TEKST: Bonjour.ba
DATUM OBJAVE: 3.12.2020.
Adrijana je dobro poznato TV lice. U njenoj višegodišnjoj karijeri upisan je rad u raznim televizijskim formatima, od uloge voditeljice u sportskoj redakciji do vođenje showa Zvijezde sa zvijezdama, kroz koje nam je pokazala da odlično odgovara na nove izazove i dinamično okruženje.
Dio tima Nova BH već je više od godinu dana, a zajedno s kolegama Milicom Kokotović i Ajdinom Kulenovićem kreira nešto drugačiji, kreativan i inspirativan sadržaj s vijestima iz svakodnevnice kojima žele uljepšati poslijepodne gledaocima.
Adrijana nas je jedan dan ugostila u studiju i pokazala koliko je zapravo vremena i pripreme u pozadini kreiranja jedne TV emisije.
Zavirili smo u backstage i saznali kako se Adrijana nosi sa tremom, kako bira odjeću za set, ali i van seta, kako puni baterije, ali i gdje pronalazi inspiraciju. Otkrila nam je i koje je beauty lekcije naučio voditeljski posao, kao i što krije u torbici.
Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba i Adrijana Bikić
***
Kada započinje tvoje jutro? Imaš li neke male jutarnje rituale kojih se pridržavaš?
Ranoranilac sam. Volim se buditi 2 sata ranije kako bih na miru popila svoju jutarnju kafu i spremila se za novi radni dan. Moja jutarnja rutina uključuje jutarnji detoks sa toplom limunadom, zatim pripremu kafe i lediranje lica. To me na najbolji način razbudi.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan? Razlikuje li se on od dana do dana ili?
Moji radni dani se ne razlikuju mnogo jedni od drugih. Rad na televiziji je sam po sebi veoma dinamičan. Većina mojih obaveza zahtijeva prijepodnevnu pripremu. Nakon kolegija i dogovaranja snimanja, slijedi šminkanje i priprema za snimanje emisije.
Kako birate teme o kojima pričate na setu Nova IN?
Kroz našu emisiju Nova IN trudimo se biti aktuelni, zanimljivi, zabavni, ali i poučni. Upotpuniti slobodno vrijeme naših gledatelja svakoga dana je velika odgovornost, ali i izazov i dodatna motivacija za cijeli tim našeg magazina.
Koncept Nove IN je posve originalan i zanimljiv, miks urbanog i tradicionalnog, jedinstvenog identiteta i s jasnim je ciljem da svakom gledatelju priuštimo lijepo i zabavno popodnevno druženje, bilo da je riječ o modernoj publici, bilo o onoj malo tradicionalnijoj koja više preferira priče o tradiciji, običajima, neobičnim društvenim vrijednostima koje se njeguju na našim prostorima. Trudimo se udovoljiti različitim ukusima naše publike, ali i sami stvarati trendove i sadržaj koji će voljeti. U magazinu Nova IN smatramo da svako ima priču vrijednu snimanja i svakoga dana krećemo u potragu za novom.
Imaš li već omiljeno gostovanje? Koju bi osoba voljela ugostiti na setu emisije, a još uvijek nisi?
Bilo je zaista mnogo gostiju koji zaslužuju biti na listi omiljenih. Ali, ako bih već trebala nekoga izdvojiti, omiljeno mi je prvo gostovanje u prvoj emisiji i mom prvom pojavljivanju na Novoj BH, a to je razgovor sa Amelom Tukom nakon što je osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Dohi.
Emisiju pored tebe vode Milica i Ajdin. Što je ključ timskog rada?
