Adrijana je dobro poznato TV lice. U njenoj višegodišnjoj karijeri upisan je rad u raznim televizijskim formatima, od uloge voditeljice u sportskoj redakciji do vođenje showa Zvijezde sa zvijezdama, kroz koje nam je pokazala da odlično odgovara na nove izazove i dinamično okruženje.

Dio tima Nova BH već je više od godinu dana, a zajedno s kolegama Milicom Kokotović i Ajdinom Kulenovićem kreira nešto drugačiji, kreativan i inspirativan sadržaj s vijestima iz svakodnevnice kojima žele uljepšati poslijepodne gledaocima.

Adrijana nas je jedan dan ugostila u studiju i pokazala koliko je zapravo vremena i pripreme u pozadini kreiranja jedne TV emisije.

Zavirili smo u backstage i saznali kako se Adrijana nosi sa tremom, kako bira odjeću za set, ali i van seta, kako puni baterije, ali i gdje pronalazi inspiraciju. Otkrila nam je i koje je beauty lekcije naučio voditeljski posao, kao i što krije u torbici. 

Dijana Ćavar, urednica BONJOUR.ba i Adrijana Bikić

***

Kada započinje tvoje jutro? Imaš li neke male jutarnje rituale kojih se pridržavaš?

Ranoranilac sam. Volim se buditi 2 sata ranije kako bih na miru popila svoju jutarnju kafu i spremila se za novi radni dan. Moja jutarnja rutina uključuje jutarnji detoks sa toplom limunadom, zatim pripremu kafe i lediranje lica. To me na najbolji način razbudi.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan? Razlikuje li se on od dana do dana ili?

Moji radni dani se ne razlikuju mnogo jedni od drugih. Rad na televiziji je sam po sebi veoma dinamičan. Većina mojih obaveza zahtijeva prijepodnevnu pripremu. Nakon kolegija i dogovaranja snimanja, slijedi šminkanje i priprema za snimanje emisije.

 

Kako birate teme o kojima pričate na setu Nova IN?

Kroz našu emisiju Nova IN trudimo se biti aktuelni, zanimljivi, zabavni, ali i poučni. Upotpuniti slobodno vrijeme naših gledatelja svakoga dana je velika odgovornost, ali i izazov i dodatna motivacija za cijeli tim našeg magazina.

Koncept Nove IN je posve originalan i zanimljiv, miks urbanog i tradicionalnog, jedinstvenog identiteta i s jasnim je ciljem da svakom gledatelju priuštimo lijepo i zabavno popodnevno druženje, bilo da je riječ o modernoj publici, bilo o onoj malo tradicionalnijoj koja više preferira priče o tradiciji, običajima, neobičnim društvenim vrijednostima koje se njeguju na našim prostorima. Trudimo se udovoljiti različitim ukusima naše publike, ali i sami stvarati trendove i sadržaj koji će voljeti. U magazinu Nova IN smatramo da svako ima priču vrijednu snimanja i svakoga dana krećemo u potragu za novom.

Imaš li već omiljeno gostovanje? Koju bi osoba voljela ugostiti na setu emisije, a još uvijek nisi?

Bilo je zaista mnogo gostiju koji zaslužuju biti na listi omiljenih. Ali, ako bih već trebala nekoga izdvojiti, omiljeno mi je prvo gostovanje u prvoj emisiji i mom prvom pojavljivanju na Novoj BH, a to je razgovor sa Amelom Tukom nakon što je osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Dohi.

Emisiju pored tebe vode Milica i Ajdin. Što je ključ timskog rada?

Timski rad je ono što je sastavni dio svakog kolektiva, jer samo tako se mogu ostvariti svi zadani ciljevi na duže staze. Ono što karakteriše zabavnu redakciju Nove BH je upravo ta konstantna komunikacija, razmjena mišljenja i predlaganje kreativnih ideja kako bi naša emisija ostvarila ono što svi istinski i zajednički želimo, a to je sat vremena opuštanja i relaksacije od svakodnevnih teških tema, koje su nažalost neizbježne pogotovo u novonastalim okolnostima pandemije korona virusa. Uglavnom svi dijelimo istu viziju o emisiji i sadržajnoj koncepciji, a privatno uvijek pomažemo jedni drugima sa savjetima i obično taj poslovni odnos uvijek preraste u prijateljski. Svakako bude tu i diskursa, koje smatram poželjnim u ovom poslu, jer na taj način iznjedre se najkreativnije ideje. Naša redakcija satkana je od ljudi različitih preferencija i osobnosti i upravo je to negdje ključ uspjeha za ekipu koja radi dobre priče i polučuje dobre rezultate gledanosti. Naravno, uz konstantno osluškivanje želja naših gledatelja.

