Naša druženja sa Samirom uvijek su popraćena smijehom, razgovorom o domaćim kreativcima, novitetima na domaćem tržištu, a već dvije godine, tema su i sve aktivnosti koje zajedno sa ostatkom tima realizira ispred udruženja Think pink.

Naime, dama koja je simpatije mnogih osvojila svojim iskrenim komentarima, savjetima i preporukama koje dijeli na blogu Prekardašijan, kao i prepoznatljivom porukom 'Udišem ljubav, izdišem nemir' koja se našla i na njenim cekerima, već neko vrijeme radi i kao PR Trke/ šetnje za ozdravljenje Race for the Cure.
Ova utrka, poznata i kao utrka za ozdravljenje je pokrenuta s ciljem osnaživanja žena u borbi protiv raka dojke, a kroz godinu se nastavljaju i brojne druge aktivnosti u cilju prevencije same bolesti. Ove godine utrka se održava u zanimljivom formatu, online, naredni vikend, a više detalja o njoj, samoj organizaciji, ali i malim sitnim ritualima uz koje Samira zadržava produktivnost, saznali smo u razgovoru sa Samirom.

***

Teško je zaboraviti odličnu energiju koju smo na poseban način osjetili na utrci Race for the Cure prije par godina kada smo uz kompaniju Bingo realizirali projekt #zagrlizaljubav. Kako će se ona održati u ovoj, za sve izazovnoj godini?

Pandemija virusa COVID – 19 dovela je do odgađanja ili otkazivanja brojnih sportskih događaja. Našu organizaciju kriza je inspirisala da ujedinimo snage i dovedemo “Race for the Cure” na novi  digitalni nivo.
Umjesto velikog eventa, na kojem smo prošle godine u Sarajevu okupili 9000 građana, ove godine “Race for the Cure” će se održati 25.,26.,27.9. na sasvim novi način prilagođen situaciji u kojoj se nalazimo.
Pokrenuli smo veliku globalnu digitalnu platformu na 20 svjetskih jezika na kojoj se ljudi širom Europe i svijeta povezuju kroz online registraciju. Kroz donacije ili uplatu simbolične registracije od 10KM na platformi raceforthecure.eu postaju dijelom digitalne zajednice, podižu svijest o karcinomu dojke i doprinose da se i u ovim teškim vremenima na jedan potpuno drugačiji način održi tradicionalni događaj „Race for the Cure“ u Bosni i Hercegovini te nastave naše brojne aktivnosti prevencije bolesti i podrške oboljelim ženama.

Kako svi oni koji se online registriraju za šetnju ili trku u svom gradu pomažu svim ženama oboljelim od raka dojke? 

Registracija ili donacija znači besplatne preventivne mamografske preglede za žene u ruralnim dijelovima zemlje, pakete prve pomoći i psihosocijalnu potporu za oboljele žene te organizaciju edukacija i brojnih drugih aktivnosti kojima ukazujemo na važnost prevencije karcinoma dojke.

Kako po vašem dosadašnjem iskustvu, možemo dodatno pripomoći ženama koje su se susrele s ovom bolesti? Mnoge dame često ističu i da ih jako inspiriraju i priče drugih žena koje su se susrele sa istim izazovima...

Žena koja se susreće sa bolešću treba da zna da u toj borbi nije sama. Lanac ljudi koji mogu biti njena potpora počinje iz njenog najbližeg okruženja, a onda ide do grupa i udruženja pacijentica, ali i svakog od nas koji ženi oboljeloj od karcinoma dojke pokazuje da je uz nju i da je njena podrška.. 

Koje su vaše aktivnosti do kraja godine?

Uprkos pandemiji koja je potpuno poremetila sve naše aktivnosti mi smo se prilagodili situaciji i nastavili da radimo brojne online aktivnosti među kojima su psihosocijalna potpora i joga.
Kada su u pitanju direktne aktivnosti, samo u posljednjih mjesec dana obavili smo 1000 besplatnih preventivnih mamografskih pregleda na 20 lokacija širom zemlje.
Pred nama je završnica kampanje za Race for the Cure 2020, nastavit ćemo sa našim aktivnostima podrške oboljelim ženama, radimo na razvoju inovativnih online alata koji će naše aktivnosti učiniti dostupnijim većem broju žena te radimo na projektima koji će doprinijeti boljoj skrbi onkoloških bolesnika. 

Što te potaknulo da se i sama priključiš timu Race for the Cure i tko s tobom još radi na realizaciji cijele priče? Kako je započelo prijateljstvo između tebe i Nele? 

