TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.3.2022.
Razbijanje staklenog stropa i predrasuda o ženskom liderstvu tema je koju uvijek volimo otvarati u našem uredništvu, a sad u intervju sa Tanjom imamo još jednog odličnog sugovornika.
Tanja Džido je specijalistica digitalnog marketinga i savjetnica za osobni brending i LinkedIn, a u razgovoru sa Bonjour damama otkrila nam je nešto više o sebi i poslu koji radi. Prvenstveno smo htjeli od nje saznati više o tome koje vještine jedna liderica i upješna žena treba imati jer je upravo Tanja jedna od dama koja se krije iza The Art of Feminine Leadership konferencije. Podijelila je s nama dojmove s dosadašnjih konferencija, a otkrila nam je i neke svoje poslovne savjete koje ćemo rado zapisati i u svoje rokovnike. Više otkrijte kroz Tanjine odgovore u nastavku.
***
3 vještine koje vas najbolje opisuju?
Ambicija, marljivost, predanost.
Kako izgleda jedan vaš radni dan? Koji su koraci koje ne preskačete, neovisno o broju obveza?
Svaki moj radni dan je dosta drugačiji, čemu sam posebno težila kad sam zakoračila u poduzetničke vode. Dok sam radila za druge imala sam jako slične dane i dnevne obveze, a s obzirom da ne volim rutine, u svemu tome sam se osjećala dosta zarobljeno. Volim organizirati svoje dane tako da u sebi imaju barem jednu inspirativnu kavu ili šetnju, dva do tri poslovna sastanka te oko tri sata rada na računalu bez ometanja. Pazim da imam najmanje sedam sati zdravog sna jer bez njega sve obveze u danu dosta sporije i teže idu, s manje energije i poleta. Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučila u poduzetništvu je da naučim upravljati svojom energijom i brinem se o sebi u procesu.
Kako je krenula priča o The Art of Feminine Leadership? Što izdvaja ovu konferenciju u odnosu na ostale konferencije sličnog tipa?
Konferencija je krenula kao skromna ideja o zajedničkim druženjima nekih 50ak uspješnih žena i razmjeni najboljih liderskih i menadžerskih praksi, zajedničko slavljenje uspjeha i davanje svijetlih primjera novim generacijama. Međutim već prvo izdanje je zabilježilo veliki interes pa smo umjesto 50, dva puta proširivali dvoranu i okupili 120 sudionika. Već iduće godine, 2019. okupili smo 500 sudionika. 2020. nas je usporila globalna pandemija pa smo 2021. konferenciju imali online kada smo okupili preko 400 sudionika. Ove godine nastavljamo i dalje donositi inspiraciju i najbolje prakse vodećih tvrtki i međunarodnih lidera u online formatu. Ono što čini konferenciju drugačijom je pozitivna vizija drugačije budućnosti, a svaki od govornika na svoj način nam daje jedan dio slagalice kako je možemo ostvariti. Konferencija se bavi aktualnim izazovima, ali ne na negativan način da se osjećamo poraženi nego nam daje i konkretna rješenja zadržavajući široku viziju i pozitivan pogled na budućnost. Visoki val inspiracije i osnaženja je nešto što konferenciju već tradicionalno izdvaja u svakom izdanju.
Foto: Niko Goga
Koje su to vještine koje po vama treba imati svaka uspješna liderica?