Imaš li neke sitne rituale prije početka svake emisije? Je li se još uvijek javlja trema i kako se nosiš s njom?

Trema je nestala nakon par mjeseci rada na televiziji. S obzirom na to da je to bilo prije 15 godina, danas taj osjećaj mogu okarakterisati kao odgovornost prije svega prema sebi, a onda i prema ostatku kolektiva i na kraju najbitnije prema gledateljima koji su nam ukazali povjerenje. Većina će mene okarakterisati kao perfekcionistu, što je nekada pozitivno, ali nekada zna biti i opterećenje. Ono što je meni najvažnije jeste da ja prvenstveno budem zadovoljna sa svim urađenim tokom jednog dana. Mjesto gdje se opustim prije samog ulaska u studio je šminkeraj na televiziji. I naše tri dame koje rade tamo svakako doprinose našoj emisiji, baš kao i ljudi iza kamera. Svako od njih predstavlja važnu kariku u kreiranju dobre radne atmosfere, ali i dobrog finalnog proizvoda koji plasiramo našim gledateljima.

Na koji si trenutak u svojoj karijeri posebice ponosna?

Na svaki svoj projekat sam ponosna. Drago mi je da sam poslovno prošla gotovo sve oblasti voditeljskog posla. Imala sam sreću odmah na početku karijere sarađivati sa Oliverom Mlakarom od koga sam mnogo naučila. Uživala sam radeći i na plesnim i pjevačkim takmičenjima, kroz koje smo promovisali mnogobrojne mlade talente. Vođenje emisije u okviru fudbalske Lige prvaka ima posebno mjesto u mom srcu. Sedmično se obraćati milionskom auditoriju je san svakog voditelja i to je definitivno jedna od emisija po kojoj me ljudi najviše pamte.

Vjerujemo da je rad pod svijetlima reflektora rezultirao i s par praktičnih lekcija/trikova o modi i ljepoti. Na što posebice paziš kada je u pitanju odabir makeupa, frizure i odjeće za snimanje?

Ono što sam kroz godine rada na televiziji naučila jeste da svjetla reflektora i kamere ne vole jaku šminku. U zavisnosti od oblika lica, svako zahtijeva drugačiji način šminkanja. Imam guste i ravne trepavice tako da je u mom slučaju najbitniji lagani makeup sa uvijenim trepavicama i dosta maskare. Jedan od trikova koji dodatno pomažu da oči izgledaju svježije i otvorenije pod reflektorima je bijela olovka unutar kapka. Ista stvar je i sa odjećom, prije biram jednobojne stvari i haljine A kroja koje idealno ističu figuru.

Koji je izazov ovog posla o kojem se možda ne priča dovoljno?

Izazov je svakodnevna potreba da budete interesantni i zanimljivi gledaocima. Zahtjevno je pronalaziti zanimljive priče i sagovornike, a biti premijeran.

 A što privatno biraš kada je u pitanju tvoj osobni stil? Koji je tvoj omiljeni artikl?

Ono što mi je najbitnije jeste osjećati se ugodno i udobno. Omiljene su mi ugodne traperice i udobna sportska obuća.

Što se uvijek krije u tvojoj torbi?

Uvijač za trepavice, labelo i krema za ruke. :)

Što je prva stvar koju napraviš kada završiš s radnim obvezama?

S obzirom na to da se većinom moje radne obaveze završe po završetku snimanja emisije, prva stvar koju uradim jeste da skinem televizijsku šminku. A odmah nakon toga, ukoliko nemam drugih obaveza kao što je trening, slijedi druženje sa mojim omiljenim punjačima baterija, a to su moje sestrične Mona i Mia. One su zamjena za sve moguće vidove relaksacije nakon napornog radnog dana.

Beauty rituali koje ne preskačeš, neovisno o broju obveza?

Neovisno o obavezama, redovno radim piling lica i tijela. Najviše pažnje, ukoliko nemam dovoljno vremena, posvetim području oko očiju i koži lica. Kratka masaža lica i lediranje je ono što mi najviše odgovara i pospješuje cirkulaciju lica i samim tim mu daje svježinu. Dobra hidratantna krema na licu je ono bez čega ne mogu izaći iz kuće.

Koje su tri stvari koje uvijek napraviš prije spavanja?

Hidratacija lica, čaj i gledanje opuštajućeg TV sadržaja bez mobilnog telefona.

Najveća inspiracija: Najveća inspiracija mi je moj otac.

Omiljeni film: The Theory of Everything.

Omiljena knjiga: “Hiljadu sjajnih sunaca” i “Žene koje trče s vukovima”.

Omiljena TV emisija: Kada želim da se opustim i nasmijem, onda rado pogledam Zorana Kesića na Novoj BH.

