Iako je jutarnja, poslovna ili beauty rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje biraju druge dame kako bi svoj dan započele motivirane i nasmijane te se uhvatile u koštac s obvezama i zadacima koji su pred njima.

I rubrika BONJOUR.insider je nastala kako bi našim čitateljima dali backstage pogled u vještine uspješnih dama uz koje organiziraju svoj dan, obveze, dom i ormar. Gošća koju smo još prije početka pandemije ugostili u našoj rubrici je TV voditeljica Ana Bavrka. I priznajemo, planirali smo čekati da se globalna pandemija završi kako bismo vam kroz fotke koje smo još tada kreirali predstavili Anin dan, no, odlučili smo da je vrijeme za inspirativne domaće priče na BONJOUR.ba, baš poput ove.

Jedno od prepoznatljivijih lica s malih ekrana, uvijek nasmijana i odlično raspoložena Ana Bavrka, iako s podužom lista obveza, dozvolila je da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako započinje jutro, ali i bez čega ne završava dan.

Ana nam je otkrila i da, kada je u pitanju voditeljski posao, ne postoji 'tipičan dan', kao i kako se nositi s pozitivnom tremom.
Zavirili smo i u njenu torbicu te otkrili njene male asistente kroz dan, Ana nam je dala i par modnih preporuka te otkrila kako izgleda njena savršena kombinacija za dnevne i svečanije kombinacije i uz sve to, našu urednicu Dijanu Ćavar i fotografa Marka Jovančića provela kroz svoj jedan radni dan. 

Razgovor smo započeli u cafe Flora u Sarajevu uz tople napitke i ukusnu tortu od mrkve (za koju nam je Ana otkrila i da joj je jedan od dražih deserata), a druženje nastavili kroz šetnju ulicama Sarajeva i na terasi restorana i bara Monarch koja nudi sasvim novi pogled na užurban grad.

3 osobine koje te najbolje opisuju?

Radoholičarka. Ambiciozna. Strastvena.

Ujutro se budim u…?

Ja sam ranoranioc. Volim buđenja u pet, šest sati ujutro. I uglavnom je to vrijeme kada se ustajem. Osim ako sam baš kasno zaspala, u mom slučaju to je 23:30h, onda tek u 7:00h. :D 

Prva stvar koju napravim nakon buđenja je?

Pomolim se. Zatim popijem vodu, koju uvijek imam kraj kreveta. Onda upalim glazbu i idem u toalet. 

Moj radni dan započinje ujutro u... i tada:
 

Teško je odgovoriti na ovo. Jer nekad radim od 9:00h- 24:00h, a nekad od 9:00-17:00h. Ali to je posao na TV-u. :) 

Iz kuće ne izlazim bez:

Mobitela, ključeva i kreme za ruke. 

A što se uvijek krije u tvojoj torbici?

Često mijenjam torbice, ali ovo što ste našli su zaista stvari koje su mi neophodne i koje uvijek imam sa sobom. A vjerujem da ovako izgleda i 90% tuđih torbica. Priznajte, ovo je stvarno basic.

Odjevni komadi koje najčešće biram za dnevne obveze su:

Samo neka je udobno. 

U 12:00h moj radni dan izgleda ovako:

Montiram priloge, pišem tekstove i najave. Zovem tisuću i jednog gosta. Ili ako sam već sve dogovorila, odlazim na frizuru i šminku za snimanje. 

U 15:00h kada mi je potrebna dodatna motivacija i boost biram:

Glazba. To uvijek pomaže. Možda i šalica čaja ili kave. 

U 17:00h nakon radnih obveza prva stvar koju ću napraviti:

Spremiti torbu za trening. 

Dan ne završavam bez: 

Treninga. 

Beauty ritual kojeg se pridržavam baš svaki dan:

Sve u vezi skin carea. Skidanje šminke pri dolasku kući i raznorazne mazalice. 

U mom ormaru ćete trenutno naći:

Sve i svašta. Mislim da je sada pravo vrijeme za proljetno čišćenje. Ovaj karantin će to riješiti. Ali najviše (nažalost) crne odjeće. Ja sam taj 'tamni' lik žene. Ali potrudit ću se to ovoga proljeća promijeniti. 

Ana nosi Zara haljinu i cipele te Cocopat torbu

Kako se nosiš s negativnim komentarima na društvenim mrežama?

Ne čitam ih. A ako mi se baš ''serviraju pod nos'', postoje dvije opcije. Jedna je jako jednostavna i zahtjeva 3,2 sekunde vašeg vremena, zove se ''delete and block'', a druga je, koja zavisi od mog raspoloženja, a onda, lijepo na isti i odgovorim, volim na nekulturu odgovoriti kulturom i činjenicama. Uglavnom se poslije toga ispričaju ili se sami obrišu. :)

3 stvari koje uvijek napravim prije spavanja: 

• Tuširanje. 
• Pranje zubića i stavljanje udlaga. Jer... nosila sam aparatić. 
• Molitva. 

Moja najveća inspiracija je: 

U nju gledam svaki put kad pogledam u ogledalo.

Zumba instruktorica, voditeljica dnevne emisije na City televiziji, razni modeling angažmani, a zatim i uloga voditeljice na Hayat televiziji… Koji su tvoji naredni karijerni koraci?

Ajme... Treba vremena i da pročitam sve ovo. Ali je trebalo i hrabrosti upustiti se u sve ovo, uz fakultet, koji je na vrijeme završen. Svaki moj korak i odabir novog poziva je bio rezultat nekog životnog perioda na koji sam se morala prilagoditi. Ali, ponosna sam na sve svoje izbore i sretna što sam bila motivirana da stvaram život koji želim. Nisam očekivala da mi drugi stvaraju i vode moje želje. Tako je i danas. 

Angažman na Hayat televiziji značio je i preseljenje iz Mostara u Sarajevo, a svaka promjena nosi i određenu dozu uzbuđenja. Što je tebi pomagalo da prihvatiš i da se lakše nosiš sa svim avanturama koje nosi ovaj korak?

Dozu uzbuđenja, ali i straha od toga hoće li vas netko prihvatiti. Na moju sreću, Sarajevo me zagrlilo. Meni je trebalo gotovo godinu i pol dana da shvatim da sada živim u drugom gradu, da sam u potpunosti neovisna. Pa, iskreno, meni je samo vrijeme, koje je uvijek i zauvijek najbolji pokazatelj i saveznik pomoglo da svoj život vidim u Sarajevu. Ali i sve te silne mogućnosti koje su se tada pružale, kao i posao koji sam radila, ulijevale su nadu u bolje sutra i lakšu prilagodbu novom životu. 

Lekcije o modi, organizaciji i umjetnosti koje me je uloga voditeljice naučila su:

• Znanje je moć! 
• Crno ne mora uvijek da znači basic. 
• Priprema je pola emisije. 
• Uvijek uredna i sređena. Jer nikad ne znaš s kim ćeš razgovarati i hoćeš li biti ispred ili iza kamere.
• Šminka za TV - manje je više. 
• Nikad nećeš biti dovoljno spremna za razgovor s intelektualcima, umjetnicima, ali čovjek uči dok je živ. 

Na kojim projektima trenutno radiš? 

S obzirom da ovo pišem u vrijeme COVID-19-a projekt koji se zove ''Život u vrijeme korone'' mi uzima većinu radnog vremena i tome sam maksimalno posvećena. Kao i emisijama ZMBT-a, koje se polako bliže kraju. Ali i naravno, pripremama za nove proljetne/ljetne programske sheme, koje jedva čekam. 

Ana nosi Atelier Simone by Anna haljinu i Luxe To Kill sandale

Tvoj ritual prije početka svake emisije je?

Priprema govornog aparata, razne vježbe izgovora, ali i ono meni najvažnije: prekrstim se uvijek prije ulaska u studio ili javljanja. 

Kada imaš tremu prije emisije, onda…

Duboko udahnem, zatvorim oči i pomislim na ono najmilije, to su moji roditelji. Znam da bi bili sretni da svaki put dobro odradim posao i da me oni gledaju. To onda bude pozitivna trema, strah otklonim, a tu tremu zadržim, jer meni je najbitnije što oni kažu i da njih ne razočaram. Uz dužno poštovanje, svim gledateljima... 

Najbolji savjet koji sam dobila glasi: 

Mirno more nikada nije napravilo vješte mornare. 

Koji bi savjet dala svakoj dami koja čita ovaj BONJOUR.insider i sanja o tome da jednog dana postane uspješna voditeljica?

Vodim se uvijek kultnom: ''Žena je nemoćna samo dok joj se na osuši lak na noktima.'' Ne dozvolite da mediokritet tuđih razmišljanja poljulja vaše velike snove. Dream big, do bigger babygirl. 

U svijetu u kojem svjedočimo inflaciji fotografija, volimo trenutke kada fotografija uspije probiti površinu i zaustaviti nas da gledamo, ne samo da vidimo.