Liderstvo uvijek kreće od nas, a nastavlja se kroz rad s ljudima. Ako ne znamo upravljati sobom, svojim navikama i emocijama, teško da ćemo moći drugim ljudima. Uspjeh u liderstvu određuje ljudski faktor. Mislim da smo kroz povijest stalno za lidere imenovali ljude koji su bili dobri u tehničkom dijelu posla pa su promovirani na visoke pozicije, a kad pogledate što je veća pozicija, vi se više bavite ljudima. Zato je menadžere procesa potrebno zamijeniti liderima s ljudskim osobinama poput empatije, tolerancije, transparentnosti, kreativnosti i stvaranja timske atmosfere koja svakom pojedincu omogućava da izrazi svoje talente. Jedino tako djelujući kao tim možemo pokretati inovacije koje će voditi naše društvo i poslovanje u budućnosti. Žene u poslovnom svijetu već desetljećima potiskuju ono najljepše u njima, a to su njihove emocije. Već dugo se smatra da emocije nisu dobrodošle u poslovnom svijetu i da se od njih treba odrezati jer nisu profesionalne. Na isti način mi onda postajemo hladni roboti koji ne stvaraju zadovoljstvo ni u sebi ni u ljudima oko nas jer nam nedostaje ljudskosti. Da bi svaki čovjek mogao dati najbolje od sebe na radnom mjestu, njemu je potreban osjećaj prihvaćanja, sigurnosti, razumijevanja i povezanosti s drugima. Ako želimo da nam ljudi donose inovacije, potrebno je imati lidere koji im za to mogu stvoriti uvjete.
Koje su to vještine koje po vama treba imati svaka uspješna žena?
Svaka uspješna žena treba imati najprije samopouzdanje i ljubav prema sebi. Puno žena danas pristaje na manje nego što zaslužuje, nema jasno postavljene granice i svakodnevno žive potpuno nesvjesne svoje vrijednosti. Odgajane smo drugačije od muškaraca, bojimo se zauzeti za sebe da ne misle da smo previše snažne i borbene pa uvijek čekamo na mrvice priznanja i pažnje, što u kompetitivnom svijetu znači da sve dobivamo posljednje. Svijet je dosta napredovao, imamo svu jednakost pred zakonom, ali društveno i dalje imamo brojne predrasude s kojima se borimo i nekako nesvjesno umanjujemo svoje ambicije i pristajemo na daleko manje nego što vrijedimo. Samopouzdanje, snažan osjećaj vlastite vrijednosti i asertivan stav je nešto što svaka žena treba imati da bi uspješno kormilarila u uglavnom muškom poslovnom svijetu.
Mnoge žene se i danas plaše prijaviti na oglas za posao ili prihvatiti menadžersku funkciju jer se boje. Što biste im vi preporučili?
Svi najveći životni darovi nalaze se s druge strane vašeg straha. Jedini način da dođete do njih je da idete kroz strah. Što je najgore što se može dogoditi? Mogu vas odbiti? I što onda? Pitajte ih zašto, koje vam vještine i znanja nedostaju za tu funkciju. Zapišite i radite na tim vještinama. Prijavite se ponovno za šest mjeseci ili godinu dana. Opet pitajte, učite i napredujte. Transformirajte svoju osobnost i svoje vještine. U jednom trenu ćete tako otvoriti čak i najteža vrata. Svijet pripada hrabrima.
Čijem se predavanju na ovogodišnjem izdanju konferencije posebice veselite?
Svako predavanje je istinski vrijedan dio slagalice liderstva budućnosti pa mi se teško odlučiti. Možda me najviše intrigira što će reći Robert Baker, muškarac koji je dobitnik najviše priznanja za borbu za prava žena u poslovnom svijetu. On će nam dati novu, mušku perspektivu na ovu tematiku i otkriti što to muškarci mogu naučiti od žena, zašto su žene predodređenije za budućnosti i na koje vještine žene trebaju biti ponosne.
Koja je liderska praksa kroz dosadašnja izdanja konferencije ukrala najviše simpatija dama?
Doista smo dobivali veliki broj pohvala za gotovo svaki održani govor na konferenciji jer svaki govornik je dao svoju specifičnu perspektivu na liderstvo. Možda je do sad iznimno oduševljenje izazvala priča Laura Tynan, uspješne 30-godišnje menadžerice iz financijskog svijeta koja je dijelila stolove za brojnim muškim menadžerima i često bila jedina žena za pregovaračkim stolom. Impresivno je njeno poslovno iskustvo, stav i asertivnost kojim je rušila predrasude u poslovnom svijetu sa samo 30 godina.
Što biste vi sada rado poručili samoj sebi na početku karijere, a koja je promjena ili cilj čijoj se realizaciji veselite u ovoj godini?
