Kada Bonjour.čitatelje kroz Bonjour.ankete pitamo koje su to teme o kojima najviše vole čitati, vrlo često su one posvećene svakodnevnoj organizaciji, majčinstvu i Bonjour.zaviruje pričama te koje dobiju najviše spominjanja.

Prošli mjesec posjetili smo Amnu, Adnana i malenu Nur u njihovom obiteljskom domu u Sarajevu. 

Amna je uz ubrzan radni tempo koji prati njene obveze u agenciji Via Media, jedno poslijepodne rezervirala za našu urednicu Dijanu Ćavar i fotografa Marka Jovančića. 

Već pri ulazu u njihov dom, simpatije je privukla dječja ljuljačka koja visi u hodniku i koja je mjesto nastanka najslađih uspomena, kao i znatiželjna Nur koja je u objektivima i rasvjeti našla najzabavnije igračke. 

Amna i Adnan su nam, kroz igru s Nur otkrili da su upravo igračke koje to po svojoj specifikaciji uopće nisu, njen omiljeni način igre.

Amna nam je otkrila još par zanimljivosti o njihovim prvim mjesecima, naučenim lekcijama i izazovima s kojima se susrela.

***

Nur je nedavno proslavila prvi rođendan. Koje su lekcije koje si naučila uz nju u ovom periodu?

Naučila sam da je odgoj djeteta jedan potpuno novi svijet i da ga treba istražiti.
Da slušam svoj instinkt i potrebe djeteta, jer nema jedinstvene formule i sve morate sami otkriti.
I što je najvažnije, da uživam u svakom trenutku.

Tijekom našeg druženja, uvidjela sam da je radoznala, razigrana i da već ima izgrađene stavove o aktivnostima koji će biti dio njenog dana. Kako bi ju ti opisala?

Nur je jedno nasmijano, znatiželjno, veselo dijete, koje voli da se mazi, voli muziku, životinje i drugu djecu, ali voli i sama da istražuje i da nađe sebi zanimaciju.

Puno pažnje joj je posvećeno, ali i ona zahtijeva puno pozornosti, a svjesni smo da je razvoj djeteta do prve godine prilično intenzivan.
Jedan dan su joj zanimljive igračke, dok drugi dan želi samo da je vani u parku.

Pratimo njeno raspoloženje i prilagođavamo se trenutnoj fazi kada testira sve oko sebe.  

Koliko je trudnoća utjecala na tvoje tijelo i um? Jesi li neke promjene i navike zadržala i nakon poroda?

Postala sam mnogo opuštenija kada su u pitanju stvari mimo djeteta i rijetko me šta može izbaciti iz takta.
Jednostavno, prioriteti su se promijenili i ništa mi nije toliko važno osim nje.

Što se tijela tiče, naravno da se je trudnoća mnogo toga promijenila, ali nikada me to nije brinulo, jer se vremenom sve vrati na svoje.
Nisam pobornik rigoroznih dijeta, treninga odmah nakon poroda i slično, dala sam sebi vremena da se tijelo u potpunosti oporavi. 

Koji su izazovi s kojim su se susrela u prvim danima druženja s bebom? Postoje li neke stvari koje si voljela da si znala? Što bi rado sebi rekla sada kada pogledaš unazad?

Zapravo sam shvatila da ništa ne znam. :)
Mnogo je izazova bilo, od izazova sa spavanjem, dojenjem, bolova nakon poroda, buđenja svakih sat vremena da provjerim da li diše i slično.

Sada znam da je to sve normalno i da se nisam trebala toliko brinuti, jer tek poslije slijede veće brige kada počnu otkrivati svijet oko sebe i kada ih ne smijemo ostaviti same na sekundu. 

Koliko se, po tvom mišljenju, promijeni život kada postaneš mama?

Iz korijena. Dijete je na prvom mjestu i to je moj novi život.
Razmišljam o njoj 24/7h, da li je jela, da li je raspoložena, da li je nešto boli, da li sam sve uradila kako treba, planiram zajedničke dane itd.
Osjećam veliku količinu straha, ali i nevjerojatnu količinu ljubavi i topline. Kako raste postajem opuštenija, ali sam odlučila da ću biti posvećena i da više nisam sebi najpreča. Roditeljstvo zahtijeva u potpunosti neki novi level emocionalnih, socijalnih i intelektualnih vještina.

Jesi li dobila neki savjet o majčinstvu koji ti je bio posebno dragocjen?

Svi savjeti od roditelja i onda shvatiš da je tvoj način odgoja vrlo sličan onom odgoju koji si ti imao. 

Imate li ti i Nur neke male rituale koje nikada ne preskačete?

Jutarnje razbuđivanje i večernje uspavljivanje, to je naše vrijeme za maženje. 

Koje su njene omiljene igračke?

