TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 15.4.2020.
Iako je jutarnja, poslovna ili beauty rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje biraju druge dame kako bi svoj dan započele motivirane i nasmijane te se uhvatile u koštac s obvezama i zadacima koji su pred njima.
I rubrika BONJOUR.insider je nastala kako bi našim čitateljima dali backstage pogled u vještine uspješnih dama uz koje organiziraju svoj dan, obveze, dom i ormar. Gošća koju smo još prije početka pandemije ugostili u našoj rubrici je TV voditeljica Ana Bavrka. I priznajemo, planirali smo čekati da se globalna pandemija završi kako bismo vam kroz fotke koje smo još tada kreirali predstavili Anin dan, no, odlučili smo da je vrijeme za inspirativne domaće priče na BONJOUR.ba, baš poput ove.
Jedno od prepoznatljivijih lica s malih ekrana, uvijek nasmijana i odlično raspoložena Ana Bavrka, iako s podužom lista obveza, dozvolila je da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako započinje jutro, ali i bez čega ne završava dan.
Ana nam je otkrila i da, kada je u pitanju voditeljski posao, ne postoji 'tipičan dan', kao i kako se nositi s pozitivnom tremom.
Zavirili smo i u njenu torbicu te otkrili njene male asistente kroz dan, Ana nam je dala i par modnih preporuka te otkrila kako izgleda njena savršena kombinacija za dnevne i svečanije kombinacije i uz sve to, našu urednicu Dijanu Ćavar i fotografa Marka Jovančića provela kroz svoj jedan radni dan.
Razgovor smo započeli u cafe Flora u Sarajevu uz tople napitke i ukusnu tortu od mrkve (za koju nam je Ana otkrila i da joj je jedan od dražih deserata), a druženje nastavili kroz šetnju ulicama Sarajeva i na terasi restorana i bara Monarch koja nudi sasvim novi pogled na užurban grad.
3 osobine koje te najbolje opisuju?
Radoholičarka. Ambiciozna. Strastvena.
Ujutro se budim u…?
Ja sam ranoranioc. Volim buđenja u pet, šest sati ujutro. I uglavnom je to vrijeme kada se ustajem. Osim ako sam baš kasno zaspala, u mom slučaju to je 23:30h, onda tek u 7:00h. :D
Prva stvar koju napravim nakon buđenja je?
Pomolim se. Zatim popijem vodu, koju uvijek imam kraj kreveta. Onda upalim glazbu i idem u toalet.
Moj radni dan započinje ujutro u... i tada:
Teško je odgovoriti na ovo. Jer nekad radim od 9:00h- 24:00h, a nekad od 9:00-17:00h. Ali to je posao na TV-u. :)
Iz kuće ne izlazim bez:
Mobitela, ključeva i kreme za ruke.
A što se uvijek krije u tvojoj torbici?
Često mijenjam torbice, ali ovo što ste našli su zaista stvari koje su mi neophodne i koje uvijek imam sa sobom. A vjerujem da ovako izgleda i 90% tuđih torbica. Priznajte, ovo je stvarno basic.
Odjevni komadi koje najčešće biram za dnevne obveze su:
Samo neka je udobno.
U 12:00h moj radni dan izgleda ovako:
Montiram priloge, pišem tekstove i najave. Zovem tisuću i jednog gosta. Ili ako sam već sve dogovorila, odlazim na frizuru i šminku za snimanje.
U 15:00h kada mi je potrebna dodatna motivacija i boost biram:
Glazba. To uvijek pomaže. Možda i šalica čaja ili kave.
U 17:00h nakon radnih obveza prva stvar koju ću napraviti:
Spremiti torbu za trening.
Dan ne završavam bez:
Treninga.
Beauty ritual kojeg se pridržavam baš svaki dan:
Sve u vezi skin carea. Skidanje šminke pri dolasku kući i raznorazne mazalice.
U mom ormaru ćete trenutno naći:
Sve i svašta. Mislim da je sada pravo vrijeme za proljetno čišćenje. Ovaj karantin će to riješiti. Ali najviše (nažalost) crne odjeće. Ja sam taj 'tamni' lik žene. Ali potrudit ću se to ovoga proljeća promijeniti.
