TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 18.9.2020.
Naša druženja sa Samirom uvijek su popraćena smijehom, razgovorom o domaćim kreativcima, novitetima na domaćem tržištu, a već dvije godine, tema su i sve aktivnosti koje zajedno sa ostatkom tima realizira ispred udruženja Think pink.
Naime, dama koja je simpatije mnogih osvojila svojim iskrenim komentarima, savjetima i preporukama koje dijeli na blogu Prekardašijan, kao i prepoznatljivom porukom 'Udišem ljubav, izdišem nemir' koja se našla i na njenim cekerima, već neko vrijeme radi i kao PR Trke/ šetnje za ozdravljenje Race for the Cure.
Ova utrka, poznata i kao utrka za ozdravljenje je pokrenuta s ciljem osnaživanja žena u borbi protiv raka dojke, a kroz godinu se nastavljaju i brojne druge aktivnosti u cilju prevencije same bolesti. Ove godine utrka se održava u zanimljivom formatu, online, naredni vikend, a više detalja o njoj, samoj organizaciji, ali i malim sitnim ritualima uz koje Samira zadržava produktivnost, saznali smo u razgovoru sa Samirom.
***
Teško je zaboraviti odličnu energiju koju smo na poseban način osjetili na utrci Race for the Cure prije par godina kada smo uz kompaniju Bingo realizirali projekt #zagrlizaljubav. Kako će se ona održati u ovoj, za sve izazovnoj godini?
Pandemija virusa COVID – 19 dovela je do odgađanja ili otkazivanja brojnih sportskih događaja. Našu organizaciju kriza je inspirisala da ujedinimo snage i dovedemo “Race for the Cure” na novi digitalni nivo.
Umjesto velikog eventa, na kojem smo prošle godine u Sarajevu okupili 9000 građana, ove godine “Race for the Cure” će se održati 25.,26.,27.9. na sasvim novi način prilagođen situaciji u kojoj se nalazimo.
Pokrenuli smo veliku globalnu digitalnu platformu na 20 svjetskih jezika na kojoj se ljudi širom Europe i svijeta povezuju kroz online registraciju. Kroz donacije ili uplatu simbolične registracije od 10KM na platformi raceforthecure.eu postaju dijelom digitalne zajednice, podižu svijest o karcinomu dojke i doprinose da se i u ovim teškim vremenima na jedan potpuno drugačiji način održi tradicionalni događaj „Race for the Cure“ u Bosni i Hercegovini te nastave naše brojne aktivnosti prevencije bolesti i podrške oboljelim ženama.
Kako svi oni koji se online registriraju za šetnju ili trku u svom gradu pomažu svim ženama oboljelim od raka dojke?
Registracija ili donacija znači besplatne preventivne mamografske preglede za žene u ruralnim dijelovima zemlje, pakete prve pomoći i psihosocijalnu potporu za oboljele žene te organizaciju edukacija i brojnih drugih aktivnosti kojima ukazujemo na važnost prevencije karcinoma dojke.
Kako po vašem dosadašnjem iskustvu, možemo dodatno pripomoći ženama koje su se susrele s ovom bolesti? Mnoge dame često ističu i da ih jako inspiriraju i priče drugih žena koje su se susrele sa istim izazovima...
Žena koja se susreće sa bolešću treba da zna da u toj borbi nije sama. Lanac ljudi koji mogu biti njena potpora počinje iz njenog najbližeg okruženja, a onda ide do grupa i udruženja pacijentica, ali i svakog od nas koji ženi oboljeloj od karcinoma dojke pokazuje da je uz nju i da je njena podrška..
Koje su vaše aktivnosti do kraja godine?
Uprkos pandemiji koja je potpuno poremetila sve naše aktivnosti mi smo se prilagodili situaciji i nastavili da radimo brojne online aktivnosti među kojima su psihosocijalna potpora i joga.
Kada su u pitanju direktne aktivnosti, samo u posljednjih mjesec dana obavili smo 1000 besplatnih preventivnih mamografskih pregleda na 20 lokacija širom zemlje.
Pred nama je završnica kampanje za Race for the Cure 2020, nastavit ćemo sa našim aktivnostima podrške oboljelim ženama, radimo na razvoju inovativnih online alata koji će naše aktivnosti učiniti dostupnijim većem broju žena te radimo na projektima koji će doprinijeti boljoj skrbi onkoloških bolesnika.
Što te potaknulo da se i sama priključiš timu Race for the Cure i tko s tobom još radi na realizaciji cijele priče? Kako je započelo prijateljstvo između tebe i Nele?
Godinama sam kao novinarka i žena pratila rad ovog sjajnog projekta, a Nela je pratila moj blog. Danas smo zahvalne našem zajedničkom prijatelju Mirzi Mustafagiću koji nas je i zvanično upoznao na jednoj ugodnoj kafi prije tri godine kad je počela naša poslovna priča, ali i jedan iskren i jako lijep prijateljski odnos.
Gotovo svakodnevno nas poslovni partneri i prijatelji projekta pitaju koje agencije nam rade organizaciju, marketing, pr i jako se iznenade kad im kažemo da iza svega stoji naš mali tim od tri žene i Nelin dugogodišnji saradnik Mirza Mustafagić.