Sve što nije igračka :) npr. maramice, neseser i slično. Uglavnom voli sve što ima više dijelova da to dalje reda i sklapa. 

Što se po tebi treba naći u svakoj dječjoj sobi?

Dok su mali samo osnovne stvari, a poslije vjerujem neki njihov prostor koji će biti njihovo utočište.

Koja je lekcija koju si naučila o roditeljstvu od Adnana? Koji su rituali koje ne preskačete kao par?

Adnan je uključen u njen odgoj podjednako kao i ja i zna apsolutno sve što znam i ja.
On je mnogo zabavniji od mene, tako da definitivno taj zabavni dio učim od njega. :) 
Uglavnom kada nju navečer uspavamo, onda pogledamo neku seriju ili film. 

Što se sada uvijek nalazi u tvojoj torbi kada izlaziš vani?

U mojoj torbi minimalno, ali u njenoj nosimo stvari kao da se selimo svaki put. :) 

Kako ti puniš baterije na kraju dana? Kako uspijevaš 'uhvatiti' trenutak za sebe? 

Iako je to rjeđe, ipak uspijem popiti kafu s prijateljicama, otići na feniranje, tretman ili shopping i bude mi dovoljno da malo sredim misli i da se posvetim sebi.
Mislim da su se sve mame navikle na konstantan umor i da rijetko kad napunimo baterije u potpunosti, ali si svjestan da je to novi način života i da si pristao na to.
Na kraju dana, njihov osmijeh mijenja svaki umor. 

***

Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za Bonjour.ba
 

Prije tačno 5 godina razgovarali smo sa Sarah Čerkez i tada malenom Nimrom, djevojčicom koja je još uvijek tražila ritam svojih koraka, a danas ih već sigurnijim tempom vodi.

I ovog puta, naš susret je bio pun radosti, smijeha, emocija... No, bio je i podsjetnik kako se sve mijenja, osim jednog i to najvažnijeg odnosa, onog između majke i kćerke. To je odnos koji je od samog početka prepun ljubavi, povjerenja, nježnosti i nevjerovatne bliskosti.

Nimra je sada djevojčica kojoj se, ukoliko to bude željela, bez sumnje smiješi sigurna budućnost ispred objektiva. Ovaj projekat je iznijela kao pravi mali profesionalac, bila je strpljiva, znatiželjna, ali potpuno prisutna ispred kamere. A u pauzama? Spuštala se ziplineom i predlagala vlastite kadrove.
 

Sarah, iza koje stoji karijera protkana imenima kao što su Dolce & Gabbana i La Perla te životom u Milanu, danas modeling svjesno stavlja u drugi plan. Ipak, modne reflektore nije potpuno ugasila, tako je uživamo gledati na crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala, a evo ovaj put i u modnom editorijalu za Bonjour.ba. 

U razgovoru nam priznaje da ne osjeća nostalgiju za pistom, više zahvalnost što je prošla sve što jeste. Uz to govori o svojim viđenjima svoje uloge danas, kao majke i poslovne žene te naravno odnosu s kćerkom Nimrom. Naravno da smo naš razgovor pretvorili u modni editorijal! 
 

Intervju sa Sarah i Nimrom

Sarah, tvoja kćerka Nimra te vidi u više slojeva, kao majku, ženu s vizijom, osobu koja se ne odriče svojih strasti. Koliko te taj pogled motiviše da budeš bolja verzija sebe?

Od kada se rodila njen pogled je uvijek budio u meni duboku odgovornost, ali i blagoslov. Njen pogled me ne tjera da budem savršena, već da budem autentična i svoja… 

Da budem što iskrenija verzija sebe – jer znam da joj time pokazujem da je i ona slobodna biti sve što jeste, bez straha, bez umanjivanja. 
U njoj vidim svoje ogledalo, ali i svoje nasljeđe. I zbog nje biram da živim punim srcem.
 

Opišite savršen dan vas dvije. 

Nimra: Savršeni dan s mamom bio bi da nema škole, da se mogu naspavati i onda da cijeli dan provedemo u šetnji, izletu na Trebević, ali sa žičarom i da mogu jesti šta god hoću, puno slatkiša. I da ne moram rano na spavanje. 
 

Sarah: Najviše uživam kada putujemo skupa, meni su to naši najsavršeniji dani. Bilo da je to putovanje u Disneyland ili skijanje, ili jednostavno izlet u prirodu, to mi je najdraže… Dogovaramo se, pravimo male planove za taj dan, uživamo u svakom trenutku. Nedavno smo bile skupa u Beču, na teen koncertu njenih omiljenih pjevača Marcus & Martinus i bilo nam je prekrasno. Za dva dana napravile smo sebi mali program, posjeta Muzeju Mora, Prater, šetnja po centru i naravno odlazak na sam koncert.
 

Podijeli s našim čitateljima/-icama vaš najzabavniji trenutak.