Sarajevo Photography Festival, jedan od najvećih u regiji posvećen isključivo fotografiji, uspijeva napraviti upravo to. Festival okuplja autore, mislioce i publiku oko jedne ideje, a to je da fotografija i dalje ima moć mijenjati perspektivu, potaknuti razgovor te zabilježiti duh jednog vremena.
 

 

4. izdanje Sarajevo Photography Festivala dolazi s jasnim porukama i ambicioznim iskoracima. Stoga smo ispred Bonjour.ba odlučili razgovarati s osnivačicom i direktoricom Festivala Aidom Redžepagić te direktoricom programa Jelenom Janković. 
 

Aida Redžepagić, osnivačica i direktorica Sarajevo Photography Festivala

Jelena Janković, direktorica programa Sarajevo Photography Festivala  

 

Kako se svečani dio programa ove godine održava u Narodnom pozorištu u Sarajevu, jer estetika, simbolika i tradicija moraju biti u dijalogu s onim što je savremeno i hrabro. Bilo je sasvim logično da s njima razgovaramo upravo tu, te uz razgovor zabilježimo i fotografije. 
 

U intervjuu za Bonjour.ba, Aida i Jelena otkrile su detalje programa koji i ove godine donosi pažljivo birane izložbe, predavanja, radionice i razgovore sa značajnim imenima savremene fotografije. 
 

Aida Redžepagić, direktorica Festivala /  Emina Smaka, glavna urednica Bonjour.ba / Jelena Janković, direktorica programa Festivala  
 

Već smo govorili o Alessiji Glaviano, jednoj od najvažnijih figura u međunarodnoj fotografskoj kritici, i o tome da ćete ove godine na Festivalu imati priliku pogledati izložbu Deanne Dikeman...

Ovaj put nam Aida i Jelena predstavljaju i sam program, govore o temi Festivala, ali i otkrivaju svakodnevne izazove i uspjehe. 

 

Aida, Jelena, obje ste fotografkinje. Za početak, želimo vidjeti šta je po vama Festival, objasnite ga kroz jedan kadar. Kako ga definiše savršena fotografija?

Jelena: To je porodična fotografija sa mnogo članova, svi plešu na njoj. Živo je, nosi sa sobom mnogo različitih energija i emocija. Autfiti su u neskladnom skladu. Ritmovi se ne poklapaju, ali svi zajedno čine neverovatno dobru, u svom haosu usklađenu plesnu fotografiju. To je kolektivni čin u jednom kadru.
 


 

Aida: Zapravo, imamo jednu takvu fotografiju koja je meni festival. Nas 10ak na stepenicama ispred Vijećnice nakon drugog izdanja festivala. Umorni, sretni, zagrljeni, nasmijani. Meni je ta fotografija festival. Imam I nekoliko sa Jelenom, smiješnih, zabrinutih, paničnih, u svaka doba dana i noći. I one su mi festival.


 
 

Tema ovogodišnjeg Festivala je Weltschmerz. Kako fotografija, kao umjetnička forma, može biti ogledalo društvenih promjena i koju ulogu vaš Festival igra u tom dijalogu?

Jelena: Fotografija ima najveću vrednost u tome što nosi glas,  sposobnost da prenese priču, stanje društva i unutrašnje promene koje često ostaju nevidljive. Iako možda sama ne menja svet, njena poruka može da bude kao zemljotres snažna. Fotografija nam otvara prostor za slobodan govor, podsećajući nas na odgovornost da budemo beskompromisni u onome što svedočimo. U vremenu kada se istina često pokušava potisnuti, fotografija ostaje način da je sačuvamo i prenesemo,  jasno, snažno i direktno.

Festival kroz temu Weltschmerz upravo otvara taj prostor da kroz fotografiju razgovaramo o društvenim promenama, unutrašnjim lomovima i kolektivnim osećanjima koje nekada teško artikulišemo rečima.
 

 

Aida: Fotografija je često kao ogledalo koje nikad ne laže. Ponekad te iznenadi kako stvarno izgledaš, a ponekad ti otvori oči za nešto što si ignorisao. SPF daje megafon tim slikama koje govore o društvu: o ljepoti, bolu, ludilu, promjenama.

Da li će tema uticati na izbor radova i kuratorske koncepte?

