Adrijana je dobro poznato TV lice. U njenoj višegodišnjoj karijeri upisan je rad u raznim televizijskim formatima, od uloge voditeljice u sportskoj redakciji do vođenje showa Zvijezde sa zvijezdama, kroz koje nam je pokazala da odlično odgovara na nove izazove i dinamično okruženje.

Dio tima Nova BH već je više od godinu dana, a zajedno s kolegama Milicom Kokotović i Ajdinom Kulenovićem kreira nešto drugačiji, kreativan i inspirativan sadržaj s vijestima iz svakodnevnice kojima žele uljepšati poslijepodne gledaocima.

Adrijana nas je jedan dan ugostila u studiju i pokazala koliko je zapravo vremena i pripreme u pozadini kreiranja jedne TV emisije.

Zavirili smo u backstage i saznali kako se Adrijana nosi sa tremom, kako bira odjeću za set, ali i van seta, kako puni baterije, ali i gdje pronalazi inspiraciju. Otkrila nam je i koje je beauty lekcije naučio voditeljski posao, kao i što krije u torbici. 

Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba i Adrijana Bikić

***

Kada započinje tvoje jutro? Imaš li neke male jutarnje rituale kojih se pridržavaš?

Ranoranilac sam. Volim se buditi 2 sata ranije kako bih na miru popila svoju jutarnju kafu i spremila se za novi radni dan. Moja jutarnja rutina uključuje jutarnji detoks sa toplom limunadom, zatim pripremu kafe i lediranje lica. To me na najbolji način razbudi.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan? Razlikuje li se on od dana do dana ili?

Moji radni dani se ne razlikuju mnogo jedni od drugih. Rad na televiziji je sam po sebi veoma dinamičan. Većina mojih obaveza zahtijeva prijepodnevnu pripremu. Nakon kolegija i dogovaranja snimanja, slijedi šminkanje i priprema za snimanje emisije.

 

Kako birate teme o kojima pričate na setu Nova IN?

Kroz našu emisiju Nova IN trudimo se biti aktuelni, zanimljivi, zabavni, ali i poučni. Upotpuniti slobodno vrijeme naših gledatelja svakoga dana je velika odgovornost, ali i izazov i dodatna motivacija za cijeli tim našeg magazina.

Koncept Nove IN je posve originalan i zanimljiv, miks urbanog i tradicionalnog, jedinstvenog identiteta i s jasnim je ciljem da svakom gledatelju priuštimo lijepo i zabavno popodnevno druženje, bilo da je riječ o modernoj publici, bilo o onoj malo tradicionalnijoj koja više preferira priče o tradiciji, običajima, neobičnim društvenim vrijednostima koje se njeguju na našim prostorima. Trudimo se udovoljiti različitim ukusima naše publike, ali i sami stvarati trendove i sadržaj koji će voljeti. U magazinu Nova IN smatramo da svako ima priču vrijednu snimanja i svakoga dana krećemo u potragu za novom.

Imaš li već omiljeno gostovanje? Koju bi osoba voljela ugostiti na setu emisije, a još uvijek nisi?

Bilo je zaista mnogo gostiju koji zaslužuju biti na listi omiljenih. Ali, ako bih već trebala nekoga izdvojiti, omiljeno mi je prvo gostovanje u prvoj emisiji i mom prvom pojavljivanju na Novoj BH, a to je razgovor sa Amelom Tukom nakon što je osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Dohi.

Emisiju pored tebe vode Milica i Ajdin. Što je ključ timskog rada?