Nimra: Najzabavnije mi je bilo s mamom u Disneylandu kada smo skupa išle u kuću strave i na ostale atrakcije za djecu.

Sarah: Meni najzabavnije je bilo putovanje u Tursku na Yoga retreat na koji smo išle zajedno, također posebno pamtim naša putovanja u Alicante u Španiji gdje živi moja tetka pa onda tamo sa djecom od mojih rodica imamo uvijek najbolju zabavu svi skupa.
 

Ko smo kada nas niko ne gleda
 

Šta za tebe znači imati prostor u kojem možeš biti autentično svoja, bilo da je to fizički dom, profesionalni aspekt ili intimni odnos?

Za mene imati prostor u kojem mogu biti autentično svoja znači imati svetilište duše – mjesto gdje mogu skinuti sve maske svijeta i udahnuti punim plućima. Taj prostor nam je svima važan da tu možemo doći kada se osjećamo ranjivo i kada nam je potrebna podrška i ljubav. 

To je mjesto gdje ne moram glumiti snagu kada je nemam, gdje su moja intuicija i emocije dobrodošle i gdje se moj glas čuje. Važno mi je da taj prostor hrani moju istinu, a ne tuđa očekivanja. To je mjesto gdje se ne traži da budem savršena – samo prisutna, povezana i živa. U takvom prostoru, autentičnost nije hrabrost, ona postaje prirodan tok, kao disanje.
 

Šta želiš da Nimra zna o životu prije nego što odraste, posebno iz tvog primjera?

Željela bih da postane svjesna koliko je ona naučila mene svojim dolaskom na svijet.
Želim da moja kćerka zna da je život jedno putovanje, a ne trka. Da je uredu koračati polako, slušati srce i birati puteve koji možda nisu najlakši, ali jesu najiskreniji. 

Želim da kroz moj primjer vidi da snaga nije u tome da uvijek budemo jake, već u tome da znamo kada stati, zaplakati, predahnuti i nastaviti dalje s vjerom u sebe.




Želim da zna da je ljepota prolazna ako nije ukorijenjena u duši. Da vrijednost ne dolazi od aplauza spolja, već iz unutrašnjeg mira i samoprihvatanja. 

Želim da zna da ljubav nije ono što boli. Ljubav gradi, čuva, širi i u njoj nikad ne mora smanjivati sebe. 
I najvažnije – da nikad ne mora biti savršena da bi bila vrijedna. Dovoljna je, baš takva kakva jeste. I neka u meni uvijek prepozna dom u kojem se ta istina ne zaboravlja.

A koji ti je najtiši ritual koji te vraća sebi kad sve drugo postane preglasno?

Yoga i meditacija. To mi je osnov kojem se uvijek vraćam i koji svaki put učini da se osjećam povezana sa sobom i svojim istinskim bićem. Zato se trudim da svakodnevno barem 10-15 minuta radim vježbe disanja i meditacije. Kroz yogu i meditaciju ulazim u prostor tišine gdje nema pritiska, nema uloga, samo dah, tijelo i prisutnost. To je moj povratak kući.

Žena danas
 

Danas često čujemo izraze 'podrška ženama', ‘ženska energija’... Kako ih ti doživljavaš i gdje tu energiju pronalaziš kada ti najviše treba?

Za mene 'ženska energija' nije samo koncept, to je ritam duše, drevna snaga koja teče kroz nas u tišini, u saosjećanju, u intuitivnom znanju koje se ne treba dokazivati. To je ona mekoća koja u sebi nosi nevjerovatnu moć, sposobnost da njeguje, iscjeljuje, stvara i izdrži.

Podršku ženama ne doživljavam kao parolu, već kao sveto prisjećanje da nismo same, da smo ogledala jedna drugoj i da je naše zajedništvo oblik iscjeljenja. U krugu žena koje se ne takmiče već vide, čuju i drže jedna drugu – tu leži istinska podrška.






Kada mi najviše treba ta energija, pronalazim je u malim stvarima: u glasu prijateljice koja me razumije bez objašnjenja, u dahu dok meditiram, u sjećanju na žene prije mene koje su kročile stazama tišine i hrabrosti. Pronalazim je u sebi, kada si dopustim da budem nježna i moćna u istom dahu.

Postoji li neka društvena “istina o ženama” u koju nikad nisi vjerovala, a sada znaš da si bila u pravu?

Postoji ta stara društvena istina ili bolje rečeno, uvjerenje – da žena mora da bira: ili će biti nježna ili jaka. Ili majka ili slobodna. Ili lijepa, ili mudra. Ili djeca ili karijera. Dugo nam je servirano da ne možemo biti sve, da moramo da se smanjimo, da stanemo u jednu ulogu da bismo bile prihvaćene, ali nikada nisam vjerovala u to. 

