvaraju prirodnu ventilaciju, dok debeli betonski prstenovi prave hlad i štite od ljetnog sunca.



Tirana je u posljednjih nekoliko godina otvoreno pozvala međunarodne arhitekte da eksperimentišu. The Grand Ballroom se savršeno uklapa u taj niz kao svojevrsna kulminacija ideje da arhitektura može biti i skulptura i infrastruktura istovremeno.



Za region koji često zazire od velikih arhitektonskih gesti, ovo je ohrabrujući primjer. Pokazuje da monumentalnost ne mora biti hladna, da arena može postati kvart, da sfera može postati komšinica. Sve zavisi od toga hoće li Tirana uspjeti održati duh javnosti oko nje ako to pođe za rukom, The Grand Ballroom bi zaista mogao postati ono što mu i ime sugeriše: velika, zajednička dvorana grada.

 

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba

Renderi: MVDRV