Iako je jutarnja, poslovna ili beauty rutina različita od osobe do osobe, uvijek pronađemo nešto inspirativno i poučno u aktivnostima koje biraju druge dame kako bi svoj dan započele motivirane i nasmijane te se uhvatile u koštac s obvezama i zadacima koji su pred njima.

I rubrika BONJOUR.insider je nastala kako bi našim čitateljima dali backstage pogled u vještine uspješnih dama uz koje organiziraju svoj dan, obveze, dom i ormar. Gošća koju smo još prije početka pandemije ugostili u našoj rubrici je TV voditeljica Ana Bavrka. I priznajemo, planirali smo čekati da se globalna pandemija završi kako bismo vam kroz fotke koje smo još tada kreirali predstavili Anin dan, no, odlučili smo da je vrijeme za inspirativne domaće priče na BONJOUR.ba, baš poput ove.

Jedno od prepoznatljivijih lica s malih ekrana, uvijek nasmijana i odlično raspoložena Ana Bavrka, iako s podužom lista obveza, dozvolila je da jedan dan provedemo s njom i saznamo kako započinje jutro, ali i bez čega ne završava dan.

Ana nam je otkrila i da, kada je u pitanju voditeljski posao, ne postoji 'tipičan dan', kao i kako se nositi s pozitivnom tremom.
Zavirili smo i u njenu torbicu te otkrili njene male asistente kroz dan, Ana nam je dala i par modnih preporuka te otkrila kako izgleda njena savršena kombinacija za dnevne i svečanije kombinacije i uz sve to, našu urednicu Dijanu Ćavar i fotografa Marka Jovančića provela kroz svoj jedan radni dan. 

Razgovor smo započeli u cafe Flora u Sarajevu uz tople napitke i ukusnu tortu od mrkve (za koju nam je Ana otkrila i da joj je jedan od dražih deserata), a druženje nastavili kroz šetnju ulicama Sarajeva i na terasi restorana i bara Monarch koja nudi sasvim novi pogled na užurban grad.

3 osobine koje te najbolje opisuju?

Radoholičarka. Ambiciozna. Strastvena.

Ujutro se budim u…?

Ja sam ranoranioc. Volim buđenja u pet, šest sati ujutro. I uglavnom je to vrijeme kada se ustajem. Osim ako sam baš kasno zaspala, u mom slučaju to je 23:30h, onda tek u 7:00h. :D 

Prva stvar koju napravim nakon buđenja je?

Pomolim se. Zatim popijem vodu, koju uvijek imam kraj kreveta. Onda upalim glazbu i idem u toalet. 

Moj radni dan započinje ujutro u... i tada:
 

Teško je odgovoriti na ovo. Jer nekad radim od 9:00h- 24:00h, a nekad od 9:00-17:00h. Ali to je posao na TV-u. :) 

Iz kuće ne izlazim bez:

Mobitela, ključeva i kreme za ruke. 

A što se uvijek krije u tvojoj torbici?

Često mijenjam torbice, ali ovo što ste našli su zaista stvari koje su mi neophodne i koje uvijek imam sa sobom. A vjerujem da ovako izgleda i 90% tuđih torbica. Priznajte, ovo je stvarno basic.

Odjevni komadi koje najčešće biram za dnevne obveze su:

Samo neka je udobno. 

U 12:00h moj radni dan izgleda ovako:

Montiram priloge, pišem tekstove i najave. Zovem tisuću i jednog gosta. Ili ako sam već sve dogovorila, odlazim na frizuru i šminku za snimanje. 

U 15:00h kada mi je potrebna dodatna motivacija i boost biram:

Glazba. To uvijek pomaže. Možda i šalica čaja ili kave. 

U 17:00h nakon radnih obveza prva stvar koju ću napraviti:

Spremiti torbu za trening. 

Dan ne završavam bez: 

Treninga. 

Beauty ritual kojeg se pridržavam baš svaki dan:

Sve u vezi skin carea. Skidanje šminke pri dolasku kući i raznorazne mazalice. 

U mom ormaru ćete trenutno naći:

Sve i svašta. Mislim da je sada pravo vrijeme za proljetno čišćenje. Ovaj karantin će to riješiti. Ali najviše (nažalost) crne odjeće. Ja sam taj 'tamni' lik žene. Ali potrudit ću se to ovoga proljeća promijeniti. 

Ana nosi Zara haljinu i cipele te Cocopat torbu

Kako se nosiš s negativnim komentarima na društvenim mrežama?