Ne iz prkosa, već iz unutarnjeg osjećaja da je ženska priroda duboka i slojevita, kao more koje može biti i mirno i divlje, i blago i opasno, ali nikada jednostavno. 
Danas znam da sam bila u pravu. Mi jesmo sve to i možemo biti sve to, bez opravdanja. U tome nema kontradikcije, samo puna sveta istina o ženama koje svijet tek treba da nauči cijeniti.
 

Da li misliš da samohrane majke prečesto moraju biti “superžene” i koji je tvoj komentar na to? 

Vjerujem da se danas od svih majki, ne samo samohranih, očekuje da budu superžene – kao da majčinstvo dolazi sa nekom nadljudskom snagom, a ne sa srcem koje se svakodnevno daje do kraja. 
Od nas se traži da budemo strpljive, smirene, dostupne, nasmijane, savršeno organizovane, emocionalno stabilne, a da pri tome zaboravimo na sebe. Da ne tražimo previše, ne pitamo za pomoć, ne pokažemo umor. Kao da priznati da nam je teško znači da nešto ne radimo kako treba. 

A zapravo istinska snaga majki je u njihovoj ranjivosti. U tome što uprkos svemu, strahovima, nesigurnostima, neispavanim noćima, svakog dana daju ljubav koja ne traži ništa za uzvrat. 
Ne moramo biti „super žene“, dovoljno je da budemo prisutne, stvarne, nježne prema sebi i da znamo da je i to majčinstvo u svom najljepšem obliku.
 

The End
 

Kada pogledaš unazad, postoji li odluka koju si donijela srcem, a danas znaš da je promijenila sve?

Da. Postoji ta jedna odluka – tiha, ali snažna, koju sam donijela ne glavom već srcem. Iako je u tom trenutku izgledala kao ludost i rizik, kao skok bez sigurnosne mreže, danas znam da je promijenila sve. 
Odluka da izaberem sebe. Ne sebično, već iskreno, da poslušam ono unutarnje „ne“ koje je godinama šaptalo ispod svih „moraš“, „trebaš“, „šta će ljudi reći“… Da napustim odnos koji nije zdrav i budem sama. 

I nije bilo lako, srce mi je tada bilo umorno, ali u meni je živjela nepokolebljiva istina – da zaslužujem mir, nježnost, ljubav, poštovanje i prostor u kojem ne moram stalno da dokazujem svoju vrijednost. 
To je bio moj povratak sebi. Naučila sam kako izgleda ljubav koja ne boli. Kako diše sloboda. Kako izgleda život kada se ne preživljava, nego osjeća. Od tog trenutka, život je možda postao nepredvidiviji, ali i istinitiji. Više nije bio diktiran očekivanjima, već osjećajem. 

Ta odluka me nije samo oslobodila -  ona me vratila kući. Sebi. 
 

Kako nam je bilo na snimanju? Procijenite sami! 
 

1. set 
 

Iza kulisa ovog snimanja sve je teklo prema planu, od dolaska na lokaciju Javorov Do koja uvijek ukrade simpatije, do prvih kadrova. Naš tim je i ovaj put u detalje osmislio atmosferu i ritam dana koji su stvorili savršen temelj za jedan topao i emotivan vizuelni narativ. Sve je funkcionisalo s lakoćom, uz pažljivo vođenu dinamiku i sjajnu komunikaciju.
 

2. set 
 

Set je bio prostor za igru idejama i fluidnu kreativnost. Odabir lokacije, bh. dizajnerskih komada i tempa snimanja rezultat su brižne pripreme i iskustva koje naš tim donosi svakom projektu. Dovoljno strukturisano da sve ide po planu, ali s dovoljno prostora za spontanost koja daje dodatni šarm. 
 

3. set
 

Dok su se kadrovi nizali, atmosfera na setu ostajala je jednako topla i profesionalna. Nimrina razigranost i maštovitost dolazile su do izražaja. Predlagala je vlastite kadrove, a pauze su bile ispunjene igrom i smijehom. U svakom detalju vidjela se priprema, od svjetla do kadra. Upravo je jedna fina ravnoteža rezultat dobre produkcije i timske usklađenosti.
 

4. set
 

Iako su iza nas već sati rada, snimanje je prolazilo bez žurbe i stresa. Svaki član tima znao je svoju ulogu, a rezultat je dan koji nije iscrpio, već inspirisao. Naravno da smo za kraj druženja uživali i u savršeno pripremljenim jelima restorana Javorov Do. Te fotke gledate neki drugi put 😉 

Produkcija: Bonjour.ba 
Fotografija: Aida Redžepagić 
BTS fotografija: Monika Andrić 
Frizura: Ensar Dervišbegović 
Makeup: Adi Hasić 
Sarah nosi: Belma Tvico, Amira Pertesi kreacije / ANRE jakna
Lokacija: Javorov Do