Timski rad je ono što je sastavni dio svakog kolektiva, jer samo tako se mogu ostvariti svi zadani ciljevi na duže staze. Ono što karakteriše zabavnu redakciju Nove BH je upravo ta konstantna komunikacija, razmjena mišljenja i predlaganje kreativnih ideja kako bi naša emisija ostvarila ono što svi istinski i zajednički želimo, a to je sat vremena opuštanja i relaksacije od svakodnevnih teških tema, koje su nažalost neizbježne pogotovo u novonastalim okolnostima pandemije korona virusa. Uglavnom svi dijelimo istu viziju o emisiji i sadržajnoj koncepciji, a privatno uvijek pomažemo jedni drugima sa savjetima i obično taj poslovni odnos uvijek preraste u prijateljski. Svakako bude tu i diskursa, koje smatram poželjnim u ovom poslu, jer na taj način iznjedre se najkreativnije ideje. Naša redakcija satkana je od ljudi različitih preferencija i osobnosti i upravo je to negdje ključ uspjeha za ekipu koja radi dobre priče i polučuje dobre rezultate gledanosti. Naravno, uz konstantno osluškivanje želja naših gledatelja.

Imaš li neke sitne rituale prije početka svake emisije? Je li se još uvijek javlja trema i kako se nosiš s njom?

Trema je nestala nakon par mjeseci rada na televiziji. S obzirom na to da je to bilo prije 15 godina, danas taj osjećaj mogu okarakterisati kao odgovornost prije svega prema sebi, a onda i prema ostatku kolektiva i na kraju najbitnije prema gledateljima koji su nam ukazali povjerenje. Većina će mene okarakterisati kao perfekcionistu, što je nekada pozitivno, ali nekada zna biti i opterećenje. Ono što je meni najvažnije jeste da ja prvenstveno budem zadovoljna sa svim urađenim tokom jednog dana. Mjesto gdje se opustim prije samog ulaska u studio je šminkeraj na televiziji. I naše tri dame koje rade tamo svakako doprinose našoj emisiji, baš kao i ljudi iza kamera. Svako od njih predstavlja važnu kariku u kreiranju dobre radne atmosfere, ali i dobrog finalnog proizvoda koji plasiramo našim gledateljima.

Na koji si trenutak u svojoj karijeri posebice ponosna?

Na svaki svoj projekat sam ponosna. Drago mi je da sam poslovno prošla gotovo sve oblasti voditeljskog posla. Imala sam sreću odmah na početku karijere sarađivati sa Oliverom Mlakarom od koga sam mnogo naučila. Uživala sam radeći i na plesnim i pjevačkim takmičenjima, kroz koje smo promovisali mnogobrojne mlade talente. Vođenje emisije u okviru fudbalske Lige prvaka ima posebno mjesto u mom srcu. Sedmično se obraćati milionskom auditoriju je san svakog voditelja i to je definitivno jedna od emisija po kojoj me ljudi najviše pamte.

Vjerujemo da je rad pod svijetlima reflektora rezultirao i s par praktičnih lekcija/trikova o modi i ljepoti. Na što posebice paziš kada je u pitanju odabir makeupa, frizure i odjeće za snimanje?

Ono što sam kroz godine rada na televiziji naučila jeste da svjetla reflektora i kamere ne vole jaku šminku. U zavisnosti od oblika lica, svako zahtijeva drugačiji način šminkanja. Imam guste i ravne trepavice tako da je u mom slučaju najbitniji lagani makeup sa uvijenim trepavicama i dosta maskare. Jedan od trikova koji dodatno pomažu da oči izgledaju svježije i otvorenije pod reflektorima je bijela olovka unutar kapka. Ista stvar je i sa odjećom, prije biram jednobojne stvari i haljine A kroja koje idealno ističu figuru.

Koji je izazov ovog posla o kojem se možda ne priča dovoljno?

Izazov je svakodnevna potreba da budete interesantni i zanimljivi gledaocima. Zahtjevno je pronalaziti zanimljive priče i sagovornike, a biti premijeran.

 A što privatno biraš kada je u pitanju tvoj osobni stil? Koji je tvoj omiljeni artikl?

Ono što mi je najbitnije jeste osjećati se ugodno i udobno. Omiljene su mi ugodne traperice i udobna sportska obuća.

Što se uvijek krije u tvojoj torbi?

Uvijač za trepavice, labelo i krema za ruke. :)

Što je prva stvar koju napraviš kada završiš s radnim obvezama?