Jelena: Da, tema Weltschmerz je uticala na izbor radova. Cjelokupan program je formiran oko ove teme. Želimo da kroz fotografiju istražimo unutrašnje borbe, društvene i ekološke izazove s kojima se suočavamo, kao i kako ti izazovi oblikuju naše emotivne i intelektualne odgovore na svet oko nas. 

Kroz radove, publika će moći da oseti intimnost tih tema, da razmišlja o stanju sveta u kojem živimo, ali i da pronađe utehu i snagu u kolektivnoj energiji. Na kraju, cilj je da nas umetnost podstakne na zajedničku refleksiju, ojača i ohrabri da, uprkos svemu, zajedno idemo napred.
 

 

Aida: Jelena je direktorica programa i ja sam presretna izborom radova koje je ove godine odabrala. Jedva čekam da sve postavimo u galerije i da radove vidim u printu, taj osjećaj je uvijek poseban.
 

 

Kada možemo očekivati objavu programa, mnogi ga s nestrpljenjem očekuju?

Već sada možemo da podelimo sa vašim čitaocima da nas očekuje pet pažljivo odabranih izložbi. Američka umetnica Deanna Dikeman predstaviće projekat ‘’Leaving and Waving'' u Umjetničkoj galeriji BiH. Ova serija nastajala je 27 godina. Autorka je fotografisala trenutke rastanka dok je odlazila od roditelja iz njihove kuće u Sioux Cityju. Počelo je 1991. godine spontano, kao način da se nosi s tugom. 

Vremenom je to postao porodični ritual. Fotografije prate protok vremena, starenje roditelja, smrt oca 2009. i majke 2017. godine, a završavaju se praznim prilazom. Projekat govori o ljubavi, prolaznosti i tišini svakodnevnih oproštaja.

Kolektiv Belgrade Raw i multimedijalna umetnica Jelena Nikolić predstavljaju se radom ‘’Not Many Things Disgust Me, a Lot of Things Make Me Sad'' u Manifesto galeriji. Osim što Belgrade Raw slavi 15 godina postojanja, izložbom naglašavamo važnost kolektiva koji su uglavnom, ali i ističemo istrajnost. Izložba je rezultat posmatranja i beleženja. Vidimo zato što tražimo; čula su uvek gladna, razum je pripitomljeni divljak. 

Zabeleženo, oteto trenutku, bez svog jedinog sigurnog konteksta, postaje talac tumačenja. Kao praznik, značenje je nasilno, a traženje istine je borba. Jelena tekstualno dokumentira vlastita emocionalna stanja koji sa pejzažno povezuje sa fotografijama kolektiva i time zajedno daju jedan snažan unutrašnji ritam otpora vlastite stvarnosti u kojoj žive. 

U Historijskom muzeju BiH Dženat Dreković predstaviće publici novi rad kroz sjajnu izložbu ‘’Bamburci''. Serija fotografija svedoči o vremenu, nestajanju i upornosti, o strahu i ljubavi prema mestu koje nas je oblikovalo, čak i kada ga više nema u onom obliku koji pamtimo.
 

U Umjetničkoj galeriji BiH biće prikazana i Izložba finalista, sa radovima fotografa iz gotovo 60 zemalja, dok će na Pozorišnom trgu Susan Sontag biti postavljena izložba ‘’Solar Portraits'' Rubéna Salgada Escudera. Fotografska serija koja dokumentuje kako solarna tehnologija menja živote ljudi u zajednicama bez pristupa električnoj energiji.

Svaka izložba predstavlja drugačiji fotografski stil, ali sve ih objedinjuje snažna poruka koju šalju. Kroz pet izložbi možete videti koliko stilovi i forme mogu da se razlikuju, na koje načine možemo da pristupimo temama, ali i da ostanemo verni suštini, glasu koji dajemo svojim radovima.
 

Možete li specijalno za Bonjour publiku otkriti neki od noviteta ove godine?

Ove godine imamo nekoliko uzbudljivih noviteta koji će obogatiti program festivala. Jedan od njih je Photo Book Table, posvećen fotografskim knjigama koje igraju ključnu ulogu u razvoju autorskog izraza i dugoročnom promišljanju fotografije kao umetničke prakse. 

Kroz ovaj događaj želimo da podržimo razvoj i publikaciju foto-knjiga, pružajući autorima priliku da pokažu svoje radove i povežu se sa širom publikom. Takođe, pozivamo autore da prijave i svoje foto-zineove, jer želimo da obuhvatimo širi spektar umetničkih formi.
 