Godinama sam kao novinarka i žena pratila rad ovog sjajnog projekta, a Nela je pratila moj blog. Danas smo zahvalne našem zajedničkom prijatelju Mirzi Mustafagiću koji nas je i zvanično upoznao na jednoj ugodnoj kafi prije tri godine kad je počela naša poslovna priča, ali i jedan iskren i jako lijep prijateljski odnos. 
Gotovo svakodnevno nas poslovni partneri i prijatelji projekta pitaju koje agencije nam rade organizaciju, marketing, pr i jako se iznenade kad im kažemo da iza svega stoji naš mali tim od tri žene i Nelin dugogodišnji saradnik Mirza Mustafagić.

Samira Poričanin – Petrešin, Nela Hasić, Sanja Burlović Mehičević

Kako izgleda tvoj radni dan sada, nekoliko dana prije početka online utrke?

Potpuno, ali potpuno sam fokusirana na posao. Do te mjere da nemam ideju šta se događa u svijetu oko mene. :) Imam sreću da radim posao koji je u isto vrijeme vrlo odgovoran, kreativan, zahtjevan i izazovan. Ne znam uopće kad počinje i završava dan, ali je predivan osjećaj kad ne brojite sate na poslu.

Koliko je važan timski rad i planiranje u timu? Što kada stvari ne idu kako ste zamislili?

Mojih više od dvadeset godina rada u različitim kompanijama naučilo me da je uspjeh nezamisliv bez timskog rada i strasti koju osjećate za svoj posao. Različite perspektive su pravi dar koji nudi brojne mogućnosti da se razvijamo i učimo. Kada je u pitanju naš tim kada stvari ne idu kako smo zamislili, napravimo kaficu proćaskamo o temama koje u šali zovemo «rubrika raznorazno» i pređemo na plan B koji uvijek imamo. :) 

Kako zadržavaš motivaciju i inspiraciju kroz dan?

Naučila sam da postoje oni dani koje trebaš prespavati, preskočiti, otkazati i da svijet nakon što to uradiš neće biti ništa gori niti će se u tvom životu nešto promijeniti. Sutradan samo nastaviš dalje. Nisam zagovornica motivacijskih govornika koji nas bombarduju porukama da baš u svakom danu moramo tražiti nešto lijepo jer jednostavno neki dani nisu lijepi, neke situacije su za male ili velike tugice, suze, vrištanje.
Sa 40+ naučila sam da zapravo ništa ne moram i ne ustručavam se da to glasno kažem. Motivacija mi je činjenica da stvari radim zbog sebe i ličnog zadovoljstva, a ne zbog toga toga što društvo očekuje od mene. 

3 stvari koje uvijek napraviš prije spavanja? 

Zahvalim se univerzumu na svemu što imam, pošaljem porukicu suprugu, mobitel stavim na off. Dovoljno za miran san. :) 

U idealnom svijetu, svaki dom bi trebao prije svega nuditi zaštitu i sigurnost, no surova realnost ponekad pokazuje drugačije.

Poražavajuća je činjenica da su hiljade žena izložene opasnosti i zlostavljanju. Za mnoge od njih ključ do slobode krije se u Sigurnim kućama. Upravo iz tog razloga smo odlučili razgovarati s menadžericom Sigurne kuće Fondacije lokalne demokratije u Kantonu Sarajevo, Muberom Hodžić – Lemeš. 

 

Mubera Hodžić – Lemeš

Željeli smo bolje razumjeti sveobuhvatnu podršku koju ova institucija pruža ženama, a te ključne informacije prenijeti i vama. Otkrivamo koji su to koraci nakon što su osobe fizički sigurne u kućama, koliko je važna terapija, koji su uslovi za djecu, ali i to kako mi kao individue možemo djelovati ukoliko sumnjamo na nasilje u našoj blizini. 

 

Pored fizičke zaštite i pružanja sigurnosti nudite mnoštvo besplatnih usluga u vašoj organizaciji. Nakon što su osobe fizički sigurne u vašim kućama, koji je naredni korak?

Fondacija lokalne demokratije upravlja Sigurnom kućom u Kantonu Sarajevo od 2000. godine, a pored toga imamo i druge vidove podrške i pomoći ženama žrtvama nasilja u porodici poput našeg Centra za žene, SOS telefona, Edukativnog kutka za mlade.

Kada govorimo o Sigurnoj kući, ona predstavlja jednu od mogućnosti zbrinjavanja žrtava nasilja u momentu kad se nasilje prijavi, kada je ženi potrebna fizička zaštita, sigurnost, ali i kompletan specijalizirani set usluga koje pomažu žrtvama nasilja za izlazak iz nasilničkog odnosa.

Vrste usluga koje se pružaju žrtvama nasilja u porodici u Sigurnoj kući su:

- Fizička zaštita i sigurnost,

- Psihoterapijski tretman (individualni i grupni),

- Radno - okupaciona terapija,

- Socijalno savjetovanje i podrška,

- Pravna pomoć, kroz korištenje usluga Centra za besplatnu pravnu pomoć FLD,

- Medicinska asistencija i rehabilitacija u suradnji sa zdravstvenim ustanovama,

- Terapijski rad sa partnerom/počiniteljem nasilja sa Službama socijalne zaštite Kantona Sarajevo,

- Ekonomsko osamostaljivanje korisnica kroz ekonomsko osnaživanje (uključivanje korisnica u Savjetovalište za žene FLD Sarajevo, suradnja sa Zavodom za zapošljavanje i drugim NVO organizacijama koje implementiraju programe ekonomske podrške žrtava nasilja u porodici),

- Psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima)

Koliko je važan psihoterapijski tretman? 

Ženama koje su doživjele nasilje, a koje se suočavaju sa posljedicama nasilja, uglavnom je potrebna psihoterapijska pomoć. U Sigurnoj kući se žene uključuju u cjelokupni psihosocijalni tretman. Svaki slučaj je individualan i pristupa mu se na takav - individualan način.

Cilj psihološke podrške je:

- Pomoći ženi da vrati dobru sliku o sebi, stekne samopouzdanje i preuzme kontrolu nad svojim životom,

- Pomoći ženi da stekne svijest o svom pravu na izbor, pravu na život bez nasilja te joj omogućiti potpuni oporavak od traume,

- Postići znatno smanjenje simptoma traume, s ciljem njihovog potpunog nestanka.

Centar za žene Fondacije lokalne demokratije koji je smješten u Sarajevu također pruža besplatnu psihološku pomoć i podršku, pravno savjetovanje i socio-ekonomsku podršku za žrtve nasilja u porodici ili partnerskog nasilja, samohranim majkama, ženama na socijalnoj margini ili ženama žrtvama rata. Sve žene koje imaju potrebu mogu zakazati svoj termin na jedan od brojeva telefona: 033 570-560 ili 033 570-561.

Kako osiguravate privatnost korisnica usluga?

Imamo obrazac i jasne upute prema kojima objasnimo korisnicama da ne mogu nikome odavati lokaciju na kojoj su smještene. Korisnice naših usluga nikada ne izlažemo javnosti na način da bilo gdje objavljujemo njihova imena ili bilo kakve informacije koje bi na bilo koji način mogle otkriti njihov identitet. Anonimnost je zagarantovana svima, a reagujemo i u slučajevima anonimnih prijava.

 

Kakav je proces ulaska i izlaska iz sigurne kuće? 

U Kantonu Sarajevo su jasno definisane procedure smještaja žrtava nasilja u Sigurnu kuću. Potpisani su protokoli o saradnji sa Kantonalnim centrom za socijalni rad i MUP-om Kantona Sarajevo. Ukoliko žena prijavi nasilje na SOS telefon, policija se uputi na adresu i djeluje u skladu sa svojom nadležnošću. Žena dobije sve informacije o zaštiti, mogućnost da ode u policijsku upravu i podnese krivičnu prijavu, policija po potrebi uključi nadležnu službu socijalne zaštite odnosno dežurnog socijalnog radnika ukoliko je potreban smještaj u Sigurnu kuću koji se odmah može i realizovati.

Na području Kantona Sarajevo rade dežurni socijalni radnici tako da se zbrinjavanje žrtve može realizovati i tokom tokom noći, vikendima, praznicima. odnosno uvijek je moguć smještaj i zaštita žrtava nasilja na području Kantona Sarajevo. Također je i SOS telefon aktivan 24 sata. Dakle, potrebno je da prijavite nasilje nadležnoj policiji, centru za socijalni rad ili nas pozovite na SOS telefon broj 033 222-000. U Sigurnoj kući se može ostati do šest mjeseci, moguće je i duže u odnosu na kompleksnost slučaja, u saradnji sa centrima za socijalni rad.
 

Na koji način se radi sa korisnicama vaših usluga kako bi se osamostalile i nastavile život izvan kuće? 

U Sigurnoj kući u Sarajevu je od 2000. godine zbrinuto 2.314 žrtava nasilja. Razvijali smo i razvijamo dodatne programe podrške u vidu ekonomskog osnaživanja žena, pravne i psihološke podrške kako bi žene žrtve nasilja dobile mogućnost da se osamostale i izađu iz kruga nasilja. Posljednjih godina realizujemo Socijalni program koji je obezbjeđen od strane Ministarstva za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.

Socijalni program se odnosi na materijalnu podršku žrtvama nasilja u porodici koje se osamostale nakon provedenog terapijskog tretmana u Sigurnoj kući. Za žene je od izuzetne važnosti podrška koju dobiju nakon napuštanja Sigurne kuće. Kroz Socijalni program omogućeno im je plaćanje troškova kirije i režija u trajanju do šest mjeseci.

Foto: Pexels.com   

 

Postoji li plan za postupanje u hitnim situacijama? 

Sigurna kuća pruža pomoć i zaštitu 24 sata dnevno, uvijek su naše usluge dostupne onima kojima su potrebne.

Postoje li procedure za procjenu opasnosti prije izlaska?

Mi imamo jasno definisanu izlaznu strategiju. Nakon smještaja u Sigurnu kuću i stabilizacije psihofizičkog stanja pristupa se izradi individualnog plana zaštite kojeg sačinjava korisnica zajedno sa psihologom nadležne službe socijalne zaštite i socijalnom radnicom Sigurne kuće. U individualnom planu se žena izjašnjava na koji način vidi rješenje svoje situacije. Uključe se potrebne institucije i organizacije koje će učestvovati u realizaciji plana zaštite.

Nakon realizacije većine postavljenih ciljeva, odnosno sticanja uvjeta za izlazak iz Sigurne kuće isto se i realizuje. Svaki slučaj se radi individualno te je i za rješenje istog potrebno različito vrijeme. Npr. ukoliko žena odluči trajni prekid nasilnog odnosa, potrebno je duže vrijeme dok završi postupak posredovanja, pokrene razvod braka, riješi pitanje čuvanja djece, nađe posao i stekne materijalne pretpostavke za samostalan život. Pojedine žene se vraćaju i u porodicu, ali sa drugačijim stavom jer su ohrabrene, pošto znaju da se ponovo mogu obratiti za pomoć ukoliko im bude potrebna. Sve žene koje su boravile u Sigurnoj kući ili prijavljivale nasilje u porodici mogu ponovno dobiti podršku sistema ukoliko je trebaju.

Nasilje u porodici se može prijaviti više puta, žena može biti zaštićena izrečenim zaštitnim mjerama više puta kao što može više puta i boraviti u Sigurnoj kući. Izlazak iz nasilnog odnosa je veoma težak i neke žene trebaju duže vrijeme do konačnog odlaska od počinitelja nasilja. Prema dostupnim svjetskim istraživanjima žena u prosjeku ostane 4 - 7 godina u nasilnom odnosu prije nego što iz njega izađe, a u prosjeku odlazi 7 puta prije konačnog odlaska.   

Kakve su usluge dostupne djeci osoba koje su pretrpjele nasilje? 

Imamo osiguran psihoterapijski tretman djece žrtava nasilja (psihološka podrška, pomoć u savladavanju nastavnog plana i programa, rekreativni program s volonterima i slično). Od 2002. godine u okviru Sigurne kuće pokrenut je rad i skloništa za djevojke žrtve seksualnog nasilja, incesta, silovanja, porodičnog nasilja i drugih oblika nasilja. Primarni cilj skloništa je obezbjeđivanje direktne zaštite djevojaka, psihoterapijski tretman u cilju rehabilitacije i resocijalizacije (nastavak školovanja, detraumatizacija i prevazilaženje traumatskih iskustava, ponovno uključivanje u društveni život).

 

Foto: Pexels.com

Za kraj nam recite koje su to mjere koje mi kao individue možemo poduzeti ukoliko sumnjamo da se u našoj blizini dešava neki oblik nasilja? 

Nevladine organizacije u „Sigurnoj mreži“ kojima koordinira Fondacija lokalne demokratije su kroz svoja iskustva sa žrtvama nasilja napravile iskorak kako nasilje više ne bi bilo tabu tema u četiri zida, kako bi postalo javno vidljivo i samim time kažnjivo. Nasilju može biti izloženo svako bez obzira na obrazovanje i zaposlenje. Važno je da poručimo iz prakse da je moguće izaći iz kruga nasilja ukoliko se koriste svi resursi i trenutna zakonska rješenja. Svako neprijavljivanje i prikrivanje nasilja stvara pogodno tlo da se nasilje nastavi i postane intenzivnije.

Žrtve nasilja kao i građani/ke koji imaju saznanja da se nasilje dešava mogu pozvati SOS telefon i zatražiti pomoć – 033/222-000, zatim 1265 za FBiH i 1264 za Republiku Srpsku. Žrtve nasilje nisu krive za počinjeno nasilje i svaki oblik nasilja treba prijaviti. Napravite prvi korak, pozovite SOS telefon gdje ćete biti saslušane bez osude, možete nazvati i anonimno i dobit ćete mogućnost da se zaštitite.

* * *   
Foto: Pexels.com