Samira Poričanin – Petrešin, Nela Hasić, Sanja Burlović Mehičević
Kako izgleda tvoj radni dan sada, nekoliko dana prije početka online utrke?
Potpuno, ali potpuno sam fokusirana na posao. Do te mjere da nemam ideju šta se događa u svijetu oko mene. :) Imam sreću da radim posao koji je u isto vrijeme vrlo odgovoran, kreativan, zahtjevan i izazovan. Ne znam uopće kad počinje i završava dan, ali je predivan osjećaj kad ne brojite sate na poslu.
Koliko je važan timski rad i planiranje u timu? Što kada stvari ne idu kako ste zamislili?
Mojih više od dvadeset godina rada u različitim kompanijama naučilo me da je uspjeh nezamisliv bez timskog rada i strasti koju osjećate za svoj posao. Različite perspektive su pravi dar koji nudi brojne mogućnosti da se razvijamo i učimo. Kada je u pitanju naš tim kada stvari ne idu kako smo zamislili, napravimo kaficu proćaskamo o temama koje u šali zovemo «rubrika raznorazno» i pređemo na plan B koji uvijek imamo. :)
Kako zadržavaš motivaciju i inspiraciju kroz dan?
Naučila sam da postoje oni dani koje trebaš prespavati, preskočiti, otkazati i da svijet nakon što to uradiš neće biti ništa gori niti će se u tvom životu nešto promijeniti. Sutradan samo nastaviš dalje. Nisam zagovornica motivacijskih govornika koji nas bombarduju porukama da baš u svakom danu moramo tražiti nešto lijepo jer jednostavno neki dani nisu lijepi, neke situacije su za male ili velike tugice, suze, vrištanje.
Sa 40+ naučila sam da zapravo ništa ne moram i ne ustručavam se da to glasno kažem. Motivacija mi je činjenica da stvari radim zbog sebe i ličnog zadovoljstva, a ne zbog toga toga što društvo očekuje od mene.
3 stvari koje uvijek napraviš prije spavanja?
Zahvalim se univerzumu na svemu što imam, pošaljem porukicu suprugu, mobitel stavim na off. Dovoljno za miran san. :)
TEKST: Ilda Lihić-Isović
Četvrto izdanje Women’s Weekenda je potvrda da ideja, kada je iskrena i dosljedna sebi, može prerasti u prostor povjerenja, dijaloga i stvarnih promjena. Na čelu tog prostora stoji Nevena Rendeli Vejzović, žena koja od samog početka Women’s Weekend gradi s jasnim vrijednostima: autentičnošću, otvorenošću i spremnošću da se sluša.
Razgovor s Nevenom počinjemo tamo gdje je i nastao Women’s Weekend… u povratku na početak. Četvrto izdanje je pred njom, ali prije velikih tema zanima nas ono osnovno: šta joj je ovaj put donio.
Nevena Rendeli Vejzović, direktorica Women’s Weekend festivala
Za zagrijavanje razgovora vraćamo se tamo gdje je sve krenulo. Pitali smo Nevenu kada se danas osvrne na sam početak Women’s Weekenda koja joj se lekcija čini najvažnijom.
Nevena: "Women’s Weekend me naučio koliko je važno imati jasne vrijednosti i ne odstupati od njih, čak i kada je put sporiji nego što bismo željeli. Autentičnost, otvorenost i stvarni dijalog pokazali su se kao temelj svega što radimo. Kada ostanete vjerni sebi i svrsi zbog koje ste nešto pokrenuli, zajednica to prepozna i prirodno raste s vama.
Women’s Weekend je prvo bila dobra ideja i nisam odustajala od nje usprkos preprekama. Naučila sam da nije ključno biti savršen, nego biti iskren, prisutan i spreman slušati – jer upravo iz tog prostora nastaju najvažnije promjene."
Iako volimo vjerovati da smo neke teme kao društvo već prerasli, program Women’s Weekenda iz godine u godinu pokazuje da se iste dileme vraćaju. Zato smo je pitali koja je to tema koja se na stalno vraća, iako bismo voljeli vjerovati da smo je kao društvo već prerasli?
Nevena: “Tema ravnoteže između privatnog i poslovnog života stalno nam se vraća, kao i osjećaj krivnje koji žene nose bez obzira na to koji put odaberu. Krivnja ako su ambiciozne, krivnja ako su posvećene obitelji, krivnja ako pokušavaju imati oboje.
Uz to, vraćaju se i teme predrasuda prema ženama te suptilne, ali i dalje prisutne neravnopravnosti – u očekivanjima, mogućnostima i kriterijima po kojima se žene procjenjuje. Često volimo vjerovati da smo kao društvo te stvari već prerasli, ali činjenica da se stalno iznova otvaraju pokazuje koliko su ti obrasci duboko ukorijenjeni.”
Za Bonjour.ba Nevena je rekla da će se ove godine Women’s Weekend prvi put otvoriti i prema pitanju o kojem je teško govoriti, ali koje je nemoguće ignorisati.