Ne čitam ih. A ako mi se baš ''serviraju pod nos'', postoje dvije opcije. Jedna je jako jednostavna i zahtjeva 3,2 sekunde vašeg vremena, zove se ''delete and block'', a druga je, koja zavisi od mog raspoloženja, a onda, lijepo na isti i odgovorim, volim na nekulturu odgovoriti kulturom i činjenicama. Uglavnom se poslije toga ispričaju ili se sami obrišu. :)

3 stvari koje uvijek napravim prije spavanja: 

• Tuširanje. 
• Pranje zubića i stavljanje udlaga. Jer... nosila sam aparatić. 
• Molitva. 

Moja najveća inspiracija je: 

U nju gledam svaki put kad pogledam u ogledalo.

Zumba instruktorica, voditeljica dnevne emisije na City televiziji, razni modeling angažmani, a zatim i uloga voditeljice na Hayat televiziji… Koji su tvoji naredni karijerni koraci?

Ajme... Treba vremena i da pročitam sve ovo. Ali je trebalo i hrabrosti upustiti se u sve ovo, uz fakultet, koji je na vrijeme završen. Svaki moj korak i odabir novog poziva je bio rezultat nekog životnog perioda na koji sam se morala prilagoditi. Ali, ponosna sam na sve svoje izbore i sretna što sam bila motivirana da stvaram život koji želim. Nisam očekivala da mi drugi stvaraju i vode moje želje. Tako je i danas. 

Angažman na Hayat televiziji značio je i preseljenje iz Mostara u Sarajevo, a svaka promjena nosi i određenu dozu uzbuđenja. Što je tebi pomagalo da prihvatiš i da se lakše nosiš sa svim avanturama koje nosi ovaj korak?

Dozu uzbuđenja, ali i straha od toga hoće li vas netko prihvatiti. Na moju sreću, Sarajevo me zagrlilo. Meni je trebalo gotovo godinu i pol dana da shvatim da sada živim u drugom gradu, da sam u potpunosti neovisna. Pa, iskreno, meni je samo vrijeme, koje je uvijek i zauvijek najbolji pokazatelj i saveznik pomoglo da svoj život vidim u Sarajevu. Ali i sve te silne mogućnosti koje su se tada pružale, kao i posao koji sam radila, ulijevale su nadu u bolje sutra i lakšu prilagodbu novom životu. 

Lekcije o modi, organizaciji i umjetnosti koje me je uloga voditeljice naučila su:

• Znanje je moć! 
• Crno ne mora uvijek da znači basic. 
• Priprema je pola emisije. 
• Uvijek uredna i sređena. Jer nikad ne znaš s kim ćeš razgovarati i hoćeš li biti ispred ili iza kamere.
• Šminka za TV - manje je više. 
• Nikad nećeš biti dovoljno spremna za razgovor s intelektualcima, umjetnicima, ali čovjek uči dok je živ. 

Na kojim projektima trenutno radiš? 

S obzirom da ovo pišem u vrijeme COVID-19-a projekt koji se zove ''Život u vrijeme korone'' mi uzima većinu radnog vremena i tome sam maksimalno posvećena. Kao i emisijama ZMBT-a, koje se polako bliže kraju. Ali i naravno, pripremama za nove proljetne/ljetne programske sheme, koje jedva čekam. 

Ana nosi Atelier Simone by Anna haljinu i Luxe To Kill sandale

Tvoj ritual prije početka svake emisije je?

Priprema govornog aparata, razne vježbe izgovora, ali i ono meni najvažnije: prekrstim se uvijek prije ulaska u studio ili javljanja. 

Kada imaš tremu prije emisije, onda…

Duboko udahnem, zatvorim oči i pomislim na ono najmilije, to su moji roditelji. Znam da bi bili sretni da svaki put dobro odradim posao i da me oni gledaju. To onda bude pozitivna trema, strah otklonim, a tu tremu zadržim, jer meni je najbitnije što oni kažu i da njih ne razočaram. Uz dužno poštovanje, svim gledateljima... 

Najbolji savjet koji sam dobila glasi: 

Mirno more nikada nije napravilo vješte mornare. 

Koji bi savjet dala svakoj dami koja čita ovaj BONJOUR.insider i sanja o tome da jednog dana postane uspješna voditeljica?

Vodim se uvijek kultnom: ''Žena je nemoćna samo dok joj se na osuši lak na noktima.'' Ne dozvolite da mediokritet tuđih razmišljanja poljulja vaše velike snove. Dream big, do bigger babygirl. 

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club