„Ne trebaš se svidjeti svima, samo onima koji su za tebe.“ Mislim da sam kao i većina mladih žena, svoje dvadesete provela dokazujući se drugima, da sam vrijedna, pametna, sposobna, da zaslužujem prilike koje želim, da sam radila marljivo za njih i nekoliko puta se dovela do burnouta. Nedostajale su mi osobne granice, a svi ljudi oko mene su ih spremno koristili. Voljela bih da sam na početku znala da istinski uspjeh kreće od ljubavi prema sebi, svijesti o svojoj vrijednosti i talentima te o neopterećenom radu u skladu s unutarnjim vrijednostima. Ne bih pokušavala biti sve za svakoga i uspješna u očima drugih, kada se nisam osjećala uspješno u svojim očima. Drago mi je da su mi tridesete donijele osjećaj uspjeha iznutra. Veselim se ove godine više se posvetiti uživanju u trenutku, uložiti više u brigu za svoje zdravlje i usvojiti zdraviji životni stil kroz svakodnevne šetnje, zdraviju prehranu, meditaciju i mindfulness. Imam osjećaj da sam kroz život dosta jurila u petoj brzini, osvojila sam dosta trofeja, ali niti u jednom nisam zastala da uživam. Život je prekratak da bismo kroz njega jurili, potrebno je malo uživati u okolnim krajolicima. Uspjeh nije cilj nego putovanje.
***
Naslovna fotografija: Goran Malkoč
TEKST: Bonjour.ba
U Bosni i Hercegovini svake godine više od hiljadu žena čuje dijagnozu raka dojke.
Iza tih brojki kriju se majke, sestre, prijateljice, kolegice, komšinice… žene koje nose strah, ali i nevjerovatnu snagu. Upravo zato Bonjour.ba i ove godine piše o Race for the Cure, događaju koji Sarajevo pretvara u more pink solidarnosti. To je zajednica u kojoj se tišina pretvara u glas, a tabu u priču o hrabrosti i podršci.
Iza hiljade pink majica i koraka koji se svake jeseni preliju Sarajevom stoji Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink, koja već skoro dvije decenije vodi ovu misiju.
Nela Hasić, direktorica i osnivačica Think Pink
U razgovoru Nela nam je otvoreno podijelila šta za nju znači Race for the Cure, koje trenutke nikada neće zaboraviti i zašto je tišina i dalje najveći neprijatelj ranom otkrivanju bolesti. Ispričala nam je i šta je najteže čula od žena koje su prošle kroz dijagnozu, kako izgleda snaga zajednice kad hiljade ljudi koračaju zajedno, ali i šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno.
Nela, recite nam kada govorimo o Race for the Cure, je li to za vas prije svega trka, pokret ili zajednica?
Za mene je Race for the Cure prije svega zajednica – to je ono magično tkivo gdje se hiljade ljudi, od žena koje su se susrele sa dijagnozom do onih koji tek otkrivaju svoju snagu, povezuju u solidarnosti, gdje se strah pretvara u nadu i gdje svaka korak postaje dio veće priče o podršci i promjeni.
Šta vas i nakon 18 godina najviše iznenadi svakog septembra?
Ono što me najviše iznenadi je, kako se svake godine, uprkos svim poteškoćama, ta energija množi – vidim mlade djevojke koje se prvi put uključuju, vidim muškarce koji vode svoje timove, mališane raznih uzrasta koji dolaze sa svojim roditeljima, tinejdžere i tu neobjašnjivu radost u očima žena koje su preživjele bolest, koja me podsjeća da smo uspješno slomili tabue, ali da je put još dug.
Možete li s nama podijeliti trenutak s trke koji vas i danas naježi kada ga se sjetite?
Sjećam se jedne žene koja je imala karcinom, koja je došla iz ruralnog područja, koja je nakon dijagnoze godinama šutjela, a na trci 2015. godine, držeći me za ruku u ružičastoj majici, prošaptala: “Ovo je prvi put da sam rekla ‘ja sam preživjela’ naglas” – taj trenutak me i danas naježi jer sam vidjela kako se iz pepela rađa snaga koja mijenja živote.
