TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 8.10.2020.
Sabinino ime se već neko vrijeme nalazi na listi mladih poduzetnica koje su svoje vrijeme i stečeno znanje uložila u izradu novih proizvoda koji postaju sve prepoznatljiviji na domaćem tržištu.
Njena priča započela je s izradom likera simpatičnog naziva Kraljica, a uskoro je cijela priča proširena i na Medni dućan.
Sabina nam je u razgovoru otkrila kako su povezani likeri i med, kako je tekao njen karijerni put, kako kreira balans u svakodnevici, ali i kako puni baterije.
***
Kako biste sebe opisali u tri riječi?
Hrabra, inovativna i uporna.
Kako izgleda jedan vaš radni dan?
Rijetko koji liči na prethodni i uveliko zavisi od godišnjeg doba. U proljeće su više radovi i organizacija oko pčelinjaka, onda tokom ljeta su tu pripremni poslovi u destileriji, sirovine se pripremaju za proces fermentacije, a onda u jesen dolazi destilacija. Tokom zime fokusirana sam na prodaju jer je potražnja jednih i drugih proizvoda, meda i rakija, intenzivirana u zimskom periodu. Ono što se proteže kroz cijelu godinu su poslovi administracije, koje nikako ne volim i obaveze oko marketinga i promocija.
Kako se jedna lektorica našla na čelu craft destilerije?
Inače sam osoba otvorenog uma, rijetko vidim prepreke nego samo prilike. Napravila sam kući liker i kad je naišao na dobre reakcije - vidjela priliku, shvatila da sva ta priča zadovoljava moje potrebe u smislu inovativnosti, dovođenja nečega novog i drugačijeg na naš prostor. Mnogo sam pratila i to još uvijek radim, destilerije na zapadu. Sve je više craft destilerija, sve je više potrebe da mali proizvođači kombinacijom tradicionalnog i novog unaprijede kvalitetu nacionalnih pića. Oduvijek smatram da Balkan ima ogromno prirodno bogatstvo, mogućnost da u svakom segmentu pravimo kvalitetne proizvode ali nekako ih mi sami degradiramo. Željela sam da pokažem da i naše tradicionalno jako piće može biti itekako kvalitetno, ali da trebamo mijenjati i kulturu konzumiranja. Sve to je bio veliki izazov koji me privukao. Činjenica da su proizvodi koje pravim osvajali veliki broj nagrada pokazuje da sam u namjeri uspjela.
Kako teče sam proces nastanka likera i tko čini tvoj tim?
Likere radim na tradicionalan način. Zrele i zdrave voćke ostavim 40 dana u procesu maceracije u staklenim posudama, nakon toga ide cijeđenje i odležavanje. To je proces od nekoliko mjeseci. Za kvalitetne rakije, proces je minimum godina dana.
Moj tim čine moji najbliži, sinovi Nedim i Harun, rođaka Emina koja je zadužena za Medni dućan, brat je pomoć u destileriji, a moj životni saputnik Neven ima nezahvalnu ulogu glavnog oslonca, mada se ne žali.
Koji su izazovi s kojima si se susrela kao poduzetnica?
Izazovi su u cijelom svijetu isti: administracija i finansije. Kod nas postoji veliko nerazumijevanje za male proizvođače, obrte, a nužno je da se to što prije izmijeni. Rijetke su velike firme, a i kad postoje plate su male, radnici trpe svašta… Obrti su prilika za sve nas,i za pojedince i državu, ali nažalost niko to još ne vidi. Činjenica da sam žena u ovom poslu je donijela niz izazova ali sam i njih uspješno savladala.
A kako je započela priča s 'Mednim dućanom'? Tko potpisuje uređenja dućana i što možemo sve pronaći unutar njega?
Za potrebe destilerije sam morala imati pravi med. Ljudi su to znali pa su mi često tražili i med da im prodam. Kako je došla pandemija, potreba za preventivnim očuvanjem zdravlja i imuniteta se pojačala i onda sam shvatila da bi bilo dobro da na jednom mjestu mogu pokazati i ponuditi kakve sve prednosti za naše zdravlje donose pčelinji proizvodi. Tako je nastao Medni dućan, u jeku pandemije. Veliko mi je zadovoljstvo reći da se pokazao kao jako pametan potez.
Što se tiče uređenja, opet je tim koji sam navela bio ključni. Željela sam nešto u prirodnom tonu, slatku trgovinu sa dušom. Potpomognuti internetom i idejama, vrlo brzo smo opremili malu trgovinu u kojoj nema industrijskog duha. Ponudu čine svi pčelinji proizvodi, razne kombinacije koje ja stalno dopunjujem. Zadnji proizvod koji sam osmislila je med sa mljevenim suhim malinama. U pripremi je još jedan novi proizvod koji polako dolazi u naše krajeve, a to je kremasti med. Zbog pandemije je jako tražen imuno med. Nađe se tu i kozmetičkih proizvoda na bazi pčelinjeg voska, meda i propolisa. I naravno medenjaci.
Vjerujemo da je na samom putu bilo i par neuspjeha/pogrešaka. Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili iz njih i kako ste zadržali motivaciju za daljnji rad na samoj ideji?
Grešaka ima uvijek i to je normalno. Samo kad ništa ne pokušavate unaprijediti ne pravite greške. Lekcije koje naučite su da se sve može popraviti. A za motivaciju je zadužen Neven i to je ta njegova nezahvalna uloga koju sam spominjala. Kad mi se desi da pucam po šavovima, on me smiri, ukaže na sve dobre stvari koje sam uradila i, kako imam običaj reći: popravi mi krila i vrati ponovo u let.
Što je po vama ključno za svakodnevni balans između privatnih i poslovnih obveza?
