Sabinino ime se već neko vrijeme nalazi na listi mladih poduzetnica koje su svoje vrijeme i stečeno znanje uložila u izradu novih proizvoda koji postaju sve prepoznatljiviji na domaćem tržištu.

Njena priča započela je s izradom likera simpatičnog naziva Kraljica, a uskoro je cijela priča proširena i na Medni dućan.

Sabina nam je u razgovoru otkrila kako su povezani likeri i med, kako je tekao njen karijerni put, kako kreira balans u svakodnevici, ali i kako puni baterije.

***
 

Kako biste sebe opisali u tri riječi?

Hrabra, inovativna i uporna.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Rijetko koji liči na prethodni i uveliko zavisi od godišnjeg doba. U proljeće su više radovi i organizacija oko pčelinjaka, onda tokom ljeta su tu pripremni poslovi u destileriji, sirovine se pripremaju za proces fermentacije, a onda u jesen dolazi destilacija. Tokom zime fokusirana sam na prodaju jer je potražnja jednih i drugih proizvoda, meda i rakija, intenzivirana u zimskom periodu. Ono što se proteže kroz cijelu godinu su poslovi administracije, koje nikako ne volim i obaveze oko marketinga i promocija.

Kako se jedna lektorica našla na čelu craft destilerije?

Inače sam osoba otvorenog uma, rijetko vidim prepreke nego samo prilike. Napravila sam kući liker i kad je naišao na dobre reakcije - vidjela priliku, shvatila da sva ta priča zadovoljava moje potrebe u smislu inovativnosti, dovođenja nečega novog i drugačijeg na naš prostor. Mnogo sam pratila i to još uvijek radim, destilerije na zapadu. Sve je više craft destilerija, sve je više potrebe da mali proizvođači kombinacijom tradicionalnog i novog unaprijede kvalitetu nacionalnih pića. Oduvijek smatram da Balkan ima ogromno prirodno bogatstvo, mogućnost da u svakom segmentu pravimo kvalitetne proizvode ali nekako ih mi sami degradiramo. Željela sam da pokažem da i naše tradicionalno jako piće može biti itekako kvalitetno, ali da trebamo mijenjati i kulturu konzumiranja. Sve to je bio veliki izazov koji me privukao. Činjenica da su proizvodi koje pravim osvajali veliki broj nagrada pokazuje da sam u namjeri uspjela.

Kako teče sam proces nastanka likera i tko čini tvoj tim?

Likere radim na tradicionalan način. Zrele i zdrave voćke ostavim 40 dana u procesu maceracije u staklenim posudama, nakon toga ide cijeđenje i odležavanje. To je proces od nekoliko mjeseci. Za kvalitetne rakije, proces je minimum godina dana.
Moj tim čine moji najbliži, sinovi Nedim i Harun, rođaka Emina koja je zadužena za Medni dućan, brat je pomoć u destileriji, a moj životni saputnik Neven ima nezahvalnu ulogu glavnog oslonca, mada se ne žali.

Koji su izazovi s kojima si se susrela kao poduzetnica?

Izazovi su u cijelom svijetu isti: administracija i finansije. Kod nas postoji veliko nerazumijevanje za male proizvođače, obrte, a nužno je da se to što prije izmijeni. Rijetke su velike firme, a i kad postoje plate su male, radnici trpe svašta… Obrti su prilika za sve nas,i za pojedince i državu, ali nažalost niko to još ne vidi. Činjenica da sam žena u ovom poslu je donijela niz izazova ali sam i njih uspješno savladala.

A kako je započela priča s 'Mednim dućanom'? Tko potpisuje uređenja dućana i što možemo sve pronaći unutar njega?

Za potrebe destilerije sam morala imati pravi med. Ljudi su to znali pa su mi često tražili i med da im prodam. Kako je došla pandemija, potreba za preventivnim očuvanjem zdravlja i imuniteta se pojačala i onda sam shvatila da bi bilo dobro da na jednom mjestu mogu pokazati i ponuditi kakve sve prednosti za naše zdravlje donose pčelinji proizvodi. Tako je nastao Medni dućan, u jeku pandemije. Veliko mi je zadovoljstvo reći da se pokazao kao jako pametan potez.

Što se tiče uređenja, opet je tim koji sam navela bio ključni. Željela sam nešto u prirodnom tonu, slatku trgovinu sa dušom. Potpomognuti internetom i idejama, vrlo brzo smo opremili malu trgovinu u kojoj nema industrijskog duha. Ponudu čine svi pčelinji proizvodi, razne kombinacije koje ja stalno dopunjujem. Zadnji proizvod koji sam osmislila je med sa mljevenim suhim malinama. U pripremi je još jedan novi proizvod koji polako dolazi u naše krajeve, a to je kremasti med. Zbog pandemije je jako tražen imuno med. Nađe se tu i kozmetičkih proizvoda na bazi pčelinjeg voska, meda i propolisa. I naravno medenjaci.

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Medni dućan (@medni_ducan) on Sep 2, 2020 at 7:53am PDT

Vjerujemo da je na samom putu bilo i par neuspjeha/pogrešaka. Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili iz njih i kako ste zadržali motivaciju za daljnji rad na samoj ideji?

Grešaka ima uvijek i to je normalno. Samo kad ništa ne pokušavate unaprijediti ne pravite greške. Lekcije koje naučite su da se sve može popraviti. A za motivaciju je zadužen Neven i to je ta njegova nezahvalna uloga koju sam spominjala. Kad mi se desi da pucam po šavovima, on me smiri, ukaže na sve dobre stvari koje sam uradila i, kako imam običaj reći: popravi mi krila i vrati ponovo u let.

Što je po vama ključno za svakodnevni balans između privatnih i poslovnih obveza?

Razumijevanje. Moj posao je nešto što ja prije svega mnogo volim. Zato nikad ne mogu ostaviti posao, on je dio mene, čini me sretnom. Moji to shvataju, uključuju se, rješavamo zajedno. Dešava se da npr. odemo u kupovinu, a ja zalutam na police sa sličnim proizvodima i gledam etikete i pakovanja. Gdje god otputujemo, nastojim vidjeti šta se negdje drugo dešava sa poslovima koji su slični mom. To baš nije razdvajanje poslovnog i privatnog, ali je mojima zasad simpatično što sam takva. Nadam se da će tako i ostati.

A što radite kada niste u destileriji ili dućanu? Kako punite baterije?

Sam rad meni nije stres. Volim raditi, volim stvarati, pa čak volim i fizički umor. Smatram da su ljudi predviđeni za fizički umor, ali nisu za psihički. Najveći odmor je ipak druženje s porodicom, tu je glavni izvor sve moguće sreće. A volimo i putovati.

Najbolji savjet koji ste dobili?

Mnogo je savjeta, mnogo dobrih knjiga, misli i citata koje možemo pročitati i koji nam u nekom trenutku mogu biti vodilja. Ono što bih svakako preporučila svima koji se bave ili namjeravaju da pokrenu neki vlastiti biznis, posebno mali biznis jeste knjiga Umjetnost pobjede, Phil Knight. Cijela knjiga je jedan veliki priručnik dobrih poslovnih savjeta i pokazatelj da se bez obzira na prirodu poslovanja, mjesto ili vrijeme u kojem živite, svaki poduzetnik suočava sa istim problemima.

Sabina u našoj FEEL GOOD majici čijom kupovinom donirate 2 KM za projekt #poduzetneZAJEDNO u potpisu Fondacije 787

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

Foto: PR