Osim toga, imamo i dečiji program kroz koji ćemo povezati fotografiju sa video produkcijom, glumom i kreativnim razmišljanjem. Želimo da deci omogućimo da istraže svet umetnosti kroz različite medije i razvijaju svoju kreativnost. Još jedan novitet su teme i oblici radionica koje do sada nismo imali, a posebno izdvajamo radionicu posvećenu foto-knjigama, koju će voditi dve sjajne autorke Sylvia Sachini i Clémence Malleret.

Sylvia Sachini je kustoskinja, izdavačica i edukatorka iz Atine. Osnivačica je MISC-a, bila je suosnivačica Void-a (nezavisna vodeće izdavačka kuća posvećenja knjigama), i danas razvija izložbe i obrazovne programe u okviru Athens Photo Festivala, fokusirajući se na fotografiju, štampu i vizuelno pripovedanje. 

Clémence Malleret je vizuelna umetnica sa sedištem u Atini, sa obrazovanjem iz umetničkih škola u Milanu i Atini. Njena praksa kombinuje fotografiju, eksperimentalno pisanje i kolektivni rad, a od februara 2024. vodi produkciju knjiga u MISC-u. Ova radionica će polaznicima pomoći da formiraju mišljenje o foto-knjigama i nauče kako da usmere svoj rad u formu foto-knjige.

Takođe, Belmin Islam, sarajevski fotograf, vodiće radionicu kroz koju će učesnici imati priliku da interaktivno dožive Sarajevo i kroz fotografiju istraže grad. Ovoj radionici se posebno radujemo.
 

Kroz radionicu Crossroads: New Journeys spajamo različita iskustva. Voditelji će biti Vladimir Živojinović, fotograf sa balkanskog područja koji istražuje dokumentarne forme, i Pierre Mohamed-Petit, vizuelni umetnik i menadžer produkcije u Magnum Photos u Parizu. 

Ovakvim pristupom učimo, povezujemo nove forme i istražujemo različita iskustva, problematike i veštine. Novost je i saradnja sa Kvirhanom, kroz koju ćemo ugostiti predavanje i predstavljanje projekta sjajnog autora Simona Changa. U saradnji sa VI fondacijom organizujemo projekciju video radova, kroz koju ćemo predstaviti 12 izuzetnih autora iz svih krajeva sveta.

Na kraju izdvajamo i Movie Night u saradnji sa Bura Film Festivalom, večernju projekciju na otvorenom pod vedrim nebom kroz koju ćemo kroz film istraživati temu Weltschmerz.

Ovo je 4. izdanje Festivala, sada kada imate ovo jedinstveno iskustvo, gdje ga vidite za 5. godina?

Jelena: Oblikujemo ga da postane  prepoznatljiv ne samo u regionu, već i mnogo šire. Planiramo da ojačamo međunarodnu saradnju sa drugim festivalima, umetnicima, institucijama i organizacijama, kako bismo promovisali regionalnu fotografiju i omogućili umetnicima iz našeg regiona veću vidljivost na globalnoj sceni. 

Takođe, nastavićemo da pružamo podršku fotografima kroz besplatne edukativne programe, mentorstva, želimo da oformimo nagradne fondove i druge aktivnosti koje će im pomoći da razvijaju svoje projekte i karijere.

Vidim budućnost festivala kao vreme kada nećemo morati da se stalno brinemo o budžetima, već ćemo moći slobodno da stvaramo i postavimo Sarajevo u centar evropskih fotografskih festivala.
 

 

Aida: Za 5 godina vidim nas kako pravimo SPF "world tour", dovodimo još više fotografa iz cijelog svijeta u Sarajevo, i, naravno, još uvijek se smijemo do suza i kvalitetno raspravljamo dok sve organizujemo. Jer bez tog adrenalina, nije to to!

Ako gledamo Sarajevo Photography Festival kroz brojke, oko 80 fotografa je izloženo, dijele se 24 nagrade... nastavite niz!

Aida: ...hiljade posjetilaca, 60+ zemalja učesnika, 11 lokacija u gradu, 500 ispijenih kafa tokom produkcije...

Jelena: ...25 nervnih slomova, ali KIDAMO!
 

 

Zamislite da imate samo jedan SMS da pozovete nekoga u Sarajevo na festival, kome biste ga poslale? 

Aida: Sestri. Da ne zaboravi doći. Mnogo mi je važno da je tu.

Jelena: Samoj sebi bih poslala poziv da dođem kao gost i uživam u svim ovim divnim umetnicima, druženjima i ljudima. Bez planiranja i razmišljanja, šta dalje, nego samo impuls upijanja.