Savjet koji bi dala BONJOUR.čitateljicama?

Nedavno sam pročitala citat koji me baš dojmio: „Ako ne gradite svoje snove, neko će vas unajmiti da mu pomognete da izgradi svoje.“ Mislim da je za sreću važno biti zahvalan na malim stvarima i biti ih svjestan, jer se ne moraju podrazumijevati. Bitno je ipak imati i velike ciljeve u životu, jer su nam oni konstantna motivacija za napredovanje i ostvarivanje istih.

***
Razgovarala: Dijana Ćavar
Foto: Marko Jovančić za BONJOUR.ba

Šta ostaje važno kada profesionalna priznanja i rezultati prestanu biti jedino mjerilo uspjeha? Povodom osvajanja Rising Star nagrade, koju dodjeljuje Woman.Comm Club, s Nadinom Muminović razgovarale smo o karijeri u dm-u, društvenoj odgovornosti i lekcijama koje su oblikovale njen odnos prema uspjehu.

Nadina Muminović osvojila je Rising Star priznanje. Razgovarale smo o uspjehu iza nagrade. 

Nadina Muminović, voditeljica PR i CSR tima u kompaniji dm, ovogodišnja je dobitnica priznanja Rising Star na dodjeli nagrada Woman.Comm of the Year 2026. Riječ je o priznanju koje ističe novu generaciju profesionalaca u komunikacijskoj industriji, a Nadini je pripalo nakon gotovo deset godina rada u kompaniji dm.

Nagrade su dodijeljene 14. oktobra u sarajevskoj Vijećnici, gdje su predstavljene žene čiji rad doprinosi razvoju komunikacijske industrije u Bosni i Hercegovini i regiji. 



 

No, kako deset godina profesionalnog razvoja izgleda iz perspektive osobe koja je upravo dobila takvo priznanje? Šta ostaje važno kada prođu čestitke i kada se vratimo svakodnevnim obavezama?

S Nadinom smo razgovarale o lekcijama koje se ne uče iz poslovnih rezultata, odlukama koje su oblikovale njen profesionalni put i onome što joj danas znači više od same nagrade. A neki od njenih odgovora posebno su nas potaknuli da razmislimo o tome koliko smo stroge prema vlastitim postignućima.

Gotovo deset godina gradite karijeru u dm-u, a nedavno ste dobili priznanje Rising Star. Kada biste iz svih tih godina morali izdvojiti jedan trenutak koji Vam danas znači više od same nagrade, gdje biste nas vratili?

Nadina Muminović: U deset godina stane mnogo divnih trenutaka, onih zbog kojih znate da se na kraju svaki trud isplati. No, ono što bih izdvojila jeste upravo ta prekretnica kada me je njemački jezik odveo u jednom potpuno neočekivanom smjeru i doveo me u svijet marketinga.

Mogućnosti koje sam tada spoznala i perspektive koje sam počela otkrivati zapravo su mi omogućile da se nastavim razvijati onako kako sam to uvijek željela, uz jedan uzbudljiv ritam i trenutke koji su mi omogućili da spoznam i prepoznam sebe.

Koji ste profesionalni savjet s vremenom prestali slijediti, iako ste na početku karijere vjerovali da je potpuno ispravan?

Nadina Muminović: Da mora sve sada i odmah, i to besprijekorno.

To možda čak i nije bio izrečeni savjet koji sam dobila, već intuitivni, koji sam stekla tokom obrazovanja, a i poslije njega. Naravno, pridodajem to i svom karakteru (smijeh).

Naučila sam da sebi dam ono vrijeme i razumijevanje koje rado poklanjam drugima. I da je uredu da nekad nešto i nije uredu. Sve su to situacije koje jedan profesionalni, ali i privatni put čine uzbudljivim.

Iza dm-ovih društveno odgovornih projekata stoje i ljudi čije priče ne stanu uvijek u završne izvještaje. Voljeli bismo čuti za jedan susret koji Vam je posebno ostao u sjećanju, možda čak i promijenio način na koji gledate svoj posao.

Nadina Muminović: Izdvojila bih dva susreta koja su me, svaki na svoj način, potakla na razmišljanje, posebno kada je u pitanju društvena odgovornost.

Prvi je bio 2023. godine, kada smo u saradnji s bh. umjetnicima oslikavali dm trgovine. Taj susret me je, s jedne strane, podsjetio koliko je važna umjetnost, ali i razvoj svijesti kod ljudi kada je umjetnost u pitanju. S druge strane, osvijestila sam koliko izazova, pored svih predivnih benefita, nosi rad u toj sferi djelovanja.

Društvo u cjelini, rekla bih, još uvijek nije spremno na kreativne izričaje i poruke koje oni nose, iako možda mislimo da jesmo. Naivno bih željela da živimo u svijetu u kojem većina prepoznaje ljepotu koju umjetnost donosi.