Nevena: “Tema koju dosad nismo radili, ali samo iz poštovanja prema žrtvama, je femicid koji je posljednjih godina nažalost u porastu u cijeloj regiji. Zato ćemo ove godine pokušati doći do odgovora kako mijenjati društvo i politiku da bismo promijenili ružne statistike.”
Nevena: “Najveće prepreke i dalje su u ekonomskom osnaživanju i pristupu pozicijama odlučivanja. Žene često rade jednako puno, ali imaju manje prostora za rast, manje sigurnosti i rjeđe dobiju onu malu, ali ključnu potvrdu da su ‘spremne’. O tome se premalo govori jer smo se kao društvo donekle navikli na takve obrasce. Lakše ih je prihvatiti nego mijenjati.
A promjene traže strpljenje, otvoren razgovor i spremnost da jedni drugima budemo veća podrška. Financijska sloboda je preduvjet svake emancipacije, zato se trudimo da o financijskoj pismenosti govorimo svake godine.”
Nevena: “Svake godine u ovo vrijeme :). Organizirati regionalni festival svaki je put iznova komplicirano i teško. Najčešće kad nastane kaos, kad se dogodi krizna situacija i nema prostora za predah, samo za brzo razmišljanje. Ali onda vidim reakcije publike i sudionica, osjetim tu posebnu energiju Women’s Weekend zajednice i shvatim koliko su razgovori koje smo otvorili važni.
Tada sve sjedne na svoje mjesto.”
Women’s Weekend nikada nije bio prostor zatvorenog kruga, pojašnjava nam Nevena i to je svjesno tako.
Nevena: "Idealni saveznik je onaj koji zna slušati, koji ne mora biti najglasniji u prostoriji, nego koristi svoju poziciju da podrži i otvori prostor drugima. Ravnopravnost nije ‘ženska tema’, nego društvena tema. Stvarna promjena ne događa se u odvojenim krugovima.”
Postoje trenuci kada cijela dvorana utihne. Ne zato što je neko rekao nešto spektakularno, nego zato što je rekao nešto istinito.
Nevena: "Uvijek me dirnu trenuci kada žene otvoreno govore o svojim borbama, bez uljepšavanja. Često to počne jednom jednostavnom rečenicom: ‘Mislila sam da sam jedina koja se ovako osjeća.’ Tada shvatite zašto je ovaj festival potreban – jer pokazuje da nismo same i da je ranjivost snaga.”
Nevena: "Tako što se stalno vraćamo stvarnim pričama i stvarnim problemima. Inspiracija je važna, ali ona mora imati težinu i sadržaj. Ako iza nje ne stoje iskustvo, rad i konkretni izazovi, onda ostaje samo lijepa rečenica. A mi želimo da ono što se čuje na festivalu ima smisao i izvan dvorane.
Izuzetno smo ponosni da su naši gosti ljudi s iskrenom pričom koju nesebično dijele sa svima. Jednom kad se popnete na pozornicu Women’s Weekenda nema više pretvaranja, ostaje samo autentičnost i iskrenost."
Nevena: "Najviše bi mi nedostajalo mjesto potpune slobode i povjerenja. Prostor u kojem možeš biti svoja, bez filtera i bez obrambenih mehanizama, gdje se ne moraš dokazivati, gdje ne moraš biti savršena i gdje je u redu biti i snažna i nesigurna u isto vrijeme. Nedostajalo bi mi mjesto druženja, i smijeha, žena kojima nije problem biti podrška jedne drugima. Takvih prostora još uvijek nemamo dovoljno.”
Nevena: "Energija zajedništva. Povezivanje uživo, networking, razgovori koji se spontano nastave nakon panela i prerastu u nove ideje i suradnje. Pogled, tišina u dvorani kad netko kaže nešto bolno iskreno, ali i smijeh i zabava između programa. Taj osjećaj da dijeliš prostor s ljudima koji dišu isto pitanje kao i ti. Toga na internetu nema. Još.”
Nevena: "Prva misao mi je, ajme napokon ću se naspavati, i onda ne mogu zbog uzbuđenja spavati sljedećih tjedan dana. Kako se dojmovi zapravo slegnu tek nekoliko tjedana nakon festivala, prva misao je: ‘Bilo je iznimno intenzivno i nevjerojatno. Vrijedilo je svakog uloženog truda, svakog odricanja i svakog izazova. Sad se napokon mogu odmoriti’.
A već sljedeća je: ‘Kako ovu priču sljedeće godine podignuti još jednu stepenicu više?’ Uglavnom, nikad nemam mira. Valjda je to dobar znak!"
Ovaj razgovor nema klasičan zaključak jer Women’s Weekend ni ne funkcioniše tako. On se nastavlja iz godine u godinu kroz teme koje se vraćaju, pitanja koja ostaju otvorena i zajednicu koja ne traži savršenstvo, nego smisao. U regionalnom prostoru prepunom buke, to je rijetka i vrijedna pozicija.
Neke se priče, na kraju, ne završavaju. Samo nastavljaju dalje od 5. do 8. marta, Rijeka. Vidimo se!
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