Timski rad je ono što je sastavni dio svakog kolektiva, jer samo tako se mogu ostvariti svi zadani ciljevi na duže staze. Ono što karakteriše zabavnu redakciju Nove BH je upravo ta konstantna komunikacija, razmjena mišljenja i predlaganje kreativnih ideja kako bi naša emisija ostvarila ono što svi istinski i zajednički želimo, a to je sat vremena opuštanja i relaksacije od svakodnevnih teških tema, koje su nažalost neizbježne pogotovo u novonastalim okolnostima pandemije korona virusa. Uglavnom svi dijelimo istu viziju o emisiji i sadržajnoj koncepciji, a privatno uvijek pomažemo jedni drugima sa savjetima i obično taj poslovni odnos uvijek preraste u prijateljski. Svakako bude tu i diskursa, koje smatram poželjnim u ovom poslu, jer na taj način iznjedre se najkreativnije ideje. Naša redakcija satkana je od ljudi različitih preferencija i osobnosti i upravo je to negdje ključ uspjeha za ekipu koja radi dobre priče i polučuje dobre rezultate gledanosti. Naravno, uz konstantno osluškivanje želja naših gledatelja.
Imaš li neke sitne rituale prije početka svake emisije? Je li se još uvijek javlja trema i kako se nosiš s njom?
Trema je nestala nakon par mjeseci rada na televiziji. S obzirom na to da je to bilo prije 15 godina, danas taj osjećaj mogu okarakterisati kao odgovornost prije svega prema sebi, a onda i prema ostatku kolektiva i na kraju najbitnije prema gledateljima koji su nam ukazali povjerenje. Većina će mene okarakterisati kao perfekcionistu, što je nekada pozitivno, ali nekada zna biti i opterećenje. Ono što je meni najvažnije jeste da ja prvenstveno budem zadovoljna sa svim urađenim tokom jednog dana. Mjesto gdje se opustim prije samog ulaska u studio je šminkeraj na televiziji. I naše tri dame koje rade tamo svakako doprinose našoj emisiji, baš kao i ljudi iza kamera. Svako od njih predstavlja važnu kariku u kreiranju dobre radne atmosfere, ali i dobrog finalnog proizvoda koji plasiramo našim gledateljima.
Na koji si trenutak u svojoj karijeri posebice ponosna?
Na svaki svoj projekat sam ponosna. Drago mi je da sam poslovno prošla gotovo sve oblasti voditeljskog posla. Imala sam sreću odmah na početku karijere sarađivati sa Oliverom Mlakarom od koga sam mnogo naučila. Uživala sam radeći i na plesnim i pjevačkim takmičenjima, kroz koje smo promovisali mnogobrojne mlade talente. Vođenje emisije u okviru fudbalske Lige prvaka ima posebno mjesto u mom srcu. Sedmično se obraćati milionskom auditoriju je san svakog voditelja i to je definitivno jedna od emisija po kojoj me ljudi najviše pamte.
Vjerujemo da je rad pod svijetlima reflektora rezultirao i s par praktičnih lekcija/trikova o modi i ljepoti. Na što posebice paziš kada je u pitanju odabir makeupa, frizure i odjeće za snimanje?
Ono što sam kroz godine rada na televiziji naučila jeste da svjetla reflektora i kamere ne vole jaku šminku. U zavisnosti od oblika lica, svako zahtijeva drugačiji način šminkanja. Imam guste i ravne trepavice tako da je u mom slučaju najbitniji lagani makeup sa uvijenim trepavicama i dosta maskare. Jedan od trikova koji dodatno pomažu da oči izgledaju svježije i otvorenije pod reflektorima je bijela olovka unutar kapka. Ista stvar je i sa odjećom, prije biram jednobojne stvari i haljine A kroja koje idealno ističu figuru.
Koji je izazov ovog posla o kojem se možda ne priča dovoljno?
Izazov je svakodnevna potreba da budete interesantni i zanimljivi gledaocima. Zahtjevno je pronalaziti zanimljive priče i sagovornike, a biti premijeran.
A što privatno biraš kada je u pitanju tvoj osobni stil? Koji je tvoj omiljeni artikl?
Ono što mi je najbitnije jeste osjećati se ugodno i udobno. Omiljene su mi ugodne traperice i udobna sportska obuća.
Što se uvijek krije u tvojoj torbi?
Uvijač za trepavice, labelo i krema za ruke. :)
Što je prva stvar koju napraviš kada završiš s radnim obvezama?