Drugi susret bio je s predstavnicima udruženja u Bosni i Hercegovini koja rade s djecom, posebno onom koja odrastaju u uvjetima socioekonomske deprivacije.

Jednostavno rečeno, to su moji heroji.

Kao pojedinci zaboravimo šta sve jedan život sa sobom nosi i koji prtljag vuče za sobom. U životu sam imala sreću da me upravo razgovori s djecom koja odrastaju u takvim okolnostima nauče najvrednijim lekcijama i da me njihove mudre riječi podignu i onda kada sam najviše sumnjala u sebe.

Saradnja s takvim udruženjima naučila me da se vratim na fabričke postavke. U našim životima uvijek mora i treba postojati prostor i vrijeme za one kojima je podrška najpotrebnija.

U poslu se uspjeh često mjeri rezultatima i brojkama. Postoji li trenutak iz neke kampanje koji Vam je značio više od svih tih pokazatelja?

Nadina Muminović: Dugo sam radila i radim na realizaciji društveno odgovornih kampanja u dm-u.

Zauvijek će mi najveći, odnosno najdraži pokazatelj našeg uspjeha biti telefonski razgovori s predstavnicima udruženja i njihovo oduševljenje što smo u mogućnosti zajedno pružiti pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.

To osjetno zadovoljstvo neposredno izaziva toliko sreće. Tada znam da smo na pravom tragu.

Da danas sjednete na kafu sa sobom iz ranih dvadesetih, oko čega biste se najviše razišle kada je riječ o uspjehu?

Nadina Muminović: Mislim da smo uvijek imale slična razmišljanja o uspjehu, jer smo uspjeh mjerile emocijom koju taj uspjeh izazove.

Obje bismo mnogo toga mogle naučiti jedna od druge, ali smo suštinski ostale srodne, posebno kada su u pitanju one bitne stvari.

Nedavno ste pisali o važnosti toga da žene prepoznaju i vrednuju uspjehe drugih žena. Ipak, podrška se najviše vidi u svakodnevnim situacijama. Koji biste gest voljeli češće viđati među ženama u poslovnom svijetu?

Nadina Muminović: Čak i kada je u pitanju svakodnevica, rekla bih da to prepoznavanje nedostaje. Štaviše, žena samu sebe ne prepoznaje i ne priznaje sebi vlastite uspjehe i postignuća.

Žena se sebi podrazumijeva.

Naučila je da može i da treba, da je čarobnjak, heroj i inspiracija, a da pritom sama sebi ne kaže i ne ukaže na to da je čarobnjak, heroj ili inspiracija.

Voljela bih da svaka žena za sebe odvoji vrijeme u danu, da udahne i izdahne, sebi uputi motivirajuće riječi, naglas izgovori sve što napravi i da vjeruje u sebe, čak i onda kada sumnja u smisao.

A onda to isto prenijeti i u poslovni svijet. Drugoj ženi pokloniti osmijeh, obradovati se njenom uspjehu i reći joj: „Možeš ti to!“

Profesionalno samopouzdanje često se razvija mnogo tiše nego što zamišljamo. Postoji li nešto što danas na poslu radite s lakoćom, a za šta Vam je nekada trebalo mnogo hrabrosti?

Nadina Muminović: Po prirodi sam perfekcionista, a to i nije uvijek vrlina, posebno u poslu.

Zapravo sam tek posljednjih godina osvijestila koliko sam nesvjesno počela otpuštati omču perfekcionizma, a istovremeno jačati samopouzdanje i vjeru u ono što uradim i napravim.

Naravno, i dalje volim raditi temeljito, ali znam da tražiti savršenstvo nije rješenje.

Za kraj, pogledajmo malo dalje od narednog profesionalnog koraka. Ako ponovo budemo razgovarli za deset godina, šta biste voljeli da u Vašem odnosu prema poslu ostane potpuno isto?

Nadina Muminović: Želim osjećati isti žar i ponos koji osjećam u trenucima kada projekt privedem kraju.

Intenzivni rast dehumanizacije i gubitka empatije navode me često na razmišljanje i preispitivanje smisla svega što radim, bilo profesionalno ili privatno.

Voljela bih da znam da ću se s istim intenzitetom boriti za profesionalna, ali i privatna uvjerenja i da ću biti tu za one kojima je to najpotrebnije.

I za deset godina želim osjećati žar za budućnost. Zbog toga ovogodišnja društveno odgovorna kampanja dm-a kod mene zauzima posebno mjesto.

Pogledajte najnovije teme na Bonjour.ba 
Foto: Privatna arhiva - Nadina Muminović / @womancomm.club