Ana nosi Zara haljinu i cipele te Cocopat torbu
Kako se nosiš s negativnim komentarima na društvenim mrežama?
Ne čitam ih. A ako mi se baš ''serviraju pod nos'', postoje dvije opcije. Jedna je jako jednostavna i zahtjeva 3,2 sekunde vašeg vremena, zove se ''delete and block'', a druga je, koja zavisi od mog raspoloženja, a onda, lijepo na isti i odgovorim, volim na nekulturu odgovoriti kulturom i činjenicama. Uglavnom se poslije toga ispričaju ili se sami obrišu. :)
3 stvari koje uvijek napravim prije spavanja:
Moja najveća inspiracija je:
U nju gledam svaki put kad pogledam u ogledalo.
Zumba instruktorica, voditeljica dnevne emisije na City televiziji, razni modeling angažmani, a zatim i uloga voditeljice na Hayat televiziji… Koji su tvoji naredni karijerni koraci?
Ajme... Treba vremena i da pročitam sve ovo. Ali je trebalo i hrabrosti upustiti se u sve ovo, uz fakultet, koji je na vrijeme završen. Svaki moj korak i odabir novog poziva je bio rezultat nekog životnog perioda na koji sam se morala prilagoditi. Ali, ponosna sam na sve svoje izbore i sretna što sam bila motivirana da stvaram život koji želim. Nisam očekivala da mi drugi stvaraju i vode moje želje. Tako je i danas.
Angažman na Hayat televiziji značio je i preseljenje iz Mostara u Sarajevo, a svaka promjena nosi i određenu dozu uzbuđenja. Što je tebi pomagalo da prihvatiš i da se lakše nosiš sa svim avanturama koje nosi ovaj korak?
Dozu uzbuđenja, ali i straha od toga hoće li vas netko prihvatiti. Na moju sreću, Sarajevo me zagrlilo. Meni je trebalo gotovo godinu i pol dana da shvatim da sada živim u drugom gradu, da sam u potpunosti neovisna. Pa, iskreno, meni je samo vrijeme, koje je uvijek i zauvijek najbolji pokazatelj i saveznik pomoglo da svoj život vidim u Sarajevu. Ali i sve te silne mogućnosti koje su se tada pružale, kao i posao koji sam radila, ulijevale su nadu u bolje sutra i lakšu prilagodbu novom životu.
Lekcije o modi, organizaciji i umjetnosti koje me je uloga voditeljice naučila su:
Na kojim projektima trenutno radiš?
S obzirom da ovo pišem u vrijeme COVID-19-a projekt koji se zove ''Život u vrijeme korone'' mi uzima većinu radnog vremena i tome sam maksimalno posvećena. Kao i emisijama ZMBT-a, koje se polako bliže kraju. Ali i naravno, pripremama za nove proljetne/ljetne programske sheme, koje jedva čekam.
Ana nosi Atelier Simone by Anna haljinu i Luxe To Kill sandale
Tvoj ritual prije početka svake emisije je?
Priprema govornog aparata, razne vježbe izgovora, ali i ono meni najvažnije: prekrstim se uvijek prije ulaska u studio ili javljanja.
Kada imaš tremu prije emisije, onda…
Duboko udahnem, zatvorim oči i pomislim na ono najmilije, to su moji roditelji. Znam da bi bili sretni da svaki put dobro odradim posao i da me oni gledaju. To onda bude pozitivna trema, strah otklonim, a tu tremu zadržim, jer meni je najbitnije što oni kažu i da njih ne razočaram. Uz dužno poštovanje, svim gledateljima...
Najbolji savjet koji sam dobila glasi:
Mirno more nikada nije napravilo vješte mornare.
Koji bi savjet dala svakoj dami koja čita ovaj BONJOUR.insider i sanja o tome da jednog dana postane uspješna voditeljica?
Vodim se uvijek kultnom: ''Žena je nemoćna samo dok joj se na osuši lak na noktima.'' Ne dozvolite da mediokritet tuđih razmišljanja poljulja vaše velike snove. Dream big, do bigger babygirl.
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