S obzirom na to da se većinom moje radne obaveze završe po završetku snimanja emisije, prva stvar koju uradim jeste da skinem televizijsku šminku. A odmah nakon toga, ukoliko nemam drugih obaveza kao što je trening, slijedi druženje sa mojim omiljenim punjačima baterija, a to su moje sestrične Mona i Mia. One su zamjena za sve moguće vidove relaksacije nakon napornog radnog dana.

Beauty rituali koje ne preskačeš, neovisno o broju obveza?

Neovisno o obavezama, redovno radim piling lica i tijela. Najviše pažnje, ukoliko nemam dovoljno vremena, posvetim području oko očiju i koži lica. Kratka masaža lica i lediranje je ono što mi najviše odgovara i pospješuje cirkulaciju lica i samim tim mu daje svježinu. Dobra hidratantna krema na licu je ono bez čega ne mogu izaći iz kuće.

Koje su tri stvari koje uvijek napraviš prije spavanja?

Hidratacija lica, čaj i gledanje opuštajućeg TV sadržaja bez mobilnog telefona.

Najveća inspiracija: Najveća inspiracija mi je moj otac.

Omiljeni film: The Theory of Everything.

Omiljena knjiga: “Hiljadu sjajnih sunaca” i “Žene koje trče s vukovima”.

Omiljena TV emisija: Kada želim da se opustim i nasmijem, onda rado pogledam Zorana Kesića na Novoj BH.

Savjet koji bi dala BONJOUR.čitateljicama?

Nedavno sam pročitala citat koji me baš dojmio: „Ako ne gradite svoje snove, neko će vas unajmiti da mu pomognete da izgradi svoje.“ Mislim da je za sreću važno biti zahvalan na malim stvarima i biti ih svjestan, jer se ne moraju podrazumijevati. Bitno je ipak imati i velike ciljeve u životu, jer su nam oni konstantna motivacija za napredovanje i ostvarivanje istih.

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Sarajevo Film Festival je još 2014. godine kroz svoju profesionalnu platformu CineLink Industry Days pokrenuo niz inicijativa s ciljem promocije rodne ravnopravnosti, osnaživanja filmskih radnica i borbe protiv sistemskih nejednakosti u regionalnom i europskom filmskom okruženju.

Jedan od simbola te posvećenosti je Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti koju podržava Mastercard, priznanje koje se dodjeljuje redateljici debitantici čiji rad nosi snažan autorski glas i doprinosi rodnoj ravnoteži u kinematografiji. 

Ove godine, o dobitnici nagrade odlučuje tročlani žiri koji čine Anna Croneman, Ivan Marinović i Norika Sefa.



 

Norika Sefa je kosovska redateljica, scenaristica i producentica, koja se proslavila sa debitantskim filmom Tražeći Veneru (2021.), koji je osvojio priznanja širom svijeta i etablirao je kao jedno od najautentičnijih novih imena evropske kinematografije. Upravo sa ovim filmom je postala prva dobitnica Specijalne nagrade za promicanje rodne ravnopravnosti. 

Njeno stvaralaštvo karakteriše hrabro istraživanje forme i emocije: od dokumentarca Desde Arriba, snimljenog u peruanskoj džungli pod mentorstvom Wernera Herzoga, do najnovijeg avangardnog kratkog filma Kao bolesno žuta (2024.).

 

Osim autorskog rada, Norika aktivno podučava i učestvuje na kulturnim i umjetničkim događajima, a članica je i Europske filmske akademije. U ovom razgovoru govori o iskustvu rada u žiriju, o tome kako vidi proces ocjenjivanja i šta je danas najviše inspiriše u filmskom stvaralaštvu.

 

Ove godine ste član žirija za Specijalnu nagradu za promicanje rodne ravnopravnosti, koju podržava Mastercard. Kako je biti „s druge strane” slušati, procjenjivati i birati, umjesto biti onaj čiji se rad ocjenjuje? Kako je donijeti odluku koja može oblikovati nečiji put?

