Iako je jutarnja, poslovna ili beauty rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje biraju druge dame kako bi svoj dan započele motivirane i nasmijane te se uhvatile u koštac s obvezama i zadacima koji su pred njima.

I rubrika BONJOUR.insider je nastala kako bi našim čitateljima dali backstage pogled u vještine uspješnih dama uz koje organiziraju svoj dan, obveze, dom i ormar. Gošća koju smo još prije početka pandemije ugostili u našoj rubrici je TV voditeljica Ana Bavrka. I priznajemo, planirali smo čekati da se globalna pandemija završi kako bismo vam kroz fotke koje smo još tada kreirali predstavili Anin dan, no, odlučili smo da je vrijeme za inspirativne domaće priče na BONJOUR.ba, baš poput ove.

Jedno od prepoznatljivijih lica s malih ekrana, uvijek nasmijana i odlično raspoložena Ana Bavrka, iako s podužom lista obveza, dozvolila je da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako započinje jutro, ali i bez čega ne završava dan.

Ana nam je otkrila i da, kada je u pitanju voditeljski posao, ne postoji 'tipičan dan', kao i kako se nositi s pozitivnom tremom.
Zavirili smo i u njenu torbicu te otkrili njene male asistente kroz dan, Ana nam je dala i par modnih preporuka te otkrila kako izgleda njena savršena kombinacija za dnevne i svečanije kombinacije i uz sve to, našu urednicu Dijanu Ćavar i fotografa Marka Jovančića provela kroz svoj jedan radni dan. 

Razgovor smo započeli u cafe Flora u Sarajevu uz tople napitke i ukusnu tortu od mrkve (za koju nam je Ana otkrila i da joj je jedan od dražih deserata), a druženje nastavili kroz šetnju ulicama Sarajeva i na terasi restorana i bara Monarch koja nudi sasvim novi pogled na užurban grad.

3 osobine koje te najbolje opisuju?

Radoholičarka. Ambiciozna. Strastvena.

Ujutro se budim u…?

Ja sam ranoranioc. Volim buđenja u pet, šest sati ujutro. I uglavnom je to vrijeme kada se ustajem. Osim ako sam baš kasno zaspala, u mom slučaju to je 23:30h, onda tek u 7:00h. :D 

Prva stvar koju napravim nakon buđenja je?

Pomolim se. Zatim popijem vodu, koju uvijek imam kraj kreveta. Onda upalim glazbu i idem u toalet. 

Moj radni dan započinje ujutro u... i tada:
 

Teško je odgovoriti na ovo. Jer nekad radim od 9:00h- 24:00h, a nekad od 9:00-17:00h. Ali to je posao na TV-u. :) 

Iz kuće ne izlazim bez:

Mobitela, ključeva i kreme za ruke. 

A što se uvijek krije u tvojoj torbici?

Često mijenjam torbice, ali ovo što ste našli su zaista stvari koje su mi neophodne i koje uvijek imam sa sobom. A vjerujem da ovako izgleda i 90% tuđih torbica. Priznajte, ovo je stvarno basic.

Odjevni komadi koje najčešće biram za dnevne obveze su:

Samo neka je udobno. 

U 12:00h moj radni dan izgleda ovako:

Montiram priloge, pišem tekstove i najave. Zovem tisuću i jednog gosta. Ili ako sam već sve dogovorila, odlazim na frizuru i šminku za snimanje. 

U 15:00h kada mi je potrebna dodatna motivacija i boost biram:

Glazba. To uvijek pomaže. Možda i šalica čaja ili kave. 

U 17:00h nakon radnih obveza prva stvar koju ću napraviti:

Spremiti torbu za trening. 

Dan ne završavam bez: 

Treninga. 

Beauty ritual kojeg se pridržavam baš svaki dan:

Sve u vezi skin carea. Skidanje šminke pri dolasku kući i raznorazne mazalice. 

U mom ormaru ćete trenutno naći:

Sve i svašta. Mislim da je sada pravo vrijeme za proljetno čišćenje. Ovaj karantin će to riješiti. Ali najviše (nažalost) crne odjeće. Ja sam taj 'tamni' lik žene. Ali potrudit ću se to ovoga proljeća promijeniti. 

Ana nosi Zara haljinu i cipele te Cocopat torbu

Kako se nosiš s negativnim komentarima na društvenim mrežama?