A šta vam je bilo najteže čuti od neke žene tokom svih ovih godina rada?
Najteže je bilo čuti od jedne mame u ranim 40-ima, koja je rekla: “Nela, saznala sam za bolest u 38., ali nisam rekla ni majci ni mužu jer sam se bojala da će me vidjeti slabu – sad je prekasno” – ta riječ “prekasno” me još uvijek grize jer podsjeća na sve one tihe bitke koje gubimo zbog straha i stigme.
Po vašem mišljenju šta je veći neprijatelj ranoj dijagnostici: tišina i strah u ženama ili prepreke unutar sistema?
Oboje su strašni, ali mislim da je tišina i strah u ženama veći neprijatelj – jer čak i kada sistem ponudi ruku, ako žena ne prihvati zbog sramote ili neznanja, nijedan mamograf neće spasiti život; moramo prvo osloboditi srca da bismo oslobodili tijela.
Ako vam priđe mlada djevojka od 20 godina i pita ‘zašto da se uključim’, šta biste joj rekli u jednoj rečenici?
Uključi se jer tvoj jedan korak danas može biti sidro nade za neku sestru, majku ili prijateljicu sutra, i jer zajedno mijenjamo svijet gdje rak dojke nije tabu, već priča o snazi i prevenciji.
Skoro dvije decenije ste u ovoj misiji. Šta vas više motiviše: pogled unazad na sve što je postignuto ili unaprijed, na borbu koja tek čeka?
Više me motiviše pogled unaprijed – na borbu koja nas tek čeka, jer svaka pobjeda iza nas, poput hiljada pregleda koje smo omogućili, samo je gorivo za one još veće promjene, poput skrininga za svaku ženu u BiH, koje još uvijek sanjamo.
Šta biste željeli da žene, ali i muškarci, bolje razumiju kada je riječ o borbi s rakom dojke?
Želim da svi razumiju da rak dojke nije samo ‘ženska bolest’ – to je porodična, društvena borba gdje muškarci imaju ključnu ulogu u podršci, gdje prevencija počinje razgovorom za stolom, a ne samo u bolnici, i gdje snaga dolazi iz ranog djelovanja, preventivnih pregleda a ne iz čekanja.
Nela, šta mislite šta mi kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno, a moramo, da bismo stali rame uz rame sa ženama koje prolaze kroz bolest?
Kao društvo još uvijek ne radimo dovoljno u kreiranju sigurnih prostora za emocionalnu podršku izvan bolnica – moramo više ulagati u grupe podrške, edukaciju u školama i ruralnim sredinama, i osigurati da muškarci i obitelji budu dio te mreže, jer borba nije samo medicinska, već i ljudska. Potrebno je mnogo više aktivnosti koje poboljšavaju kvalitet života žena nakon dijagnoze i tretmana.
I za kraj, kada pomislite na žene koje više nisu s nama, a bile su dio ove zajednice, kako njihovu snagu i dalje nosite u svakoj trci?
Nosim njihovu snagu u svakoj trci. One su u mojim mislima i mom srcu, njihove priče nisu završene – one su svjetionik koji vodi nove generacije, podsjećajući nas da svaka utrka nije samo o koracima, već o nasljeđu hrabrosti koje ostavljamo iza sebe.
Svaki septembar u Sarajevu hiljade koraka piše istu poruku… nismo/niste same. I dok Nela Hasić već skoro dvije decenije stoji na čelu tog ružičastog vala, jasno je da je Race for the Cure kolektivna odluka da glas bude glasniji od tišine, da podrška bude jača od straha i da svaka žena zna: ova borba je i njena i naša.
I ne, ne idemo malim, bojažljivim koracima. Idemo trkom, snažno, u borbu protiv raka dojke. U ružičastom moru koraka svaka žena će znati da je iza nje čitava zajednica koja je čuje, osjeća i nosi naprijed.
Foto: PR
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled backstage priče!