S obzirom na to da se većinom moje radne obaveze završe po završetku snimanja emisije, prva stvar koju uradim jeste da skinem televizijsku šminku. A odmah nakon toga, ukoliko nemam drugih obaveza kao što je trening, slijedi druženje sa mojim omiljenim punjačima baterija, a to su moje sestrične Mona i Mia. One su zamjena za sve moguće vidove relaksacije nakon napornog radnog dana.
Beauty rituali koje ne preskačeš, neovisno o broju obveza?
Neovisno o obavezama, redovno radim piling lica i tijela. Najviše pažnje, ukoliko nemam dovoljno vremena, posvetim području oko očiju i koži lica. Kratka masaža lica i lediranje je ono što mi najviše odgovara i pospješuje cirkulaciju lica i samim tim mu daje svježinu. Dobra hidratantna krema na licu je ono bez čega ne mogu izaći iz kuće.
Koje su tri stvari koje uvijek napraviš prije spavanja?
Hidratacija lica, čaj i gledanje opuštajućeg TV sadržaja bez mobilnog telefona.
Najveća inspiracija: Najveća inspiracija mi je moj otac.
Omiljeni film: The Theory of Everything.
Omiljena knjiga: “Hiljadu sjajnih sunaca” i “Žene koje trče s vukovima”.
Omiljena TV emisija: Kada želim da se opustim i nasmijem, onda rado pogledam Zorana Kesića na Novoj BH.
Savjet koji bi dala BONJOUR.čitateljicama?
Nedavno sam pročitala citat koji me baš dojmio: „Ako ne gradite svoje snove, neko će vas unajmiti da mu pomognete da izgradi svoje.“ Mislim da je za sreću važno biti zahvalan na malim stvarima i biti ih svjestan, jer se ne moraju podrazumijevati. Bitno je ipak imati i velike ciljeve u životu, jer su nam oni konstantna motivacija za napredovanje i ostvarivanje istih.
***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba
TEKST: Ada Ćeremida
Dok odbrojavamo dane do prvih utakmica Svjetskog prvenstva i još jednog ljeta ispunjenog navijanjem, analizama i emocijama koje samo fudbal može donijeti, razgovarali smo s čovjekom čije je ime godinama povezano sa sportskim pričama koje pamtimo.
Jasmin Ligata je ime koje ćete prepoznati iz svijeta sporta, medija, humanitarnog rada i brojnih priča koje su godinama punile naslovnice.
Za mnoge je glas utakmica, za druge čovjek koji stoji iza velikih sportskih i humanitarnih projekata, a za neke jednostavno neko ko je cijeli život proveo među ljudima i njihovim pričama. 
Uoči početka Svjetskog prvenstva, razgovarali smo s njim o fudbalu, Edinu Džeki, reprezentaciji Bosne i Hercegovine, trenucima koji su ga obilježili, ali i lekcijama koje je naučio daleko od stadiona.
Iako ga mnogi povezuju prvenstveno sa sportom, Jasmin Ligata je tokom karijere bio mnogo više od posmatrača sa strane. Kao novinar, PR menadžer, humanitarac i dugogodišnji saradnik nekih od najvećih imena regionalnog sporta, svjedočio je trenucima koji su obilježili generacije navijača. 
U razgovoru, otkrio nam je kako je doživio plasman Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo, šta ga je Edin Džeko naučio o životu i zašto je fudbal i dalje njegova najdraža stresna stvar na svijetu. 
Fudbal je i dalje tema oko koje se u našoj regiji okuplja najviše emocija.
Nakon svih godina provedenih uz ovaj sport, šta je ono zbog čega vas fudbal i dalje jednako privlači?
Mogu sada pričati o tome kako fudbal spaja ljude, kako su mnogi fudbaleri najveći ambasadori svojih država, kako je to najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali za mene je najjednostavnije objašnjenje da je to nešto bez čega ne mogu.
Ne mislim samo na gledanje, jer sam u životu pogledao i previše utakmica, nego na sam sport, na sam taj fenomen, globalnu ljubav. Fudbal iz ljudi izvlači najbolje i najgore osobine, frustracije na tribinama, strast na terenu, zato ga toliko i volimo, a plus je što je i dobar ispusni ventil.
