TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 14.3.2022.
Razbijanje staklenog stropa i predrasuda o ženskom liderstvu tema je koju uvijek volimo otvarati u našem uredništvu, a sad u intervju sa Tanjom imamo još jednog odličnog sugovornika.
Tanja Džido je specijalistica digitalnog marketinga i savjetnica za osobni brending i LinkedIn, a u razgovoru sa Bonjour damama otkrila nam je nešto više o sebi i poslu koji radi. Prvenstveno smo htjeli od nje saznati više o tome koje vještine jedna liderica i upješna žena treba imati jer je upravo Tanja jedna od dama koja se krije iza The Art of Feminine Leadership konferencije. Podijelila je s nama dojmove s dosadašnjih konferencija, a otkrila nam je i neke svoje poslovne savjete koje ćemo rado zapisati i u svoje rokovnike. Više otkrijte kroz Tanjine odgovore u nastavku.
***
3 vještine koje vas najbolje opisuju?
Ambicija, marljivost, predanost.
Kako izgleda jedan vaš radni dan? Koji su koraci koje ne preskačete, neovisno o broju obveza?
Svaki moj radni dan je dosta drugačiji, čemu sam posebno težila kad sam zakoračila u poduzetničke vode. Dok sam radila za druge imala sam jako slične dane i dnevne obveze, a s obzirom da ne volim rutine, u svemu tome sam se osjećala dosta zarobljeno. Volim organizirati svoje dane tako da u sebi imaju barem jednu inspirativnu kavu ili šetnju, dva do tri poslovna sastanka te oko tri sata rada na računalu bez ometanja. Pazim da imam najmanje sedam sati zdravog sna jer bez njega sve obveze u danu dosta sporije i teže idu, s manje energije i poleta. Jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučila u poduzetništvu je da naučim upravljati svojom energijom i brinem se o sebi u procesu.
Kako je krenula priča o The Art of Feminine Leadership? Što izdvaja ovu konferenciju u odnosu na ostale konferencije sličnog tipa?
Konferencija je krenula kao skromna ideja o zajedničkim druženjima nekih 50ak uspješnih žena i razmjeni najboljih liderskih i menadžerskih praksi, zajedničko slavljenje uspjeha i davanje svijetlih primjera novim generacijama. Međutim već prvo izdanje je zabilježilo veliki interes pa smo umjesto 50, dva puta proširivali dvoranu i okupili 120 sudionika. Već iduće godine, 2019. okupili smo 500 sudionika. 2020. nas je usporila globalna pandemija pa smo 2021. konferenciju imali online kada smo okupili preko 400 sudionika. Ove godine nastavljamo i dalje donositi inspiraciju i najbolje prakse vodećih tvrtki i međunarodnih lidera u online formatu. Ono što čini konferenciju drugačijom je pozitivna vizija drugačije budućnosti, a svaki od govornika na svoj način nam daje jedan dio slagalice kako je možemo ostvariti. Konferencija se bavi aktualnim izazovima, ali ne na negativan način da se osjećamo poraženi nego nam daje i konkretna rješenja zadržavajući široku viziju i pozitivan pogled na budućnost. Visoki val inspiracije i osnaženja je nešto što konferenciju već tradicionalno izdvaja u svakom izdanju.
Foto: Niko Goga
Koje su to vještine koje po vama treba imati svaka uspješna liderica?