Razumijevanje. Moj posao je nešto što ja prije svega mnogo volim. Zato nikad ne mogu ostaviti posao, on je dio mene, čini me sretnom. Moji to shvataju, uključuju se, rješavamo zajedno. Dešava se da npr. odemo u kupovinu, a ja zalutam na police sa sličnim proizvodima i gledam etikete i pakovanja. Gdje god otputujemo, nastojim vidjeti šta se negdje drugo dešava sa poslovima koji su slični mom. To baš nije razdvajanje poslovnog i privatnog, ali je mojima zasad simpatično što sam takva. Nadam se da će tako i ostati.
A što radite kada niste u destileriji ili dućanu? Kako punite baterije?
Sam rad meni nije stres. Volim raditi, volim stvarati, pa čak volim i fizički umor. Smatram da su ljudi predviđeni za fizički umor, ali nisu za psihički. Najveći odmor je ipak druženje s porodicom, tu je glavni izvor sve moguće sreće. A volimo i putovati.
Najbolji savjet koji ste dobili?
Mnogo je savjeta, mnogo dobrih knjiga, misli i citata koje možemo pročitati i koji nam u nekom trenutku mogu biti vodilja. Ono što bih svakako preporučila svima koji se bave ili namjeravaju da pokrenu neki vlastiti biznis, posebno mali biznis jeste knjiga Umjetnost pobjede, Phil Knight. Cijela knjiga je jedan veliki priručnik dobrih poslovnih savjeta i pokazatelj da se bez obzira na prirodu poslovanja, mjesto ili vrijeme u kojem živite, svaki poduzetnik suočava sa istim problemima.
Sabina u našoj FEEL GOOD majici čijom kupovinom donirate 2 KM za projekt #poduzetneZAJEDNO u potpisu Fondacije 787
TEKST: Ada Ćeremida
Nekad je za promjenu karijere dovoljno devedeset minuta, sedam odbrana i jedan trenutak emocije koji internet ne pušta. Vozinha, 40-godišnji golman Cape Verdea, nakon utakmice protiv Španije postao je globalna sportska priča koju pratimo i iz karijernog ugla.
Ovo je jedna od onih priča zbog kojih Svjetsko prvenstvo nije samo statistika, tabela i rezultat.
Cape Verde, ili Cabo Verde u svom izvornom nazivu, je u svom prvom nastupu na Mundijalu odigrao 0:0 protiv Španije, a glavni razlog što je mreža ostala netaknuta bio je Josimar José Évora Dias, poznatiji kao Vozinha.
Sa 40 godina, sedam odbrana i Player of the Match priznanjem, postao je lice utakmice, ali i lice onog dijela fudbala koji volimo najviše: kada reprezentacija koju mnogi nisu imali na svom radaru izađe na najveću scenu i pretvori jednu utakmicu u priču koju gleda cijeli svijet.
Foto: @atlchamber
Vozinha nije tip fudbalera čiju karijeru od početka prate reflektori, veliki transferi i headline-i. Rođen je u Mindelu, na otoku São Vicente, a profesionalni put vodio ga je kroz Cape Verde, Angolu, Moldaviju, Portugal, Kipar i Slovačku.
Danas brani za Chaves u portugalskoj drugoj ligi, što cijelu priču čini još snažnijom jer na Mundijal nije stigao iz najvećeg evropskog kluba, već iz karijere koja se gradila daleko od stalnih reflektora.
Njegov put do Svjetskog prvenstva zato nosi posebnu težinu: godine rada, selidbi, čekanja i dokazivanja stale su u tih 90 minuta u kojima je pred cijelim svijetom pokazao zašto je baš on morao biti tamo.
Foto: @fifaworldcup
Protiv Španije, Cape Verde nije samo “izdržao” utakmicu, nego je osvojio historijski bod u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu.
Španija je imala veliki pritisak, 27 pokušaja i sedam udaraca u okvir gola, ali svaki put kada je trebalo, Vozinha je bio tu.
U fudbalskom jeziku, ovo je clean sheet; u jeziku interneta, ovo je bio trenutak kada neko odjednom postane svačiji omiljeni igrač.
Njegova partija je bila toliko snažna da se više nije pričalo samo o rezultatu, nego o čovjeku koji ga je sačuvao.
Prije utakmice, Vozinha je imao manje od 20.000 pratitelja na Instagramu, a nakon nje brojke su krenule rasti suludom brzinom.
Neki izvještaji su prvo pisali o prelasku preko milion, zatim o 5, 6 pa i više od 7 miliona pratitelja, dok screenshot njegovog profila sada pokazuje da je već preko 10 miliona.
To nije samo “viralno”, to je onaj rijetki trenutak kada publika ne prati sportistu zato što je najpoznatiji, nego zato što osjeti da je upravo svjedočila nečemu iskrenom.
Nakon utakmice, njegov emotivni slom dodatno je pojačao reakcije jer je govorio o nani i dedi koji su ga odgojili, ponosu i majci koja nije mogla biti tu.
Najljepši dio ove priče nije broj followera, iako je i to fascinantno. Najljepši dio je činjenica da Vozinha sa 40 godina nije “kasno” došao do najveće pozornice, nego je došao tačno onda kada je trebalo. 
Foto: @sportsillustratedfc
U svijetu u kojem se karijere često mjere brzinom, ranim uspjehom i konstantnom vidljivošću, njegova priča podsjeća da se veliki zaokreti nekad dogode nakon godina rada koji niko ne vidi.
Cape Verde je dobio historijski bod, Chaves je odjednom dobio globalnu pažnju, a Vozinha je dobio ono što se ne može isplanirati: trenutak koji te iz lokalne priče prebaci u svjetsku.
Foto: @fr27design
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