Godinama ste blisko sarađivali s Edinom Džekom i imali priliku vidjeti ga i van terena.
Koja osobina kod njega najviše iznenadi ljude koji ga poznaju samo kroz fudbal?
Ta njegova skromnost, poniznost i strpljenje za sve ljude. Nevjerovatno je koliko je strpljiv i koliko je dobra osoba.
Svi oni koji ga prvi put vide ostanu oduševljeni njegovom skromnošću, a to je osobina koju je ponio iz porodice i koja ga je, zaista, i nakon svih ovih godina Edinovih uspjeha zadržala čvrsto na zemlji.
Što bismo rekli narodski: „O sebi, pri sebi“.
Postoji li situacija u kojoj ste kao PR menadžer morali reagovati u nekoliko minuta, a koja vam je danas ostala u sjećanju kao jedna od najstresnijih u karijeri?
Niz je takvih situacija bilo, ali najstresnija je bila s Mirzom Teletovićem i Džananom Musom nakon „incidenta“ na utakmici između BiH i Rusije.
Desio se jedan sukob njih dvojice, a navijači su stali na stranu mlađeg, kao što bih i ja lično, da nisam znao cijeli kontekst. Te noći Mirza Teletović je dobio 1.000 prijetnji i ružnih psovki na svojim profilima i lično, i situacija je zaista izmakla kontroli, toliko da se Teletović odlučio napustiti kamp. 
Sutradan smo organizovali press konferenciju, gdje je prva Mirzina rečenica bila izvinjenje svima – navijačima, Musi, medijima i javnosti.
Nakon toga svi novinari su saslušali Teletovića, koji je bio iskren i dao pojašnjenje onoga što se dogodilo. Isti dan sam spojio Mirzu i Džanana, gdje su oni jedan drugom pružili ruku, zagrlili se, pomirili, gdje je i Džanan priznao da je i on snosio dobar dio krivice. 
Objavili smo to i cijela stvar se izgladila, barem što se tiče javnosti, jer od onih 1.000 prijetnji došli smo do 990 pohvala. Par dana poslije neka marketing agencija iz Amerike radila je analizu tog događaja i načina na koji je reagovano u kriznom PR-u te napisala tekst o tome kako je tim Mirze Teletovića skoro savršeno izgladio situaciju u manje od 24 sata.
Pisao sam im i zahvalio se, uz naglasak da nisam imao tim ljudi iza sebe, što ih je prilično iznenadilo. Međutim, imao sam Mirzu, koji je jako inteligentan i dobar čovjek i koji je bio svjestan onoga što je uradio, a kada si iskren i kada to svi prepoznaju, onda je mnogo lakše raditi.
Svjetsko prvenstvo 2026. sve je bliže. Kao neko ko je pratio brojne velike turnire, po čemu mislite da će ovo prvenstvo biti drugačije od prethodnih?
Osim što je najveći broj reprezentacija ikad na jednom SP-u, smatram da će ovo prvenstvo donijeti pregršt iznenađenja. Velike reprezentacije su umorne, imaju mnogo igrača koji iza sebe imaju po 50–60 utakmica na visokom nivou.
Izašli su iz sezone u kojoj nije bilo mnogo prostora za odmaranje i sada ih očekuje prvenstvo dugo 39 dana. Vjerujem da će favoriti pobjeđivati, ali da će se jako mnogo mučiti i da ćemo biti svjedoci velikih iznenađenja.
Utakmica protiv Italije izazvala je mnogo emocija među navijačima.
Gdje ste vi bili u tom trenutku, kako ste je pratili i šta vam je prvo prošlo kroz glavu nakon posljednjeg zvižduka?
Dugo poslije penala nisam bio uopšte siguran da smo prošli.
Neki šok je bio u meni, koji mi nije dao priliku da se odmah radujem, da uživam, jer sam bio u nevjerici. Danima prije toga sam pisao o tome kako je Edin Džeko, zbog svega što je on mimo fudbala, ali i u fudbalu, zaslužio da ode na još jedno veliko takmičenje i onda kada se to desilo, sve sam čekao da će neko doći i reći: „E, nije, šalili smo se“.