Liderstvo uvijek kreće od nas, a nastavlja se kroz rad s ljudima. Ako ne znamo upravljati sobom, svojim navikama i emocijama, teško da ćemo moći drugim ljudima. Uspjeh u liderstvu određuje ljudski faktor. Mislim da smo kroz povijest stalno za lidere imenovali ljude koji su bili dobri u tehničkom dijelu posla pa su promovirani na visoke pozicije, a kad pogledate što je veća pozicija, vi se više bavite ljudima. Zato je menadžere procesa potrebno zamijeniti liderima s ljudskim osobinama poput empatije, tolerancije, transparentnosti, kreativnosti i stvaranja timske atmosfere koja svakom pojedincu omogućava da izrazi svoje talente. Jedino tako djelujući kao tim možemo pokretati inovacije koje će voditi naše društvo i poslovanje u budućnosti. Žene u poslovnom svijetu već desetljećima potiskuju ono najljepše u njima, a to su njihove emocije. Već dugo se smatra da emocije nisu dobrodošle u poslovnom svijetu i da se od njih treba odrezati jer nisu profesionalne. Na isti način mi onda postajemo hladni roboti koji ne stvaraju zadovoljstvo ni u sebi ni u ljudima oko nas jer nam nedostaje ljudskosti. Da bi svaki čovjek mogao dati najbolje od sebe na radnom mjestu, njemu je potreban osjećaj prihvaćanja, sigurnosti, razumijevanja i povezanosti s drugima. Ako želimo da nam ljudi donose inovacije, potrebno je imati lidere koji im za to mogu stvoriti uvjete.
Koje su to vještine koje po vama treba imati svaka uspješna žena?
Svaka uspješna žena treba imati najprije samopouzdanje i ljubav prema sebi. Puno žena danas pristaje na manje nego što zaslužuje, nema jasno postavljene granice i svakodnevno žive potpuno nesvjesne svoje vrijednosti. Odgajane smo drugačije od muškaraca, bojimo se zauzeti za sebe da ne misle da smo previše snažne i borbene pa uvijek čekamo na mrvice priznanja i pažnje, što u kompetitivnom svijetu znači da sve dobivamo posljednje. Svijet je dosta napredovao, imamo svu jednakost pred zakonom, ali društveno i dalje imamo brojne predrasude s kojima se borimo i nekako nesvjesno umanjujemo svoje ambicije i pristajemo na daleko manje nego što vrijedimo. Samopouzdanje, snažan osjećaj vlastite vrijednosti i asertivan stav je nešto što svaka žena treba imati da bi uspješno kormilarila u uglavnom muškom poslovnom svijetu.
Mnoge žene se i danas plaše prijaviti na oglas za posao ili prihvatiti menadžersku funkciju jer se boje. Što biste im vi preporučili?
Svi najveći životni darovi nalaze se s druge strane vašeg straha. Jedini način da dođete do njih je da idete kroz strah. Što je najgore što se može dogoditi? Mogu vas odbiti? I što onda? Pitajte ih zašto, koje vam vještine i znanja nedostaju za tu funkciju. Zapišite i radite na tim vještinama. Prijavite se ponovno za šest mjeseci ili godinu dana. Opet pitajte, učite i napredujte. Transformirajte svoju osobnost i svoje vještine. U jednom trenu ćete tako otvoriti čak i najteža vrata. Svijet pripada hrabrima.
Čijem se predavanju na ovogodišnjem izdanju konferencije posebice veselite?
Svako predavanje je istinski vrijedan dio slagalice liderstva budućnosti pa mi se teško odlučiti. Možda me najviše intrigira što će reći Robert Baker, muškarac koji je dobitnik najviše priznanja za borbu za prava žena u poslovnom svijetu. On će nam dati novu, mušku perspektivu na ovu tematiku i otkriti što to muškarci mogu naučiti od žena, zašto su žene predodređenije za budućnosti i na koje vještine žene trebaju biti ponosne.
Koja je liderska praksa kroz dosadašnja izdanja konferencije ukrala najviše simpatija dama?
Doista smo dobivali veliki broj pohvala za gotovo svaki održani govor na konferenciji jer svaki govornik je dao svoju specifičnu perspektivu na liderstvo. Možda je do sad iznimno oduševljenje izazvala priča Laura Tynan, uspješne 30-godišnje menadžerice iz financijskog svijeta koja je dijelila stolove za brojnim muškim menadžerima i često bila jedina žena za pregovaračkim stolom. Impresivno je njeno poslovno iskustvo, stav i asertivnost kojim je rušila predrasude u poslovnom svijetu sa samo 30 godina.