 

Prije svega, presretna sam što sam ponovo u Sarajevu. Do sada sam ovdje dolazila kako bih predstavila film, i to je bio poseban osjećaj. Sada je drugačije, ovaj zadatak nije stvar zanosa ili strasti, nego razmišljanja. Ne doživljavam ovu ulogu kao oblikovanje nečijeg života, svako oblikuje svoj život na način koji je često tajanstven i van domašaja jedne odluke. Procjenjivanje drugoga više otkriva o osobi koja žirira nego o onome koga on ocjenjuje. 

Kao članica žirija osjećam se kao ogledalo, jer svaka odluka odražava moje vrijednosti, moj osjećaj ljepote, moje skrivene pristrasnosti. Potrebno je da vidim ne samo ono što je prikazano, nego i ono što je namjeravano kroz proces stvaranja. Na kraju, ocjenjivanje filma nije samo o filmu, to je tihi dijalog između platna i priče u meni.

U svijetu filma postoje trenuci koje nije moguće izmjeriti brojkama.

Kada pogledate na svoj put od trenutka kada ste dobili nagradu, pa do članstva u žiriju, koji je za vas bio onaj poseban, neprocjenjiv trenutak?

 

Ne postoji jedan trenutak, već možda osjećaj, koji je nastao kao posljedica mnogih neprocjenjivih trenutaka. Dok sam snimala filmove, postajala sam svjesna svijeta od kojeg sam se udaljavala. To su oni trenuci kada se iluzija na trenutak rasprši i stvari vidite drugačije. To je otvorilo prostor u kojem nisam morala da zauzmem stav, već sam jednostavno mogla biti radoznalija.

 

Specijalna nagrada za promicanje rodne ravnopravnosti daje podstrek rediteljicama na početku njihovog puta. Koliko ovakva podrška može donijeti nove ideje ili dodatnu hrabrost u kreativnom procesu? Iz vlastitog iskustva, možete li podijeliti trenutak kada vas je takva podrška ohrabrila na naredni korak?

 

Za mene, rad u kinematografiji koja pomjera granice jezika i forme znači i traganje za novim načinima finansiranja i preuzimanje većih kreativnih rizika. Industrija se brzo mijenja i na svakom koraku morate biti spremni da se prilagodite. Žene, posebno iz manjih zajednica poput moje, često odrastaju učeći da budu otporne, da moraju, te im se drugačije usađuje i način kako da prihvate neuspjeh kao dio puta. 

Nagrade poput ove donose posebnu vrstu svijesti. Podsjećaju nas da je rodna ravnopravnost u filmu još uvijek proces u nastajanju. Ova vrsta podrške ne odnosi se na status ili priznanje, nego na njegovanje tog procesa i perspektive. Tako ja to doživljavam i kod sebe. 



 

 

Podrška ženama u filmu  
 

Kada gledate na vlastiti put, ali i na rad drugih rediteljica, šta vidite kao ključ jačanja ženskih glasova u filmskoj industriji?

 

Za mene, jačanje ženskih glasova u filmu znači dati sebi dozvolu da preuzmemo rizike i da budemo uključene u svaki dio procesa stvaranja filma. Prečesto se žene usmjeravaju na uloge poput pisanja ili planiranja, dok se tehnička područja, rješavanje problema ili budžetiranje i dalje posmatraju kao  „muški poslovi“. 

Nije stvar samo u pristupu, već u preispitivanju naslijeđenog načina razmišljanja, i vrste obrazovanja koje dijeli poslove po spolu. Srećom, to se mijenja.

 

Pogled u budućnost  
 

Od osvajanja nagrade do uloge u žiriju – vaš put već povezuje dva važna trenutka. Šta vas danas, u kreativnom smislu, najviše uzbuđuje i inspiriše u onome što dolazi?

 

Ne razmišljam zaista o prekretnicama, one postaju jasne tek kada se osvrnete unazad. A kada ih ugledate, sve što možete jeste da zastanete i zahvalite na tome. Najvažnije je ostati prisutan. 

Ono što me sada inspiriše jeste napetost između svijeta kakav nam se prikazuje i svijeta kakav zaista jeste. Inspiriše me širina kinematografije, ono što ona može da bude i mogućnosti koje otvara da istražujemo, preispitujemo i zamišljamo.

 

Foto: PR