Tek nakon pola sata, kada me je šok prošao, počeo sam i slaviti i pjevati, pa čak sam i zaplakao Ninoslavu Milenkoviću na ramenu.
Osjećaj je i dalje nevjerovatan, pogotovo kada vidim koliko to našem narodu znači, koliko znači Edinu, koliko znači svima onima kojima je Bosna i Hercegovina u srcu.
Koja je najčešća rečenica koju vam ljudi izgovore kada vas sretnu, a koja je najčešća rečenica koju ste vi izgovarali tokom utakmica pa je s vremenom postala interna šala među vašim prijateljima?
Kakav si da mi završiš dres Edina Džeke, ili bilo šta vezano za Edina. E, to je nekako sada u posljednje vrijeme zaista rečenica koja preovladava, ali ja sam mnogo toga mimo onoga što radim za Edina ili što sam radio za Mirzu, Tuku i ostale sportiste. 
Trudim se da budem odan i lojalan prijatelj svima i da, u svojim mogućnostima, svima pomognem. A internih šala ima i previše, s obzirom na to da sam u međuvremenu komentarisao futsal utakmice i postao viralan zbog svojih šala. Mnogo je toga, ali papir je premali da bi sve na njega moglo stati.
Da možete ponovo proživjeti jednu utakmicu koju ste gledali ili pratili tokom svoje karijere, bez da znate njen ishod, koju biste odabrali?
5. juni i utakmica između Želje i Sarajeva na Koševu, kada je Zuban dao gol za pobjedu, na moj 20. rođendan.
Postoji li poziv ili poruka koju ste primili zahvaljujući fudbalu, a koju nikada nećete zaboraviti?
S obzirom na dugogodišnje iskustvo i rad u medijima, u humanitarnom udruženju, bilo je više takvih poruka i poziva. Svaka poruka ili poziv koji se tiču fudbala, a koji za cilj imaju pomaganje drugima, za mene su zaista velika stvar.
Organizovao sam mnoge sportske događaje, ali Remake utakmica između Želje i Sarajeva, nakon 26 godina, sa istim akterima, za mene je bila poseban događaj i posebna emocija.
Bilo je stresno okupiti iste ljude na istom mjestu 26 godina nakon što su igrali međusobnu utakmicu, ali onog trenutka kada je počela ta utakmica, sjeo sam na tribinu, uživao i nekako je suza potekla, ona radosnica.
Koji je trenutak u fudbalu kod vas izazvao najviše emocija, kao navijača, novinara ili čovjeka?
Pa sigurno da je bilo više takvih trenutaka. Volim lijepe priče, poput te od 5. juna, kada je Željo bio autsajder protiv moćnog Sarajeva, a presudilo je veće srce. I sam sam tada bio dio kolektiva FK Željezničar, pa mi ta pobjeda jako znači.
Utakmica u Kaunasu mi je bila jako stresna, kada je Džeko asistirao Vedi za gol koji nas je odveo na SP. Pa zatim pobjeda protiv Slovačke u gostima, kada je Hajrović dao gol, pa onda himna naše zemlje protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu.
Milion malih i velikih stvari zbog kojih je fudbal najomiljenija stresna stvar na svijetu.
I za kraj, kada bi vaš život danas imao naslov sportske rubrike, kako bi on glasio?
„Liga bez briga“
Daleko od toga da sam bez briga i da u karijeri nisam imao briga, jesam, itekako, ali to me je oblikovalo kao čovjeka.
Velike nepravde su od mene učinile i napravile me čovjekom koji se trudi pomoći drugima, jer znam koliko boli nepravda i uvijek sam spreman pomoći drugima, jer me to zaista ispunjuje kao čovjeka.
Nesebično pomaganje je blagodat i svi oni koji se tako ponašaju znaju koliko je to dobro za čovjeka, koliko donosi olakšanja, koliko se ljepše živi i spava.
Prvi otkrijte najnovije trendove, ekskluzivne vijesti, najbolje shopping preporuke i pogled u backstage priče!