Što biste vi sada rado poručili samoj sebi na početku karijere, a koja je promjena ili cilj čijoj se realizaciji veselite u ovoj godini?
„Ne trebaš se svidjeti svima, samo onima koji su za tebe.“ Mislim da sam kao i većina mladih žena, svoje dvadesete provela dokazujući se drugima, da sam vrijedna, pametna, sposobna, da zaslužujem prilike koje želim, da sam radila marljivo za njih i nekoliko puta se dovela do burnouta. Nedostajale su mi osobne granice, a svi ljudi oko mene su ih spremno koristili. Voljela bih da sam na početku znala da istinski uspjeh kreće od ljubavi prema sebi, svijesti o svojoj vrijednosti i talentima te o neopterećenom radu u skladu s unutarnjim vrijednostima. Ne bih pokušavala biti sve za svakoga i uspješna u očima drugih, kada se nisam osjećala uspješno u svojim očima. Drago mi je da su mi tridesete donijele osjećaj uspjeha iznutra. Veselim se ove godine više se posvetiti uživanju u trenutku, uložiti više u brigu za svoje zdravlje i usvojiti zdraviji životni stil kroz svakodnevne šetnje, zdraviju prehranu, meditaciju i mindfulness. Imam osjećaj da sam kroz život dosta jurila u petoj brzini, osvojila sam dosta trofeja, ali niti u jednom nisam zastala da uživam. Život je prekratak da bismo kroz njega jurili, potrebno je malo uživati u okolnim krajolicima. Uspjeh nije cilj nego putovanje.
***
Naslovna fotografija: Goran Malkoč
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Prvi put se desilo da u naslovu nemamo cijelu rečenicu.
Mama.
Samo jedna riječ, ali ta jedna riječ nosi možda i više od bilo koje koju smo do sada napisali.
Kada smo pokušali pronaći pravu rečenicu, nijedna nije bila dovoljna jer neke stvari ne stanu u objašnjenje.
One žive u sitnicama.
U glasu koji nas smiri.
U zagrljaju prije spavanja.
U „jesi ponijela jaknu?"
U običnim danima koji kasnije postanu najvažnije uspomene.
A neke stvari žive u dodiru.
U trenutku kada nas ona pomazi po obrazu i osjetimo njen prsten kako lagano klizi niz kožu.
U onom djetinjstvu kada nas je grlila i mi smo se igrali njenim lančićom, vrtjeli ga među prstima, znajući napamet svaku kariku.
U danu kada smo izgubili njenu omiljenu naušnicu u igri, a ona se nije naljutila.
Mama…
Možda baš zato neke emocije nosimo najbliže sebi.
Kroz poznati dodir prstena.
Ogrlicu koju uvijek biramo bez razmišljanja.
Detalje koji s vremenom postanu mnogo više od nakita.
Baš onakvog kakav godinama pronalazimo u Zlatarna Celje kolekcijama i vežemo za važne uspomene.
Možda smo zato i željeli ovu priču ispričati kako se ljubav najčešće pamti… nježno i tiho.
Almu Dizdarević Sarhan upoznali smo kroz jednu potpuno drugačiju, ali jednako nježnu ulogu dok je s posebnom pažnjom kreirala radionicu u dječjoj igraonici.
I upravo tada nam je postalo jasno koliko prirodno balansira između svih svojih svjetova.
Alma je istovremeno mama, model i osoba koja okuplja djecu, kreativnost i toplinu u isti prostor, bez potrebe da bilo šta djeluje savršeno ili unaprijed isplanirano. Zato smo znali da će se njih troje sjajno snaći i pred kamerama.
Pokazali su nam da sa djecom stvari rijetko idu potpuno po planu, ali da upravo u tim spontanim momentima nastanu fotografije i uspomene koje ostanu najljepše i iskrene.
U razgovoru s Almom, između rečenica o djeci, svakodnevici i majčinstvu, najviše su ostali oni mali momenti.
“Volim kad pravimo palačinke.”
“Dođi sa mnom, mama .”
“Mama , baš ti je lijepa slika.”
Tako izgleda ljubav dok traje. Kroz stvari koje djeluju obično sve dok jednog dana ne postanu uspomena.
Alma danas sebe opisuje kao ženu koja istovremeno gradi dom, snove i sebe, i uči da i kroz haos ostane zahvalna i nježna prema sebi i životu.
I teško je ne prepoznati se barem malo u toj rečenici.
U pokušaju da budemo prisutne za sve koje volimo, a da pritom ne izgubimo dijelove sebe koje još uvijek želimo sačuvati.
“Majčinstvo me naučilo koliko je teško istovremeno biti potpuno prisutan za svoju djecu, a ipak ne odustati od svojih snova i dijelova sebe koje također želim sačuvati.”
Kada smo je pitale kada je prvi put osjetila da razumije svoju mamu, odgovor je došao odmah.
“Definitivno onda kada sam i sama postala majka .”
Više kao tiho prepoznavanje i onaj trenutak kada počnemo govoriti iste rečenice.
Brinuti na isti način i nositi istu nježnost.
“Porodica je razlog, a vjera stub svega.”
Rečenica njene mame koju i danas nosi kao unutrašnji glas kojem se vraća kada život postane preglasan.
Postoje stvari koje se ne nauče kroz objašnjenje. Samo ih jednog dana prepoznamo u sebi i to u načinu na koji volimo.
Gradimo dom i pokušavamo sve držati na okupu čak i kada smo umorne.
“Volim kad idemo na planinu.”
“Kad idemo na kampovanje.”
“Volim te puno.”
Djeca nikada ne opisuju ljubav komplikovano.
Uvijek je svedu na ono najvažnije.
Na vrijeme.
Prisustvo.
Palačinke.
Još jednu priču prije spavanja.
Ti trenuci ostanu najduže i to ne oni savršeni, nego oni stvarni.
Oni u kojima se smijemo usred haosa ili u kojima se grlimo dok pokušavamo završiti još deset stvari odjednom.
I oni u kojima, sasvim slučajno, nastanu uspomene kojih ćemo se sjećati cijeli život.
Almin najdraži komad nakita je prsten koji je njena mama naslijedila od svoje mame , a zatim ga proslijedila njoj.
“Kad ga nosim, osjećam kao da sa sobom nosim tihu snagu žena prije mene, njihov trag, ljubav i sve ono što su uspjele iznijeti kroz život.”
I upravo tu nakit prestaje biti detalj.
Postaje uspomena.
Dodir.
Navika.
Nešto što ostaje uz nas mnogo duže nego što primijetimo.
“Mislim da nakit može biti jako tih, ali moćan podsjetnik na ono ko si i šta ti je važno.”
Kada govori o najdražem dijelu dana, Alma spominje one potpuno obične kao period pred spavanje.
Kada se sve utiša, a djeca traže još jedan zagrljaj, još jednu priču i još “samo pet minuta”.
Možda upravo tada najviše shvatimo koliko ljubav zapravo izgleda jednostavno.
“Mama , dođi sa mnom.”
U ovoj rečenici stala je cijela ova priča.
Nakit je oduvijek bio poveznica s mamom.
Znamo tačno koje je naušnice čuvala za posebne trenutke, koji je prsten skidala kada je pravila ručak i koji nam je lančić jednom rekla da čuva za nas, kad odrastemo.
Svi ti trenuci, oni koji se godinama kasnije vrate sami od sebe, gotovo uvijek uz sebe imaju jednu poveznicu.
Nakit koji s vremenom prestane biti predmet.
Postaje pamćenje.
Postaje žena koja ga je nosila.
Njen miris, glas i način na koji nas pogleda kada se vratimo kući.
Nakit koji jedna majka jednog dana skine sa svog vrata i stavi na naš je nastavak.
Komadi koje je Alma nosila dolaze iz Zlatarna Celje ponude.
Srebro
Zlato
U konačnici pravi nakit ne pamtimo samo po tome kako je izgledao, nego po onoj koja ga je nosila.
Mama …
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