Ne čitam ih. A ako mi se baš ''serviraju pod nos'', postoje dvije opcije. Jedna je jako jednostavna i zahtjeva 3,2 sekunde vašeg vremena, zove se ''delete and block'', a druga je, koja zavisi od mog raspoloženja, a onda, lijepo na isti i odgovorim, volim na nekulturu odgovoriti kulturom i činjenicama. Uglavnom se poslije toga ispričaju ili se sami obrišu. :)

3 stvari koje uvijek napravim prije spavanja: 

• Tuširanje. 
• Pranje zubića i stavljanje udlaga. Jer... nosila sam aparatić. 
• Molitva. 

Moja najveća inspiracija je: 

U nju gledam svaki put kad pogledam u ogledalo.

Zumba instruktorica, voditeljica dnevne emisije na City televiziji, razni modeling angažmani, a zatim i uloga voditeljice na Hayat televiziji… Koji su tvoji naredni karijerni koraci?

Ajme... Treba vremena i da pročitam sve ovo. Ali je trebalo i hrabrosti upustiti se u sve ovo, uz fakultet, koji je na vrijeme završen. Svaki moj korak i odabir novog poziva je bio rezultat nekog životnog perioda na koji sam se morala prilagoditi. Ali, ponosna sam na sve svoje izbore i sretna što sam bila motivirana da stvaram život koji želim. Nisam očekivala da mi drugi stvaraju i vode moje želje. Tako je i danas. 

Angažman na Hayat televiziji značio je i preseljenje iz Mostara u Sarajevo, a svaka promjena nosi i određenu dozu uzbuđenja. Što je tebi pomagalo da prihvatiš i da se lakše nosiš sa svim avanturama koje nosi ovaj korak?

Dozu uzbuđenja, ali i straha od toga hoće li vas netko prihvatiti. Na moju sreću, Sarajevo me zagrlilo. Meni je trebalo gotovo godinu i pol dana da shvatim da sada živim u drugom gradu, da sam u potpunosti neovisna. Pa, iskreno, meni je samo vrijeme, koje je uvijek i zauvijek najbolji pokazatelj i saveznik pomoglo da svoj život vidim u Sarajevu. Ali i sve te silne mogućnosti koje su se tada pružale, kao i posao koji sam radila, ulijevale su nadu u bolje sutra i lakšu prilagodbu novom životu. 

Lekcije o modi, organizaciji i umjetnosti koje me je uloga voditeljice naučila su:

• Znanje je moć! 
• Crno ne mora uvijek da znači basic. 
• Priprema je pola emisije. 
• Uvijek uredna i sređena. Jer nikad ne znaš s kim ćeš razgovarati i hoćeš li biti ispred ili iza kamere.
• Šminka za TV - manje je više. 
• Nikad nećeš biti dovoljno spremna za razgovor s intelektualcima, umjetnicima, ali čovjek uči dok je živ. 

Na kojim projektima trenutno radiš? 

S obzirom da ovo pišem u vrijeme COVID-19-a projekt koji se zove ''Život u vrijeme korone'' mi uzima većinu radnog vremena i tome sam maksimalno posvećena. Kao i emisijama ZMBT-a, koje se polako bliže kraju. Ali i naravno, pripremama za nove proljetne/ljetne programske sheme, koje jedva čekam. 

Ana nosi Atelier Simone by Anna haljinu i Luxe To Kill sandale

Tvoj ritual prije početka svake emisije je?

Priprema govornog aparata, razne vježbe izgovora, ali i ono meni najvažnije: prekrstim se uvijek prije ulaska u studio ili javljanja. 

Kada imaš tremu prije emisije, onda…

Duboko udahnem, zatvorim oči i pomislim na ono najmilije, to su moji roditelji. Znam da bi bili sretni da svaki put dobro odradim posao i da me oni gledaju. To onda bude pozitivna trema, strah otklonim, a tu tremu zadržim, jer meni je najbitnije što oni kažu i da njih ne razočaram. Uz dužno poštovanje, svim gledateljima... 

Najbolji savjet koji sam dobila glasi: 

Mirno more nikada nije napravilo vješte mornare. 

Koji bi savjet dala svakoj dami koja čita ovaj BONJOUR.insider i sanja o tome da jednog dana postane uspješna voditeljica?

Vodim se uvijek kultnom: ''Žena je nemoćna samo dok joj se na osuši lak na noktima.'' Ne dozvolite da mediokritet tuđih razmišljanja poljulja vaše velike snove. Dream big, do bigger babygirl. 

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR